Maher
Znalac nad znalcima. Čovek koji je ono što radi doveo na taj nivo, da mu je postalo potpuno prirodno i laganini to da radi. Neko ko je takvu titulu dobio jer to radi prosto jebeno savršeno. Nije bitno da li je njegov posao u pitanju ili snalaženje u određenim zeznutim situacijama. Maher to odradi kako valja.
- Čujem uhapsili vas zbog Miše sinoć?
- Jesu, ali pustili su nas posle par sati jer nije bilo dokaza.
- Pa što su vas hapsili uopšte onda i to sve zajedno?
- Ma sedeli u kafiću i uleće racija. Miša im’o još jedan paket brzine kod sebe štekovan u paklu cigara i pokušao da doda muzikantima, znaš da njih ređe pretresaju.
- Da, sve se uvaljuje njima.
- Al snimio ga pandur i brzo došao do nas, uzeo paklu, otvorio i ono kesica unutra.
- E jebiga. Pa kako onda nisu imali dokaza?.
- Me nećeš verovati. Nabio mu pandur kesicu skoro u facu i dere se „Šta je ovo a?!“, a Šomi car uzme nonšalantno kesicu iz njegove ruke, stavi je u usta, proguta i kaže onako najiskuliranijim tonom koji postoji: „Koje?“.
- Au ne seri. Koji je on maher. Osećam da je puk’o žandar.
- Ma da bre. Krenuo da ga davi, udara, a ovaj se valja od smeha. I tu nas sve što smo sedeli za stolom odvedu u stanicu.
- Pa jesu vas cimali?
- Ma jok, znali su da biju izgubljenu bitku, nego maher kažeš a?
- Pa kako nije, koji potez decenije je izveo.
- Slušaj sada ovo. Mi u ćelijama blejimo, on ćelija preko puta moje i čujem ja neko šmrljanje dopire iz njegove ćelije. Kad ono legenda ladno držao sve vreme kesicu pod jezikom, i lepo pošmrljao sve u ćeliji.
- Au kakav lik. Nevera.
- Ma idi, nek’ su nas po’apsili, samo kada smo tome prisustvovali.