Чеги
Чеги·pre 12 godina

Odatle bi i Vuk Karadžić pobeg'o

Malo, planinsko selo koje ima veliku stopu nepismenosti, što je i logično, s obzirom da prosečno godište populacije varira između dva svetska rata.

Tada škola nije bila obavezna kao danas (**ali na isti kurac mu to dođe**), naročito za žensku decu, dok bi se od celog čopora muškaraca našao jedan koji sa lakoćom ume da razlikuje malo ćirilično '*b*' od latiničnog '*k*', pa je radio kao poštar na području mesne zajednice.

S druge strane, Vuk Karadžić je podučavao ljude pismenosti i jedino je želeo da budu bar za nijansu umno razvijeniji od japanskog prepeličara koji na aport kreće da maše repom u suprotnom smeru kazaljke na satu. Ipak, postoje indikacije da se ne bi zadržao duže od prosečne minutaže Nemanje Nedovića u Golden Stejtu (čitaj: nula minuta) i da bi odatle pobegao glavom bez obzira.

**Kafić u Valjevu. Lik prilazi devojci u nameri da "pokupi kajmak".**

-Ćao. Ja sam Kristijan. Može ćepi?
-A? Nemo' da izigravaš, 'bo te mačak. Može česmovača.
-Konobar! Dve vode. Česmovače. *Duple*. Nego, ne reče mi kako se zoveš?
-Maksimilijana.
-Kako lepo ime!
-Slušaj. Vidim da me muvariš al' ja sam ti zatucana ka kurac.
-Nemoj tako. Odakle si? Iz Valjeva?
-Jok, more. Ja sam ti podno Maljena. Odatle je Vuk Karadžić pobeg'o pre 150 godina.
-E?
-Familije mi. Vid'o čovek koliko je sati i tutanj! A odakle si ti?
-Verovatno nisi čula za to mesto. Ja sam iz Feketića.
-Jebote, mislim da bi i odatle Vuk pobegao.
-Hehe, kad bi mog'o?
-Pa što ne može?
-Smetovi, ćero, smetovi.

+96

Komentari