Korner
Ženkama koje muvamo se često desi da pokažu suptilne znake kako ipak i nisu za kuće kao što smo pređašnje mislili. Uglavnom to urade tako što prebrzo ispucaju određeni neugodni detalj o sebi, kao npr. otkriju istoriju porodičnih bolesti, izlanu se o sopstvenoj kilometraži ili nam otkriju da prate kriticki. Ako smo pametni, šta god da je izletelo iz njihovih usta a da nam ne prija, trebalo bi da odbijemo u aut; čime bi, logično, naša sagovornica napravila korner.
Termin je inspirisan popularnim američkim *crvena zastavica* (red flag), koja se, jelte, nalazi kod kornera. Ipak, korner može napraviti samo riba, jer nekako je prikladno da naše progresivne beograđanke nastave da se služe isključivo gorepomenutim stranim terminom (što je korna samo po sebi).
- ...Ja inače mislim da je taj Bukovski jedan obični šovinista i da ne poseduje ama baš nikakve kvalitete kao pisac!
- Op, to ti je treći korner večeras. Tri korne penal.
- A?
- Kelner, račun molim!
Iskusni mediokritet
Najbolji izbor za novog fudbalskog trenera. Ni slučajno naći mlada&školovana ili dublje zagrabiti u budžet. No, no. Samo raspala jetra i floskule o mladim snagama, samo to se traži. Posebni poeni ako je taj mediokritet od trenera bio ista takva kurčina od igrača.
FK Euforija u novu sezonu kreće s novim trenerom. Iskusni Lemur Popovski je u svojoj 15-godišnjoj karijeri vodio ljubljansku Olimpiju, Rabotnički, Velež, Rad, Istru, Topolu, Bukvu i još neke manje klubove. Trofejni trener za pasom ima zadenut bugarski kup, rumunski superkup i češki megagigakup, što, složićete se, nije malo u 15 godina karijere.
Stariji čitaoci se Lemura sećaju u dresu Rio Avea u osamdesetima, gde je igrao najbolji fudbal u svojoj karijeri te sa svojih osam golova u dve sezone spasao Rio Ave od ispadanja u treću ligu.
Boemski trol
Pojavio se iznenada
Taj gospodin kova starog
Šmeker nekog davnog Beograda
Kaže nije dupli nalog
Retka kosa glavu krasi
Oštrim okom svet zagleda
Oponenta istinom gasi
Veli - nije sve k'o što izgleda
Moćnici se mnogi svetski
na krhko obrušili srpstvo
Vaccom prete, malo im je recki
Silan narod pobili su drsko
U smiraj dana, pak, zasedne
da odmori kosti stare
Psić mu Cara uz nogu legne
Hotel Moskva, ne žali pare
Evociraše tada uspomenu svežu
na Totalija palog druga
Proklinju Profa i društvenu mrežu
što odnese ga kao kuga
Ja vas, Totali, Ejduse i Cara
U duboku šaljem tamu
krv u oči nek vam prska kara
spemersku vam jebem mamu
Vučkojebina
Kako prva generacija iseljenika zove maiku Srbiju. Ne gastosi koji su tu dvaput godišnje, nego oni koji su otišli da se ne vrate.
- *Vater*, zašto si ti otišao iz Siberia? Zbori mi deda preko vocapa juče da je tamo dobro, otvaraju se rudnici, grade stadioni i dele sadnice višnje. Kaže da i predsednik deli paretine penzionerima, pola ih na koksu.
- Vučkojebina sine, da ne duljim dalje. A deda ti je stari komunjara, navikao na džabalesku, pa mu odgovara.
- *Was ist das*, komunjara?
- I bolje da ne znaš, sine.
Službeni servis
Mračno predvorje pakla, gde Satan Trismegist lično kucka đavolskim čekićima sve ne bi li našao neku manu koju ti je pošteni prodavac motornog vozila zaboravio spomenuti. Jebga, takva su vremena, ljudi ponekad zaborave spomenuti da su krovom kočili par stotina metara dok su bežali od milicije s autom punim Pakistanaca. Bolje stan prepisati šiptarima a ženu Sudancima nego odvesti svog novog polovnjaka u službeni servis. Namerno će oni nešto naći, oca im njihovog. Samo da ti pokvare raspoloženje.
- Dakle, jesmo se dogovorili, zlato moje? Ti meni 10k evrova, ja tebi ovu maltene novu bembaru dejtonskoga godišta. Ti plaćaš prasetinu i pivčugu posle da proslavimo, to se podrazumeva. *hrrrrrk pljuv* Evo ruka.
- Nema para pre nego ga odvedem u službeni servis.
- Pa kud tamo, rođeni moj, to sve go lopov i secikesa tamo. Vazda nađu nešto. Nego evo ti broj od mog rođe Lemura, on ima radionicu blizu Grmeča. Nek ti on pogleda auto, reci da sam te ja poslao. Nema brige *namig*
- Esi bre normalan ti, jebem i tebe i tvog rođu Lemura. Auto kupujem, ne kutiju šibica. Službeni servis i bog.
- Nemoj tamo, lepi moj, spustiću ti cenu 15%.
Ko direktor Nokije
*Nismo uradili ništa pogrešno, ali smo izgubili* - izjavio je u suzama 2016. tadašnji direktor Nokije kada je firma prodata Majkrosoftu.
Život je kučka, jebiga. Odigraš svaku kartu kako treba, a dobre karte imaš, upičkumaterinu dobre. Na kraju se ispostavi da je hrpa ljudi ili imala bolje karte ili s gorim kartama uradila više.
Ne znaš šta više boli.
*Petak popodne i tvoja smena na mešalici je konačno gotova. Platio si infostan, kiriju, kamatarima taman toliko da ne bude krke kolenca i ostalo ti je za dva vinjaka. Krasno. Jedini lik kojemu je očigledno gore nego tebi je za šankom i smrdi na alkohol, znoj i očigledno fin duvan. Sedaš kraj njega u nadi da ćeš se ogrebati za cigar ili dva. Nisi ni uspio zovnuti kelnera a već čuješ:*
- Osoblje, daj ovom žgepčetu kriglu piva i vinjak i daj meni kriglu vinjaka i vinjak.
- Odmah, Direktore.
(*cangrrrr*)
- Hvala na piću, gospodine.
- Ne gospodine, direktore. DI-RE-KTO-RE.
- Ok, ok. A što vas zovu direktor, ako smem znati?
- Jer sam očito glup ko kurac i to već dulje vreme.
- o.O
- Do pre nekoliko dana sam imao sve. Žena, poso, familija, sve pod konac. Para na bacanje. Više sam na Bahamima bio nego ti na skeli.
- Pa šta bi, Direktore?
- Bravo. Kelner, de malom kriglu piva i kriglu piva, a meni kriglu vinjaka i kriglu vinjaka.
(*cangrrrr*)
- Žena, kao i u svakoj tužnoj priči tipa ova. Nakon decenija pažnje, dijamanata, doručaka u krevetu, štajaznam više čega, dođem kući malo ranije i vidim da je Glovo dostavljač prislonio bemiks na moj drugi maserati, a moju ženu na zid naše spavaće sobe. Ni prekinuo ih nisam, samo sam došao ovde i počeo piti.
- Kada je to bilo, Direktore?
- Cenim pre osam dana, ali nisam siguran, nešto me pamćenje ne služi u zadnje vreme.
- Jesi li je bio, varao, sramotio?
- Ništa, ko kap vode na dlanu je držao, u nju ko u boga gledao.
- Da dostavljač nije bio Sudanske nacionalnosti, možda? To bi objasnilo štošta.
- Pošteno pitanje, mali. Vidi ovo.
(*onomatopeja otkopčavanja šlica pa zatim mljaskav zvuk udaranja dvajeisdva centa dobrog domaćeg kurca o šank*)
- Mašala, Direktore. Pa koji je onda jebeni razlog, nije mi ništa jasno.
- Nije ni meni, mali, zato i jesam ovde. Cenim da ću izdržati još dva-tri dana, a onda ću da se roknem negde u parkiću. Bilo bi lakše u veceu, ali znam čistačicu, fina žena, nema smisla da je traumiram. Aj uzdravlje i nemoj se ženiti.
- Uzdravlje, Direktore.
Šiber na busu
Postaje univerzalno merilo muškosti kada ženska osoba zamoli nekog dečka da ga otvori. Nijedan neće odbiti, ali će svakom koji pristane prvo proći kroz glavu "Daj Bože da nije zaribao." Prodoran i tup zvuk uspešnog otvaranja šibera, osim što će da izmami poglede svih prisutnih u busu, takođe će i u muškarcu da izazove osećaj trenutno nenadjebivog alfa-mužijaka.
Ševar
Каже се за некошен жбун у женском међуножју. У народу, шевар је жбунасто биље које расте поред мочварних предела, бара и језера. Као и код власнице пичке, шевар је изразито адаптиран на влажно плодно земљиште.
1: Матори, огребо сам се код Маје синоћ за чку.
2: И како било тебра?
1: Ма страва, све радње ради. Једино што расте шевар доле, све сам исеко језик кад сам отишо на усмени...
2: Оде ти у некошено.
iluminutak
Trenutak u kome individua postaje tragač. Situacija, a i sama osoba, sazreli su dovoljno da se na svetlost dana iznese pitanje koje je toliko dugo, čini se vekovima, dušu izlagalo žeđi gargantuovskih razmera. Pitanje koje ne mora nužno doneti odgovor, ali oslobađanje da.
*Ljubio sam usne sa kojih med kaplje,
i sanjive oči gde se čežnja krije,
slušao sam brezu dok jablanu šapće..*
kum: Joooj pjesme, kume jel čueš?
kum: Čuem kume, čuem.
*Polomicu čaše od kristala
počupaću bokore od lala
otkinu...*
kum: Muzika stoj, stani! Jebemu miša, dves godina slušam ovu pesmu, šta su koji kurac jebeni BOKORI ?!
ciga1: Kume dušo, bokor ti dođe nešto kao grm, s tim što je lepo aranžiran i često ima neku religioznu konotaciju.
ciga2: O glup si cigan li si, šta si? To o čemu ti pričaš je ikebana, nikako bokor. E, a bokor nastaje grupisanjem komplementarnih kultura, najčešće ozimih.
ciga3: Da, to bi bio bokor, kada bi bokori bili topijarni polegli četinari, što si ti upravo opisao. A šta su bokori? Pa bokori su od lala. Pa kaže..
*Kad već nema snage, moći
da mi vrati dane, noći
kad sam jah'o vranca, ata
sto đerdana trg'o s vrata...*
Čavoglava
Ekser proizveden u lipoj našoj Hrvatskoj.
-Tebra, jesi probao čavoglave sinoć na partiji, neki ludak iz Splita valjao?
-Dje nisam, sad mi je jasno kako su odjednom zaboravili Jasenovac da je postojao, nisam se mogao sjetiti kako se zovem.
Čičolj
То уопште није сленг, не знам ни да ли је реч, али сам га родио па га волим ко мајка Човића.
Чичољ је посебна врста гадног чиче, израз ми се сам наметнуо када сам на улици приметио појаву једног јадног старог чике, храмао је на десну ногу а на леву је такође храмао али мање, обувен у скореле слепљене вунене чарапе преко којих је навукао балетанке модел леда књажевац, за једну од пета закачио му се целофан од папирних марамица па га вуче, распале панталоне са отвореним шлицом из кога вири оседела пубична вегетација, уместо каиша конопац а на дупету свеже усрано аутентичним и сертификованим говнетом, жута монт јакна деорисана помијама и боранијом из народне кухиње, флаша блоковаче што вири из џепа, комад леба виси са браде тип амфилохије, не мрва него комад, на брковима скорели траг слине и плетена капа на глави, и такав мени хоће да приђе, једном господину и мастеру шумарства па каже
- Дечко
- МРШ ЧИЧОЉУ ГАДНИ ЗАРОЗАНИ, ГЉИВИЦЕ ТИ НА ТАБАНИМА ИМАЈУ СВОЈЕ ГЉИВИЦЕ, СТРАЖА!
Полиција га је одвела па можда и лишила живота од батина јер је сиротиња а то се троши јер је џабе. Говњаивко није у животу имао ништа, али је од свега остао израз "чичољ".
Ето како они који немају ништа могу много да дају!
Lizarazu
Batica čija ravica štedi na blajvu, ali taj odnos nije recipročan - njemu jezik mora da radi po klići kao propeler.
- I? Je l' dala Jelena?
- Ma jeste, otkad... ali neće ni da ga lizne.
- A ti? Moraš da je navlažiš?
- Moram.
- E, moj Lizarazu...
Oduševljenje stranaca Srbijom
Random stranac dođe u Srbiju i šta mu se desi, paf odmah intervju. Nevezano da li je on sportista, pevač ili neka engleska lokmara sa tri'es funti u džepu, Srbi će da ga ispoštuju i poture mikrofon pod grlo.
Potom slede pitanja za nabijanje sopstvenih kompleksa: Šta mislite o našim ženama, najlepše su zar ne? Kako vam se sviđa Beograd? Jel volite naše manastire?
Od alkohola odvaljeni stranac u toj situaciji nađe se kao u neobranom grožđu. Čuo je da su tu fazon bili neki ratovi skoro, Srbi klali sve redom, tako mu reko si en en. Vidi bradatog kamernama sa mrkim pogledom kako ga snajperiše kao da hoće rebra da mu izlomi. I tu kreće kenjanje...
A inače osnovno načelo svakog gosta po civilizovanoj Jevropi je da ispoštuje domaćina, ma kakav on bio. Čoveku kojem si ušao u kuću nećeš sigurno reći -"E dismr ti vnugo iz vecea što si se iskenjao, jel se tako dočekuje prijatelj pičko jedna". Međutim mi kao svetski poznate paljevine, vrtimo ovu priču iznova i iznova drkajući na izjave stranaca i podižući se u nebesa, dok jednom odozgo ne budemo ljosnuli facom od beton, i razbili se za vjeki vjekova.
***Intervju sa strejndžerom, sinhroni prevod.***
reporterka: ĆAO!!! Kako vam se sviđa u Srbiji, mnogo dobro zar ne???
strejndžer: Zapravo i ne baš. Došao sam samo jer je sve jeftino i sve na prodaju. Grad vam smrdi i pun je đubreta. Infrastruktura nikakva. Nemate more. Očajni ste u fudbalu, pogotovo klupskom. Narod beda i socijala gore nego kod crnaca u Kongu. Žene su lake i nemaju morala, prodaju se za dva pića, sinoć sam spenkovao dve odjednom za po novi ajfon. Dno ste sveta realno.
reporterka: ***Zabezeknuta.*** MIĆOOOOOOOOO
Mićo kamerman: Odi ti mali časkom ovamo iza paravana.
***Pljas, tras, pljas, guljp, dam, pljas. Vraća se stranac sav skršen.***
reporterka: Dobro, da krenemo ponovo. Kako vam se sviđa u Srbiji? Šta mislite o našim ženama?
strejndžer: ***Vidno razbijen, fali mu zub.*** Srbija mnogo dobra. Vaše žene su najlepše na svetu, kućevne su dosta. A gostoprimstvo vaših ljudi ***pokazuje prstom na kamermana*** može se uporediti samo sa dočekivanjem rimskih imperatora.
***Kamere se gase, stranac izdiše i bacaju ga preko ograde. Niko ništa nije video, niko ništa nije čuo.***
Mi smo pečenjara prva jer pečemo samo na drva
predstavlja slogan koji je sažeo sve one blede boje jakni ljudi pored pečenjare, sa dve postave ljudi ili jakni sa dve postave, ne znam, te posebno blede boje televizijskih devedesetih, taj lokalni kazan novog medijaštva došlog u SRJ sa koga su curkale sve lokalne televizije pa lokalni budža kapne kao u crtanom filmu duško dugouško i vanzemaljac onaj pa kad pravi one kljunaste svoje poslušnike onaj marsovac on uzme zrno neko iz mnoštva zrna i kapne na njega neki mutogen i pap izraste odma ono kljunato nešto ružno odvratno što juri duška dugouška i popadaju sva četri ta kljunara u svemir posle brrrr e tako isto i ovaj spsovski magnat lokalni kapne na to iz kazana što je dobio malo love, malo švalerke za voditeljku, malo tombole, malo kapne odozgo za opremu i straćaru preuredi i voila imamo lokalnu televiziju par ekselans, ofarbanu pečenjaru od televizije koja švercuje snimak gladijatora još devedesšeste i pušta satelitske programe za dž i emituje reklame sa ovakvom prigodnom lakom rimom, malo šale đilkoške, malo domaćinluka stihovanog slogana u reklamama mnogim za lokalne kafane, poljoprivredne apoteke, videoteke, male oglase sa muzikom vangelisa i za pečenjare naravno, za pečenjaru prvu ispred koje vidimo matoro sredovečne ljude sa dve postave, jaknama, pivskim flašama i osmesima i umazanim kačketima od bledog sunca, smešni video i pornići, takvo sunce drljavo razmazano oko ustiju sunce, plavuša sunce ali moldavski slatka, piše tue 19.7 1993 ona gleda u kameru blentavo: šta treba da radi sad, ništa ne brini, saće, saće, oštre noževe
Tad se još klalo po dvorištima, sad retko ko, svi iz pečenjare naruče, ma neće se bakću ljudi, al nema, dok ga ti ne zakolješ, središ, ispečeš, napraviš haos po dvorištu, žene ispiraju creva, kuvaju se sarme, deca se zatvaraju da ne čuju svinju, salvete stavljaš u čašu ono kao saviješ i ona je u čaši nema tu origami salate mnogo nego tako sve starinski valjano drugarski gospodski motelski socijalistički.
Ne vadi pa vladaj !
Стара максима као мудар савет старијих људи који повезује мир у кући и сексуално задовољену и верну жену коју супруг-домаћин редовно креше.
Sparina
Atmosfera koja se oseća u vazduhu, vuče da tako životinjski kažem, na parenje. Miris životinjskih nagona se širi i obuzima čitav duh i telo, dok letnja vrućina, prava sparina, samo podjarmljuje ono što zovem sparinom. Tada su miomirisi jači, da ne kažem jarčevina, ali neću, samo ću nagovestiti o čemu se tu radi. Sparine se javljaju i u javnom prevozu, ali one imaju negativniju konotaciju od onih sa slobodnim protokom vazduha, a ne bazduha, daleko od toga pupu.
Prilazi devojka u blago pripitom stanju na žurci momku kojeg odavno poznaje...
- Zdravo, samo sam želela da ti kažem, kako sam se nekada jako ložila na tebe... I tvoje drugare... Ali zaboravi to, posebno sam se ložila na tebe... Sećaš se kornjače... Kada sam viknula dok si pričao sa devojkom telefonom da ti dobro znaš da prepoznaš pol kornjače... Da si pravi biolog.... ehheheheh
-... Ja sam sad šokiran i zatečen. Pa ja sam mislio da si se ložila na mog drugara Vladu... Sad si me potpuno zaprepastila. A i sumnjao sam da tu ima nečeg... Bila si baš luckasta devojčica...
- Ma, ja se sada ložim na njega, kada me je potpuno smuvao... To je ložana prava... Ali onda... Pa ti nemaš pojma kakva je to sparina bila, tamo na livadi, kada smo zajedno svi gađali iz luka i strele... SPARINČINA samo takva
Brm-brm
Elegantan način za obavestiti da se kreće na put, češće malo duži.
-Zdravo Maestrova obitelji, možemo li vas zamolit da promjenite mjesto prebivališta, osjećamo da vam klima Like ne godi previše, ona u Srbiji je poprilično podobnija, složićete se, ne?
-Bojim se da vas ne razumijem baš najbolje nasumični gradjanine hrvatske nacionalnosti?
-Zagrij traktor marke IMT susjede, pa lipo brm-brm, srdočan pozdrav!
Nema hemije, samo fizika
Опис односа присутног код две особе које су у некој врсти крес шеме.
