Ja te česmom zovem
Puštanje vode na česmi, kao poslednje sredstvo za podstrekivanje pišanja kada osetiš da ti se piša, a neće da krene.
Trenutak kada postaješ čovek
Онај моменат када након завршеног школовања родитељи почну да те зову паразит.
Boj na Kosovu, holivudska priča
Četrnaesti vek. Balkan. Bogu iza tregera. Srbija. Zavađena nemogućnošću da izbere vodju varvarska družina Srba podelila se na više kvazi-državica. Najozloglašenija i najpoznatija po tiraniji bila je Moravska Srbija sa centrom u Kruševcu, inače jednoj klanici, crnoj rupi srednjovekovne Evrope .
Ova grupa primitivaca okupljena oko južne, zapadne i Velike Morave okomila se na miroljubivo, pleme Turaka Osmanlija koji su na Balkan došli iz mirodopskih razloga, usled nedostatka obradivog zemljišta i vode za piće. Muka živa ljude naterala.
Tako Turci sasvim miroljubivom politikom stigoše do reke Marice. Srbima je to jako smetalo jer su želeli etnički čist prostor koji je nekada posedovao najveći ratni zločinac u istoriji Srbije, Stefan Dušan, koga je varvarski narod prozvao Silni jer je, po predanju, silovao žene i na silu jeo decu do šest meseci starosti. Dvojica srpskih šovinista Kralj Vukašin i Despot Uglješa susreli su se na Marici sa Turcima 1371. godine gde iako brojno nadmoćni bivaju poraženi.Pobedila je želja i snaga za slobodom turskog naroda.Do 1389. nije bilo većih bojeva. Srbi su spremali plan kako da izvrše udar i etnički očiste prostor od Turaka.Planirana akcija Srba zvala se "Olujni Vidovdan". Lazar Hrebeljanović, novi tlačitelj, nekad službenik cara Dušana,planirao je da trećinu turskog stanovništva pobije, trećinu protera, a trećinu asimilira. Ovoj nelegitmnoj akciji koja nije u skladu sa srednjovekovnom Ženevskom konvencijom, prvo je trebala da predhodi jedna bitka koja bi slomila tursku vojsku. Izabrano je Kosovo. Vekovno ognjište Arbanasa, okupirano za vreme Dušana Decožderca.
I pored Muratovog insistiranja da se sve može rešiti na miran i demokratski način, dijalogom, Lazar je smatrao da je makljaža jedino moguće i prihvatljivo rešenje.
Lazar je u zemlju Arbanasa došao sa ne tako velikom vojskom varvara jer se nadao da će odneti pobedu zbog opremeljenosti svoje vojske, zahvaljujući eksploataciji Albanaca u rudnicima Novo Brdo, Brskovo i Srebrenica.Dobitnik nobelove nagrade za ljudska prava, pozvao je svoj narod da ustane na oružje i brani svoje vekovno ognjište od srpskih agresora i šovinista.Svi su se odazvali. Stari, mladi, gladni, žedni, pederi, bolesni. Murata je na kurvinski s' ledja ubio plaćenik inače, Albanac Miloi Kobilji. Poznate su zadnje reči velikog turskog diplomate "Umirem za demokratiju". Lazar je poginuo kada je bežeći pao s' konja uvidevši duhovnu snagu, snagu za slobodom i demokratijom turskog naroda. Srbi su kasnije formirali i despotovinu sa centrom u tad već pristojnom gradu Smederevu. Međutim, Despot Stefan Lazarević nastavlja sa autoritarnim režimom te Turci u ime demokratije preuzimaju upravu nad Srbijom sredinom petnaestog veka.
Boli me uvo ja sam pingvin
Krajnji stepen bola u kurcu, vrištanje jaja za sve probleme. Jebe ti se što Mađarska nema more, ti si pingvin, blejiš na santi leda dok ona polako pluta. Oko tebe ratuju sa balističkim projektilima, tebi puca prsluk dok ispijaš pivo i okrećeš prase na ražnju.
Diskretni heroji
Oni ljudi koji ubacuju dinar u automat za kucanje karata u GSP-u, i tako ga onesposobe da izvrsava svoju zlocinacku funkciju.
Samo Rad
Često viđen grafit koji mladima ukazuje na jedini ispravan put do uspeha u životu.
Potpisuje ga izvesni U. F.
Muvanje u klubu
Pogrešna taktika, pogotovo ako ne čuješ ni šta razmišljaš, svi igraju a ti oćeš nešto "na finjaka".
-Ćao mala, slatka si! Kako se zoveš?
-Šta kažeš!?
-Kako se zoveš?
-Dobro, sviđa mi se. A tebi?
-Ja sam Dejan. Drago mi je. Hoćeš da izađemo napolje, buka je ovde?
-Evo, došla sa drugaricama i SA DEČKOM jedne od njih.
-Imaš dečka?
-DA. Dugo su već zajedno.
-E jebi ga.
Brijanje u reklami
Prvo moraš da budeš već obrijan, gladak kao bebina guza.Dalje, skineš se do pola. Nikako siledžijka, bade mantil ili ne dao Bog majica. Podrazumeva se da si nabildovan kao Statam između dva Transportera. Ogledalo mora da bude dimenzija 3 puta 3 i da se u odrazu vidi spavaća soba. Nanosiš gel (pena je za Turke) rukom, s takvom preciznošću ko da Džejmi Oliver maže kajmak na lebac. Bez gromuljica. Pristupaš aktu brijanja. Jednim brzim potezom odozgo na dole skidaš nepostojeće dlake. U pravom životu tom brzinom bi potkačio jugularku i iskrvario za tren oka, ali ovo je reklama. Složi facu kao da Severnokorejci bombarduju Seul. I tada...tada dolazi ribetina koja te 'vata za nabreklu sisu. Ono što bi u real life-u bilo: 'Goni se bre u kurac zakla' se ko Misirac' pretvara se u pogled pun razumevanja. Jebaćeš. Ali tek kasnije. Prvo mora da te pipne za obraz da vidi kako si gladak. Lice ti nije kao predgrađe Bejruta. I ne skvičiš kad staviš afteršejv.
"Mojsije" osećaj
To je onaj osećaj kada pešaci čekaju zeleno svetlo na semaforu. Automobila nema a crveno svetlo nikako da se transformiše u zeleno i niko nije toliko jebeno moćan da pređe ulicu. Ljudi i dalje čekaju, neizvesnost je u njihovim glavama. I tada, tada dolaziš ti, sa moćima pobesnelog vepra i mudima velikim poput turskog topovskog đuleta...
Bez ikakvog razmišljanja prelaziš ulicu. Masa koja je do tog trenutka čekala, kao penzioneri u banci Inteza, kreće za tobom iako tebi na leđima ne piše "Come with me if you want to live", ne znajući da li ih vodiš u propast ili koji već kurac.
