Kasni mi
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Priznavanje autoriteta
Priznavanje autoriteta je kad ti neko jebe mater na glas, a ti njemu u sebi.
Ništa
Reč kojom se toliko toga može reći.
Telefonski razgovor:
- Ćao, šta radiš?
- Ništa. Perem neki veš i preslišavam dete istoriju, a ti?
- Ništa. Oblačim se, nameštam kosu i pokušavam da nađem onaj crni kaiš.
- Šta ima novo? Ništa. Juče mi je došla mama. Smorila me je, a kod tebe?
- Ni kod mene nema ništa, jurim po agencijama aranžman za more. Spremam se za neko ludo letovanje. Pričaću ti.
- Onda ništa, ćao.
92 93 94
Hitne službe koje će nam uvek priteći u pomoć ako procene da je to zaista neophodno.
92 (milicija)
Halo. Molim vas pomozite mi. Muž me je istukao. Bojim se da će da me ubije.
Pandur: Da li imate vidne povrede?
Ne. Šamarao me je.
Pandur: Pa to je vaša reč protiv njegove. Zovite nas kada budete imali vidne povrede. (tutu)
---------------------------------------------------------------------------
93(vatrogasci)
Halo. Mislim da od komšije izbija neki dim.
Vatrogasac: Pa jel izbija il ne izbija?
Ne znam. Iznad mene je, a ne otvara vrata.
Vatrogasac: Zovite kad budete sigurni. (tutu)
---------------------------------------------------------------------------
94 (hitna pomoć)
Da li bi ste mogli da dodjete kod mene. Mom ocu je pozlilo.
Ne može da diše i ima visok pritisak.
Dr. Koliko ima godina?
65
Dr. Dajte mu jedan bromazepam i biće dobro. (tutu)
---------------------------------------------------------------------------
Epilog: smrt, smrt, smrt
Neću da kvarim stil
Ne mogu da se izražavam i pišem onako kako to većina voli i očekuje. Jer, od sebe očekujem više.
Ananas devojka
Drugarica, ortakinja, ona na koju se ložiš već par godina, a sa kojom si na "brate". Devojka kojoj je nemoguće probiti bodljikavi štit koji je izgradila svojim ugledom mačo-ribe u društvu. Ne možeš da joj polomiš obe ruke i noge kada te u znak pozdrava pesnicom mune u rebra, ne možeš da joj opsuješ celo porodično stablo kad krene da te drka zbog gabora koga si smuvao, zbog keca iz mate, zbog mrtvog pacova koga furaš na glavi jer si zaboravio da se pogledaš u ogledalo ujutru. Nemirne prirode, odbojne naravi, neko u odnosu na koga bi ti romansa sa Marijom Šerifović izgledala kao bajka za laku noć. Reči su bodlje koje zariva pravo u srce, kao kolac gladnom vampiru, njena spoljašnost ukazuje da ćeš se lakše probiti kroz prašume Amazonije nego dopreti do nje.
Baš kao što zagledaš ananas u supermarketu, tako i nju. Gledaš kako bi ga osvojio, sa koje strane početi sa skidanjem bodlji, kako mu prići, kojim oružjem. Na kraju se uglavnom ljudi smore i kupe onaj konzervirani. Očišćen, oljušten, spreman da se poje'e. Obavili su posao, zadovoljni, srećni, sve dok ne shvate da su dobili jeftinu imitaciju nečega što su tako jako želeli.
Moreuz
Ovo kažu naše bake pre nego što ih drmne srčka dok nam nude slatko
- Uzmi slatko, sine
- Ne mogu, bako
- Uzmi, srećo bakina
- Ne mogu, ne mogu
- Uzmi kad ti kažem, naljutiću se
- Ne mogu bre, baba
- Moreuz... krklj..kljkkk
- Baba!!! Kuku mene! Šta ti je, baba?! Lele, bako moja...
Optimizam
Kada udjes u restoran bez prebijene pare i narucis skoljke, sa potpunim uverenjem da ces u njima naci biser i platiti racun.
Evo banke, pripadniče romske populacije, sviraj mi ti
Novi, politički korektan naziv stare pesme - Evo banke cigane moj.
stari tekst
Evo banke cigane moj, cigane moj sviraj mi ti.
Ja ću tebi platiti, ti ćeš meni svirati.
evo banke cigane moj, cigane moj sviraj mi ti.
.......
novi tekst(politički korektan u skladu s normama EU)
Evo banke pripadniče romske populacije sviraj mi ti
Ja ću tebi uplatiti, ti ćeš meni izdati fiskalni...
Evo banke pripadniče romske populacije, sviraj mi ti
Evolucija naziva krema za kožu
Proces koji vremenom dodaje jednu po jednu reč na nazive gorepomenutih krema.
1960. Krema
1971. Krema za lice
1990. Krema za lice i vlažnu kožu
1999. Krema 2000 reflex za suvu kožu
2001. Super reflex repair krema za kožu
2005. Super natural bio green complex aloe vera krema za kožu
2010. Super efišensi bio product repair soft skin removable krema za kožu
2020. Super turbo TDI 2000 kubika ultra giga mega pro evolution soccer 20 neutrališuća krema za skidanje kože
Moša godine
''Плате у Србији ће се у 2011. повећати ТРИ пута...
-У јануару, марту и априлу....''
Млађан Динкић
За по 1%...
Još majka plače za njim
Uveravanje mušterije da je meso koju je dobila sveže.
Mesara:
- Daćete mi 400 grama junetine. Je l sveža?
-(Mesar seče) Naravno gospodjo, eno majka još plače za njim.
Restoran:
- Momak, da li je praseće pečenje sveže?
- Sveže gospodine, eno mama još nije stigla za njim suze da obriše.
Zaključavanje stana
Nešto što naši matori rade jer veruju da tako stan štite od provalnika, a mi radimo zato što smo naučili od njih.
- Jesmo sve poneli?
- Valjda.
- Hekler?
- Da.
- Pajser?
- Da.
- Kalauz?
- Da.
- Kašikare? Noževe? Bokser?
- Da, da, da.
- Ok, idemo... JEBOTE, ZAKLJUČANO JE. Šta ćemo sad?
- A jebi ga, brate, ajmo kući.
