Aliekspres sa Aliekspresa
MlaDiLuk
Čovek koji prodaje papuče na pijaci. Obično ga niko ne voli, verovatno zato što ima posao.
Svašta smo od sebe radili - šišali se na tarzanke, tetovirali kineske simbole, obuvali u šljašteće patike boje mutogena, stavljali cirkone u zube, gutali kreatin, brijali grudi...Sve kako bi se mladi pičić navatao i odobrovoljio da se produži vrsta i nadmaši ćale koji je, svojevremeno, harao sa svojom "JNA '72." Nije da nije radilo, nema šta, ali ništa, bukvalno ništa ne može ni da prismrdi golom muškom zglobu koji na -12 seva iz šunjalice. Lep si ko Džoš Hartnet iz mladjih dana? Nije loše, ali nosiš sokne. Timberlend cipele, doživotna garancija, 32.000 na popustu? Ne ide sine, preduboko. Audi A osmica, tvoj, nije ćaletov? Imaš i kaena u garaži? A ćale kažeš firmu i dva splava? That don't impress me much jer - kakve su ti bre to farke? Dizel, nova kolekcija? Ne valja srećo, ugušio si taj sexy afrodizijak nogavicom, vidi se da si iz Ćićevca, paljba. Mada simpatičan si momak, zato prijateljski savet - sutra zorom pod hitno u radnju po plitki najk, beli rub iz njih da viri samo, i obavezno nove faje, slimfit da bude, nemoj da se sramotiš.
Pola 10 ujutro, gradski bus. On ulazi na stanici, zavrnuta nogavica, zvone zglobovi. Ona je već unutra, smorena. Primećuje ga. On primećuje nju, ona ima najseksi zglob u čitavom gradu. U njemu se rasplamasava požuda, ona vrhom jezika oblizuje usnu suvu od čežnje. Želja biva prejaka, cepaju sve sa sebe, divlja orgija, bus gubi kontrolu i uleće u kiosk, gine troje penzionera, njih dvoje navlače preostale froncle, uzimaju šofera i random babu za svedoke i odlaze put matičara.
Majka, žena, tašta, ćerka.
Dovele me do čira.
Univerzalni predstavnik svih divljih životinja iz porodice mačaka. Mešavina istih.
Iako ne postoji, trebalo bi da postoji zbog svih onih ljudi koji ne prave razliku između tigra, leoparda, geparda i pantera.
- Tata, a koja je ono tamo životinja?
- E, sine, to ti je valjda geopard. Mnogo opasna životinja. Živi u džungli. Ili beše u savani?!?
Turski izaslanik u Crnoj Gori.
Znak na neizmernu tugu mališana oko 2000. godine kada su se na BK prikazivali crtani filmovi koje su oni sinhronizovali, jer se na kraju svakog crtaća čulo "Tekst čitali: Nebojša Gurović,Tatjana Stanković ,Violeta Peković".I pored toga što njihova imena naznačavaju kraj crtaća, ipak su ih svi voleli, i još uvek ih vole(barem u meni znanim slučajevima), iako niko ne zna zapravo ni kako izgledaju.
"Tekst čitali: Nebojša Gurović,Tatjana Stanković ,Violeta Peković...obrada BK"
-A hooću joooooooš, kmeeeeeee!!!.....
Statističko rušenje rekorda, kroz razne brojke, u odnosu na trenutnog nosioca tog rekorda.
- I Raselu Vestbruku treba još jedna asistencija i pet poena do kraja utakmice za rekordni deveti tripl-dabl u regularnom delu sezone.
- Ronaldu fali još jedan gol da postane prvi igrač u istoriji fudbala koji je dao gol glavom više od 176 puta.
- Ako Avatar 2 bude zaradio barem upola para kolko je zaradio prvi film preti da postane najskuplja i najplaćenija filmska franšiza ikad.
- U "parove" treba da uđe još jedan čovek da bi se oborio rekord najviše debila na jednom mestu.
Ja sam tada imao četiri, a Stanica, moja sestra dve godine. Bili smo kao i sva ostala deca, zdravi i pravi, ali smo bili veoma siromašni i jedva sastavljali kraj sa krajem. Otac i majka su se borili koliko su mogli, bilo je izuzetno teško. Otac je radio po dvanaest sati u željezničari i jedini donosio novac u kuću. Majka ja bila domaćica.
U leto dve hiljade četvrte, brat od strica moga oca je ispraćao sina u vojsku. Pravili su veliku gozbu i mi smo naravno bili u zvanici. Porodica brata mog oca je bila izuzetno imućna, bavili su se otkupom i preprodajom čelika i imali su nekolko luksuznih hotela. Mi smo bili veoma siromašni, ali kod oca i majke je važilo pravilo da se na svako rodbinsko veselje moralo ići. Kao i obično, pripremli smo svoju jedinu odeću, otac se uzajmio za poklon, a ono što je meni kao malom dečaku ostalo urezano u sećanju jeste domaća Žito torta koju je majka uvek pravila za ovakve prilike. Njoj je ta torta bila izuzetno važna. Kada bude gotova, mi kao deca smo gledali u nju kao u neku totem, baš zbog toga što je njoj toliko značila. Ja sam pored nekog strahopoštovanja prema toj torti, iako veoma mali, osećao u isto vreme i žal za majčinim od svakodnevnog rada ogrubelim rukama kojima mesi.
Došao je i taj dan. Proslava kao i proslava. Dolazak, ljubljenje, majka je tortu na ulazu ostavila na platou namenjenom za iste. Našu tortu ostavila je među ostalim, velelepnim kupovnim tortama od kojih je svaka pojedinačno koštala kao sva odeća koju ja i sestrica imamo na sebi. Ostavila ju je bojažljivo posmatrajući je kao mene kod učiteljice kada sam pošao u prvi razred. Ne brinite gospođo uklopiće se. Proslava, proslava, proslava, četristo gostiju, ludnica. Svi skaču vesele se, rsaju. Nas četvoro smo presedeli celo veče. U deset sati se prigušuje svetlo, domaćin najavljuje tortu. Kakvu tortu, pa ovo je ispraćaj a na svadba? Konobar donosi našu Žito tortu i postavlja je na sred sale. Domaćin poziva sve goste da doću i počnu gacati nogama po torti. To su i uradili, četristo ljudi je gacalo nogama po njoj dok se nije pretvorila u krem. Na kraju došao je jedan sasvim mali čovek izvadio kurac i počeo pišati po svoj toj smesi.
Neki mali, kvazi pokret, sličan zemljotresiću od 2 rihtera. Mada ga naivni doživljavaju kao buđenje.
U Srbiji vlada takva apatija da jedino zemljotresina od 10 rihtera može potpuno da nas probudi.
- Tebra, studenti Filozofskog će blokirati centar grada. Traže da se smanje školarine za 20%.
- To je to! Srbija se budi! Uskoro će biti promena.
Životni moto po kojem bračni druga svoju bračnu drugaricu pri svim važnijim životnim odlukama konsultuje za mišljenje. U balkanskoj varijanti, podložno varijetetima.
- Ženo, šta ti misliš, šta bi trebalo da radimo sa ovim našim stojadinom: on nam dobro dođe, uz pežoa, kao teretno vozilo, ili kad je pežo na servisu, mali jeste star ali je pouzdan, malo troši a sredio sam mu i limariju pre 5 godina. S druge strane, plaćamo dve registracije, možda bi ga valjalo prodati, mada mi ga je žao, toliko je s nama...
- Ja mislim da bi ga ipak trebalo prodati, jede nam pare a retko ga koristimo, mogle bi te pare bolje da se potr...
- Ma jedi kurac, ti mi se baš razumeš u automobile! Ja da prodajem mog keca?! Neću, bre, on mi nosi šoder i ciglu na plac!
Svojevrsna kolekcija velikog broja numeričkih kodova čija vlasništva su u sadašnjem trenutku diskutabilnog karaktera. Kako je tvoj matori nabavio neki Samsung na dugmiće pre pet i kusur godina za potrebe povezivanja sa svetom, tako se naučio kako se kuca poruka, memoriše broj, poziva i njemu dosta. Pravi matori ne bi bio pravi da pored redovnog posla ne obavlja i bulumentu raznoraznih varijanti sa strane, pa tako u svom telefonskom imeniku čuva dragocene kontakte potencijalnih saradnika.
Đuka Futura - taksista onaj što ga vozio na Zlatibor 2005;
Ćipson - verovatno ćaletov drug iz osnovne, il' je umro ili živi u Australiji;
Damir TA peć - kurac ću da mu dam 150 evra, ne znam ni što čuvam broj;
Briketi - pročitao na banderi oglas, zapisao broj, nikad pozvao, opet poručio mokru bukovinu;
Cirkular Niš - video na KP, prodavac zapisao pogrešan broj, javlja se mesar iz Kladova, dogovaraju prase za slavu;
Dragac - zapravo Emilija, cura dok je studirao, voli nekad da je pozove, al' da žena ne zna;
Milan Prase - vidi pod "Cirkular Niš" - isti broj, zapisao još jednom;
Mocart - broj kladionice da javi maloj da mu odigra tiket, nema gde da parkira pa da ne okasni;
Razredna - ako mu mali ide u srednju; ili kum Stevo (prof. u penziji na poljoprivrednom, zna ljude) ako mu ćerka ide na tehnološki pa treba hemija da se reguliše;
Svatovi - ??? - pijan upoznao neko treće koleno na svadbi, kaže treba mi da budemo bliski, da se družimo, malo nas je - nikad ne pozove.
...