Beli
Etiketa za loše kompove, poznatija međ' mlađom populacijom, još neupućenom u ovaj deo tehnologije.
Klinac1: Je l ti radi kol of djuti?
Klinac2: Ne, ja imam beli komp!
Klinac1: A sranje!
Dobra kola
Prosečnom srpskom drajveru manje više svaki strani auto mlađi od četiri godine, obzirom na konstruktorske podvige domaće auto industrije i činjenicu da nova kola kupuju mahom tajkuni, Bajatovići i državne institucije od ministarstva pa naviše.
Negde u Nemačkoj...
-O Hans kupili ste novi auto vidim?
-Da, prošlo je već četiri godine, bilo je krajnje vreme za promenu.
-Zaista.
Rez na proizvoljnu lokaciju u Srbiji...
-Opa, nova kola. Da častiš bre, š'čuo?
-Doterao juče burazer iz Švabije, vidi ga sine, ni dan preko četri godine, da je dete u vrtić ne bi pošlo još.
-Au, dobar, dobar.
-Upadaj, idemo na vops.
-Saće bude pičke ko salate, utripovaće se da ti je ćale Bajatović ili tako neki lopov.
-Hehehe dosta je bre bilo ćaletovog Stojadina.
Nemoj da ti ustanem!
Ultimativna pretnja koja se upućuje isključivo iz sedećeg, eventualno ležećeg položaja.
Da bi dobila na težini i svrsishodnosti, onaj koji pretnju upućuje u datom momentu mora prolaziti kroz neki oblik idile, kako bi osoba kojoj se preti shvatila da će biti usrana od batina.
Poznato je da čovek bije ženu, ili čoveka, jače i bolje kada ga ta delatnost odvrati od ispijanja rakije, večere nakon ispijanja rakije ili gledanja Vučića.
S: Ćale, opet gledaš Pičkoustog? Daj, jebote, promeni kanal, počeće fudbal....
Ć: Puši kurac.
S: Ćale, kako to pričaš sa sinom?
Ć: Siši karu.
S: Okej, vidim da si ponovo šibao dspi.
Ć: Kakav dspi vidiš da je Vučić. Aj' beži, nemoj da ti ustanem!
Đed
Колоквијализам од речи деда или дјед који означава оца једног од ваших родитеља, али се Ђед не постаје тек пуким добијањем унучади, титула Ђеда се заслужује. Ђед је искрени и непатворени pater familias, глава породице, лик који не јебе ни 2% од предвиђеног неку вишу силу или правила.
Ђед је као мали јео попару и качамак јер друго није било, клао се са вуцима око убијеног зеца, ишао до школе 10 километара по снегу кроз разне вукојебине и имао времена и снаге да ту школу заврши, за разлику од тебе који живиш на 50 метара од школе и касниш на први час.
Као млади калфа или ђак гимназије је ломио срца свим младим снашама по вароши и био главни мангуп на корзоу. Не као ти који мислиш да си мангуп ако се тучеш по улици и пијеш пиво, већ дотеран, угланцаних ципела, фризуре са сваком длаком на свом месту, господин човек.
Ђед је војску служио код краља, па га '41. Швабо ухватио и послао у логор негде у Аустрију или Немачку. Ђед је тамо шармирао и креснуо локалну докторку од које је заузврат добио аусвајс. Са аусвајсом је побегао из логора, вратио се пешке у родно место где је одмах узео пушку да том истом Шваби јебе матер поред оне докторке. 4 године се Ђед макљао са њима, Талијанима, Бугарима и ко зна још којим странкама по нашим у песми опеваним вукојебинама. На крају је са Русима ослободио Загреб, а потом се за инат партији оженио Швабицом, али не оном докторком, њу је дотад већ јеб'о неки Енглез или Американац, док је она сирота све њих јаднике упоређивала са Ђедом и маштала о њему.
Он је постао директор неког јавног предузећа зарад својих заслуга у рату и Ђеду је Тито долазио на ноге и са њим се сликав'о. Ђед је '68. кад је Рус упао у Чехословачку тамо лично и потпуно сам отишао да тражи трамваје које је наручио и ови су му морали дати, са њим нема зајебавања, не шљиви Ђед ни Коминтерну ни Совјецки Сојуз.
Касније је цели боговетни рат у Босни преседео испред куће и бројао гранате које падају, јер у односу на оно што је он преживео тај рат је најобичнија зајебанција.
Ђед је у 75. години живота оболео од неког рака, овај кренуо агресивно, али када је сконтао са ким има посла повукао се и сада ћути и смрди ту где је, на Ђеда не сме ако хоће да опстане до даљњег. Ђед данас има 95 година јер Смрт нема муда да дође по њега иако му је Бог обећао максус теренски додатак и надокнаду за прековремено. Па није ваљда луд? Ђед једноставно не умире кад неко други хоће, већ када он одлучи да тако треба.
И дан данас Ђед оде до пијаце 5 километара од куће. Наравно пешке, превоз је за слабиће, буржоазију и колаборационисте. Чисто да се поразговара са домаћинима, подсети младости и купи унуцима воће, јер унуци су на првом месту, нико на њих не сме ударити, ни родитељи ни тамо нека болест. Успут штипне неку младу снашу за образ и добаци јој нешто, онако шеретски, како само он уме. Она се зацрвени и обори поглед као пре 70 и кусур година када је он био у пуној снази. Јер према њему ниједна не остаје равнодушна. Зато што је он, једноставно речено, Ђед. Нешто што ми вероватно никада нећемо бити, јер нисмо достојни те титуле.
Koliko piči
Jedina važna informacija o automobilu dok si klinac, (pored toga da li mu se vrata otvaraju normalno ili na gore).
Odgovor na ovo pitanje nalazi se, naravno, ugraviran na brzinomeru.
(Niži klinac): -Koliko piči ova bembara?
(Viši klinac, naslanja ruku na prozor i viri): -240!
(Niži klinac, zadivljeno): -U jeee... naš Jugo može samo 180...
Jugo 45
Da bi bili korisnici ovog elegantnog automobila,morate ispuniti odredjene uslove.Vec tu vidimo da ovaj auto nije za svakoga.
-odmah se odrecite udobnosti,jer ako hocete juga 45, vi ste covek od avanture
-pre sedanja u kola,morate imati iza sebe 10 nedelja teretane,jer je prebacivanje iz 2 u 3 zasluzilo da postane olimpiska disciplina
-naravno tu je i kriterijum cene,no ovaj auto mnogi naslede od svojih predaka.Vas otac ga je nasledio 74 od dede kada je isao u Trst da rovari farmerke,vi ste ga dobili 09 da idete na more u Grcku
-Reflexi vozaca F1 ,nikad ne znate kada ce volan da krene da odstupa od datog naredjenja
-uveg uz sebe imajte jednu gredu ili granu duzine 8 metara,jer su i kocnice zeznuta stvar ( automobil se inati,vidi se da ga je nas covek pravio)
No uz sve navedeno ,moramo istaci da ovaj auto ima dusu,i da je voznja u njemu jedinstven osecaj. To vidimo jer mnogi udju samo jednom i posle pitaju caleta : Cale,a koliko je taj punto ?
Majndfak
Ситуација у којој присуствујете разговору две особе које се дуго нису виделе.
1: Где си Милена, 100 година те нисам видела!?
2: Јуу, Зорице, па је л' си ти? Нисам те препознала уопште!
1: Па како си, како твоји?
2: Ма не питај, ишла сам код Микија нешто да узмем за овог мог, треба да
иде код Мирка Стрвине после нешто да раде као.
1: Чекај, Мики је онај Милевин син, што му се сестра удала за Миланову ћерку?
2: Не бре, Милева није ни имала сина, она имала две ћерке, Милицу и Невену.
Невена се удала за неког дебила што шверцује шљиве у Бугарску, а ова друга
се још није удала, питај бога што.
1: Ко је онда Мики?
2: Мики је бре Стевицин брат, што ми Љубиша био отац, а он ишао у школу са нашим Радетом што има она три сина. Е један син отишао у иностранство и тамо млати паре, овај други исто млати паре, али се не зна како, а за оног шунтавог и најглупљег отишла наша Јелена брљива.
1: Аааа. А ко је Мирко Стрвина?
2: Е, то је већ дуга прича...
Lažu, ima više!
Редован коментар старијих људи и теоретичара завере на летњу временску прогнозу и саопштења о тренутној температури.
водитељка - Данас је у целој Србији изузетно топло и сунчано време. Тренутна температура у Београду је негде око 38-ог подеока а тропске температуре нас очекују до краја недеље!
Баба - Како лажу! Срам их било! Има више! Живораде, донеси термометар!
Деда - Ево га! Показује 43! Опет лажу народ, маму им јебем! Овај Студио Б држе демократе, није ни чудо!
Баба - Није то само Студио Б! Лажу бре на свим каналима! Константно нам замазују очи ти из хидрометеоролошког завода! Како су смели јуче да причају да је било 39 кад ја поуздано знам да је било минимум 45 степени!
Деда - То је зато што би у случају да признају морали да прогласе ванредно стање и онда би само болнице радиле. А они то неће, хоће све да нас побију полако, да не осетимо!
Унук - Не лажу нас него дају тачне податке. Постоје одређени стандарди како се мери температура. За Београд се мери на Авали, на висини од 2 метра, у заклону. Тачно је да је на асфалту много топлије али ти подаци нису валидни зато што ...
Баба - Дакле лажу! Лепо сам рекла! Нећу ја левитирати на Авали, на висини од 2 метра, па да ме то занима! Има да умрем сутра у реду за пензију!
Devedesete
Period kojeg se rado *sjećaju* djeca rođena poslije 2000-te godine.
*u pozadini piči Ivan Gavrilović*
A: Brate, snimi mi kajlu.
B: Au, odlična tebra. Pazi ove puma tike.
A: Nema maćori, devedesete fazon i to. Ček, zvoni mi telefon (*javlja se*)
C: *Gdje si to više, ohladiće ti se čokolino*
A: 'Nači tu sam sekundarno. (*spušta slušalicu*) Brate, zovu me iz geta nešto. Izgleda neka frka izbila pa moram da palim.
Živeti jedan dan kao klinac
Prilika da, sad kada si već mator konj, provedeš jedan dan ispunjavajući sebi želje koje si imao kao mali, a koje se iz ovih i onih razloga nisu tako često ostvarivale. Rešiš da se najebeš mame malom džeparcu i vestima koje su ti prekidale crtaće, i da se dvadeset godina kasnije sit nauživaš.
- Ustaneš ujutro, ali ne da bi išao na predavanja, već da bi radio šta se tebi radi. Oduvek si želeo da ne odeš u školu i ceo dan se samo zajebavaš. Sedneš za net u nameri da gledaš crtaće, ali ne sanmo jedan kao što su puštali u jutarnjem programu, već dok se boje ne rastope. Kreneš sa pticom trkačicom, odgledaš pet komada i onda pustiš onaj kad ju je kojot konačno ščepao, da se osvetiš i njoj što je maltretirala jadnog Peru a tebi išla na kurac. E onda nindža kornjače, patak Dača, pink panter..Jebite se vesti, nema prekidanja!
- Pošto ti je dosadilo, uključiš torent i skineš sve one igrice koje si palijao na fićomatima. U medjuvremenu odeš do radnje, neumiven, jer mrzeo si teranja sa kevine strane da se umivaš čim ustaneš. Kupiš kinder jaje, u stvari kupiš tri komada, to se u detinjstvu retko dešavalo, i uzmeš dve litre soka koji ćeš sam da popiješ, kole, original naravno. Zasto si i voleo slave, jer tad se kupuju original sokovi. Uzmeš i jednu jafu za kasnije, koja to kasnije dočekati neće.
- Nagruvan slatkišima, sedneš da igraš pang, Mustafu, panišera, avione..Nakucaš sebi u startu 3000 života, da se osvetiš žetondžijama što nisu dali da uvaljuješ olovnjake. Konačno saznaješ kako je izgledao jebeni kraj neke igre koja ti je toliko para pojela.
- Onda pošto je uveliko dan, izadješ iz stana i ostaviš nered, jebite se roditelji, jebi se spremanje sobe, sad živim solo. Uzmeš najveći sladoled, sedneš na bajs i odeš sa drugarima na reku, ne čekajući ćaleta da ustane posle popodnevne dremke da te vodi. U vodi ostaješ koliko hoćeš, nema ko da te osam puta opominje.
- Posle ideš na fudbal sa ortacima, ispit bet griže savesti ne sdpremaš, jer mrzeo si da radiš doma ći. Nema ko da te tera sa terena, sad sdi mator konj a ne klinac koji od starijih ne može da stigne na red za fudbal. Sad smeš čak da šutiraš loptu u novim patikama. Poasle odeš i spucaš para što ti je ostalo na kupovinu albuma i svih sličica iz radnje, da popuniš makar jedan sa svetskog prvenstva.
- Uveče ispaljuješ ribu, rešen da ovaj dan posvetiš samo sebi. Gledaš televizor do kasno, ne jer ima nešto pametno već jer si se kao mali uvek pitao šta ima noću na programima što ne možeš da gledaš jer si oteran na spavanje. Ležeš u krevet, ne opravši zube. Jebi se i ti karijesu, znaš!
Baba iz Nemačke
Starija gospođa kasnih pedesetih i ranih šezdesetih godina sa istančanim ukusom za automobile.
Ona je vrlo pobožna žena, ide u crkvu svojim četvorotočkašem svake nedelje, redovno posećuje zelenu pijacu, ponekad ode sa drugaricama na bingo i poneku partiju bridža a uživa u istančanom ukusu šerija pred spavanje.
Vrstan poznavalac automobilizma, ne zanimaju je prdavci nego samo provereni modeli sklepani u najfinijim laboratorijama Nemačke kuhinje.
Mag u izboru opreme, njen auto mora imati klimu, kožu, servo, alarm, senzore za parkiranje i još trista čuda za koje ni sama ne zna koj će joj kurac, al nek stoji.
Obavezno sive ili crne boje kupuju se iskljičivo modeli tri renomirane firme a to su Mercedes, Volkswagen i BMW, sveto trojstvo svake penzionerke u Nemačkoj, jer jebeš 40 godina staža a kupiš recimo japanca nekog. Odma si izdao hardkor, i svi na pijaci a i u crkvi će ti se smejati, blam jebote.
I auto se ne vozi posle 150.000 kilometara. Ne. On se prodaje u inostranstvo obavezno, da bi se kupio neki noviji model, jer baš juče je Gertruda tri straße niže kupila najnovijeg Golfa VIII generacije, a ovaj je tako pase i više nije nizašta.
I na kraju krajeva ovo je sve istina, nema laži nema prevare. Zar ne?
-Halo brate?
-E, kaži.
-Ajd dođi da častim kupio sam kola.
-Ne seeeeeeeri, pa odakle? Kolko si platio, koji model?
-Matori upala mi kašika u med. Passat, 2009, iz Nuremberga vozila ga baba do pijace i nazad, nači ono koža, klima, senzori, DVD, EMS, SMS, PMS, GPS, HIV. Znači brate sve, baba ga u treću nije ubacila.
-MA DO JAJA!!!
Mozak tiltovao
Nema dalje. Neko te ili toliko iznervirao ili si tačno ostao bez riječi na nečiju izjavu ili događaj, da samo bleneš i ne progovaraš ni jedne. Zajebano stanje, ili te baca u nekontrolisan bijes, ili jednostavno odeš bez riječi. Nastao od izraza tiltovati, korištenog u fliperu, kada je neko čačkao oko flipera, pa pokretao lopticu tamo gdje ona ne treba da ide (dizanje flipera tako da gravitacija ne utiče na lopticu, samim tim i bolji rezultati).
-Čovječe šta ti bi sinoć, što ode bez pozdrava, mislili smo da si negdje zaglavio, nit' si zvao, nit' si se javljao.
-Ma vidio onu moju kako se vaćari sa nekim likom iza kluba, kad sam ih vidio, mozak mi tiltovao. Okrenuo se hladno, došao kući, nazvao ju, izderao se i zaspao kao zaklan. Sad sam opet slobodan strijelac. Konta ona ja van grada, pa malo da šveramo. GARGIJA! Ne'š ćaći!
Čačani u Beogradu
Osobe čija se svrha postojanja zasniva na dovođenju Beograđana do ludila. Karakterišu se načinom govora opisanim u medicinskim rečnicima pod: „šlog“ , „moždani udar“ ili „kap“ . Gotovo je nemoguće imitirati taj govor bez pravljenja grimase a la Beyonce . U stanju su da iz 2 reči/min pređu na 180 reči/min u toku jedne rečenice.
Oni nikada nisu iza ili ispred tebe više od dva mesta u redu. Oni nikada nisu tu kada poneseš slušalice, nikada kada si u društvu. NE! Ta pakosna stvorenja u čitaonicu ulaze samo kad si ti tamo da bi prepričali koga su videli kod semafora/kontejnera/kružnog toka ili kakve druge unikatne pojave za gradove zapadne Srbije.
Primer broj 1
(*U sred posla, trkeljišem mašinu koju prvi put vidim u životu*)
Č: Koleeeeeeegaaaaaa jel bi mi objaaaaaaaasnio kako raaaaaaadi taj spektrofoooooootometar.
( *pizdim jer ne znam ni gde se otvara, a asistent puši buksnu ispred* )
Ja: Ne znam Marijana, vidiš da pokušavam da provalim
Č: Menijerekaoasistentdatrebadapritisnešovo duuuuuuuuugme
(*šta reče ova jebote, jednu reč nisam razumeo* )
Ja: Mmmmm da, da...
Primer 2
(*Četvrti sat čekanja u redu za povlasticu, 30 sekundi nakon što mi je nestalo baterije na telefonu*)
Č1: OOOOooOooOOoOOoooooo
Č2: eeEeeeeeEEEEEeeeeeee
Ja: (*Oh ne čačanski etno pozdrav, najebao sam*)
Č1: Znaaaaaaaaaš kogaaaaa sam videeeoooooo
Č2: Koooo(n)gaaaaa
Ja: (*jao ovaj još priča kroz nos. pa ako ga ne odrobijam dobro je prošao*)
Č1: Pa MiiiiiiIIIIIiiiiiiiša (karakteristično čačanski akcentovano, dugosilaznopauzlazno , obeležava se u literaturi sa ~ )
Č2: ajoooooOOOOOooooj MiiiiIIIIII(n)šo, pa jaaaaaaAAAaaa sam mislio da je oooooooon u zaaaaa(n)tvoru
Č1: MajoOoOok videosamgauKOOOOOOOOooOOoooooOOšutnjaku
Ja: (* Nije u nego na, i nije KooOooOwhatever nego Košutnjak jebem ti mater primitivnu*)
