U dve tastature
Интернет пандан изразу "У четри ока" у стварном животу.
Рендом интернет чет:
- Дођи дедер на фејз да прозборимо у две тастатуре чија мајка црну вуну преде и зашто не волиш Војводу.
- Напухћеш ми јајо, Наташа Кандић за победу!!! ЧЕДО! ЧЕДО! ЧЕДО!
Inkluzivni humor
Данашњи хумор на већини српских медија.
За разлику од инклузивног школства, где је циљ да се деца са сметњама у развоју не осете запостављено и одбачено и зато уче заједно са осталом децом, инклузивни хумор има за свој циљ да оно што би требало да је смешно само онима са сметњама у развоју, у процесу опште кретенизације, наметне свима као једино добро и прихватљиво.
Хе, хе, Бата Ђошо, како си само смешан...
Жено, пусти ручак, дођи да гледамо Курсаџије, саће Словенац опет диспадне педер, а Босанац глуп!...
У Куриру опет намонтирали Ђиласа иза решетака, а гола жена поред каже "Мени слободно ставите лисице!". Хе, хе, како су маштовити...
Хахаха! Водоинсталатер Жика прдно и опет интелектуалац Милан испао глуп! Е, мој колекторе, џаба теби све оне твоје школе!
Neki Željko
Željko Joksimović, Željko Samardžić, Željko Vasić, Saša Kovačević, Bojan Marović...
Ljigavosrcecepajuće pesme koje su sve iste:
Voleo sam te, a ti mi ljubav nisi pružila, o kako si mogla ako si znala da ja samo za tebe živim... OOooOOuuuOouuoouuu...
Ženski šovinizam
Većina ljudi bi ovo smatrali za paradoks zar ne? Pogrešno, žene su u istoj meri šovinisti kao i muškarci. Smatraju svoj pol lepšim, pametnijim, čistijim, jednom rečju boljim. Omalovažavanje suprotnog pola je čest sport u svetu, pogotovo kod parova u braku. Reći da su samo muškarci šovinisti je kranje licemerno. Znam šta će većina žena na ovo reći " Da ali žene ne zlostavljaju muževe." Ponovo pogrešno. Statistika kaže da je i ovakva pojava veoma česta, sa jednom rezlikom, zlostavljana strana skoro nikada taj zločin ne prijavi. Agresivnost kod žena je začuđujuće na višem nivou od muškaraca. Ženke mnogih drugih vrsta podkrepljuju ovu teoriju takođe.
Po studiji iz 1985. na ukupnu populaciju venčanih parova, rezultati su pokazali da se kod osam miliona parova svake godine dogodi neki oblik porodičnog nasilja, a pritom je 1,8 miliona žena žrtva teškog nasilja a 2 miliona muškaraca. Drugim riječima: žena doživi nasilje svakih osamnaest sekundi, a muškarac svakih petnaest sekundi.
Znamo da je u nas Srba, muškarac žrtva ismevan do kranjih granica i da kao takav on ne može da prizna svoju sramotu i da nastavi normalan život u društvu. Pa i ako bi prijavio takvu vrstu zlostavljanja u većini slučajeva bi bio ismejan i od nadležnih organa.
-Kada dama u najboljim godinama spava sa maloletnikom samo se podižu obrve, kada su polovi promenjeni podižu se slušalice i zove policija.
-Pozvati policiju jer te je žena upravo udarila tiganjem i pritom izazvala potres mozga i krvarenje arkade verovatno će te dobiti smešnu repliku i spuštenu slušalicu.
-Ako se u grupi pljačkaša nađe devojka automatski se predpostavlja da je nju momak naveo na kriminal, nikako obrnuto.
-Muškarci su uvek svinje, dok žene kake leptiriće i piške duge.
PS. Ali jebiga ja i dalje volim žene.
Ravnopravnost polova
Fraza, u koju treba verovati koliko i u deda mraza.
"Marija Ivanović" je ustala jutros. Sela je u svoj automobil koji su izmislili i napravili muškarci iz metala koji su izlili muškarci od rude koju su iskopali muškarci. Nalila je benzin iz nafte koju su dobili i preradili muškarci i odvezla se putem koji su asfaltirali muškarci. Ušla je u zgradu koju su sagradili muškarci od betona koji su zalili muškarci i cigli koju su sazidali muškarci i greje kotlom koji su napravili muškarci pomoću goriva koje su opet preradili muškarci, popela se liftom koji su montirali muškarci. Upalila je svetlo koje su instalirali muškarci, prelila je vrelom vodom, podgrejanom na gasu koji su dobili muškarci, kafu koju su prevezli avionom muškarci sa plantaže koju obrađuju muškarci. Sela je za kompjuter koji su izmislili muškarci, otvorila je program koji su napisali muškarci, ušla na na internet koji su stvorili muškarci i slovima azbuke koju su napisali muškarci ispisala: "Ja sam nezavisna žena, šta ce meni ti alkoholičari"?
Valkira sindrom
Valkire, kaže wikipedija, nije da sam stvarno obrazovan, da su to neke premoćne ribe što vode pale ratnike u Valhalu da tamo loču, žderu i jebu uz jednookog Odina sve dok vuk ne uđe međ' ovce i dođe sudnji dan. Ragnarok se to zove, valjda.
E sad, te Valkire imaju poseban modus operandi, kad neki delija zagine u svijetlome boju sa mačem u ruci one siđu sa neba u vatrenim kočijama i obrati pažnju sad, ZASENE sve ostalo svojom moći i lepotom. Natovare rahmetli vojnika i odvezu ga na bahanalije sa Torom i ekipom.
Ako si obratio pažnju skapirao si poentu, Valkire zasenjuju. Objasne sve samom svojom pojavom, nije da moraju da pevaju i pokazuju sise kao sirene da bi navukle zagorele mornare na stenje. One dođu, kobjasne i odu.
Da se manem mitologije i jednoroga, sine, ima i takvih žena. I to kakvih sunce ti jebem. One ne da poseduju "ono nešto", faktor iks ili koji kurac već, nego ga imaju na tone. Unajmljuju kamion sa prikolicom da im ga vuče koliko je masivan. Nije to lepota, nije ni inteligencija, ma ne pomaže tu ni guzice i čmara ni diploma filozofskog fakulteta, jednostavno takve su. Dođu tako, ozrače te tim Valkira sindromom i ostave te rastegnute vilice do poda, onda ti se obrate pa na pitanje "Imaš upaljač?" ti odgovoriš "Imam tri 'ektara njive".
U stanju su da najmoderniju, po svim sadašnjim standardima "prepičku" spuste na nivo ovce oguljare tipe Suzane Mančić samo svojim prisustvom. Kao što pre rekoh, prepička se lomata, maše pičkom k'o Titov pionir zastavom 76', slomi se da pokaže kako se na nju svršava, onda dođe Valkira, kobjasni šarm i seksipil i ode kući da zavija sarmu, ili da gleda Žikinu šarenicu.
Koji je taj faktor iks ne znam, nisam pismen da to objasnim ali zato znam da ću zdušno da balavim po podu na ovakve pojave dok sam živ.
Ideju za defku sam dobio gledajući ovu sliku. Nerealno kako je Kristina Hendriks IZDOMINIRALA ovu cavu, čak me mrzelo da guglam i kako se zove, koga zabole kurac za to kad pored Kristine ne postoji, nema je. Stoji tu kao rekvizit da se uhvati što bolji kadar na Hendriksovu.
Mala je zrno
Ona je savršena. Njeno zmijsko tijelo sa blago naglašenim oblinama naprosto mami i privlači svakog muškarca, dok u njenom izgledu istovremeno uživaju i žene, diveći joj se. Ništa na njoj nije suvišno, pretjerano, a opet sija u raskoši jednostavnosti. Ona je spoj ovozemaljskog i nadljudskog. Nijedan njen pokret nije slučajan, a svaki je lagan kao dah povjetarca. Ona te opije i skrši u istom trenu, odvede te do raja i pakla za jednu noć. Ona je bomba. Mala je zrno.
- Matori, pazi malu Sanju kakva je, nisam je vidio još otkako je završila srednju školu. Porasla, razvila se, propičkila se, da se tako duhovito izrazim...
- Vidim, brate, mala je zrno. Jeb'o bi' je samo tako...
- Taj rad tebra... Odo' malo do nje, da joj objasnim neke stvari, ako me razumiješ, he, he, he...
Medveđe meso
"Hrana" svih onih koji su prošli sito i rešeto u životu, koji su kamen kotrljali uz brdo tri puta više od Sizifa, a Tantalove muke su za njih kao blago preznojavanje usled vrućine.
Pošto je medveđe meso veoma žilavo (kao što je žilavo meso svake druge divljači), a pritom su medvedi i zakonom zaštićeni, onda nije teško pogoditi koliko je kusanje iz lonca sa takvim sadržajem nedostupno običnoj raji.
Do pakla i nazad, najtrnovitijim putem, naoružani samo tupim švajcarskim perorezom, na kraju odiseje svakog životnog iskušenika čeka medveđa šapa - ili prilika da se uživa u plodovima svoga rada ili skapavanje što dođe iznenada.
Kavez
Život. Opisan rečima onih koji se u svojoj koži osećaju kao vuk u zamci iz koje ne može da izađe, makar pregrizao vlastitu šapu da bi se oslobodio okova koji su ga zarobili. Ljudi koje je život šibao do granice neizdržljivosti isti ne shvataju kao lepu i pozitivnu stvar u kojoj treba uživati dok traje, već kao neprekidnu nit boli koja ih svakim danom sve više pritišće. Kao uže koje im se steže oko vrata, a kojeg se ne mogu osloboditi ma koliko god se trudili. Za ljude ovog kova sudbina predstavlja baladu mrtvih vojnika, a teret koji imaju na ramenima nosiće do kraja vremena. Možda su se pokušali izvući, a možda su pak učaureni čekali neko bolje vreme koje je, opet, možda i došlo, ali ne za njih.
Nebitno da li im je život pogrešnim kolosekom krenuo zbog nesretne ljubavi, greške iz prošlosti ili loše startne pozicije koja im je ruletom života dodeljena - svima im ja zajednički imenilac da životu ne pridaju veliku važnost. Zbog svega što im se dešava i usled unutrašnje borbe koju svakodnevno preživljavaju polako se pretvaraju u krvoločne zveri, jer u kavezu samo zveri opstaju. Da su malo gore - bili bi mrtvaci, a ipak, svoju muku neće deliti sa vama. Kada ih pitate šta im je, setno će vam odgovoriti da se nisu naspavali i svoje muke sačuvati za sebe. Ipak, dovoljno su hrabri da se i dalje bore i grizu kao besni pitbuli. Glavna karakteristika im je da prihvataju činjenicu da im je život kavez u kojem su zarobljeni, ali ne i kavez čije rešetke ne mogu pregristi da bi se oslobodili. Borci.
''Četiri zida mene streljaju u misli,
kao kamenje su me pritisli i celog me stisli
Hoću da poludim, a, da - lud sam odavno
jer ovde u kavezu k'o životinja živim sam''
Plačipička
Izraz koji se koristi za ženu koja se lako napali i tako brzo ovlaži, da posle par sekundi poljupca njoj već lagano kreću suze niz butine.
- Jebote, moram da cimam devojku za sve živo po pola godine, dok je najzad ne nagovorim na nešto malo gotivnije. Poludeo sam više. Za blajv sam je cimao godinu dana.
- Nemam pojma brate, moja je plačipička. Samo je poljubim i radimo šta god nam padne na pamet. A pada svašta hvala Bogu.
Za na profil!
Najmegakulspektakularnija defka kojom oduševljeni vukajlijaš odlučuje ukrasiti svoj profil.
Krajnji stepen gradacije oduševljenja: plus - omiljena - odabrana - za na profil.
Mogšine definicije.
Neki, doduše, stavljaju i svoje.
Odležaću te na jednoj strani
Vrhunac pretnje.
Odrobijati nekog bez griže savesti.
Spavati mirno u zatvoru,čak i bez okretanja u snu.
U moje vreme se u školi samo kurac pušio
Reakcija penzionerki kad prolaze pored osnovne ili srednje škole i vide hordu pušača ispred zbog ovog novog zakona
Nikad ne započinje tuču, ali je uvek završava
Onaj baja iz ćoška, što uvek ćuti. Ne izaziva sranja, iako zna da njegova muda češu pod kada hoda i da bi se horda besnih brđana sa vilama pred njim razbežala kao ćomani pred murijom. Zna da bi i Tajson dva puta razmislio pre nego što bi se pošibao sa njim, i odustao.
Kul je. Nece ništa reći krvožednoj babi koja je uzela poslednjih 200g pilećeg parizera gurajući se preko reda i pipajući svaki Sava hleb golim rukama. Ako mu slučajno slomiš ili prospeš flašu piva, samo će te propratiti osmehom. Poseduje izuzetno visok prag tolerancije. Međutim, ako ga pređeš, nema povratka.
Crna zavesa se spušta pred njim. Ubiće boga u tebi. Svaka od 206 koščica će te boleti. Niskotarifna karta za direktan let do urgentnog centra je rezervisana.
- Ajde sa nama muvamo one bičarke napucane u Džungli!
- Ne znam baš...
- Ma šta fali?
- Tamo se skupljaju oni lokalci sa pretaranim lučenjem testosterona, koji okreću volan bez serva na traktoru u mestu sa dva prsta...
- Ajde onda sa nama u birtiju kod Laze.
- To je već bolja ideja.
- Jebeš Lazu, idemo u Džunglu! Polomićemo te likove. Laganica!
- Tamo je onaj baja... Nikad ne započinje tuču, ali je uvek završava.
- Pa šta?!
- Bolje da kod Laze navatam bangavu bez ruke i sa brkovima, nego da me napenali, siluje i zapali genetski modifikovani sin Ramba i Terminatora!
