Parking
Blejanje u parku uz pivo. Predstavlja uvod ili jeftinu zamenu za clubbing, po čemu je i dobio ime.
Beogradski nastupi sastava Whitesnake
Nešto kao trening kamp za sportiste, mesto gde srećete prave profesionalce ili možda čak i lične heroje, u nadi da ćete unaprediti sebe i svoju veštinu. Prirodno, razlika je u tome što se ovde okupljaju muzičari, a to nosi sa sobom izvesne začkoljice.
"Pih, smešno. Ne mogu oni biti oni, koliko mi možemo biti više oni od njih samih", nekoliko se puta začulo sinoć u publici na nastupu Whitesnake, medju članovima domaćih tribute bandova...
Familija Kurc
Славни, сада бивши фудбалер Бајерна из Леверкузена Штефан Курц и фудбалер Шалкеа Марк Курц. Два човека који су вероватно посрамили више коментатора него голмана.
У мртвој трци је источноевропски атлетичар Вадим Курац. Нису ни у каквом сродству.
"Лопта до Курца!" - Гојко Андријашевић
Oni dani u našem izdanju
To su onih par do najviše nedelju dana koje svi u životu čekamo, kada sve ide samo od sebe, naizgled bez ikakve kontrole, ali u dobrom pravcu. Prosto, sve radi kako treba. Tiket se isplati pre nego što je uplaćen, ekipa daje gol onda kada to pomisliš, riba šalje SMS prave sadržine tačno u trenutku kada si uzeo mob u ruke, na račun ležu neke fantomske isplate dugova još iz vremena faraona, vreme je lepo, imaš defku ili poster dana na Vujčugi, klubovi iz kojih se ne vadiš opet postaju zabavni, pojavljuje se odličan nov bend, 320k kompresija empetrojka, vreme ide brže, čak ti se ni popodne ne spava, javili ti da onog Renoa koji merkaš lik iz kraja prodaje za budzašto, a auto očuvan kao čaša, te tvoja mašina ipak gura Crysis 2, i to kako,moj bato!
Jedini je problem u tome što su, za razliku od njihovih tih dana, naši dani dolaze stihijski, nemaju veze sa kalendarčičem u novčaniku, ništa se ne zaokružuje, dakle u ovom slučaju je pojavljivanje ovog perioda potpuno nepredvidivo, ma kakvog zdravlja ili motivacije bio.
Sa druge strane, raspoloženje je vrhunsko, dođe ti da se prošetaš ponekad samo slušajući ipod i uživajući u osećaju, ljudi te gledaju jer se smeškaš sam na ulici, ali je to u redu, i nikoga ne opterećuješ svojim danima na TVu u reklamama, jer tebi, šmekeru moj, ne treba pelena sa gelom od nane, da ti umiruje eventualne iritacije intimnih predela. Tvoji intimni predeli su posećeniji od Las Vegasa ovih dana, jer si samo na to pomislio i desilo se. Perfektna osnova u formiranju želje i čestitke ljudima koji ti stvarno znače: "Tebra, samo da ti je onih dana...!"
Ostatak života je sivilo, depresija i hronično razočaranje, ali u odnosu na ovo, vredi svake pare.
Pošao sa drvećem u šumu...
Situacija u kojoj se u pratnji svoje lepše polovine gorko kaješ što si je poveo sa sobom, jer toliko je ženskog sveta oko tebe, da prosto tvoja poligamna krv u tvome telu proključa.
U divnom raspoloženju, kao dva zaljubljena golupčića, tvoja draga i ti idete na letovanje. Pošto ste stigli, odlučujete da odete na kupanjac. Razgolitite guziće, uzmete peškiriće i pravac na plažu. A kad tamo stignete, surova realnost počinje da te savladava. Oko tebe vlažne, preplanule, ženske figure u ogromnim količinama, sve divno raspoložene. Muškarci su u deficitu, stoga su čak i tebi, tako očigledno zauzetom, upućeni pohotni pogledi. Čuješ molbe za nanošenje kreme protiv opekotina na vrela, glatka, izvajana tela, upućene srećnicima koji nisu "poneli drva u šumu". Toplesi sevaju na sve strane, ono što žene zovu "gaćice" ne može biti minimalnije, pa još onaj morski vazduh... ama sve te tera da konstantno ukrštaš noge, kao šatra, tako ti je zgodno. A tvoja verna draga sve vreme pomno prati kud je uperena zenica oka tvoga. Na svaki tvoj pogled koji nemarno spustiš na tuđu obinu, ona počinje da se kočoperi i frkće. U takvoj situaciji najbolje je da svoje okice duboko zamišljeno držiš na dalekoj pučini, i tvoja draga će tada biti sigurna da tamo ne možeš uočiti nijednu tuđu dojku ili ne daj bože guz. Ono horizont jest lep, ali ti nekako prosto dođe da se ujedeš za rođeno debelo meso, samo kad bi mogao da se dohvatiš... Sledećih deset dana provodiš u ubeđivanju svoje drage da na otoku postoje mnogo bolja mesta za posetiti od plaže sa sitnim belim peskom. Nemoguća misija... Odmor prerasta u gorko kajanje i proklinjanje nemilosrdne sudbine...
Puši i gleda u oči
Oličenje poštenja. Znak da devojka nema čega da se stidi. Najsumnjivije su mi one što žmure, pička im materina. Odnosi se i na druge stvari u životu, ne samo na konkretnu "radnju".
-Čujem, dobili ste novog šefa, je l' neki drkadžija?
-Ma jok bre, lafčina. Sreli ga posle smene u kafani, zvao turu, sedeo s nama. Dobar čovek skroz, puši i gleda u oči, šta da ti kažem.
Starleta
Kulturan novinarski izraz za pušačicu masnih, debelih, ćelavih direktorskih i fudbalerskih kurčeva.
Moja bivša riba
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Tera voz
Ракијски комплимент.
Одеш негде у госте, звоно, изување, цоке-цоке-цоке, "Јесте стигли?", перјане јакне све једна преко друге на кревету у спаваћој или на чивилуку док не направе прав угао, бубњара еманира топлоту, "Да поседамо", "Јесте за нешто жестоко?", "Вала може", "Ово је моја, да видиш што иде уз пршуту", "Да пробамо", плоп, кло-кло-кло-кло-кло-кло, кло-кло-кло-кло-кло-кло, кло-кло-кло-кло-кло-кло, запуш, "Ево изволте", "Фала", ексирање...
...ракија клизи до желуца и експлодира, талас врућине се диже и удара у чело из ког избија 'ладан зној, долази до кратког споја те поремећаја можданих синапси, па хоћеш да се почешеш а оно прднеш, неко те прекорно погледа али то више није твоја жена него четири Драгане Мирковић, машу прстима на чијим врховима у сребрним оделима плешу валцер Неле Карајлић и Алан Чумак на тактове "Девојке из града" Елтона Џона, простор иза почиње да светли и ето га Краљевићу Марко, носи мираз од сувога злата да ти стару мајку гледа која наилази ока бистра, важнија је од Глорије Павковић и Небојше са њом заједно. Одозго долеће златомуда вила и свима подари по качицу сјеничког кајмака и вруће проје и запева, па чак и за појас задене. И таман да кренеш путем од жуте цигле, где цвета лимун жут, у сусрет Џуди Гарланд у мрежастој мајици и са зечјим репом из дупета у дугиним бојама кад...
..."Јел добра, а?"
Схватиш да је делиријум трајао само делић секунде.
"Ау, тера воз!"
Potvrda da ti đed nije kov'o Turcima sablje
Sakupio si sve izvode, navode, spiskove, pečate, zmajeve kugle...Platio si takse, premije, osiguranja, manikir psa zaove predsednika opštine i čekaš na šalteru od 6 ujutru prethodnog dana. Ovo je deseti dan kako dolaziš, ali još nisi na redu, jer se u stalno krcatoj čekaonici neprestano rifrešuje gomila penzionera koji ulaze preko reda i veze. Da bi odagnao suicidne misli, s mozgom na stend baju računaš približnu kubikažu prostorije, više mehanički. Iz reda odlazi jedan penzioner, i tu negde na polovini blagog olakšanja, saseca te surova istina. Do šaltera se gura romski bračni par sa devetoro dece i navodno svi imaju zakazano za pasoš. Blekaut.
Ni sam ne znaš koliko je proteklo. Unutra vreme drugačije teče. Sporije. I nekad deluje kao da se smeje, onako podrugljivo, tvojoj nemoći. Na šalteru si. Bez reči pružaš krvavo zarađeni sviitak zlata vrednih papira. To je to. Gotovo je. Bićeš slobodan. Već osećaš čist vazduh i čuješ tuš kako prska...I sapun...
- "Ima jedan problem."
Pomišljaš "Kakav? KAKAV?! Sve sam skupio, vraćali ste me OSAM PUTA po još nešto! Imam i jebenu potvrdu o starom broju ulice iz seoske mesne kancelarije koja radi samo sredom OD SEDAM DO DVA!", ali iz tebe izlazi tupa mešavina krika i samrtnog hropca.
- U indeksu vidim da je vaš đed, gospodine, bio kolaborator. Naime, po našim podacima, hiljadušeststosedamnaeste skov'o je dva triput kaljena jatagana za Saftet-aliju, tadašnjeg muftiju požarevačke nahije. Uplatite taksu za izmenu registra na ovaj žiro račun i dođite sutra u 6 sa potvrdom o uplati i ostalim dokumentima...SLEDEĆI!
Neostvareni snovi roditelja
Večita noćna mora dece.
Otac: sredom, petkom, subotom u 5 fudbal, ponedeljkom, četvrtkom, subotom u 6 košarka, subotom i nedeljom tenis, jeste da je trening dva sata ali je pre podne, tako da se sve uklapa i imaš vremena i za školu i za učenje.
Majka: klavir i gluma su ti ponedeljkom odmah posle košarke, sredom pre fudbala, petkom moraš da sačekaš sat vremena posle fudbala, možeš da poneseš knjigu da nešto pročitaš, i subotom posle podne u 4 manekenstvo, tako da se i to uklapa.
Krstaški ratovi
Istorijski događaj u kom su se odrasli ljudi tukli oko parčeta peska u kom će moći da se igraju, istovremeno se svađajući i oko toga ko ima boljeg zamišljenog prijatelja. Tuča je trajala sve dok jedni nisu odlučili da pokupe svoje igračke i vrate se kući.
Izvini, jesi li ti to nešto krut na mene?
Suptilan poziv na pomirenje od strane naše lepše polovine.
Jer, posle svađe...
Ne dam pre mraka
Moto devojke visokih moralnih principa koja ne dozvoljava seks na prvom dnevnom sastanku.
- Tea, hoćeš da idemo do mene, sam sam kući, moji rade do 4?
- Ummm, pa ne znaaaam...
- Ma ajde, malo ćemo da se mazimo i to, hehe.
- Marš bre, za koga ti mene smatraš?! Odbij, ne dam pre mraka!
- U jebo te. Ništa, čujemo se onda večeras, a?
- Pa može, hihi.
muška čast,čojstvo i junaštvo
...искривљени друштвени морал данашњег човјековог социолошког хабитуса, казује да се ове три ноторне врлине могу доказати само на "јуначким мегданима", "заосталим витешким двобојима", "мушким поносом", тј-"борбом за исправну ствар"...
...али чојство, јунаштво и част се никада нису доказивали на мегданима, двобојима или поносом, већ бригом, њежношћу, помагањем, сарадњом и прије свега саосјећајношћу и саживљењем...
нпр:
Није частан онај који се бори за своју земљу на бојишту, и има прегршт одликовања,значки и знамења али у свом "другом животу" код куће, жену понекад из "само добре намјере"-шибне, са дјецом се не бакће, водећи се мишљу-"жено твоје је да васпитаваш"...
Но частан је онај који нема нити једног одликовања из рата, а прошао је што и овај горе поменути, само се никада није трпао у први ред, а када дође кући своју жену прво загрли, и једва чека ћерку у крило да стави, а сина да помилује по глави...
Прапорци и звона су само вањски изглед, перије које служи само за показивање...
Чојство и јунаштво није када се знаш добро потући, за другове дајеш све а кући мајка ти ради десет послова, отац иако је у пензији и даље зарађује за твоје хирове, а ти дођеш дому своме и нити переш судове, нити усисаваш, нити хоћеш да прашину побришеш, јер се водиш мишљу-"срамота ме је да радим женске послове"...
Чојство и јунаштво је када си ту увијек за другове, али прво кући да одрадиш послове, небитно да ли мајци, жени или дјевојци...
Не мјери се чојство разбијеним главама, већ колико си их успио сачувати од разбијања...
Не мјери се јунаштво са тим колико си спреман себе дати, већ колико си спреман разумијети друге...
Opšta panika
Momenat kada se u kraju sazna da lokalna radodajka ima triper.
- Jao Miloše danas mi je bila u ordinaciji ona Marija što živi u zgradi preko puta. je l' znaš da ima triper? Ko zna sa kim se ona vuče i.....Miloše....Miloše...gde otrča to dete, samo negde juri?
Group Massage:
From Milos:
Dodji na teren u parku saznao sam da Mara Kara ima triper. Najebali smo.
To:
Aca Majmun, Aca Shipka, Boki, Ciga, Cika Kure, Dare, Djole Motka, Fica, Goga Droga, Halid Ganci, Ika, Joca Buxna, Kale, Kica Grobar, Mare Trovac, Mile Metalac, Nidza Klidza, Nole, Pera Seljak, Rade Fudbaler, Rema, Sale Celavi, Sava Krava, Sile, Toma Alkos, Uki, Vrza, Zuba Jebac
Mićkov burek
Postoje ljudi koji žive u zabludi da je burek pekarski proizvod kao i svaki drugi i da je nebitno u kojoj se pekari kupuje a postoje i oni koji znaju da postoji burek, burek i Burek. Oni malo prosvećeniji misle da se onaj sa velikim početnim slovom se pravi u pekari Mićko preko puta neke gimnazije stare 130 godina a oni koji su probali Mićkov burek kažu da pekara nije preko puta gimnazije nego je gimnazija preko puta pekare, osim toga veruju da se pekara ne nalazi u Nišu nego se Niš nalazi svuda oko pekare.
Opšte je poznato da burek iz ove pekare ima neke čudotvorne osobine ako se jede u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim časovima, zavisi koliko zaglaviš u gradu, dejstvo se opisuje kao kombinacija spanaća iz crtaća Popaj, Asteriksovog čarobnog napitka, pečurke iz Super Maria i za sada medicini nepoznatog sredstva za razbistrivanje misli i potpunu restauraciju mozga i jetre. Tu i tamo neko pomene da Mićkov burek diže iz mrtvih, leči sidu i delimično krpi rupe na duši izazvane mešanjem vinjaka i pesama Tome Zdravkovića ali to još uvek nije potvrđeno.
U Niš dolazi stranac, Norvežanin, Grk ili već tako neki što ne zna ni srpski ni engleski i kreće da se gubi po gradu...
Stranac: Ekskjuz mi, ar ju from Niš?
Nišlija: Jes.
Stranac: Ken ju tel mi ver iz d most important plejs for turists?
Nišlija: Ju vont hotel?
Stranac: Not hotel, aj em luking for D Plejs, i forgot nejm, it iz d grejtest vonder in Siberia
Nišlija: Mama ti iz Sibirije... Du ju vont tu si d fortres?
Stranac: Not d fortres...
Nišlija: Du ju vont tu si Čegar monument, Ćele kula monument, Bubanj mo...?
Stranac ga prekida: No monuments, aj em lukung for D Holi Plejs, aj hev it vritn but aj kent fajnd it
Nišlija već nervozan kaže "kam na ovam" i vodi ga do turističke mape grada: Šov mi d pikčr end aj tel ju ver tu go!
Stranac konačno vadi neki zgužvan papir i kaže: It iz not on map, hau ju rid dis "Mitskov burek"?
