Pripadnici onih generacija koji su sredinom 90-ih, za vreme restrikcija, bili klinci koji su večeri provodili uz sveće uglavnom igrajući karte.
Samara
Dozvoljeno je za sve osim za tenisere sa engleskog govornog područja.
Tipsarević: Šta sere ovaj sudija koje pičke materine. Jebem li ti krv i igru, i ovaj mrtvi turnir. Ima da mu nabijem ženi dršku od reketa, da je raščerečim ko Milicu..
:zviiiiz: zviiiiiiiiz: zviiiiiiiizz: Et' ode mi reket zbog ove sisurine u stolici.
Sudija: Shhhhhhh!!!
---------------------------------
Endi Marej: Fuck !!
Sudija: Opomena.
Učenje sa danom zakašnjenja (u najboljem slučaju). Danas učite ono što je trebalo juče.
Sirotom studentu uvek fale ta dva dana.
Jedina svetla tačka srpskog fudbala.
Za početak, da ne uvredim bilo koga, nije problem u tome da li neko jede ili ne jede jagnjetinu, svako ima prava na svoj ukus. Prosto, ova rečenica mi je uvek bila interesantna, jer još na početku neke proslave (gde se služi prasetina + jagnjetina) mogu da odredim ko će od prisutnih izgovoriti ovakvu rečenicu. U velikoj većini slučajeva, to je pripadnica ženskog pola. Raspoznaje se po tome, što pije negazirano nehlađeno piće ili vodu, od alkohola (mada ne konzumira alkohol) naručuje Bejlis ili Keglevič (Izvini! A jel služiš to na svojoj slavi?). Posle svih mogućih pritužbi da joj je hladno i ako sedi pored radijatora, zvučnik joj bije direktno u glavu, od slavske sveće joj suze oči, a slavsko žito ne može da uzme jer joj orasi nadražuju nepca...dolazimo do čina konzumiranja mesa. I dok se svaki prosečan Srbin raduje tom delu proslave, za nju nastupa jedan tragičan deo: kako ti parčići mesa imaju kožu, ren je štipa za oči, a kupus salatu ne voli...i kako odabrati pravo parče mesa, koje NIJE jagnjetina. Ako toliko ne voliš da jedeš nešto, kako ga ne prepoznaješ? Ja ne volim boraniju i grašak, pa nikada nisam terala nikoga, da mi razgraniči to od npr. pasulja ili pirinča, savršeno znam razliku.
Jagnjofobičarka: Izvini, jel možeš da mi pronađeš neko parče koje nije jagnjetina i da nema kožu i da nije slano, pošto ja ne jedem jagnjetinu?
Prosečan Srbin prožderavač bilo kog mesa: Pa evo ovde ovo tamnije meso ti je jagnjetina, pa ubodi sama!
Jagnjofobičarka: Ali to meso dodiruje ovo drugo meso, ja to zaista ne mogu da jedem, sigurno je poprimilo mirise...uzeću malo salate!
_________________________________________________________________________
Jagnjofobičarka: Baš je super što kod vas nema jagnjetine, super sam se najela, pojela sam tri parčeta, odlično je ovo prasence!
PSPBKM: Pa to što si jela celo veče je jagnjetina, ne znam kako nisi osetila kada je ne voliš!
Jagnjofobičarka: FUJ! Ja zaista ne jedem jagnjetinu, sada mi se stvarno slošilo, vidim ja nešto mi je čudno, ima neki drugačiji miris...
Previše životnog iskustva za običan ljudski vek.
Zamišljam jedan takav primer:
Sa 14 godina mobilisan, 1914. godine. Cerska bitka. Ranjen. Valjevska bolnica. Kolubarska bitka. Povlačenje preko Albanije. Tifus, dizenterija. Bolnica u Africi. Svuda oko njega smrt. Povratak u jedinicu. Proboj solunskog fronta. Ranjen. Juriš do Beograda, 500 km. Izgubio u I Svetsko ratu tri rođena brata, sestru, oca i još mnogobrojne iz šire familije. Onda, dalje do Slovenije. Ostanak na granici sa Italijom još nekoliko godina. Ranjen. Vrbovan u obaveštajnu službu. Ženi se i ima šestoro dece, od kojih troje umire u ranom detinjstvu od bolesti.. Putešestvije po celom svetu do izbijanja II svetskog rata. Ponovo u ratu, pada u zarobljeništvo. Logor ‘Mathauzen’ preživljava sa 40 kg telesne težine. Vraća se kući i saznaje da mu je žena poginula u bombardovanju savezničkih aviona, pred oslobođenje. Ponovo se ženi. Četiri godine traga za decom i pronalazi jednog sina i kćerku u hraniteljskim porodicama. Vraća se sa njima kući. Ponovo radi za obaveštajnu službu, do penzije.
U međuvremenu, njegova deca završavaju visoke škole. Dobija unuke.
Uživa u prepodnevnim šetnjama Kalemegdanom i odmaranju na klupi. U stanju je da dugo gleda ušće Save u Dunav, satima. Posmatra dve vode koje se pred njim sastaju i seća se svog boravka u zemljama odakle izviru. Misli mu se zapliću, pogled zamuti. Ništa oko sebe ne čuje.
Onda ga prene oštar udarac u klupu. Trgne se i vidi lice mladog dečka, kao što je bilo njegovo kada je prvi put mobilisan. Junoša u jednoj ruci drži limenku piva, kao i njegovo društvo, preko glave im navučene kapuljače, jedva im razaznaje lice u sumraku. Pomisli u trenu da je on je njihovim godinama u ruci držao pušku i šajkaču na glavi. Razjapljenih usta, sa pivskom penom na uglovima usana, onaj što je šutnuo klupu, urla na njega:
- Š’a si zin’o fosil? Čekaš grobara? Bolje ne čekaj, skoči sam dole, i hi hi hi...
Celo društvo se kida od smeha.
On se samo prekrsti, promumla nešto sebi u bradu, lagano ustane i pođe kući.
Umire u snu u 98. godini, umalo da doživi i bombardovanje. Na njegovom grobu bi trebalo da piše:
Anastas Petrović
1900-1998
prošao sito i rešeto
Bale koje istovremeno cure iz usta i iz nosa tokom prehlade.
Facijalno kočenje je kočenje prilikom voženja bicikla, rolera i sl.
Podrazumeva kočenje facom !!!
Deli se na:
- Fasadno kočenje - o fasadu zgrade
- Podno kočenje - o tlo po kom se vozi
- Ostalo - o bilo koje druge predmete kao što su: Oluci, grane, drveća, i sl.
Te 3 podele imaj i pod-podele:
- Profilno kočenje
- Anfasno kočenje
Šta ti je to na licu crni Radojice ???
- Kočio sam na biciklu...
- Pa kako si to kočio licem ?????
- Pa o fasadu...
Element manje poželjan i od smeha, vetra, ptičjih govana, blata, razblaženog vina, groblja na kom je zabranjeno unošenje hrane, loše reči o pokojniku, šminke na licu žene i drečave odeće i obuće. Zajedno.
Pogrebna snajper baba (PSB): „Dete, što se ne krstiš, blago babi? Ako ne znaš kad, samo gledaj popa!“
A: „Ne krstim se. Ja sam ateista.“
PSB: „Šta ti je to, sine?“
A: „To je onaj koji ne veruje u boga.“
PSB: „Aaa, od ti’ si izroda! Pusti ti te ateste, je l’ vidiš kako te gledaju? De, prekrsti se, neće ti otpadne ruka.“
A: „Bih ja, baba, nego ne vidim čemu to.“
PSB: „Kako čemu? Pa, vidiš li da svi samo u tebe zevaju? Veća si zvezda od ovog pandrknulog, Bog da mu dušu prosti! Ovo je njegov dan!“
Grupa ljudi koja obično dodje u pogrešno vreme.
Stvar dosta slična penisu.
Pravilno ih koriste verovatno jedino osobe koje ne pričaju o tome kako ih koriste.
Onaj koji ne da cigaru.
-Momci imate cigaru?
- Ne pusimo, mi smo sportisti.