Švaba kad napravi
Ultimativni nivo gradacije kvaliteta proizvoda.
1.Poslužiće
2.Solidno
3.Kvalitetno
4. Ma nema to Švaba kad napravi..!
"Kako je do jaja taj život" tip serije/filma
Илити: "Како је до јаја да живиш са цимерима, идеш сваки други дан на журке, правиш лудницу са цимером по стану, радиш неки просечан посао, али се зато зајебаваш до јаја и уживаш максимално у животу" фазон серије/филма.
Свако ко је бар једном бацио око на серије типа "Пријатељи", "Веселе седамдесете" или "Стажисти" помислио је на ту болну чињеницу да не живи у земљи типа САД и да нема шансе да унајми ни стан од 70 евра који дели са удовицом ратног ветерана, камо ли једну од оне две станчуге које деле јунаци из "Пријатеља". Да, реалност је прилично зајебана, па осим тога што не можеш да приуштиш стан у коме лагано може да се опичи фудбал 5 на 5, твоји пријатељи вероватно нису суперопичене копије Џоија, Рејчел, Роса, Чендлера и Фиби. Далеко су веће шансе да ти иначе треба сат времена да их натераш да оду с тобом до града на пиво.
Кул музика из седамдесетих исто отпада. Једини подрум који можеш да нађеш је онај у згради у којој живиш где би ти се шетали пацови по глави док покушаваш да дуваш са ортацима.
Реалност наставља да убија финанскијски. Ако живиш у Србији, а притом имаш ту срећу да живиш сам у свом стану (а ниси ожењен/удата), паре ти сигурно не испадају из гузице. Тако да, о путовању на лађење јаја до Лас Вегаса можеш само да машташ. Чак тешко да и финанскијски можеш да издржиш да сваки дан пијеш кафу у најгорем кафићу у граду, камо ли да нађеш неки домаћи "Central Perk" и да тамо блејиш цео дан.
Генерално, тешко да све то и у "обећаној" Америци можеш да приуштиш без 10 сати дневно на послу. Тако да, морала би гузица да ти буде укључена у струју и да се константно бијеш неким енергетским пићима да би имао живот интересантан као они. Тешко да имаш најинтересантнији посао на свету као јунаци из "Стажиста", па да се зезаш по болници цео дан са најбољим ортаком. Ако живиш у мајци Сербији, а у тим си годинама, вероватно теглиш гајбе код приватника или келнеришеш у кафићу да би напокон уштетео 80000, да платиш јебену школарину и напокон упишеш ту трећу годину.
Надај се да ти је живот довољно кул, пошто њихов можеш да живиш само две епизоде дневно на ТВ-у. Осим ако не скинеш серију са нета, ал' џабе, нема ништа од кул гајбе, заборави.
Kladioničarska depresija
Za razliku od depresije izazvane raskidima, fikcionlanom debljinom, ružnoćom i ostalim čudesima koja se dešava u 99% slučajeva kod žena, kladioničarska depresija je posebna vrsta depresije koju u 99% slučajeva doživljavaju isključivo muškarci, jer su emotivno vezani za sport, a sport je novčano vezan za kladionicu.
Faza I; Razmišljanje i moljenje boga;
Biranje parova, skupljanje informacija i pametovanja drugih o ekipama, tabelama, bodovima, nameštaljkama, ko ne igra, kome je crk'o pas i slično.
Svako veruje u boga kada odigra tiket, to je činjenica. ''Pomozi bože!'' je neizostavna replika kada čekaš poslednji par na tiketu da ti uleti za neke pare.
Faza II; Pomno praćenje i iščekivanje rezultata;
Odigran tiket zahteva punu pažnju igrača. Njakanje teleteksta ili sajta sa rezultatima svakih 30-70 sekundi je stečeni refleks. ''TO BRE!'' ili ''Pu, mamu ti jebem da ti jebem, ajde više!'' su standard replike, u zavisnosti da li igra prolazi ili ne.
Faza III; Dva scenarija su moguća:
IIIa; Prolazak tiketa;
Koliko god to kladioničar ne želeo da prizna, prolazak tiketa je užasno retka stvar, i zbog toga se smatra dijamantom, suncem i praćen je instant srećom. U ovom retkom slučaju, depresija nije ishod. U 5% slučajeva (ako ne i manje) se ovo dogodi.
IIIb; Padanje tiketa i odbijanje istine;
Tiket pao na 2 ili više utakmica, ajde još, bože moj, preživi se, neka su čak i veće pare. Ali pad na poslednju utakmicu boli više nego spoznaja da ćeš morati ćaletu da objasniš gde su pare za novu ratu udžbenika koje si trebao da platiš.
Odbijanje se svodi na to da misliš da si pogrešio u tome što si tiket stavio u pogrešan džep, seo za pogrešan sto i pisao pogrešnom olovkom, nisi izašao iz kladže na dobar način, ili nisi parkirao biciklo na dobitno mesto. Svi su krivi, sem tebe.
Faza IV; Prihvatanje;
Ti si kriv. Ko te terao da igraš Mančester protiv Bilbaa. Trebao s razmišljati da ih boli kurac za kup UEFA, a da će ovi separatisti muda da pojedu ne bi li prošli. Ćale te rastavio za pare tako da ti senka kasni par sekundi za tobom.
Faza V; Feniks;
Zacelele su rane, i fizičke i psihičke, opet je tu koji dinar, vreme je za ponovni početak. Sve faze inad padaju u zaborav, brišeš sve što ti se dogodilo i što bi moglo da pomogne.
Rata za ekskurziju na Real protiv Malage. Pomozi bože!
Enac
Izraz za igranje rukom u fudbalu. Najčešće ga koriste klinci kad pikaju fucu. Reč potiče od engleske reči "hands" koja očigledno nije bila pogodna za izgovor, pa je iskrivljena u enac.
"Bio je enac, majke mi ka' ti kažem! A neću da se igram kad ste smradEvi!"
Telefonsko pozivanje Beograda
Ноћна мора сваког шефа, директора или таквог неког главног курца експозитуре из унутрашности.
Пошто је, јелте, већина седишта фирми у БГ-у, телефонски позив ка сржи компаније улива страх у кости на само помињање те појаве, јер мисле да су преко пута жице бића са три руке и четири ноге који преко фона могу да те залепе шаком у главу. Ова појава се са шефова преноси и на остале запослене који прекидају везу кад их зове тетка из главног града.
- Рајко, имамо проблем око суме новца.
- Не зови ме Рајко него господине директоре, јебем те блесава. Шта је било?
- Нешто није добро, и минусу смо 465 динара. Не можемо наћи грешку. Мислим да требате позвати Београд.
- Ауфф :откопчава горње дугме кошуље и зноји се по челу:
...
- Ало, ало, јел то Београд?
- Јок, ја сам Мара, овде кувам кафу, али секретарица оде негде па каже да се јављам док се не врати.
- Добро, зовете се Мара, али из Београда?
- Не, не, ћаћа ми је дошао са Косова, а матер из Лике, ко зна где су се спанђали, ваљда преко неких заједничких пријатеља.
- Не питам вас то, него да ли сте сад у Београду у главној експозитури наше банке?
- Ма јесам, али путујем сваки дан. Некад аутобусом, а некад ме и муж вози, скупо гориво вражију им матер америчку, шта смо им ми криви. Једва чекам да се Шешeљ врати, биће револуција!
- О јебем ти матер и теби и мужу и ћаћи и Београду, јебене будале наркоманске. Мрш у курац, јебите се манекени!
Plee...(Hleb)
Neka ne pametna osoba koja u pekari umesto pleh kaze hleb...A pri tom nemaze da kaze h
Ulazimo mi u pekaru i neka plavusa stoji ispred nas.I mi uzviknemo nema vise mini pica.Kad odjednom cuje se ona i kaze plee(Cuje se kao Hleb)...
Mi se smejemo.
Ona posto je shvatila sta je rekla posle 10 min.
Tek sto izlazi iz pekare opet se ona cuje i opet kaze plee..(Hleb)...
Gde si krenuo, sad će postavljaju?
Познати свадбарски израз који се може користити у разним ситуацијама.
Колега седи сморен на предавању, и после 30 мин. пакла полумртав креће напоље. У том тренутку га другар пита:
- Где си кренуо сад ће постављају?
...ko konj
Najčešća komparacija u srpskog naroda. Šta god da se dešava, to se uvek poredi sa konjem, iako u 91% slučajeva nema veze sa konjima.
Pada kiša ko konj.
Crta ko konj.
Svaki dan ide na svirke ko konj.
Zima loše utiče na Jocinog mladjeg brata, koji boluje od leukemije ko konj.
Peđa Mijatović
Čovek sa toliko kompaktnom frizurom da ne postoji lopta, vetar, ili start protivničkog igrača koji bi mogao poremetiti taj sklad na njegovoj glavi.
Sa Kosova
Изузетно зајебано порекло са нотом мистике.
- Пи, брате, каква ти је ово брљчина, отровах се!
- Брате, то ми је стриц донео са Косова, то је из манастира.
- Аааааа... (и фарбани метил се претвара у вековно национално пиће)
- Шта ће ти ова наива на зиду, мајке ти, откад ти то волиш?
- А, платио сам то 500 евра, то је насликала слепа баба Помаранџа...
- Видим да је слепа...
- ...она је са Косова.
- Аха... (и цртеж глава са ногама на нивоу блока бр. 4 се претвара у верну слику духа наших народних сабора кроз векове)
- Еј, ти познајеш ону будалу тамо? Реци му да не ломи чаше и инвентар, позваћу му обезбеђење!
- Немој, брате, он је са Косова!
- А, стварно... (и аутентична сировина са D&G мајицом и позлаћеним ланцем за Ладу Риву 2107 се претвара у напаћеног интерно расељеног потомка Лазара и Милоша који је оставио своје вековно огњиште)
K’o da ih Pižon sastavljao
Kaže se za družinu koja ni po godinama, ni po karakteru, ni po interesovanjima ne bi trebala biti zajedno.
-Dogovorili ti se Ivan i ja da idemo u neku kafančinu da se opijamo ko ljudi, dokurčile nam više ove diskoteke, odem ti ja kod njega a pita nas njegov ćale “Je li momci gde ćete?”, ja rekoh idemo u onu kafanu “Oračeva sreća”, i tu ti on kaže nama “Jao, pa ja tamo nisam bio 10 godina”
-Ne seri da je ćale krenuo s vama?
-Ma ćuti, nije to najgore, odemo ti mi tamo, kad Šomi sa curom i sestrom
-Šomi dileja?
-Upravo on, zapeo on da sednemo kod njih, i mi ti sednemo, krenuše Ivanov ćale i Šomi da se opijaju, a Ivanu glupo da se opija pred ćaletom, a meni glupo da ja pijem a on da ne pije. Tu ti Ivanov ćale pozva nekog kolegu koji živi tu blizu da dođe, i čovek dođe i dovede ženu, i taj njegov kolega se napi, kao i Šomijeva riba. Njih četvoro pijani, Šomijeva riba ne zaklapa, a seka mu neka darkerka i celo veče pije guaranu, reč ne progovara, i sve nas osmatra, samo čekam kad će da izvadi neki nož da nas pokolje onde sve, ovi počeše da razbijaju čaše, ona žena se zgrozila, a ja i Ivan sedimo i pijemo sok.
-Ahahaha ludilo, koja ekipa, pa vas kao Pižon da je sastavljao...
I taj dan se od tada zove Božić
Ubertačka na ziljave priče o ziljavim podvizima.
- I onda Ćomi i ja proturimo glave iza ćoška, a ono tamo samo beton! Hladan! I ja sam u fazonu - da sednemo, Ćomi, šta nas bole kurac, a on pička ne sme! I ja brate, mrtav ladan, odšetam nogama do tamo, sve stavljajući jednu ispred druge ko Emilio Estevez i sednem brate, ladno sednem, kapiraš?
- Da, da, i taj dan se od tada zove Božić.
- I ja stižem poslednji a cela gilda se već okupila, došli brate svi, i Ameri i Koreanci, bole ih kurac što je tamo 4 ujutro!
- I taj dan se od tada zove Božić.
- Jao jel se sećaš onomad kada smo vozili dva lipicanera celu noć, jebote tad je još bio auto-put Bratstvo-Jedinstvo?
- Ahahaha dadada, a sećaš se šta je ono reko Tozovac kad smo mu ih dovezli
- Neka se ovaj dan od sada zove Božić, brate, šta bi reko!
Fudbalski udžbenik
Veoma retka knjiga koju poseduju samo najbolji fudbalski klubovi na svetu i ljubomorno je čuvaju. Naši klubovi nikako da se domognu bar kopije ili sažetog izdanja iste.
-Pogledajte ovu akciju iz fudbalskih udžbenika...
Srbi u crtanim filmovima
Uvidećete da sledećenavedeni, dobro nam poznati crtani likovi, imaju dosta potencijala da budu okarakterisani kao žitelji jednog dela naše zemlje. No, krenimo:
Pera Ždera:
- Lala, iz Zrenjanina ili njegove malo šire okoline. Ovaj okruglasti gurman koji voli dobro da pojede, je jednom rečju prava ladovina. Jebe mu se za sve živo, a autonomija ga zanima onoliko koliko može da se namaže na hleb - ni malo. Ko će, uostalom, misliti na to pored kobasicijade, pasuljijade, dana vina i piva..
Gargamel:
- beogradaski sredovečni penzioner. Muka ga je naterala na preživljavanje na visokom spratu stare zgrade na Konjarniku, koja već svojim izgledom i starošću podseća na zamak. Devedesetih je oćelavio i zastranio jer firma mu je završila pod stečajem, žena i deca su ga napustili i ima još samo mačku, ne jer je voli već jer uživa da je maltretira. Komšije ga izbegavaju, deca zajebavaju, a on vreme provodi na špijunci, tonući u još veće ludilo. Ponekad se iznenada prodere u hodniku verujući da je čarobnjak i urlajući na aktuelne vlasti koje su mu sve oduzele. Od petnaestog do prvog u mesecu vija mala bića ispod ormana, kreveta i frižidera, kako bi uhvatio nešto čime će se prehraniti.
Čarli Braun:
- Depresivni klinac iz Subotice. Nema reku što ga ubija u pojam, ima psa koji ga ne sluša - što ga dovodi do ludila, a dane provodi u školi i viseći sa drugarima, od kojih je svako počeo da zastranjuje u nekom svom pravcu. Prerano gubi kosu jer ne vidi svoju budućnost u ovom gradu, medju ljudima, priča sam sa sobom kadgod je u prilici i polako zalazi u neku svoju depresivnu krajnost..
Barni Gambl:
- lokalni alkoholičar neutvrdjenog porekla - tvrdi se da je Vrbašanin, završio na ulici kao tehnološki višak karneksa, mada svojataju ga i Niš, Pirot, Šabac, Sremska Mitrovica..Životari od socijale ižicanja po kafanama, često je vidjen ispred prodavnica i dragstora gde drži govore o politici, reprezentaciji, kataklizmama i tome kako mu je glupavi drugar iz klupe oteo posao.
Kenny:
- siromašak, živi i ide u školu u malom šumadijskom mestu. Doselio se sa porodicom iz Pirota koja je došla trbuhom za kruhom, pa ga zbog naglaska većina žitelja ne razume.
Bole (generalova radnja):
- Apatinac, ljudina. Voli pojesti i popiti, tišti ga nepravda, i karakteriše ga blaga i vedra narav iako deluje kao rmpalija - ubica. Konstitucija navodi na zaključak da su mu se dede u Apatin doselile iz Like.
Djole Proleće:
- blago orijentisani četnik iz Čačka, nekada udarnički radnik koji je crnčio po radnim akcijama, sada je gradjevinski fizikalac koji zagovara povratak kralja i teoriju da ova zima proći mora.
Klinci iz "Negde daleko u zemlji snova":
- siromašna deca sa Kosmeta, na koju je vlada Srbije odavno zaboravila. Ne nadaju se više ničijoj pomoći. Žive sa samohranom majkom, a otac im je nestao"99. Jedina radost im je prolazak pored albanske poslastičarnice, gde im starina Bekim ponekad da kuglu sladoleda od čokolade u kornetu.
Onaj svirac iz Asteriksa i Obeliksa:
- šiljokuran, nakrivo samonabedjen da je izvanredan muzički talennat i da će završiti u grand produkciji kako bi ostvario svoj san. Na svadbama i slavljima gde ga plaćaju da nastupi ga popnu na drvo i vežu mu usta kako ne bi kvario dalji ugodjaj.
Ptica trkačica:
- stanovnik iriškog venca, koji obučen u šareni triko beži ispred kola, autobusa i kamiona. Pitanje je kada će ga kamiondžija Pera iz kompanije Kojot&co pregaziti dok kao muva bez glave strmoglavo krivuda niz venac.
Pavle Vujisić mod
Стање духа, трансцендентална раван ума, кулминација доброг расположења, нирвана алкохоличарске професије, клистир злих мисли. Стање које је Ричард Бартон тражио трчећи го по српским ливадама, циркајући шљивовицу на екс и берући беле раде попут босанске шипарице на великом одмору. Да је Далај Лама поклоник чашице, врхунац медитације би му био баш овај људски мод. Авангарда свим осталим кул испичутурама, холивудским или белосветским. Сви су они дркали курац на то како Паја држи чашу и меневрише својим стомаком разгрћући пијане ђилкоше, не би ли дошао до певаљке и уделио јој коју новчаницу међу заруменеле, усјајеле сисиће. Пушити цигарету онако како Хенри Фонда никада није могао ни да замисли. Бити лаф у срцу и у глави. Одбити било шта осим светог тројства кафане, лимене пиксле, каро стољњака и ОНЕ чаше. Хладнији од леда, па ипак темпераментнији од молдавијског макроа. Бити убер човек, способан да попије више него што други наручи. Отварати пиво оком, количину мерити у гајбама, при справљању шприцера рачунати да је увек зима. Једноставно, бити џек, а не трудити се иоле.
-Брате, морам ти рећи, онај твој рођак је луд човече, никада се нисам тако провео са неким кога не познајем.
-Их, брате, па моја крв.
-Дај, не сери, шта ти имаш са њим, човек је синоћ укључио Пајин мод, а ти си био ко и увек у свом фазону, нити пијеш нити сукње скрнавиш.
Kad porastem biću kengur
Kultni film koji je u velikoj meri obogatio ovdašnji sleng.
Kada opisujemo lepu devojku:
Brate, ona sija!
Kada nismo baš pri parama:
Ja sam umetnik i jebe mi se za pare!
Kada kažemo nešto nepotrebno:
Zašto sam to rekao, zašto sam iskompleksirani klošar?
Kada se ističemo u nečemu:
Ja sam alfa mužjak, alfa seljak, alfa basketaš...
Kada nas poprska klima uređaj:
Jebavi vas kvima uveđaji!
Kada želimo nekog da zaglupimo:
A šta je sa 500 miliona neprijavljenih Kineza?
Kada neko spomene velike pare:
Za te pare bi dao da me jebe ceo stadion!
Kada se iznerviramo:
Marš u pičku materinu i ti i pičke i obrazovanje...
Kada nemamo kintu za pivo pa se tešimo:
Daće nam Banja Luka na veresiju
Kad nam smetaju klinci u bloku:
Kids gou tu skul!
Kad nam nešto upadne u oko:
Jao ljudi, oslep'o sam, ne vidim ništa!
Kad nekog fauliraju na fudbalu:
Jao ljudi ubiše čoveka!
...
