Prosečan dan radnice u lokalnoj kladionici
Kladionica iz kraja. Dvoje, eventualno troje radnika, 15ak standardnih ljudi koji tu bleje i gazda koji pokušava da nedostatak prostora, inventara i obezbeđenja nadomesti „kvalitetnom uslugom radnika“...
Prosečna subota/nedelja
Dežurno zakeralo: Opet vam je zamrljano ovo ovde u listi! Ništa ne vidim, a dao sam vam 20 dinara za ovo! Vratite mi novac! Daj mi onu knjigu utisaka, sa' ću da napišem da je ovo najgora kladionica u gradu!
Radnica: Dobro, izvinite, evo vam novac nazad, znate, te štamparske greške su česte...
(U sebi: Jedi govna, pederu, idi negde drugde kad je ovo najgora kladionica u gradu, taman jedna budala manje meni na vratu)
Dokoni penzioner (daje svežanj papirića A8 formata, svaki sa obe strane podeljen na četiri dela; u svakom od njih upisano po četiri meča, na svaki tiket stavlja minimalnu uplatu): Ćero, otkucaj to, odo' ja do pijace, taman ćeš da završiš dok se ja ne vratim.
Pola sata kasnije se vraća, uzima tikete i listiće.
Radnica: To vam je 530 dinara.
Penzioner: Nemoguće! Ja sam izračunao da je 520! Sa' ćemo zajedno da izračunamo, daj to sokoćalo (digitron). E! I na ovom jednom tiketu si mi promašila! Treba više, a ne manje poena!
Radnica: Naravno, evo odmah...
(U sebi: Umri već jednom)
Dežurni lovator (donosi na isplatu tiket od 45.122 dinara): Eee, pošto si mi ti uvek talična, evo ti kupi sebi neki sok (ostavlja bakšiš od 22 dinara)
Radnica: Hvaaaaaaaaalaaaaaaaaaaaaa komšijaaaaaaaa
(U sebi: Idi kupi mi ti sok za 22 dinara, pička ti materina)
Dva dokona klinca od 13 godina (donose 20 listića sa po 16 mečeva, svaki za 30 dinara): Ovo da nam otkucaš, rekao gazda da možemo da igramo tikete, a poker ne smemo.
Radnica: Dobro, daj ovamo...
(U sebi: Dabogda noge izlomili, majku vam vašu, samo mi još vi trebate)
Lokalni dripac (uključuje slot za 50 dinara, seda i posle 5 sekundi lomi staklo): Šta je bre ovo, pička vam bre materina! Oćete da vas sve pobijem ovde mamu vam vašu! Što je ovo namešteno, a, a? Je l' znaš koliko sam ja para ovde ostavio, a dobio sam znaš šta? Kurac sam dobio! Reci onom tvom gazdi da ću da mu jebem mater, znaš! (šutira kantu za đubre i izlazi. Kad se gazda pojavi, šeni k'o kuče)
Tatin sin – rugoba, umislio da je Matt Damon: Ooooo, što smo lepi danas.
Radnica (u trenerci i duksu 4 broja većem, mrko): Hvala
TSR: Jeeee li, a što se ti nekad ne našminkaš malo, ovo ono...?
Radnica: Ne, nisam ja u tom fazonu...ne šminkam se uopšte
(U sebi: Jeste, za tebe i ovu gomilu paćenika ću da se šminkam, baš mislim. I haltere da obučem možda?)
Lik iz kraja (po troje maksimalno u toku dana. Dolazi da naplati 1000 i neki dinar): E, šta ima? Evo zadrži ovo (ostavlja 50-100 dinara)
Radnica: Hvala
(U sebi: Bog ti pomogo)
Stidljivi udvarač: Zzzzzzdravo.
Radnica: Zdravo.
SU: Paaaaaaa ovaaaaaj...mmm...kako si?
Radnica: Super. Šta 'oćeš?
SU: A?
Mu(c)(v)anje se nastavlja dok ga ne prekine...
Blejač iz kraja, inventar kladionice (komada 5-8): Ej, de si. Daj mi otkucaj ova tri tiketa, na sve stavi minimalno, kol'ko beše, dvadeset?...
(Radnica, u sebi: Je l' možeš jedan jebeni dan da odeš u neku drugu kladionicu???)
Blejač:...i dođi posle da igramo karte, kupili smo sok i čips.
(Radnica, u sebi: e, živ bio za ovaj čips)
Na kraju radnog dana, dolazi gazda...
Gazda: Mh, ko je uzeo 3000 dinara, kakav je ovo tiket? Zašto nisi rekla da ne može? Ovo su neke nameštaljke, garant, kako to da su danas došla čak tri tiketa veća od hiljadarke? I zašto je ovde nered? Ne možeš samo da isprazniš pepeljare i pobacaš đubre i usisaš i oribaš wc i vratiš stolice na mesto, moraš da obrišeš stolove onim sredstvom što sam ti doneo, i da opereš sve prozore bar na svaka dva dana i nekoliko puta dnevno da lepo uglancaš ekrane na svim televizorima...to ti je deset posto od plate za ovaj mesec. E, da, što se tiče povećanja plate, za 3 meseca ako se posao popravi dobijaćeš 500 dinara više.
Radnica koja ima kući dvoje dece i nezaposlenog muža: Naravno gazda, nikakav problem, uvek ste bili fer i pošteni. Izvinjavam se za nered, neće se više ponoviti
(U sebi: Jebo ti pas mater, dabogda deci lekove kupovao od ovog što mi skidaš)
Radnica koja ima ikakvih šansi da nađe drugi posao u skorije vreme: Ma sagnite mi se i ti i ona gomila idiota koju trpim ovde za 200 evra mesečno i poljubite me u dupe (gađa ga ključevima i izlazi lupajući vratima. U sebi: peva)
Optimista
Muž koji čeka ženu ispred tržnog centra sa upaljenim motorom.
Žena: Izvini dragi, malo sam se zadržala. Videla sam divnu bundu, pa sam morala da uđem da je probam, ali nije bio moj broj. Pa je prodavačica pozvala drugi butik, oni su imali moj broj...
Muž: Čekaj me u autu.
Žena: Gde ćeš sad ti!?
Muž: Idem do pumpe, da napunim kanister, nestalo mi goriva.
Žena: Zar nisi sipao kad smo kretali?
Muž: Ćuti ženo, molim te...
Ostavljanje cigareta
Najbolji način za ostavljanje cigareta je da cigarete ostavite na nekom vidnom mestu. Preko dana na stolu, a noću pored kreveta.
Sa ovakvim pristupom više nećete imati problema sa nalaženjem istih.
Roditeljski rastanak
Шамарчина коју ти ћале опали тако да те растави од живота на пар минута, након што се вратио из школе са родитељског и видео да си наређао све кочеве.
-Тата, да подигнемо Милана са земље?
-Не, ћери моја, нека га, ту му је место.
-Али тата, иде му пена на уста...
-Ништа се не брини, кад устане добија још један растанак са мозгом зато што ми је разбио фар од југића.
Wikipedia
Pored Googla, jedna od stranica koja je konstantno otvorena za slučaj ulaska starijeg člana porodice u sobu.
" Sine, izvini što te prekidam, 'aj samo da mi pomogneš nešto u garaži"
"Evo, ćale, samo minut, čitam nešto o izotopima paladijuma, imaju neki mnogo dobar članak"
Kladioničarski hipster
Лик који се клади само на Четврту исландску Бе дивизију (север), Другу лигу Северне Самое, трке паса, снукер, азијску одбојку и слично.
Kazuj, kurvo...
Реченица из "Старог Вујадина" која је међу основцима изазивала салве смеха.
"Казуј курво, Стари Вујадине,
казуј курво..."-читалац умире и гуши се од смеха а учитељица га избацује напоље...
EUforičan lik
Tip čoveka kome su fetiš evroatlantske integracije i jedva čeka da Srbija postane punopravna članica EU. Računa da će mu se istog trenutka kada Srbija uđe u EU rešiti svi problemi i da će preko noći imati više love i seksa, manje račune za komunalije, da će red u pošti biti kraći, trotoar ispred kuće kvalitetniji, svi porezi ukinuti a mačke koje se pare ispod prozora trajno uklonjene. Posebnu satisfakciju će mu doneti rušenje komšijskog poljskog WC-a a to se očekuje čim uđemo u EU.
Poveruje Boži Đeliću svaki put kada ovaj iznese u javnost neki konkretan rok kada se očekuje ulazak Srbije u EU. Verovao je kada se pričalo da sigurno ulazimo 2004, veruje i sada kada se navodi 2024 godina. Za svako odlaganje famoznih integracija krivi Šešelja i Mladića a Toma mu je do nedavno bio kriv ali sada više nije toliko ...
Posebno ceni Čedu, Bebu, Sonju Liht, Natašu Kandić, Sonju Biserko i ostatak NVO-LGBT javnog sektora. Informiše se isključivo putem B92 a ostale medije smatra zaostalim i nacionalističkim.
Koleginica s faksa
Družiš se sa njom uglavnom samo na faksu, kada nemaš ništa pametnije da radiš, na primer nešto čekaš ili ona nešto čega. Po difoltu solidno izgleda, obavezno pomalo kučkasta, pošto kao svaka stoka od muškarca ne započinješ razgovor sa nekom osrednje "lepom" devojkom.
(ovo se uglavnom odnosi na onaj kučkasti deo, tj. u većini slučajeva je barem malo ziljava)
Voli da flertuje i sa osmehom prihvata tvoje neumesne sekusalno začinjene šale tipa "Razvalio bi' te od kurca" ili "Daj šta se smaraš sa tim tvojim dečkom, šutni ga pa da se jebemo k'o zečevi" koje iako govoriš u šali, apsolutno misliš, do poslednje reči. Ona ih prihvata ili zato što je dovoljno glupa, ili zato što je dovoljno lakoverna pa misli da se samo šališ ili opasno vlaži na tebe pa bi ti popušila i na sred amfiteatra samo da joj tražiš.
Najčešće si sa njom u odličnim odnosima, baš zbog tog nekog odsustva želje za bilo čime osim šale i potencijalnog, "ako upali" seksa. Ne nerviraš se oko nje, niti nju boli dupe za tebe i sve funkcioniše savršeno.
Koleginica sa faksa je daleko od prijateljice ili drugarice, nije ti devojka, a opet nije ni poznanica. Ona je jednostavno osoba sa kojom bi rado seksualno opštio, a opet nije ti toliko stalo da se preterano cimaš oko toga. Drago ti je da znaš da uvek postoji barem jedna, "ona" koleginica sa faksa, na koju možeš da računaš kada se skenjaš zbog nečega ili nekoga u životu.
Postoji i drugi tip koleginice sa faksa, ali nje se setiš kada treba da predaješ neki seminarski, da spremaš neki ispit i slično.
Oba tipa su najčešče iz unutrašnjosti, žive sa cimerkama i došle su ili radi non stop zezanja ili non stop učenja. U svakom slučaju, preterano slobodne ili preterano zauzete.
Stati nogom na gaće
Produžetak stare narodne "Kad oće da te jebu gaće same spadaju" i objašnjenje kako je moguće silovanje, jer "žene brže trče sa podignutim suknjama od muškaraca sa spuštenim pantalonama".
Ako izuzmemo holivudska silovanja gde svake gaće puknu kad ih zategneš (iskreno, moje iskustvo govori da žene najače vrište da spasu intimno rublje: "NEEEE TO SU MI JEDINE PLAVE!") u realnom životu je dosta teško poderati gaćku. Zato prilikom startovanja koitusa sa partnerom koji vidno negoduje dosta je zgodno da stanete nogama na gaće i da ih tom prilikom spustite negde u predeo gležanja partneru. Svaki pokušaj da izvuče nogu iz gaća dovodi do diletacije donjih ekstremiteta, koji otkrivaju trtičnu oblast, ranjivu na penetraciju.
Kao metafora ovaj izraz se koristi za neizbežne situacije koje nisu ni malo prijatne.
- Treba mi para?
- Što?
- Moram da platim sudske troškove i odštetu. Hoće da me bace na robiju.
- Uf! Baš su ti stali nogom na gaće.
- Jel to tvoja žena bere kukuruze ručno.
- Da.
- Moja bi se razvela od mene.
- I moja bi od mene, ali stao sam joj nogom na gaće. Posvađo sam je sa roditeljima za njihovu slavu.
- Uf majstore.
Kurčenje u čituljama
Убедљиво најморбиднији начин за испољавање снобизма и елитизма.
Суштина је у томе да набеђена породица покојника по сваку цену инсистира да испред имена преминулог стоји и титула односно занимање којим се бавио, наравно ако је исто довољно репрезентативно и достојно курчења.
Није никакав проблем ако породица има жељу да наведе занимање покојника у званичној читуљи коју му дају али има оних који иду до те мере да у редакцији одређених новина наглашавају да се никако не објављују читуље пријатеља и родбине у којима није експлицитно наведено занимање преминулог. Раме уз раме са набеђеним ожалошћеним породицама стоје они који, када некоме дају читуљу, потенцирају сопствено фенси занимање или метрополу из које се јављају.
За више информација погледати средње странице "Политике" или прилог одоздо.
- Последњи поздрав нашем драгом примаријусу доктору Милутину (Милисава) Чоњагићу. Поштовани примаријус-докторе, не знамо како ћемо наставити живот без тако великог стручњака и човека. Неутешна супруга са децом.
- Последњи поздрав нашем никад прежаљеном сину, доктору ветеринарске медицине Стратимиру Шабановићу који нас је јуче изненада напустио у 32-ој години живота. Неутешни мама Госпава и тата Лабуд, доктор специјалиста кардиологије, са многобројном родбином из Париза, Љубљане и Лозане.
- Последњи поздрав Радоју Свршићу, генерал пуковнику у пензији и дипломираном правнику. Вечито ожалошћени, брат, доктор стоматологије Благоје Свршић и сестра, виша медицинска сестра Олгица Свршић-Вјештица са породицом из Минхена.
- Последњи поздрав драгој Љовисни од тетке Виде са Флориде.
Glazba, nekaj od Radiše Uroševića
Узвик очајника који се налази негде где не жели бити и радије би појео два килограма песница него да настави да обитује у том простору и времену, па је одлучио да се крајње маштовито самоубије тако што ће бити искултуриран до смрти.
*Ради примера, писаћу као да се обраћам читаоцу*
Отишао си на свадбу рођака Стипе. Није твој рођак, него је од оне твоје калабештије Шокачке. Никада га ниси волео, нервирао те је, али ако не одеш, ова твоја Шокица ти ич неће дати вечерас, а теби је баш притерало. Добро, можда неће бити толико лоше..неће курац, знаш какви су, све што они воле, ти мрзиш, почевши од оних малих колачића до опсесије Звонком Бобаном, ал' ајде, седнеш у свој Пежо па у Лијепу њихову. Све је океј, равно, јебеш га, такво ли је. Ниђе планине, све неке шаховске табле наоколо, а шахиста ни за рч! Никада ти то није било јасно, али добро, такав је народ тамо, канда.
Долазиш у Загреб. Мали град, сви се знају. Долазиш код рође Стипета и трудиш се као луд да не причаш стереотипно, све време се цепајући унутра док слушаш кајкавштину. "Као да сам у "Курсаџијама", мислиш се, само чекаш да искочи Албанац да- и ето га. Пријатељ породице, Тахир Фљамури, честити предузетник из Задра, дошао мало код пријатеља у Загреб, на свадбу и довео ужу фамилију, који су сасвим културно заузели своја места у она четири реда. Наравно, Тахир је љута католичина и свињетину тамани, само понекад прави паузе од месец дана. Канда му рекао лекар. Јес', наравно.
Почињу да доносе 'рану. "Ух, добро је, барем ће се наједем!", ти мислиш, ал' 'оћеш, прц бапарац! Све неки плодови мора, неки зелениш, неке сардине. "То је све из нашег липог Јандрана!", повика Стипе, очигледно подјебавајући тебе. Добро, боли те пенис, ти ћеш општити вечерас, а он мора да трпи ону његову што се последни пут дала кад су Швабе посетиле Загреб '41. Муљаш ту њихову зељанију и њи'ове рибе, јебале их рибе, где је сланина?
Преживиш некако и то, кад онда крене музика, пардон, глазба. Глазба је крајње културна. Све неке тамбуре. "Где тамбуре, јебале их тамбуре!", мислиш се. Цео живот слушаш тамбуре у Срему, сада би и ови да те јебу у здрав мозак. Мисли на награду. Узеће се ова његова мала, па онда кући. Мала не личи ни на шта, дебела, благо ружњикава, али, како си чуо, барем прави добра печења, појавише прасећину. Младожења Омер, убоги Бошњак из Зенице, који је нашао праву љубав када је пре 3.5 месеци ишао у Загреб да ради на грађевини потпуно легално. Љубав је чудна ствар, па да му јебеш матер.
Онда младин отац крене да распреда о својој породици, онда младожењин отац, Муфтазир, крене о својој, па нека бошњачко-хрватска братства, па српска агресија, па курци, па палци. Ти једеш ону сланину што си понео, мајке им га, има барем да једеш неку 'рану на овој свадби, па дабогда цркли сви одреда! Не зато што си националистички шовиниста патриотских наклоности, него зато што си гладан, а ови као да су кувар узели од Диогена!
То траје. Траје целу ноћ. Добро, не целу ноћ, али теби се чини да је цела ноћ! Мрзи те више да живиш. Шта више, одлучио си да више не живиш. Јесте ова твоја добра риба, али ништа није вредно овога. Устајеш, намешташ шајкачу, и громогласно викнеш:" Глазба, некај од Радише Урошевића!"
Следеће чега се сећаш је како биваш искултуриран толико да следећих тисућу година нећеш моћи да неовисно једеш, али боли те уво. Тачније, не само уво, али опет...
Teslino unuče
Дете које од малена показује склоност ка гурању прстију у штекере, сијалична грла, грејалице...
Mučenički izraz lica
Kada vidiš vozača juga kako pokušava da ubaci u rikverc...
Drpanje
Рефлексна реакција при буђењу мужјака. Ранојутарње чешање гениталија, радња чије дешавање нема рационалан разлог али је чврсто укорењена у свести мушкарца и као таква представља готово ритуално започињање новог дана.
Пробудим се. Почешем лево мудо. Ритнем ногом двапут. Лупим два шамара да се спусти шатор. Мљацнем двапут, окренем се на другу страну и наставим са крмељањем.
Krstiti ulicu
Kretati se ulicom dvonoške, ali usled manjka krvi u alkoholu ne normalno pravolinijski, već nasumično i unakrst, levo-desno. U zavisnosti od toga na koju stranu "krstitelj" prvo krene da vuče, ulica biva krštena pravoslavno, (desno) ili katolički, (levo).
Novosadski Poljoprivredni Sajam
EXIT за паоре.
У време када EXIT-a није било једино место где си могао да чујеш туђински језик и видиш црнца у оделу и кравати(у емисији опстанак су у кежуал стилу).
За децу је имао статус празника који се не сме пропустити јер би се догађаји препричавали бар недељу дана после.
Улаз:
Радомир: Пошто карта?
Шалтермајстор: 500 динара
Радомир: Дед једну нек се приповеда!
Штала:
Учитељица: Децо ово вам је највећи бик на Сајму има 1400kg!
Марица: Мора бити да је најјачи?!
Јована: Тај немож ни да устане каки је!
Сима: Ју вид колка су му јаја!
Џондир стејџ:
Саватије: Јел деране а колко троши по јутру?
ПиАр: Па по Европским стандардима 33 на сат
Саватије: У отац га његов!
ИМТ стејџ:
ПиАр: Најновије чедо домаћих инжењера из Београда је понос наше фирме трактор ИМТ 560 GT
Јоца: А ког ће му GT?
ПиАр: Па има нове гуме и нов филтер за ваздух!
Дајц стејџ:
Хер Шварцмилер: Ја, дизе трактор наш најбоље происфод, куплунг од титанијум и шалтунг мит зибен брзинен, дихтунг у кабина непостоји сфе кроз филтрсистем иде ...
Тихомир: Ја ја ајде сад децо да вас сликам поред Дајца са чика Милером, да не помисли жена да сам у кафану спичко новце!
