Ponašanje guzova devojaka iz Brazila.
- Vidi ova Brazilka kakvo dupe ima, svaki guz ima autonomiju pri mešanju.
Ponašanje guzova devojaka iz Brazila.
- Vidi ova Brazilka kakvo dupe ima, svaki guz ima autonomiju pri mešanju.
Pandan ocilima. Samo ovde nisu četiri slova s kao simbol srpstva i patriotizma nego već pomenuta četiri p kao simbol lokalpatriotizma i fijumau krimidžimi likova. Statusni simboli devedesetih godina sa jasnim paralelama sa sadašnjim vremenom. Princip je isti, nijanse nisu bitne.
Pištolj. Apsolutni mast hev za sve koji pretenduju na vip separeove a nisu kurve sa mikrofonom ili samo kurve. Ko nema pištolj na kurac ga nabijem. Jebeš ti čoveka koji ne fura prvo pancir pa šulju... Nema veze da li ga je nekada upotrebio ili njime samo plaši okolinu. I devedesetih i sada. Što veći i niklovaniji to veće i privilegije.
Pejdžer. Sa leve strane karlice, zakačen za kaiš sa velikom "diesel" pločicom. Kako ćeš rođače bez pejdžera? Pa bićeš totalno nebitan...šta ako naiđe neki bitan poslić preko grane a ti nisi u blizini telefona, propada kombina brate. Nema veze što ti na njega preko belpadžeta poruke šalju samo ortaci da te tovare i žena kada te nema na ručku. To nekada, danas mobilni telefon, tablet ili šta već-bitno da ima veliki ekran, izgleda skupo i stoji na vidnom mestu.
Pajero. Micubiši pajero. Sedneš u pajera, otvoriš prozore pustiš sveže narezan audio cd kompakt disk sa hitovima Đoganija, Energije i Beat Streat-a i pun gas. Jebeš crveno i pešake, nek se čuvaju, teška su vremena pa svako čuva svoju bulju. Al da vidiš kako žene vlaže a muškarci zavide kada ga digneš na trotoar od 30 santima ispred zgrade pa se jedva dogegaš do ulaza. Kada bi mogao u stan pajerom... Danas se ipak više cene x6, q7 i ostale oznake koje vezane podsećaju na novu mutaciju virusa gripa.
Plavuša. Jebiga tada su žene bile mršavije, bez naglašenih oblina i dekoltea, nekvarcovane i sa mini valom. Al njegova je morala biti plava! Tipa Jami. Dal zbog švedskih akcionih filmova ne znam ali plavo je bilo na ceni... Danas, nije toliko bitna boja kose koliko da ima silikone i pojavljuje se u žutoj štampi.
I onda, kada objediniš magičnih četiri p, nebo je granica!
-Brate, klošarimo se po ceo dan po kraju, daj da vidimo da nađemo neku šljaku, teča mi radi u C marketu, da ga pitam da nas ubaci da istovaramo ulje i mleko kada stignu?
-Ma nemoj si loš burazeru, ae da odemo kod Staneta da ga pitamo da šljakamo za njega! Šta fali njemu brate, vozi pajera, fura pejdžer...zadenemo utoke brate pa da vidiš kako plavuše same dolaze...
Jedna ili više visoko-gabaritnih osoba ženskog pola, koje imaju običaj da se "šlepuju" uz dobre ribe.
Ponašaju se zaštitnički prema svojim lepim drugaricama.
Tu su da nas mrze.
Tu su da im kazu - "Previše si popila, pokušava da te iskoristi, hajmo kući."
Tu su da nam sjebu koncepciju u svakom smislu.
Žurka tek počinje, i lagano dolaze zvanice i nezvanice.
Očekujete neke kvalitetne ribe koje ste upoznali ovog leta na moru. One ulaze.
Njih dve sijaju.
Za njima ulaze tri "tenka".
Mrze vas. Vi već to vidite. Niste ih ni upoznali još, ali vas one već gledaju svojim sitnim očima pakosno.
Zamisljate sebe kao veliko prase na poslužavniku sa sve jabukom u ustima.
One zadovoljno oštre noževe o viljuške.
---flash forward--
Žurka se lagano, ali sigurno raspada.
Vas dvojica sedite sa te dve divne devojke sa mora.
TENKOVSKA PODRŠKA za to vreme trpa ostatke hrane u sebe kao municiju, koju će pre ili kasnije ispaliti na vas i sjebati vam veče.
Konačno jedan od vas preduzima nešto i kreće da se ljubi sa jednom od dve lepe devojke.
TENK oznake 187-52 (obraća se devojci koja se ljubi): "ANA!! Ti si definitivno previše popila! Hajmo lagano, vidiš da hoće da vas iskoriste, sad kad su sve devojke izgustirali!
TENK oznake 162-55 (ispada joj hrana iz usta, ali podržava koleginicu klimanjem glave)
TREĆI TENK je zakazao, vaš mnogo dobar drugar koji nema ni grama probirljivosti kad popije se žrtvovao za ekipu.
Tenkovi to uviđaju i povlače se.
Ovo je izgleda bilo vaše srećno veče.
Izjava vrhunskog jebača (poput Lepog Znojka) kada šutne ribu koja mu je i noge prala u lavoru koliko se ložila na njegovu potentnost. Posle njega potop. Nijedan više nikada neće biti dovoljno dobar, pa žena može i da odustane od muškaraca...
Ucviljena opajdara: Lepi Znojko ne ostavljaj me, kuvaću ti i peglaću radnička odela i noge ću ti u lavoru prati, na kolenima te molim, ne uskraćuj mi moćnog Znojčića...
-Lepi Znojko: Lepi Znojko te je izgustirao, tvoja breskvica mu više nije sočna, zbogom..
Ucviljena opajdara, pomirena sa sudbinom svojom odlazi u manastir svesna da takvog baju nikad više naći neće, dok Lepi Znojko prelazi na sledeću breskvicu.
Misteriozno dugme na svakom fuš uređaju za igranje video igara za koje niko živ ne zna čemu služi, čak ni Kinezi koji ga meću u te krajnje nekvalitetne komade plastike. Bela drvena bojica među elektronskim uređajima.
Video si ga i pritisnuo bezbroj puta. Čisto da vidiš hoće li se šta desiti. Na Terminatoru (Nintendu ako si bio buržujčina i ako ti je ćale bio švercer nafte i Rumunki), nekoj lošoj kopiji Soni keca koji si dobio od famelije za dvanaesti rođendan, kupljenoj u Turskoj kad je tetka išla u nabavku džinsa koji prodaje na buvljaku, dalje na prvom kompu kad si otkrio zarazu zvanu Pro evolušn soker. Nikad se ništa nije desilo, jebo ga kurac. Jedni su verovali da je to dugme koje ti čini automobile i fudbalere na igrici bržim, drugi da kad ga pritisneš određen broj puta u kombinaciji sa drugim tasterima otkrivaš tajne nivoe u igricama, treći da je neophodan za izvođenje seksalitija itd. Prava istina je da kad ga pritisneš aktiviraš GPS pomoću kog iluminati iz NATO-a otkriju gde živiš pa te posle lakše bombarduju, a mogu i da ti uhakuju akaunt na fejzbuku i pobrišu svu pornjavu i seminarske za faks. Pa ti pritiskaj i dalje.
-O'š sivi ili crni džojstik?
-Sivi, nije mi niko umro, pu pu.
-Na. Šta radiš to?
-Pusti me brate, to mi je ritual. Reko mi Ćomi Ništak još dok smo pikali ISS na soniju da ako pritisneš turbo tri puta i strelice redosledom kao kad se krstiš dobiješ sve crveno raspoloženje.
-Zajebo te Ćomi, to se namešta u podešavanjima.
Osnovni uzrok drastično različitih oblika ponašanja u istim ili sličnim okolnostima.
Neki gradić u Norveškoj...
24.decembar: "Gradonačelnik pohvalio sugrađane zbog toga što su, kao i prethodnih nedelja, redovno uklanjali ledenice sa svojih krovova i čistili sneg ispred svojih dvorišta i lokala."
Grad u Srbiji...
7.februar: "Ledenica ubila ženu na Banjici"
8.februar: "Gradonačelnik naredio da se sve ledenice poskidaju sa krovova. Svaka opština u kojoj bude nađena i jedna ledenica, uplatiće u gradski budžet kaznu od 10.000.000 dinara i dobiće dve hiljade raseljenih Roma."
18.februar: "Dragi gledaoci, kao što možete da vidite, ledenice su na svakom koraku. Zato, kad krenete na posao - pažljivo i držite odstojanje od zgrada ukoliko je to moguće."
Grad u Rusiji...
21.januar 20:05h: "Još trideset ljudi udavilo se danas popodne, prilikom kupanja u zaleđenom jezeru. Po preliminarnim rezultatima obdukcije, a i na osnovu snimaka sa sajta Youtube, očigledno je da je u trenutku smrti velika većina bila u alkoholisanom stanju. Ovo je treći dan za redom da se dešava ovakva tragedija."
22.Januar 09:13h: "Gradonačelnik apelovao na sugrađane da se ne kupaju u ledenoj vodi, ili da barem smanje unos alkohola u periodu od nekoliko sati pre toga."
22.januar 17:23h: "Tridesetdve nove žrtve kupanja u zaleđenom jezeru."
23.januar 14:13h:
"Policija je, pre nešto više od sat vremena, uhapsila oko stotrideset ljudi prilikom pokušaja da uđu u ledom okovano jezero. Ipak, oko dvadeset najodlučnijih i najbržih uspelo je da izmakne pažnji policije i uskoči kroz rupu u ledu. Jedan od osujećenih kupača, revoltiran, u vidno alkoholisanom stanju, napao je pripadnika policije ledenicom koju je odlomio sa krova obližnje kuće i naneo mu lakše telesne povrede. Onda je pokušao da pobegne i uskoči u jezero, ali je usmrćen nakon što su ostali policajci otvorili vatru u njegovom pravcu."
Misterija nad misterijama za 10-godišnjeg klinca.
U akcionom filmu „Razbijač“ sa Staloneom, Veslijem Snajpsom i Sandrom Bulok, glavnog junaka Džona Spartana odmrzavaju nakon nekoliko decenija snežne robije ne bi li uhvatio pomahnitalog i izblajhanog Blejda. Džon se budi u svetu koji se potpuno razlikuje od onog koji ga je pospremio u zamrzivač kao da je u pitanju prasica koja ni oktobar nije dočekala.
U tom su svetu svi nasmejani i veseli poput hipika, iako niko živi ne duva, jer je mara zabranjena. Baš kao i alkohol i so. Tamo se ni ne ljube. Niti se jebu. I što je najbitnije - nema vece papira. Oni koriste TRI ŠKOLjKE.
Nakon svakog gledanja ovog remek-dela filmske umetnosti, moju balavu pamet mučila je misterija tri školjke. Danima je klinačka mašta bezuspešno pokušavala da dočara smislenu upotrebu školjki u održavanju higijene u oblasti prkna. Ta nezamislivost terala je nakon par dana na dizanje ruku od ovog problema.
Do sledećeg emitovanja...
(sva sreća, pa izvesna televizija nema tendenciju višestrukog repriziranja)
Slengovski potencijal krije se u Staloneovom odbijanju da nauči kako se koriste tri školjke i inadžijskom korišćenju hartije, uprkos podsmehu okoline.
- Brate, 'es ti to otkuc'o seminarski na kucaćoj mašini?
- Ćale mi kucao, nisam imao vremena. A za njega ti je komp tri školjke, odbija da mu priđe otkad je polomio tastaturu u pokušaju kucanja.
Prekid memorije posle žestoke pijanke.
Slikao si celo veče ribice po separeu, đuskao, provodio se. I tamo negde posle petnaestog rubinštajna otvorio ti se poklopac u glavi I sve što si slikao osvetlilo se bespovratno kao stari Kodakov film u Lajka fotoaparatu.
Nema reklamacije, sam si kriv.
*♫♪Dodir leđa o leđa, ruka led ledenaaaa, o kako bol…♫♪*
*klik*
-Mrhjhahlj…. Mhhhhalo?
-BRATE! DOBRO JE ŽIV SI! GDE SI TI, ZOVEM TE OD 6 UJUTRU JEBOTE?!
-Pfuuu… Čekaj malo da vidim. Vidim prozor… veliki…I Vidim drveće kako prolazi….
-KAKVO DRVEĆE?!
-Zimzeleno valjda, tako liči da ga jebem…
-ŠTA JOŠ VIDIŠ!? JEL PREPOZNAJEŠ JOŠ NEŠTO?!
-Auh, stani da se okrenem… Vidim tri stolice prekoputa, sede neki ljudi.
-KAKVI LJUDI BOKTEJEBO! JESU OPASNI? KAKO IZGLEDAJU!?
-Normalno manje više. Jedan čiča, I dve starije gospođe. Aj budi na vezi da ih pitam.
Gospodine izvinite, gde se ja nalazim?
-Mi a fene ez a fickó akar tőlünk?
-Aha, hvala. Brate ovo su đarme, a kad malo bolje pogledam ja sam u vozu za Budimpeštu.
-KAKVA BUDIMPEŠTA MAJMUNE JEDAN! DO PRE 4 SATA SI BIO SA MNOM!
-Matori živ nisam. Osvetlio mi se film, zadnje što se sećam je da sam popio deseti vinjak, posle toga ništa.
-Jegyek a felülvizsgálat! Karte na pregled!
-E matori mora palim.
Bila to gola istina ili čista otrcana izmišljotina, uglavnom je najjebozovniji način da predmetu svojih želja kažeš kako i šta bi joj sve radio, a da to ipak možeš da pripišeš nevoljnoj reakciji svojih moždanih vijuga, ukoliko dotična ne pristane na igrariju.
Bez brige, uglavnom pristane. Sanjala je i ona tebe.
Nema tvrđeg od vojničkoga 'leba.
Ako nije bio dete nekog napaćenog pukovnika koji je stavio jaram sinu i k'o vola ga upreg'o da bude vojnik pa makar ga kovao od mat'rijala za fegeta profila Džordž Majkla, ali isto tako i imao sve moguće veze i vezice da postane neki furundžijski oficirčić, u vojsku je došao na samo jedan način - POBEG'O JE! Od bede i sirotinje je utek'o, spasio se. Vojska mu je bila spas - spas od neplodne njive, spas od trošne kuće i gužve sa još šesnaestoro braće i sestara, spas od pijanog oca koji ga je zadnji put udario ono jutro kad je seo u voz i poš'o da se javi u kasarnu.
U vojsci je zapeo k'o sivonja jer drugačije nije ni znao, nije ni smeo. Morao je da se bori, da radi za kolege, ali i da gazi preko istih kad je hteo da napreduje u službi. Morao je tako jer bi na kraju, žalostan, išao kući i gledao onu bedu sa velikom mogućnošću da i on krene sa nekom svojom. Na kraju, USPEO JE. Vojska je prepoznala to požrtvovanje i ostavila ga u svojim redovima.
Oženio je se i napredovao u službi. Upoznao ju je pijan na autobuskoj prvi put kad je krenuo na odsustvo. Ubrzo posle svadbe je dobio svoju prvu otkomandu. Morao je da ide. Znao je to. Ubedio je i ženu da je tako najbolje. Tad mu se rodio Jugoslav. Snašao se.
Ipak, brzo je dobio novu otkomandu. Žena je bila ljuta, a nekako u preseljenju se rodio Damir. Treća otkomanda je bila sporna. Deca su bila već velika. Žena se već odavno propila. Pričalo se da ju jebe pola kasarne. Nije mu bilo lako. I on je već lagano počeo da se opija. Preselili su se u novi grad u novu kasarnu ali to nije bilo to. Nije znao šta da radi...
Nema tvrđeg od vojničkoga 'leba.
Vani je bilo barem 35 stepeni. Vetra nije bilo danima. Sedio je mokar od znoja na trošnoj fotelji u svojoj kancelariji. Iz dvorišta kasarne dopirao je zvuk rasprave guštera koji su igrali fudbal. Na radiju je išla neka pesma od Silvane Armenulić. Idilu je prekidala povremena zvrka prašnjavog ventilatora. Na stolu je bila flaša lozovače iz koje je naginjao. Gledao je u zid na kome nije bilo ništa sem pauka koji se njihao na svojoj mreži. Osećao je svrabež i bol u gaćama od tripera. Dobio ga je od svoje žene jer on drugu nije imao. Ni tamnoputi Damir nije ličio na njega. Mrzio je sistem, mrzio je porodicu, mrzio je sebe. Stalno se pitao šta bi bilo da nije prihvatio onu prvu otkomandu i zajedno sa svojom ženom krenuo drugim stopama.
Lagano je iz fioke uzeo svoj CZ - 75, za trenutak zastao, a sve kao da je utihnulo. Nije bilo više ni žamora, ni Silvane, ni ventilatora. Ostali su samo on, pištolj i tišina. Potegao je još jednu lozovaču i povukao. Sobom se kotrljala čaura i kovitlao miris baruta, dok je on odlazio na svoju poslednju NEBESKU OTKOMANDU.
Naizmenično usmeravanje pogleda u dobru ribu pored tebe i pogleda u svoju ženu kako bi video da li gleda gde gledaš.
...snimi Džonija, od kad je došla Tamara na žurku ne isključuje brisače...
Budženi naziv za motokultivator. Midžet u porodici traktora. Za sitno rastresti vingradarsko tle, za pokositi 65 ari okućnice ili za prevesti prikolče mlade deteline iz luga? Molim, 3-4 odsečna trzaja iz lakta, i ola: omnipotencija u punoj erekciji je spremna za pentriranje u problematiku.
Univerzalna mašina koja ne odaje toliko utisak luksuza, koliko stila, tj načina života.
Dok ostali voze traktor sa kabinom ili kabriolet, vozač freze komata po ustima suvu slamku, jednom rukom drži guvernal, a drugom je naslonjen na kanate male prikolice koja se koherentno vuče za njim. Brzina je podešena tako da prestiže pešake, ali da se ima dovoljno vremena za studiozno osmotriti pohotno telo jedre seljančice obučene u jednodelno letnje 'aljinče, lagodno za rad u njivi ili ubrzano zadizanje iste u šumarku, što iz nužde, što iz zadovoljstva (što iz oba poriva istovremeno, u najperverznijoj varijanti).
Freza ispušta taj reski zvuk nalik Štilovoj motornoj testeri dok reže mladu bukovinu, dakle oštro, ali ne prejako, samosvesno svoga postojanja na koje samouvereno ukazuje i okolini. Vozilo koje uvek nailazi na simpatije i blagi osmejak, osim ako se ne nađe bez osvetljenja na magistralnom putu, usred mrkle noći. Njegova višestruka namena je uspela da ovoj napravi obezbedi zavidno mesto pod tremom gde su parkirane poljoprivredne mašine i priključci.
Pravi domaćin osobito ceni frezu i u kasno letnje popodne, kad se sprema poći u lokalni bircuz, posle mukotrpnog rada u polju, pored svih raspoloživih prevoznih sredstava, on će se bez skrupula odlučiti za ovog dvotočkaša i zasluženo uživati u ćarlijanju povetarca, dok odvažno otpozdravlja komšije koje preteravaju poslednje prikolice sena za taj dan. Bukom najavljen dolazak u kafanu nailazi na topao doček prisutnih, i kako umorno spušta zadnjicu na svoje stalno mesto, tako sinhronizovano za njim, uz blagi tresak, pada orošena flaša hladnog napitka od pola litra i dok uvežbani pokret iskusne konobarice pravi dobro poznati zvuk otvaranja piva ''plop'', pre nego što otpije prvi gutljaj, on će značajno reći:
'' I daj ovim ljud'ma šta će ko da pije.''