Vo imja oca
Izraz zabezeknutosti, u najvećem broju slučajeva praćen krštenjem sa obe ruke. Često se koristi kao pandan izrazu Džizas Krajst od strane starijeg i srBskijeg dela populacije.
- Žika: Vi ipak imate neki gen, je l‘ to neki porodični gen ili ste ga nasledili od roditelja?
- Ja: Vo imja oca.
Suza niz butinu
Izraz koji označava koliko dobro izgleda dečko koga si upravo videla. Zenski izraz koji je ekvivalentan gomili odvratnih muških izraza kad vide dobru ribu na ulici. Metaforično izražava ono što se ženi dešava, a jednako je muškoj erekciji.
Jelena: Ej, vidi onog tamo lika. Koooolikooo je dobar.
Tamara: Uuuu, kreće suza niz butinu...
Materijalisticka suza
To je suza koja mojoj zeni trgne iz oka kad na nekom veselju izvadim pedeset evra i gurnem pevaljki u sise.
Dobiću mladunce od njega
Izraz kojim se kvalifikuje hiper smarač. To znači da te je prvo ožvalavio svojom pričom, zatim izmasirao gestikulacijama, i na kraju silovao mentalno, toliko da si spreman na porođajne muke samo da bi se rešio budale.
Ako me razumeš
Izraz zbog kojeg vas mnogi neće razumeti kako treba.
-Idem u wc da "pišam". Ako me razumeš...
"Mnogo sam lud" pesme
To su pesme koje predstavljaju obavezan deo repertoara svakog većeg slavlja. Karakteristične su po "nenadjebivosti" onog ko ih peva pa se većina momaka (a od skoro i devojaka) pronalazi u njima, želevši time da istaknu koliko su zajebani, opasni, boemi, alkoholičari, tužnih sudbina...
Kafana je moja sudbina - Toma Zdravković: (svi su boemi a imaju po 14 godina)
Lik A: Jao brate, himna! Ona me je sebi uzelaaaaaaa....
Lik B: Ženo jedinaaaaaa!!!!
Kad sam bio mlad - Riblja čorba: (svi su mnogo ludi, skoro popili svoje prvo pivo, tukli se, bili tučeni...)
Lik A: A posle piva sam pio SVE ŽIVO!!!
Lik B: Bio sam tučen i ja sam TUKAO!!!
Lik C: Tad sam bio mlaaaaad!
Tako mlada - Tanja Savić (sve su mlade a već proživele puno toga, mnogo strasnih ljubavi i još više tuge u njihovim životima)
Riba A: Tako mlaaada, tako mlada, noću SAMA lutam ja...
Riba B: Zar ne zvuči ko balada moja biografijaaaaaaa....
(samo da napomenem da su neke od ovih pesama jako dobre, samo loše reakcije izazivaju kod nekih)
treća godina srednje škole
Година најопаснија по здравље, првенствено по јетру!
2 јануар - Журка код Иване 18 година
6 јануар- Журка код Иванине другарице 18 година (одлазак у кокањаше)
20 јанура- Журка код Баје 18 година (Жељко одвежен колима хитне помоћи на испирање)
4 фебруар- Журка код Сање. (Сања повраћала у ВЦ-у, Тати рекла да су мушкарци)
18 фебруар- Журка код Ступија 18 година (После ове журке, четри девојке из разреда "ВИШЕ НИКАД НЕ ПИЈУ)
2 март- Журка код Невене 18 година (Ове четри девојке опет пију)
10 март- Журка код Марије и Николе (Журка на којој повраћају, секу се флашама, и пре дванест остају без здравог разума)
Ако се овоме дода, још двадесет и пет жураја поводом пунолетства, с разлогом се види по чему је ова година најопаснија по здравље а првенствено по јетру!
Kad si došla kući sinoć?
Pitanje koje će ženskoj osobi biti postavljeno zilion puta u toku života. Nebitno da li ona ima 15, 25 ili 45 godina. Prvo će je ispitivati ćale, onda dečko, pa muž, a ponekad i sin.
Ćale: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 5.
Ćale: U 5?! Pa ti skroz ludo dete. Ne priliči to jednoj mladoj dami. Mogla si bar hleb da kupiš.
--------
Dečko: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 3.
Dečko: Ne laži, video sam te tada kod Ranka, jela si pljesku.
Una: Pa? Ranko je na 2 minuta od mene. Eventualno sam došla oko 3 i 15.
Dečko: Pa, tako reci, znaš ti šta može da se uradi za 15 minuta?!
--------
Muž: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 12.
Muž: Znaš ljubavi, ja volim kad izađeš, ali jedva sam smirio malog. Mislim da je bolje da ne izlaziš.
Una: Pa, nisam ga sama pravila, ne žali se.
--------
Sin: Kevo, kad si došla kući sinoć?
Una: Oko 11.
Sin: Aman, ja te ček'o kintu da mi daš. Znaš da izlazim u to doba. Dođi pre sledeći put.
Banja Luka
Nekada grad sporta.Sada grad klosara i samozvanih kriminalaca od 15 godina koji kupe air patiku,suskavac i istripuju da su kao kriminalci 90-tih.Rijetki treniraju,vecina ih konzumira radije alkohol i cigarete nego sklekove i trbusnjake.Naravno uzori su Kristijan Golubovic,Jelena Karleusa,Sandra Afrika...Ti klinci su i navijaci Banjaluckog Borca,kluba koji zasluzuje bolje navijace.Kada bi se brojali punoljetni navijaci Borca,ne bi ih bilo ni 700.''Борац је 1988. године постао побједник купа Југославије, и ушао у историју као једини друголигаш који је у историји тог такмичења био побједник југословенског купа.''Ali dosta o tome.
Ali nije sve tako sivo u BL,to je grad poznat po lijepim djevojkama.Ipak,vecina njih su sponzoruse i iako se stide to priznati nijedna ne voli da pjesaci,jer sta je momak bez motorcica ili auta.Zalosno je to sto na 1 momka dolazi 7 devojaka,a opet je od tih 7 naci jednu pravu i iskrenu.Sto se tice nocnog zivota,tu se ne moze nista zamjeriti jer zaista ima mnogo mjesta za izlaske.Jedini problem je sto svaki izlazak zavrsi sa tucom koju je zapoceo nalozeni klinac(po mogucnosti sa Mejdana,Starcevice-ti su najopasniji).Banjalucani(mislim na mladje generacije) pokusavaju da lice na Beogradjane.Zajednicki su im jedino ovi hostaplercici i mafijasi od 15 godina koji tripuju kriminal.I naravno sponzoruse...Jednostavno,klinci su u haosu,sto rece Shkabo.
Dovoljno sam prozivao...pronace se mnogo njih,vjerujem.
Streetball
Dio leta kada celo mesto naveče izlazi na terene gledati rodbinu, prijatelje, komšije kako igraju basketa zarad zabave, druženja, a posle, stariji, i malo pijančenja. Tada nije bitno, ko si, šta si, čiji si, odakle si, bitno je da si tu, da igraš bakset. Ne prijavljuje se zbog novca, deca su napokon na ulicama, a ne za računarima. Prazne kuće, puni tereni i igrališta. Tinejdžeri jedva čekaju ove dane, jer tada mogu da pokažu ono za šta su trenirali košarku sve ove godine. Dani, kada naši stari kažu: "E ovako je bilo, u naše vreme!"
Trčim iz kuće, da gledam drugove iz osnovne kako igraju basket, navijam za njih punim srcem, a oni kao da su šampioni sveta kad dadnu koš. Devojčice i dečaci, gledaju se krišom, pa iza škole se drže za ruke. Svi su tu, na jednom mestu, ko ne dođe, tražimo ga i izvlačimo iz kuće, jer je sramota da nisi tu. Dani kada je moje mesto, puno euforije.
Imbecil
Osoba koja ti, nakon pitanja "Gde si?" i tvog odgovora "U busu sam, tu sam za pet minuta", kaže da požuriš.
Šta da uradim? Da proturim glavu kroz šiber, proderem se Jabadabaduuuuuu i zaverglam nogama?
Moja baba
Omnipotentno biće. Biće koje može da uradi sve iliti bilo šta.
"Ej! Vidi šta ja umem!"
"To? Pa to može i moja baba!"
kad se vraćaš?
Ultimativno roditeljsko pitanje kad izlazite iz kuće stvoreno da ti ubije volju za životom, izlaskom, druženjem, seksom, hranom, pivom.
Naizgled normalna situacija, spremaš se za napolje, ne tražiš im lovu (malo smo porasli, kao, pa se 'určimo), večerao si, flašica vode u rancu da se trezniš na putu do kuće, labelo, lampa, otvarač za pivo, kondomi za daj bože, izlizano-ispresovana karta za prevoz za ne daj bože, duks ili džemper, kišobran na rasklapanje (pa april je, daebeoca!) i sva ostala prateća oprema je tu, ''E, odoh ja!''.
''Dobro, aj...''
U tom trenutku u kuću kroz zid ulazi nosorog sa žaokom stršeljena, ubada kevu u sedalni predeo i ona iskače trostrukim akselom iz fotelje: ''Kad se vraćaš?''
Bre, mama, ja ne znam ni 'de idem!
Roštiljanje
Скуп који пропагира дружење, уз десет гајби пива и килу ћевапчића.
Откуд назив роштиљање не знам. Пијанчење би био прикладнији назив.
- А сад ме извините идем роштиљати, велики јелен највјероватније!
Matematika
Deli ljude na dve grupe. One kojima nije jasna i one kojima nije jasno kako ovim prvima nije jasna.
Zaljubljenost
Kada ti kolega pošalje poruku da si položio/la neki veoma težak ispit, a tebi bedak što to nije bila poruka nebitno kakve sadržine od nje/njega
Poljubac
Гест који је вреднији од хиљаду речи.
Он:-Знаш, ти си згодна девојка, знаш, и, овај, баш ми се свиђаш, па сам ја, овај, мислио, да, знаш, ти и ја, овај, мислим . . .
Она: :ЖВАЛ:
Prvi Srpski Ustanak Od Kompjutera
Izmisljeni dogadjaj u novijoj istoriji kada je srpski narod herojski ustao od kompjutera i otisao napolje da igra kosarku.
Jebite se, fudbaleri!
Порука, коју би, да смо нормални као што нисмо, пренели највећим шминкерима међу нашим спортистима.
Кошаркаши:
Успеси: европски вицешампиони, умало и светски. Играју мушки, гину за сваку лопту. Били најјачи на свету, на добром путу да се врате на старе стазе.
Доза поштовања: Скоро никаква. Дошли у Ковилово, а сачекао их натпис "Срећно, фудбалери!". Касне исплате многим запосленима;
Одбојка.
Успеси: На свим европским и светским првенствима, лигама и олимпијским играма су у самом врху.
Доза поштовања: Осредња.
Ватерполисти.
Успеси: Освојили све што су могли, једини наши екипни спортисти који би без проблема освојили и ванпланетарно првенство, уколико се открије да на Марсу има воде, наравно.
Доза поштовања: срамотна. Да би ишли на првенства, морају да подижу кредите, а да би одрадили обичан тренинг, још мало па ће морати да иду у суседне државе да обаве исти. Просто морају да моле пресвето министарство да им саграде пишљиви базен.
Фудбалери.
Успеси: Никакви. Одраде некако мучно квалификације. Курче се као да су ухватили бога за ону ствар када се пласирају негде. А ту где оду, бивају напуњени и од ових и од оних. Никада нису они криви, већ нека виша сила. Кривицу не преузимају на себе, чак ни када их ухвате како пуше и пију за време првенства, а понашају се као да су измислили фудбал.
Доза поштовања: као да су богови. Саграђена им је кућа фудбала, плаћено им је све, од крампона преко гелова за туширање до сваке споменуте и неспоменуте премије, а заузврат играју као бабе. Једноставно, пренакурчени фенсери које боли уво за наше нервирање, јер- то је за њих само посао.
Јебите се, фудбалери!
