- Majstore jesi mi zamenio ulje? - Jesam komšo. Al primetio sam i da ti otišao prednji kinetički zglob, pa pločice ti izlizane a i pumpa bi mogla na remont. Ima tu još štošta da se menja. Brinem za tvoju bezbednost. Eto ja bi ti to komšijski, povoljnije uradio. Možeš sutra popodne da ga doteraš pa da počnemo... - Mršupičku materinu.
Nova, kožna lopta, koja se ljibomorno čuvala u detinjstvu, da je ne bi ogrebali, ili ne dao Bog probušili.
Totalna suprotnost od gumenjare koja je mogla da se pika i po trnju.
S: Đole, ukrali nam cigani onu gumenjaru, ajde donesi onu loptu što si dobio za rođus? Đ: Rado brate, ali ona nije za beton, samo na travi može da se igra sa njom, da se ne bi izgrebala.
Prva stvar koju je svaki klinac radio kada bi krenuo sa višečasovnim mučenjem "Terminator" konzole, jeste da dune u kertridž od igrice. Mnogi su to radili jer "to tako treba", iako nisu imali blage veze zašto se time zamajavaju, dok je dobar deo to radio da bi očistio onaj deo štapamne ploče koji viri iz kertridža, a koji se ubacuje u slot na konzoli. Na tom štampanom delu se ponekad sakupi prašina, pa se igrica ne može učitati.
Podrazumeva se da je to duvanje u najvećem broju slučajeva bilo nepotrebno, jer su konzole redovno korišćene, pa nije bilo previše šansi da napada puno prašine. Stoga se ovaj ritual može smatrati nekom vrstom mantre koji donosi sreću za dobro prelaženje zajebanih nivoa.
Debele devojke koje se godinama prave da su vam najortakinje, uvek su tu za vas i sve tome slično. U stvari su nolajferke i celo vaše poznanstvo, od prvog pogleda, se lože na vas i žele vaš jezik i kurac u intimnim delovima tela. Prate vas svuda, u školu, na bleju, da se vidite sa devojkom, sa žurke na žurku. Na kraju na jednoj žurci kada vas napuše sve dobre pičke, i vi ste toliko odvaljeni da ne znate gde je ulica Hamdije Ćemerlića 23, tu vaša debela kvaziprijateljica nastupa. Prići će vam tiho, ali sa iskustvom naučenim od svih vaših bivših devojaka. Nećete znati šta vas je snašlo, a već ste otišli u WC na kvikić i stavljate joj ga odpozadi.
Baksuz. Od 100 pički i jednog kurca, on izvadi kurac. Niko ga nije pošteno prežalio, niko tog dana nije ni saznao da je umro. Držan u hladnjači nedelju dana pa tek onda sahranjen uz minimalne počasti.
maj 1980.
~Rumenkaaaa, Milutina pregazio kamion ! - Kog Milutina ? ~ Pa tvog muža Milutina ! Kog drugog imaš ?! - Kad ? ~ Pre dva dana, sad mi javili, našli ga pored puta. - Gde i on sad našo na svu muku, pa još i njega da žalim..
Osoba koja se na jutjubu predstavlja kao državljanin neke strane zemlje da bi uveličala klip ili radnju klipa.
-I'm from Tadziusbektistan but this is great. -Milojko ne seri očekuješ da ti neko poveruje a nik ti je CrazySerb ? ▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬ -Respekt, yu are grejtest fans -Jankcengjan '58 oldest firm in China's league west.
Za razliku od ustaljenog mišljenja da ovaj izraz ima veze sa pozorištem i pozorišnim glumcima, jedini koji shvataju njegovu težinu i istinitost su zidari, fasaderi i moleri. Samo radnici na skeli iznad trećeg sprata mogu sa ponosom da kažu da su na daskama koje život znače!
Doduše ima i par glumaca koji su propali na daskama ili kroz njih (čast izuzecima), ali to ipak nema takvu težinu.
To je onaj slučaj kada profesor da bi dokazao odeljenju kako nije pristrasan pri odabiru žrtve za odgovaranje, pita koji je danas datum ili nešto slično, i proziva mučenika koji je pod tim brojem u dnevniku. E sad pošto su skotovi, kakvi jesu, oni onda pitaju, najčešće redara ili nekog štrebera, da im kažu još neke brojeve, koje zatim sabiraju ili oduzimaju od datuma (po potrebi), a sve to da bi zbudžili broj pod kojim ste Vi zavedeni u dnevniku.
Hemičarka: E, pošto se Joksić stalno žali da njega uvek prozivam prvog, evo brojke nisu pristrasne, ajde redar koji je danas datum?
Joksić (inače br. 8 u dnevniku, prevrće očima)
Štreber: Profesorka, profesorka, danas je 22. Oktobar 2008 nakon rođenja Hristovog.
Profesorka (namrgođena, jer broj je suviše daleko od osmice): Hvala Valentine, ok, a mesec je deseti, znači 22-10 = 12. A jel zna neko koliko tetkica radi u popodnevnoj smeni?
Štreber: Tri tetkice rade u popodnevnoj smeni, profesorka. To su Šemsa Ferhatović, Suzana Iv...
Profesorka (namrgođena, i dalje se broj ne poklapa): Dobro, dobro, ne zanimaju nas imena. Znači imamo 12-3=9. Evo još jedno pitanje, koliko tabli ima u učionici?
Redar: Jedna tabla.
Profesorka (mali kez na vr’ usne, konačno se sve poklopilo): Znači to je 9-1=8. A ko je osam u dnevniku, da vidim........Joksiću, ti si! A posle kažeš da te mrzim, vidiš sasvim slučajno je tako ispalo.
Joksić (u sebi, nije za javnost..): Ok, nije ni bitno.
Profesorka: Evo jedno lako pitanje... hmm... Recimo,... Šta se dobija mešavinom tri-nitro-sulfido-hipermangan-karboksi-toluola i afganistanskog kaučuka?... Šta? Ne znaš?.. Ništa Joksiću, jedinica, to su osnovne stvari.