Otvaranje Olimpijade ''Beograd 2028''
Маракана.
Специјално je за ту прилику реновирана 3 дана пре рока. Бата Мрка, наравно!
Све металне и за бетон заварене столице на броју, преживеле последњи дерби.
Режија: Горчин. А ко ће?
Спектакл визуелно, преко твитера, преноси Карлеуша зато што има 12 милијарди пратилаца. Прате је и дупли налози. Користи само пола дозвољених карактера.
Представа почиње.
Доброћудни брка са шајкачом, праћен снопом светла, гура роштиљ са лесковачким специјалтитетима ка централној бини. Опојан мирис плени пристуну масу и допире у сваки кутак планете. Четврта димензија! У Њујорку неверица.
На прве тактове музике, на сцену излази Цеца и пева ''Лепе ли су нано Гружанке девојке'' на мелодију албанске народне песме ''Рока мандољина''. Жељко Лане је прати на хармоници, даирама, бенџу и ћеманима. Цеца има лепе обрве, и то је отприлике све што се види на њеном, попрсјем затрпаном, лицу.
Веља Илић нуди Путина домаћом препеченицом. Барак добија меку. Борис хлади Тачија лепезом. Чеда нуди лајне на сребрном послужавнику. Пипа Мидлтон се фемка.
Импровизована бара привлачи хорде комараца и пушта крв свим пристунима, као симбол вековне крваве борбе Срба за слободу. У Лондону мук, у Паризу сузе.
Дачићеве специјалне јединице катапултирају принца Ацу из импровизоване праћке. Аца се на течном енглеском обраћа свету: ''Велкам ту Сербиа!''. После краће станке, заповеда: ''Аплауз, стоко!''. Планета пљеска! У Пјонгјангу делиријум.
Затим на бину излазе Куста и Џони Деп видно одваљени од сканка и држе антиглобалистички говор док у паузама необавезно цугају Зајечарско пиво. У Русији дестилерије водке почињу да раде у 4 смене.
Негде у то време нестаје струја и пренос се прекида. Абер каже да је Ђердап послао пленитеље имовине због неплаћеног дуга. Мишковић пише чек јер ''Шоу маст гоу он'', вели. Милка Форцан пуца од муке. Роман Абрамович враћа буђелар на место.
Тек тада публика примећује омаленог старца са петролејским фењером у руци, скврченог од дуга и тешка пензионерска живота. То је чика-Крка, учесник првих савремених Олимпијских игара ''Атина1894'', додуше као судија, јер је био престарео за такмичење у голфу. Он коначно стиже до места предвиђеног за олимпијски пламен, али увиђа да је горионик украден, а и да је Бајатовић заврнуо гас, погађете због чега. Куста и Џони здушно прилажу по зипо упаљач и то све ферцера. У Грчкој почиње седница владе са новим идејама о додатним уштедама.
Струја поново нестаје јер је припити Веља у севдаху треснуо пуну флашу домаће о разводну таблу са главним осигурачима.
На крају церемоније сви заједно у мраку певају српску химну. Принц Аца не пева, јер не види да прочита речи. Ни Љајић. Адем. Расим пева, наравски. Нови Пазар не верује.
Игре могу да почну! Важно је учествовати.
Biti prosečan
Повиновати се стандардима данашњице. Навијати за Звезду или Партизан. Ићи у Грчку на море. Смувати прву рибу, која од ортакиње затражи ваш број. Пласирати изанђале фразе из домаћих филмова, као оригиналан хумор. Држати у именику бројеве гомиле људи, које никада нећете позвати, нити ће они вас. Носити "нормалну" одећу. Гледати РТС, стварати одавно створено, и трошити одавно потрошено. Пљувати иза леђа, док се вама иза леђа пљује. Журити на последњи "дневни" аутобус, терати у курац циганче које проси, прелазити на црвено када нема мурије. Стартовати рибе када удари пиво, готивити само немачка кола, седети на клупи само ако није влажна. Ићи на други час, јер на првом не уписује, шацовати раскокане женске гузице у врелини летњих дана. Бити насмејан, по потреби дрзак, пуцати тикет због само једног меча. Користити виљушку јер су дошли гости, уваљивати туки пријатељу у женском друштву, ради његове елиминације. Гласати за десницу, а у друштву величати демократе, шишати се на кратко како доликује, слушати хаус, носити беле патике.
И тек тада нећете изазивати њихов презир. Постаћете само још једна кап, у том бескрајном виру људи. Нико вас неће само кратким погледом одбацивати, због расцветалих крајева ваше дуге косе, и чудног натписа на мајици. Причаће са вама као са себи равним, неће бити тог страшног терета. Тог страшног терета, због којег при уласку у просторију у којој седи десет непознатих људи, бар десет ће вас замрзети, а да нисте још изговорили ниједну реч. По први пут ћете себе почаствовати сјајем из плавих очију непознате девојке. Ходаћете улицама слободно, неприметно, добићете оно што сте одувек и желели, тај јебени мир, који имају други.
Запитаћете се, зашто сте уопште пркосили свему. Из табора "оних других", прећићете у табор који сте мрзели, табор "оних".
Вече на Калемегдану, непосредно након мог препорода. Пушим јефтину цигару, у кораку са мном шета још гомила људи. Сви изгледају као јебени позери, а и ја са њима. Група клинаца у замраченом делу тврђаве, из свог гласа урла, невешто имитирајући скримерске блек метал вокале. Пре коју годину, радио сам исто. Тридесетак људи који су туда пролазили, исмева, псује, или патетично цокће. Постаје ми невероватно чудно, јер сам сада и ја сам, на тој "нормалној" страни. За тренутак себе запитам, зашто једноставно не батале револт, смувају неку рибу, и прикључе се веселом каравану.
Мрзим себе, мрзим јер сам се продао, али први пут за двадесет година, то што ти клинци раде ми делује сулудо. Сада сам на другој страни, емоције се мешају, али ипак схватам: Некако је боље, нема тих ланаца који ме везују, нема предрасуда. Бити просечан, то је заиста бити слободан.
Tipovi frajera i riba na bazenu
Muškarci se dele na:
1) pozere
Oni čine 90% populacije muških kupača. Uglavnom su išli u teretanu tokom cele godine, pumpali se, kljukali steroidima i došli na bazen da ponosno pokažu svoje izvajano telo posle nekoliko meseci/godina predanog rada. Oni neće ulaziti u vodu, već šetati samo oko bazena. Ako i uđu u vodu, samo će izvesti jedan virtuozni skok (da pokažu kako su iskusni u vodi, jelte) i to je sve od njihovog kupanja. Eventualno će se držati za ivicu bazena zbog isticanja bicepsa i tricepsa.
Češće će posmatrati nabildovane muškarce i pitati se šta su koristili da bi se nabildovali i šta im je definisano, nego devojke. Najrazvijeniji od njih stvaraju posebno kvlt društvo gde se igra odbojka, a za to treba imati najbolje moguće telo. Neretko nose i naočare, pa čak ima i primeraka koji takvi čak uđu i u bazen.
2) društvo
Uvek na bazen dolaze sa loptom, igraju se srede, a žrtvu prskaju i dave. Jedni od normalnijih primeraka.
3) mladi tata
Čovek koji se barem 7 dana ne brije da bi ostavio što muževniji utisak. Nakon sedmog dana dođe sa detetom od 1-2 godine. Brčkaju se u velikom bazenu, tata ga sve vreme drži, ali ne toliko da se dete ne bi udavilo, već da bi istakao bicepse i tricepse. Dok drži dete, gleda unaokolo i traži mladu mamu.
4) zajebant
Lik koji će se šunjati unaokolo i gurati ljude u vodu, otimati im loptu i šutnuti boga-pitaj-gde i daviti manje od sebe.
5) takmičar
Lik koji će stalno isprobavati nove skokove, meriti koliko dugo može da izdrži pod vodom, takmičiti se sa ostalima ko će pre preplivati bazen u širinu i dužinu...
6) doš' sam da te pitam da furamo
Lik koji je tu sa ribom. Najčešće će se zavući u jedan ćošak bazena i cmakati se do mile volje, poneki put otići malo dublje. On će kao da je davi, ona će kroz smeh da ga gura od sebe uz "kretenu, hihihi".
7) ofingeri
Oni koji se okače o kraj bazena odakle posmatraju devojke i tu provedu 90% vremena. Njihova svrha je još i da ometaju ulazak i izlazak iz bazena, skakanje u vodu, kao i da te namršteno pogledaju ako ih isprskaš.
8) pičkopaćenici
Dvojica-trojica prilično ružnih i često dosta dlakavih momaka koji su previše nesposobni da išta smuvaju, te samo gledaju unaokolo i komentarišu ribe koje im posle služe kao materijal za masturbaciju. Definitivno najjadniji likovi na bazenu.
Žene se dele na:
1) pozerke
Došle su zato što su hot i imaju bujno poprsje. Išle su prethodnih mesec dana na kvarcovanje, a reći će ti da su bile na moru. Uglavnom će sedeti na ivici bazena, 2 sata prskajući stomak i mokrim rukama prelaziti preko grudi. Eventualno ako uđu u vodu, ne kvase kosu, uvek im je glava iznad vode, kao i grudi, koje eventualno dodiruju površinu vode da bi raspalile mušku maštu.
2) plivačice
Devojka koja nikad ne izlazi iz vode i koja je došla na bazen, verovali ili ne, da se kupa. Ne zanimaju je muškarci, uglavnom pliva i roni, izađe da se osunča i ode kući.
Česma leda i vatre
Česma koju je nekako sklepao pijani vodoinstalater pa ni Bog blagi ne može da pogodi da pusti vruću ili hladnu vodu.
- AAAAAAAAAAA JEBEM TI PERO I OCA I MAJKU OŠURIH SE!!!
- Mama, zašto tata viče iz kupatila?
- Česma leda i vatre sine...
- IJAOOO L- L- LADNO DETE MU JEBEM!!!
Studira i radi!
Najveći stepen pohvale nekog roditelja za svoje dete.
A:Nego kako je Marija?
B: Studira i radi !
...
A: Pa što vam nije došla mala, baš sam htela da je vidim. Nisam je videla još od...
B:Ona studira i radi!
K'o iz groba
Doteran, lepo obučen. Pantalone, košulja, sako, kravata, cipele, obrijan, očesljan...
- O, pa de si ti krenuo takav? K'o iz groba da si izašao!
- Što? Šta mi fali?
- Ma ništa brate, kažem baš si se picn'o.
Ljudi koji bi da leče zombija
U jako inovativnom horor filmu, oni koji na molbu svog prijatelja/dečka/devojke - budućeg zombija i svih prisutnih da ga usmrti, van bilo kakve veze sa razumom i zdravom pameću odgovaraju replikama “Neću da ga ubijem, iako je ujeden. Možda ima lek i možda ga nađemo ovde u čamcu u pola pet ujutro, na sred pučine, u mraku, pre nego što ovaj podivlja i sve nas pokolje." i bodre ovog dok umire i ginu kasnije k'o vlasi na ringišpilu jer su odbili da ga surduknu među pirane na vreme.
U životu, oni koji konstantno rade protiv sebe, velikodušno obnavljajući poverenje baš u ljude koji ga besomučno izigravaju. Uprkos gomili dobronamernih saveta i opomena, oni se hvataju za to parče beznadežnog propaliteta, u očajanju pokušavajući da ga izvuku na površinu. Bilo da su slabi, da se boje da ostanu sami ili su samo previše glupi, na kraju, ako se ne otrezne na vreme, prolaze kao kolege iz filma.
Za oba tipa, evo nekoliko kratkih saveta:
Zatekao si devojku u krevetu sa najboljim drugom? Hm...Ispravi me ako grešim, ali mislim da TREBA da menjaš planove za letovanje...I ne, NEMA NIŠTA od roštiljanja za vikend.
Šta kažeš, nisam čuo? Možda je bilo samo jednom, a? Možda se promene oboje?
Da, pa možda...Idiote! Kad zombi ide prema tebi trzajući se onako bolesno, je l' čekaš da se zombi promeni? Pa da l' si ti normalan i koliko teško može biti? NE ČEKAŠ! Repetiraš sačmaru i napuniš zombija olovom uz zlokoban osmeh i masnu Horejšio Kejn opasku! Znači, šta?
Okreneš se i odeš. Ostaviš to za sobom. Tako je, idi reci joj da se nosi! Čekaj, šta to radiš! Neeee...Idiote! Ne padaj na to...To je zombi! Jebeni zombi! Ne daj da ti priđe! Pucaj u zombija!
Ma, tako je...Samo je ljubi...I ubuduće izbegavaj da se ranije vraćaš sa posla...Buzdovančino.
Živeti jedan dan kao klinac
Prilika da, sad kada si već mator konj, provedeš jedan dan ispunjavajući sebi želje koje si imao kao mali, a koje se iz ovih i onih razloga nisu tako često ostvarivale. Rešiš da se najebeš mame malom džeparcu i vestima koje su ti prekidale crtaće, i da se dvadeset godina kasnije sit nauživaš.
- Ustaneš ujutro, ali ne da bi išao na predavanja, već da bi radio šta se tebi radi. Oduvek si želeo da ne odeš u školu i ceo dan se samo zajebavaš. Sedneš za net u nameri da gledaš crtaće, ali ne sanmo jedan kao što su puštali u jutarnjem programu, već dok se boje ne rastope. Kreneš sa pticom trkačicom, odgledaš pet komada i onda pustiš onaj kad ju je kojot konačno ščepao, da se osvetiš i njoj što je maltretirala jadnog Peru a tebi išla na kurac. E onda nindža kornjače, patak Dača, pink panter..Jebite se vesti, nema prekidanja!
- Pošto ti je dosadilo, uključiš torent i skineš sve one igrice koje si palijao na fićomatima. U medjuvremenu odeš do radnje, neumiven, jer mrzeo si teranja sa kevine strane da se umivaš čim ustaneš. Kupiš kinder jaje, u stvari kupiš tri komada, to se u detinjstvu retko dešavalo, i uzmeš dve litre soka koji ćeš sam da popiješ, kole, original naravno. Zasto si i voleo slave, jer tad se kupuju original sokovi. Uzmeš i jednu jafu za kasnije, koja to kasnije dočekati neće.
- Nagruvan slatkišima, sedneš da igraš pang, Mustafu, panišera, avione..Nakucaš sebi u startu 3000 života, da se osvetiš žetondžijama što nisu dali da uvaljuješ olovnjake. Konačno saznaješ kako je izgledao jebeni kraj neke igre koja ti je toliko para pojela.
- Onda pošto je uveliko dan, izadješ iz stana i ostaviš nered, jebite se roditelji, jebi se spremanje sobe, sad živim solo. Uzmeš najveći sladoled, sedneš na bajs i odeš sa drugarima na reku, ne čekajući ćaleta da ustane posle popodnevne dremke da te vodi. U vodi ostaješ koliko hoćeš, nema ko da te osam puta opominje.
- Posle ideš na fudbal sa ortacima, ispit bet griže savesti ne sdpremaš, jer mrzeo si da radiš doma ći. Nema ko da te tera sa terena, sad sdi mator konj a ne klinac koji od starijih ne može da stigne na red za fudbal. Sad smeš čak da šutiraš loptu u novim patikama. Poasle odeš i spucaš para što ti je ostalo na kupovinu albuma i svih sličica iz radnje, da popuniš makar jedan sa svetskog prvenstva.
- Uveče ispaljuješ ribu, rešen da ovaj dan posvetiš samo sebi. Gledaš televizor do kasno, ne jer ima nešto pametno već jer si se kao mali uvek pitao šta ima noću na programima što ne možeš da gledaš jer si oteran na spavanje. Ležeš u krevet, ne opravši zube. Jebi se i ti karijesu, znaš!
Veselnik
Najtužnije govedo u stadu.
Veselnik je ustvari vo, koga dovedu na livadu samo da naloži kravu (da je čačka kitom dok ne ovlaži), a onda dovedu pravu rasplodnu volinu koja obavi pos'o. Kod ljudi se takvi slučajevi zovu pičkopaćenici. Pičkopaćenik po ceo bogovetni dan šalje komplimente koleginici, komšinici ili školskoj drugarici. Te "jao što smo danas lepi", pa "Bože, danas prosto sijaš", i ostale pederske komentare koje samo on može izgovoriti. Naravno, svakoj ženi to imponuje. A onda dođe muškarac, i samo joj turi. On se tada zove pičkoposednik.
Miloševićeva odbrana
Sistem odigravanja šahovske partije među penzionerima na takav način i sa tolikim trajanjem da se partija mora završiti odustajanjem jednog od igrača iz bilo kog razloga i posledičnim prekidom.
- Ljube, završiste li ti i Žare onu partiju što već pet godina igrate svaki dan?
- Ma jok, taman sam ga saterao u ćošak, a on kurva umro...
Srpski vremešni rokeri
Priča o tome kako je propao rnr, koncentrisana na ljude koji su, iz neobjašnjivih razloga, popularni u Srbiji. Dejan Cukić, recimo, ne može da uništi rnr, Dejana Cukića je na dočeku Nove godine, onomad u Čačku, slušalo 5 ljudi, i još 5 cigančića koji su bacali petarde. Napominjem da je Prljavi inspektor Blaža izostavljen zbog čiste ljudske empatije. Gotovo neprimetno retaradirani Blaža izaziva izvesne ljuske emocije koje ne dozvoljavaju da ga pljuneš, a kamoli šutneš.
1. Bora Čorba
A bio je kul tip. Pretvorio se u tipa sa nacionalno osvešćenom rukom koji forsira sponzoruše po gradu i dodeljuje Oskara popularnosti na TV Pink. Uspeo i da kumuje otvaranju rock bara sa najskupljim pivom u Beogradu, plus to pivo moraš da piješ u društvu Đorđa Davida.
2. Đorđe David
Po ceo dan loži klince da je jedini preostali roker u Srbiji, a u slobodno vreme sedi u Čorba kafeu. Jedini uspeh mu je rok album sa Gašom iz Legendi, snimljen '83. Izbačen iz svih projekata na kojima je sarađivao zato što je "jebeni ne-konformista". Ostaje samo da ga izbace i sa sopstvenog solo projekta.
3. Bajaga
Počeo gotivnim acid tripom sa Berlinom i Malim slonovima. Posle toga snima isključivo heroinski pop, muziku za zaljubljene srednjoškolce iz ruralnih sredina, koji nikada neće čuti Cohen-a ili Cave-a.
4. Kiki Lesendrić
"Ok, obući se kao momčići iz Coldplay-a... Check!
Neka ti ministar napiše pesmu... Check!
Ubaci neki stih za zaljubljivu seosku omladinu... Check!
Šta?!?!?! I dalje me slušaju samo retardirane tinejdžerke?!"
5. No smoking orchestra
Nemanja, Nemanja... Daj, neka bude da si DB-ovac, molim te, nema šanse da nam ovo svojevoljno radiš. Vrati se, molim te, u prošlost, odmah posle Podzemlja i prestani da se baviš umetnošću, negde krajem 1995. godine.
6. Đule Van Gogh
A kada se samo setim kako sam voleo Da li zna i onaj punk-rock sa početka karijere. Šteta što si gledajući MTV kreativno satrulio kao i sve što dođe pod njegov uticaj. A još se i šminkaš kao emo-pop-punk peder...
7. Plavi orkestar
No comment...
Sloboda
Sleng. Nešto za šta se mnogi sećaju da su se borili. Puškom, crvenom knjižicom, medijima... U proteklih 200 godina se ratovalo diljem vaseljene, pa sada kada smo se skoro svi oslobodili, da se samo kratko osvrnemo na rezultate:
- Je li sloboda negirati sve što je prethodilo da bi tvoje mišljenje imalo gde da nikne?
- Je li sloboda to što je brat na brata pucao, pa sad svako u svoj ćošak, i prepucavaj se komentarima na Youtube-u? (prevashodno deca koja su se posle "rata" rodila)
- Je li sloboda to što sada ima ulja u prodavnicama? (pa mogu lepo, u jasnim granicama jedne potrošačke korpe, da biram hoću li ulje kupiti, ili pak knjigu o tome kako ulje nije zdravo i sprej koji ubija miris govana)
- Je li sloboda to što imamo internet? (za razliku od "zarobljenih" Kubanaca, pa oslobođeni sedimo pred ekranom i po 24 časa)
- Da li je sloboda pravo na glasanje? (pa svake četiri godine koristiš svoju slobodu (pod pritiskom) da bi sprečio veće sranje od dva)
- Ili možda pravo na školovanje? (pa ćemo svi lepo da budemo menadžeri i PR-i sa po 9 otaljanih ispita, taja će da nas zaposli, a da radi, to će...ko?)
- Ili je sloboda to što ćemo se integrisati u evropski kapital? (pa će samoproglašene piratske nacije da nam uvrste kulturnu baštinu u evropsku, brišući ovo malo zemlje što je ostalo)
- Ili je ipak sloboda to što ćemo moći da slobodno šetamo Evropom? (trč' u Budimpeštu na vikend, pa brže-bolje nazad i kači 327 slika na Facebook (ca. 3 dana))
- Ne, sloboda je najverovatnije pravo izbora na to kome ću da ga trpam (pritom imenujući običan nagon ljubavlju, pa bez obzira prema kome i od koga)
- Ili se sloboda ogleda u tome što možeš da izabereš broj slojeva i stepen hrapavosti svog toalet papira? To je baš fino, nemam kontraargument.
- Je li sloboda što ti negde nije dozvoljeno da imaš više od jednog deteta, a negde te pozivaju (čitaj: obavezuju) da ištancaš sedmoro, zarad kontrolisanog prosperiteta zemlje? (koji, na kraju, mnogo pa zavisi od tebe)
- Demokratija?! Zar bi neko od nas zaista ovom i ovakvom (ili bilo kom drugom) narodu dao vlast? Grčka mitologija, bre.
- Ili je OVO sloboda, što jedan JA mogu da prosipam svoje mišljenje o ovome i onome bez da mi neko prisloni cev uz čelo? (mnogo se pa bitno osećam, svet bez mojih stavova ne bi mogao...)
I tako redom: ze odeću, za boje, za komunizam, za kapitalizam, za feudalizam, za zastavu, za to ko je stariji, za to ko je pametniji, za bezukusno iskustvo mas-proizvodnje i bezukusnu propagandu mas-medija. Već naša deca moći će da prođu kroz život a da ni ne znaju šta sve nisu okusila.
Za slobodu...? Ako me ikad nateraju da uzmem pušku, neka mi presude istog časa, i neka je nosi neko ko će nešto sa njom i uraditi. Ja za ove slobode boj ne bijem.
P.S. "Sloboda? Pa šta kenjaš Vehbija, to se samo tako kaže..."
Milutin Metoda
Брзо и прагматично одрађивање нечега, без обзира на могуће негативне последице или сметње у извршењу. Име добила по краљу Стефану Урошу II Милутину Немањићи (у народу познатом као, јелте, краљ Милутин), који је био први заступник ове методе, подигавши четрдесет цркава од Далмације до Јерусалима, трсивши пет жена, пустивши муда толико да је једини у Европи победио татарску хорду кана Ногаја, ослепевши сина који се курчио да му узме трон. Вероватно већи баја и од цара Душана.
(Замак Немањића у Неродимљу, Лета Господњег цуiе (илити по данашњем рачунању 1315))
Господар Болеслав улази на капију.
Болеслав: Ди га је Милутин?
Чувар: Ено га горе, опет је упао у неки трип да гради манастир.
Болеслав улази у свечану салу.
Милутин: ... и тако ти кажем, оћу да ми саградиш брод цркве од слоноваче и злата, а баци и мало рубина, немој да штедиш да не прођеш ко мајстор Ђурђије на тавче.
Архитекта: Разумем ја господару, али не можемо овде да туримо слоновачу, има падне црква са стене право у море.
Милутин: Онда разнеси стену.
Архитекта: Али господару, та стена има четрес иљада стопа, како да је разнесем?
Милутин: Откуд ја знам, ти си тај аркитекта или како се већ сад то модерно каже, ти би то требао да знаш, кој смо те курац слали код Јониса у Смирну, да вириш младим Гркињама под сукње и пијеш вино, пизда ли ти материна? Е де си Болеславе, кућо, нема те 100 година, нешто си ми ослабио, шта је, нема више дивљачи код тебе доле у Македонији, а?
Болеслав: Ма нешто слабо ове године, морам да се задовољим обичним прасећим и понеким фазаном, него нисам зато дошао...
Милутин: ООООЈ ХРЕЕЕЉЉАААААААА!
Хреља: Изволите, Ваше Величанство.
Милутин: Слушај 'вако. Има д'одеш горе до Рашке, и викнеш војводи Момчилу да налови четрес иљада срндаћа и триес иљада јелена за мог друга Болеслава. Он ће вероватно да се нећка, у фазону "немам толико", али да му кажеш да ће да му у супротном дође Милутин, па има да најебе горе него ономад кад му је ташта сручила истопљено злато на ноге кад ју је назвао дебелом Мађарицом. Јасно?
Хреља: Јасно, Ваше Величанство.
Милутин: Е видиш Болеславе, нешто сам наумио да саградим још једно 20 цркава, па да пређем полако да градим зидове, рече ми Небојша кад је био доле у Цариграду да су дошли неки што једу керове, како оно рече да се зову....Шинези, Минези, неки такав зонфић, па да су они били некад давно у трипу да се преграде он Монгола, те су изградили зид дуж целе границе, те сам ја мислио кад ми освојимо Цариград, Рим и Јерусалим, биће нам доста, онда ћемо да се и ми оградимо, ал' да буде по један златни торањ на сваких 200 стопа.
Болеслав: Да не буде мало много то, а?
Милутин: Ма добро, може и на 210 стопа.
Улази челник Јоаким.
Јоаким: Пресветли господару, хтео сам да ти јавим да се ваши синови Стефан и Константин опет такмиче ко ће да посече више византијских војсковођа, иако сте им ви то изричито забранили.
Милутин: И ко води?
Јоаким: ...Па ја мислим Стефан, бар је водио тринаест разлике, сад је негде прошло полувреме.
Милутин: Ма пусти их, нек се играју деца. Него ја имам један задатак за тебе.
Јоаким: Реците, краљу.
Милутин: Јуче сам приметио да ми је Џеки нешто нервозан, изгледа да га онај Јосиф није хранио довољно, па сам га превентивно обесио за ноге на Звечанску тврђаву. Елем, пошто изгледа да магацин нема довољно хране, мораћемо опет да идемо по залихе.
Јоаким: Је л' опет Татаре, господару?
Милутин: Њих ћемо, мада ми је онај претходни контингент изгледао као неукусан за Џекија. Ако опет не буду ваљали, прећи ћемо на Мађаре, реко ми ветеринар да они имају више протеина. Имаш три дана да ми доведеш једно 200-300 Татара, али добре да ми изабереш.
Јоаким: Бојим се да нећемо стићи да их изаберемо баш за три дана...
Милутин: Два дана.
Јоаким: Али...
Милутин: Дан и по и идете са дрвеним сабљама.
Јоаким: Разумем, господару.
Милутин: И немој више да ме нервираш, има да прођеш као Вујица војвода следећи пут.
Јоаким: А како је он прошао, господару?
Болеслав: Јеси приметио како ћопа на леву ногу?
Јоаким: Да
Болеслав: Е па то му је из детињства, кад је мазно дијамантски кликер Милутину.
Милутин: Добар је човек, али дијамантски кликер је дијамантски кликер.
Јоаким одлази.
Милутин: Него, што си ти беше Болеславе уопште долазио?
Болеслав: Па данас вам је свадба, краљу?
Милутин: Свадба!?
Болеслав: Па да, јел се сећате да вас је мађарски краљ молио ономад кад сте га уватили за гушу да га не удавите у Тиси, већ вам је дао ону своју сестру за жену.
Милутин: Ау, па ја се тога не сећам. Морам да баталим медовину, изгледа да ми је неко стално трује, ваљда су зато данас умрли она тројица што све пробају пре мене, а и ја осећам неку горушицу цео дан.
Болеслав: Биће да је тако, него шта ћемо за ову свадбу.
Милутин: А јел бар нека пичка?
Болеслав: Па није да није, кажу да га је пола мађарских грофова бацало сваког дана мислећи на њу у пољским вецеима.
Милутин: Па добро, послужиће који дан.
Noćni Klub Evropska Unija
Noćni klub u koji Srbin ne može da uđe.
Subota veče, oko 23:00. Dugačak red pred vratima Noćnog Kluba Evropska Unija. Srbin je u redu kao i svaki vikend pre toga. Obučen u najbolje krpe, sve markirano, frizura po poslednjoj modi (čak su i crne fleke ofarbane).
Oseća da će ovo veče konačno da uđe unutra.
Čuo je o ovome klubu samo najbolje stvari: gazde su neki Nemci, unutra je cuga skoro badava, ribe na sve strane. Ni Srbin ni niko od njegovih prijatelja nikada nisu bili unutra, ali veruju da su priče tačne. Neki Đura iz komšiluka je navodno bio pre par nedelja sa rođakom iz Holandije i kaže da je pokupio dve Francuskinje i napio se kao svinja- sve za deset evra.
00:30- Srbin se u redu pomerio za par mesta unapred. Nazire par izbacivača pred vratima kluba- dva crnca od po dva metra. Svake nedelje mu kazu da nema mesta i da unutra ulaze samo oni koji su na listi. Srbin se uvek pitao kako on nikada ne dospe na tu listu. Njegove komšije iz kraja- jedan Rumun i Bugarin svaki vikend uđu bez problema.
01:30- Još par mesta unapred. Komšija Hrvat iz kraja već je blizu ulaza. I njega ne pustaju, ali ovo veče sa sobom je doveo dve prelepe plavuše. Izgleda da će da uđe.
02:30- Iz kluba izbacuju neke pijane Grke. Oni psuju, prete, izbija mala pičkaza ali sve se brzo sređuje. Srbin gleda i pita se kako takve ljude pustaju u klub, a njega ne.
04:00- Srbina bole noge. U redu je već satima. Par ortaka ga je zvalo da idu u kafanicu u kraju, ali odbio je. Oseća da je vešeras veše kada će konačno ući u klub.
05:30- Konačno je ispred vrata. Dva crnca ga kao i svaki vikend ignorišu, ali posle par minuta džu mali plišani konopac sa ulaza i pustaju ga unutra. Srbin ne može da veruje. Konačno. Plaća 550 evra za ulaz u klub i narucuje jedan Heineken od 340 evra. Unutra je poluprazno, muzika utišana- turski melos...par čudnih tipova sede za zamračenim stolovima, nekoliko od njih se drpaju u ćošku. Dve sumnjive dame od po 60tak godina nude mu noć koju neće zaboraviti...nije mu jasno. Gde su super modeli? Gde je piće za badava? Utom se pale svetla...fajront.
Srbin polako kreće kući- peške, jer sve pare je potrošio. Dok lagano ide prema svojoj maloj skromnoj kući, ne može, a da se ne pita: da onaj Đura iz kraja nije malo slagao?
Perverznjaci sa Olimpa
Četa bogova kojima je čitav život prošao u hedonizmu. Jedino što su radili je krkanje ambrozije, pijenje nektara, maltretiranje pučanstva i jebanje. Jebanje do besvesti. Jebanje sa svim i svačim: mamom, tatom, decom, sestrom, životinjama, čudovištima...Baš neki smerni bogovi.
Zevs-vrhovni bog: Najveći jebač sa Olimpa. Toliko veliki da su za njega Kazanova, Don Žuan, Vilt Čemberlen i Miloš Obrenović pičkin dim...zajedno. Imao je nesrećno detinjstvo jer mu je ćale pojeo braću i sestre. Međutim, Zevs je bio mudonja pa ga je naterao da ih ispljune. Onda je počeo da jebe redom, što boginje, što seljanke na pijaci, što Nimfe, bio je pravi trsitelj.
Posejdon-bog mora: Zevsov burazer, takođe veliki jebač. Prcao je sve redom, ali najviše je voleo Meduzu. Vlado Georgijev.
Had-bog podzemlja: Stariji brat pomenute dvojice. Teška ličnost. Mizantrop. Doktor Haus. Jebao je bratanicu Persefonu.
Afrodita-boginja lepote (inače ružna ko dupe ): Majka svih fuksi, nije je jebao samo onaj ko nije pitao. Bila je udata za ćopavog Hefesta, a najviše se švalerisala sa ratnim profiterom Aresom. Ceca nacionale.
Ares-bog rata: Jebač Afrodite i ratni profiter. Arkan, logično.
Hera-boginja braka i udatih žena: Obožavala je incest. Zevs joj je bio brat i muž. Volela je da joj sva deca budu lepa, ružnog Hefesta je bacila sa planine. Jelena Karleuša.
Apolon-bog Sunca i čega sve ne: Atletski građen jebač, voleo je samo vrhunske Nimfe. Petar i Filip Kapisoda.
Dionis-bog plodnosti: Oličenje hedonizma. Obožavao je orgije, ali izgleda i nije bio neki jebač. Nole seksoman.
Bogati u rat šalju volove, a sirotinja sinove
Narodna izreka koja poručuje i studentima privatnih fakulteta da se pripaze ako dođe do rata.
Boris Tadić
Poznati srpski pisac epske fantastike, čije ogromno književno delo „Srbija“ spada u sam vrh svetskog spisateljstva, rame uz rame sa Tolkinovim „Gospodarom Prstenova“ ili Martinovom „Igrom prestola“. Dobitnik je prestižne Noblicine nagrade za književnost, a jedinstven je po tome da je to uspeo da ostvari napisavši samo jednu jedinu knjigu.
Šaljiv po prirodi, a opet pun mašte, Boris je uspeo u knjigu da ubaci oba elementa, pa se čitalac ponekad od srca nasmeje dogodovštinama njegovih junaka, a ponekad samo zastane sa čitanjem, potpuno zabezeknut maštovitim događajima iz knjige ili maštovitim predelima i prelepim životom ljudi divne zemlje o kojoj upravo čita.
Plejada heroja i anti-heroja koje je stvorio u svom delu, preti da pomrači slavu čak i jednog Hari Potera, Džedaja ili Tolkinovih junaka, a najpoznatiji među njima su Žumance, upravnik izmišljenog grada Beograda, General vojske Srbije Šuntanovac, Komadant Kraljeve Garde Slobica (oko koga se vrti najviše onih komičnih događaja), upravnik trezora poznat po imenu Region, dok se vrhunskim spisateljskim potezom smatra ubacivanje Deda Mraza u priču i to na funkciju Visokog Sveštenika srpskog Velikog Veća.
Knjiga je postala čuvena i po tome što je Boris prvi pisac koji je ubacio sebe u knjigu, tačnije lik baziran na samom sebi, a to je Kralj Licko, najlepši čovek u Kraljevini koji jaše zmaja po imenu Čeda.
Zaplet se dešava u izmišljenoj zemlji Srbiji deceniju nakon pobede nad Onim Čije Se Ime Ne Spominje, u kojoj narod živi divnim i bogatim životom zahvaljujući vladavini Kralja Licka i njegovih prijatelja, ali sile mraka predvođene divljim poglavicom Gladnim Tomom i njegovim zlim ratnicima Neobaveštenim Različkom, Pičkoustim i samoproklamovanim poglavicom plemena Čačak zvanim Udaren s Leđa u Lice, pokušavaju da svrgnu Licka s vlasti i zemlju uvedu u vekove haosa, bezumlja, siromaštva i smrti.
Naravno Licko i prijatelji uspevaju da spasu narod posle obilja smešnih i opasnih zgoda i nezgoda, epskih bitaka i velikih ličnih iskušenja, ali uspevaju i da sačuvaju međusobno prijateljstvo kojim žele da narod svoje zemlje uvedu u novu eru blagostanja, većeg i od onog u kom se sada nalazi.
Ali zlo ne spava…
- Johnny Kurajber: Buksno, ajde uzmi koji vops, pa da se zabodemo kod mene i gledamo TV duel Tadića i NIkolića.
- Buksnetina: Ajde, evo me za petnajs minuta.
.
.
.
- Boris Tadić Mi danas živimo u zemlji koja je u svetu sinonim za demokratiju i poštenje. Ulažemo veliki novac u sve bitne sfere društva. Školstvo, zdravstvo, socijalna pomoć, velike strane investicije. Sve smo to mi doneli. Zato je danas Srbija zemlja koja se smatra liderom regiona i zemlja koja je okarakterisana kao zemlja najubrzanijeg razvoja u jugoistočnoj Evropi.
- Tomislav Nikolić: To možete da pričate nekom drugom. Nekome ko ne živi u ovoj zemlji. Građani jasno vide kuda nas vodi vaša politika. Mi ćemo sve da pohapsimo, uložimo osamstopedeset miliona u poljoprivredu, milijardu u industriju i razvoj malih i srednjih preduzeća, a naša zemlja se neće klanjati nikome u svetu.
- Boris Tadić E pa mi ćemo da uložimo duplo više, sada kada smo kandidat za prijem u Evropsku Uniju, a usput ne damo Kosovo, pripojićemo Republiku Srpsku Srbiji i nastavićemo trend povratka mladih ljudi koji su otišli devedesetih iz naše zemlje nazad, pošto smo već vratili oko četrdesetpet posto, a inače da naglasim, postali smo i svetski lider u borbi protiv organizovanog kriminala. Naravno podigli smo i MOST za osam godina.
- Tomislav Nikolić: Vi vratili ljude? Pa Srbija je danas zemlja sa najstarijim stanovništvom, dva miliona nezaposlenih, koje ćemo mi onim malim i srednjim preduzećima zaposliti, kao i dovođenjem Ruskog kapitala u zemlju jer naša stranka ima isključivu tapiju na saradnju sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom. A što se tiče Kosova, mi ćemo da insistiramo na rezoluciji 1244, koju ste skroz zaboravili i vratićemo našu vojsku i policiju dole, naravno uz saglasnost Evropske Unije kojoj svi težimo i koja bi nas raširenih ruku dočekala kada bi mi došli na vlast.
.
.
.
- Buksnetina: Au brate. Gde ova dvojica žive? Voleo bih u toj zemlji i ja da živim, majke mi.
- Johnny Kurajber: Ma idi bre, kada ih slušaš Švica je kurac za nas. Nego da menjam ja kanal?
- Buksnetina: Ma da bre. Ne mogu da ih slušam više kako seru. I crtać je realniji. Nego sve mi je privlačnija ona tvoja ideja da osnujemo stranku. Ako ovi budu na vlasti i ovi sa njima u talu u opoziciji još deset godina živećemo u šatorima.
- Johnny Kurajber: Može. Vreme je za promene. Prvo i osnovno, kako ćemo je nazvati?
- Buksnetina: Nemam pojma. Ajde da otvorimo temu na forumu pa izaberemo najbolji predlog.
- Johnny Kurajber: Odlična ideja.
