Rođendanski sendviči

U ona srećna vremena, kada je Veliki vođa dozvoljavao prostoj raji da malo robe švercuje iz Ugarske, Karpatije i Nožuleđije kako bi obezbedila sebi i svojima puko preživljavanije, vrhunac bivstvovanja sitne nejači su bili rođendani. Tadašnja se budućnost ove zemlje razonodila masnim fotama, žmurkama, jurkama i tako tome sličnim softkor igrama na koje su roditelji i ostala prisutna familija gledali strogo, ali sa blagim smeškom.

I baš na tim rođendanima su sem žutih i crnih sokova, čačanskog čipsa, Štarkovih grisina i njenog visočanstva - torte sa svećicama, favoriti iz senke bili sendviči. I to ne bilo kakvi sendviči, već specijalni - rođendanski.

Na parče svežeg 'leba (kupljenog tog jutra) se namaže margarin, stave dva koluta salame (one prave, stare salame od koje kada podrigneš ubiješ pola komšiluka). Ali, barem znaš da je salama i osećaš neki ponos jer nisi pička crnoberzanska koja jede šunkaricu ili, ne daj Bože, mađarski kulen, onaj švercovani. Onda se preko toga stave mikroskopski tanko naseckani kolutići kiselih krastavčića, a na vrhu toliko narendanog običnog sira (starog i preslanog, naravno), da ti se čini da će se slovenački smučari odnekud pojaviti kako bi pokazali svoje smučarsko-separatističko umeće.

Oni koji su imali nekoga na selu bi stavili i elipsoide kuvanih jaja izmeću salame i krastavčića. Po želji se preko sira mogao staviti vodenjkasti kečap ili domaći majonez (onaj od kog se arterije toliko zakrče da veće šanse za preživljavanje ima osoba sa betonskim cipelama).

Eh, to su bili dani...

CIciklon · 8. nov 2018.
Komentari · 20
BU

Uf, onda još gore. Prvo sam pomislio "opet sendvičarska" (dosadilo i bogu i narodu to prozivanje botova sendvičarima, dajte nešto originalnije), a posle skapirao da je nostalgična.

Jesam glasao za Vuka 90-ih, ali ne kapiram sarkazam i dalje.

BU

Ne vidim vezu sendviča i Vuka nikako.

Ne znam šta si hteo da kažeš ovim poslednjim da "dovoljno govori"... U ovoj zemlji si pogrešio za koga god da si glasao...
Ako misliš da se nisi prevario tako što si glasao za: demokrate, demokrate Srbije, autonomaše, naprednjake, liberale, socijal-demokrate, radikale, nacionaliste, komuniste, socijaliste, dveri i ostale zveri... ... zajebo si se za koga god da si glasao.

Ali opet, treba glasati da sebi sutra ne prebacuješ. Uvek glasam protiv partije na vlasti da se ne osili. Jednostavno.

ТП

Defka kida, sasvim pristojna pričica o soc.sendvičima sa rođendana, sa sve kiselim krastavčićima odozgo. Ti sendviči čine da se moja, Ciklonova i Agijeva generacija približe jedna drugoj. Msm, bez ikakve uvrede prema Bulgu - ne mislim da je on tako slavio svoje rođose:)

I da ne zaboravim - dojajan detalj za slovenačke smučare-separatiste lololo

CI

U redu je, Bulg - ne moraš odmah u maniru politički korektnog i u isto vreme objektivnog žitelja ove zemlje da opravdavaš kome si svoj glas dao. To što ne vidiš povezanost je sasvim logično. Znaš zašto? Zato što si, kao što si i sam naveo:

Citat:1: Prvo sam pomislio "opet sendvičarska" (dosadilo i bogu i narodu to prozivanje botova sendvičarima, dajte nešto originalnije)
Citat:2: a posle skapirao da je nostalgična.

Em što nije imala veze sa sendvičarenjem, em što je daleko od nostalgične. Čak i sam završetak defke (Eh, to su bili dani...) je klasično koketiranje sa Vukajlijačkim sprdanjem o vremenima „kada je sve bilo super, a sada nije”. Ironija.

Vuka sam pomenuo jer je devedesetih (koje su centralno mesto radnje) on bio trn u oku Uberlorda Cobeta - odmah se primetilo kako te je štrecnulo njegovo prisustvu u uvodnoj rečenici. Kao tipičan antisocijalista tog doba, emancipovan i obrazovan kao što jesi, pravo je čudo da nisi primetio da sve što sam pomenuo (šverc /socijalno-ekonomsko stanje prosečnog stanovnika, gotovo bezukusne čipseve i štapiće iz tog vremena, sastojke za sendviče) je iskarikirano u nekim trenucima i previše, cinički čak.

Ali, dobro - ti tada nisi bio mali, ne vidiš ti to istim očima, te zato i nisi došao do zaključka da je defka u potpunosti sarkastična.

ФР

Sarkastična ili ne, defka je informativna, jer je sve stvarno tako bilo.
Štaviše, rođendanski sendviči, ovakvi kako su opisani, postojali su bar dvadeset godina pre pomenutog perioda (da neko ne pomisli da je autor hteo da kaže da je to počelo tek u doba Milošević-Drašković - na taj period se odnosi onaj deo o dovijanju oko nabavljanja sastojaka i o sirotinjskosti istih).

CI
Citat:postojali su bar dvadeset godina pre pomenutog perioda

To ne sporim - sigurno je da su poodavno nastali. Štaviše, još dugo, dugo su se mogli naći po slavljima, sve dok Mini-pani ili ostali žu-žu derivati nisu uzeli primat.

Citat:na taj period se odnosi onaj deo o dovijanju oko nabavljanja sastojaka i o sirotinjskosti istih

Upravo to je u pitanju. Dok je dinar sve manje vredeo svakog sata, organizovanje rođendana je bila prava umetnost, pogotovo sa nekim bogatijim keteringom.

BU

Ja sam odrastao na selu, mi smo za rođendane jeli obično nekog mesa i kolače... Čak ni torta nije biula obavezna, tad se tek probijala na scenu kao obavezan dekor.

Ja ovde nemam generacije, osećam se ko Pantelija. :/

IR
Citat:Mini-pani

Ček zar se ovo nije zvalo na početku forneti? Inače na fino protkan sarkazam uvek plus.

AG
Citat:Ciklon, Frajkor, Agi, ja

Kakvi pokušaji da se osetimo mlađim, mereći se sa Bulgakovim, hahaha. Svi smo mi ista klasa sad.

PZ

Torta više paradna, sendvič trve GOAT bio. Em bude za prs deblja salama, em obično neka finija šunkarica, plus gauda sir i kiseli krastavci. Naslagani u dekoru piramidalne šeme, dva tabora - sa kečapom i sa majonezom.

Eh, to su bili dani...

Prijavi se da bi komentarisao.