Evo vam odlomka iz moje još uvek ne objavljene knjige - ``Progon kopilanskih reči iz jezika Srba``:
- Svaka reč u našem jeziku koja nije naša, već tuđa, jeste ``lingivističko kopile``. Ili usvojenče. Kopile je ako pored naše reči uzimamo stranu reč i time raskućujemo svoju jezičku kuću. Ako mi pak, nemamo reč za neki pojam ili pojavu, onda takvu tuđu reč nazivamo ``usvojenče``.
Kako prepoznati kopilanske reči? Jednostavno - uglavnom su to turcizmi, koje nema potrebe koristiti. To su sve one reči koje se završavaju na ``luk``, ``lija``, i ``džuk``. Skoro sve reči koje sadrže slovo ``dž`` u svom ``telu`` nisu naše i treba ih Č-etnički izbaciti iz jezika.
Alaudža je jedna od tih reči. No, da ne bi došli u poziciju kao naša pokatoličena braća bivši Srbi u velikoj NDHaziji danas, da imamo presmešan i smjehotresan ``jezik``, valja pažljivo razlikovati kopilanske reči od usvojenčadi. U tom smislu, mnogo mi je draga turska reč, arapskog porekla (dakle tursko usvojenče) - džukela. To nije pas, već čovek specifičnih karakteristika. E, šta sam hteo da kažem nije ni važno, ko može shvatiće, ko ne - nek ode na pivo. ;)