Dimitrije Vojnov
Živi dokaz da malter ima obilje hranljivih sastojaka. Od kada se proslavio u filmu "Tito i ja" znatno se ugojio, čak toliko da je morao da napusti svoju glumačku karijeru (NEE!! Samo to ne! A kinoteka već odvojila celo krilo samo za taj opus!) i posvetio se svojoj karijeri kritičara, što nam je dalo neprolazna dela kao što je "pogled na film Stjuart Litl sa stanovišta japanske B produkcije" i "kako bi izgledala špica za dnevnik da ju je režirao Kurosava". Voli da opšti u nepotrebno rogobatnim rečeničnim konstruktima usmerenim na trasiranje lokacije vode iznadprosečnog temperaturnog koeficijenta u bojlerskom uredjaju, jer to zvuči pametno. Svoj nepresušni genij odlučio dalje da nam nametne tako što je doprineo scenriju Andjela 3. Za njegov doprinos pikiram ponavljanje njegovog "signature move-a" sa početka karijere, samo što su Nikolu Pejakovića naterali da mesto maltera žvaćka fekalije.
Ako ga do sada niste primetili (ooo, kako vam zavidim!!!) prepoznaćete ga po stomaku koji je uvek u prvom planu bez obzira odakle ga snimaju i ručnom gestikulacijom kojom kao da opšti sa kravljom dojkom.