Ide nekako
Ne ide nikako.
I kada ga poteramo brekće k'o Dajc u leru i više ide unazad nego unapred. No dobro, jebeš mu mater, nećemo da furamo "država duradi nešto" zonfa. Gulićemo dalje, pognućemo glavu, grebaćemo rukama i nogama pa kad krene, krene. Nema odustajanja jer kao što Čerčil reče:
"Pobeda po svaku cenu,
Pobeda uprkos svim strahovima,
Pobeda koliko god dug i težak put bio,
Jer bez pobede, nema opstanka."
Nema odustajanja pičko, život nije komunistička utopija već kapitalistička kurva koja i na kristal metu ne daje ništa džabe, i kao takva veoma je surova ali i pravedna. Opstanak najboljeg dok će kljakave ovce da pojedu kurjaci, kao što je i red.
Sada, mogao bih ovde da udenem neki motivacioni govor, tipa samo napred, ne predaj se i slične pizdarije, ali tako bih ispatetisao defku i upropastio koncept, tako da ću samo da kažem, čitaoče, sve je na tebi. I potrudićeš se, zar ne?
- E des' Živojine, čujem izgorela ti kuća jeboteživot? Nesreća jebemu mater. Inače, kako ide?
- Eto, ide nekako.
. . .
- E des' Živojine, čujem izgubio si posao? Nesreća jebemu mater. Inače, kako ide?
- Eto, ide nekako.
. . .
- E des' Živojine, čujem slomio si ruku? Nesreća jebemu mater. Inače, kako ide?
- Eto, ide nekako.
. . .
- E des' Živojine, čujem napravio si novu kuću? Priča se da je lepša nego stara. Inače, kako ide?
- Eto, ide nekako.
. . .
- E des' Živojine, čujem otvorio si sopstveni biznis? Svaka čast. Inače, kako ide?
- Eto, ide nekako.
. . .
- E des' Živojine, čujem trudna ti žena opet? Čestitam. Inače, kako ide?
- Eto, ide nekako.