Ne diraj, pokvarićeš
Vekovi su trebli da bi homosapiens evoluirao i postao domaćin, da bi se otrgao iz stega robovlasništva, prestao biti potrošan materijal u rukama „bogom danih“ gospodara, koji su ničim izazvani izazivali sukobe u kojima je na glavnom meniju bio posluživan kao topovsko meso, hrana za lešinare i kusur ratnih profitera. Od najranijih vremena običan čovek je težio za slobodom i nazavisnošću, otimao ih, kupovao, borio se za iste. Dok su cene formirali trgovci smrću, njegovi dželati, vukovi u jagnjećoj koži, gospodari vremena i prostora na koje je bio osuđen, nekada rođenjem, a nekada na prevaru ili silu odveden u roblje. Biti slobodan, misleći i nezavisan ima svojih prednosti, ali košta. Puno. Danas nismo svesni toga, bar mi na ovim prostorima, jer smo slobodu nasledili, pa je lagano krckamo, kao i svaki drugi naslednik trećeg reda, koji iz nevezano dobije neki keš „od preminule tetke“ iz daleka sveta, koja na žalost, nema drugih i boljih naslednika, do nas. Ignorisanje sopstvene slobode smo doveli do savršenstva, bol u predelu malog stomaka za istu, takođe. Šta bi se mi danas nešto tu otimali i gicali, kada sve svakako šljaka i bez nas, a i lepo su nas 70 godina stari učili : Ne diraj, pokvarićeš nešto, pa ćemo se svi o jadu zabaviti. Tu lekciju smo najbolje savladali, samo što nam niko nije rekao koliki je rok trajanja slobode i šta da radimo kad zaškripi. A, počelo je škripati, otkazivati, crkavati, ne danas. Počelo je poodavno, već smo i zaboravili kada. Jednostavno, crk’o kvar! Za deceniju, deceniju i po više nećemo imati svedoke toga, smrt je egzaktna stvar, pa ćemo po našem starom, dobrom običaju opet da se bavimo posledicama, jer o uzrocima neće imati ko da priča. Pisanim tragovima će se baviti istoričari i naučnici, a opšte je poznato da istoriju pišu pobednici, a da su naučnici morali, kroz tu istu istoriju, da tvrde pod prisilom vlasti da je zemlja ravna ploča i da je heliocentrični sistem đavolja rabota. Negde, sredinom pete decenije prošlog veka, otprilke kada je komunizam (ono, cveće, proleće, med, mleko i te munje) od domaćina započeo proces stvaranja proletera, koji je za relativno kratko vreme priveden kraju. Današnje generacije imaju složen i težak zadatak, da decu i unučad proletra reformišu, kako se to popularno izvoli reći i vrate ih na početne parametre. Stvore nove generacije onih koji će stvarati nove vrednosti. Nimalo lak i prijatan posao, ali ga neko mora uraditi, a siguran sam, da svako od vas zna koje taj neko. Naravno, to smo mi. Neće sve teći kao po loju, još uvek se naš čovek nada da će se probuditi jedno jutro u (recimo) 1977 godini, sa pesmom na usnama krenuti u prvu smenu i pre isteka radnog vremena biti na putu u toplo porodično gnezdo, gde ga čeka ručak, zadovljna žena i sita i okupana dečica. Pluskvamperfekat, davno prošlo vreme je to. Revolucije su zamenile rezolucije, domaćini su se pretvorili u proletere, proleteri dalje u korisnike, a korisnik je svaki onaj koji zavisi od nečije mislosti. Bio to dečji dodatak, socijalna pomoć ili bilo koji drugi vid sitnog benefita koji se dobija zbog svoje socijalno-ekonomske ugroženosti. I tu onda prestaje sloboda, jer je korisnik ne želi i ne može da postane slobodan ili misleći i da odlučuje o sopstvenoj sudbini, već samo gleda kako da postane kategorija koja ima pravo da cedi suvu drenovinu od države. To što nema odakle, nema veze. Jer Bože moj, kako je do sada moglo? A, i prvi su počeli da nas navikavaju na proleterski život, na majke mi i dođem ti. Decenije samopregornog rada na ubijanju čovečnosti u običnom čoveku su nama danas došle na naplatu. Kvar je dijagnostikovan, nama je ostalo samo da ili izaberemo majstora koji će nam pod povoljnim uslovima pokrenuti naciju ili da sami zasučemo rukave i izvšimo generalku. Ignorisanje nije opcija, neće se samo od sebe popraviti. Krčmar život je ispostavio ceh, a niko se od prisutnih ne hvata za novčanik. Veresije nema, dozvoljeni minus nam je odavno u crvenom. Dedovinu smo proćerdali, a očevina nam je optеrećena hipotekama.
Komentari
Nemam pojma, i dalje ste isti. Mogu da probam jednom od vas dvoje u glavi da skratim kosu. Dogovorite se kome. lolo *OBRAZI ŠTIP STOPE, da, long time no see, Dilane. :)
Mogla bi. A znaš šta bi još mogla? Da dodaš imaginarnom Zeru malo šminke, minđuše, štiklu, dokoljenice, i majicu na bretele. E to bi bilo ujedno smješno i korisno za pravljenje distinkcije između nas dvojice xa xa :)
E, da, nice to see you again :)
Ma jok, ja mogu da ostanem totalno kul lik, bijele glave i mističnih moći, skrivenih pod kožnim kaputom.
Kratke suknjice veliš? Ja i Zero braća rođena- l
ne želim da obrišeš. omiljenovala sam, a duuuugo ništa nisam omiljenovala i ne želim da je obrišeš. ali... sloboda je imperativ, i iako nam je uskraćena (zapravo, nikad nije ni bila data, to je uvek bio samo privid), male lične slobode niko ne može da nam uskrati, jer i njih se odreći značilo bi odreći se sna o ulltimativnoj slobodi. tako da - tvoja je kreacija, slobodan si da brišeš. :)

Jos jednom sam procito, onako natenane, mlogo dobar tekst, iako se cita u jednom dahu, de ti to ipak malo rasjeckaj na pasuse radi boljeg vizuelnog efekta i preglednosti
i poslije svega turam patrika
Nisam ovo pisao za vukajliju, nego je ovo moja poslednja kolumna za nns, pa sam je kopirao ovde. E, sad, postavio sam je na vukajliji jer slabo šta čita i još slabije piše, a septička jama na naslovnoj i ostalim stranicama preljeva, bar je moj utisak takav.
Sajt je obesmišljen mnoštvom stvari, istini za volju ima i pozitivnih, ali od alternativnog ostrva slobode pisane reči (kakav je bio do skora), lucidnih definicija i viceva koji su se prepričavali međ' narodom na ulici, kafani, u prevozu... pretvorio se u još jedno klasično srpsko gledačko glasilo. Poznato je da smo vizuelni tipovi i da nas pamćenje služi kao zlatnnu ribicu (do 7 sekundi, cirka), te nam je lakše ukapirati stvari kada nam se nacrta, nego napiše. Mišljenja sam da će se i ono malo naroda, pre svega mladih, koji se okupi ovde da razmeni dosetljive i vrcave misli ovakvom postavkom razjuriti, kud koji, mili moji. Da ne kažem, u rodni kraj. Umesto gimnastike za sive moždane ćelije imamo "supermarket" na kome sve vrišti od akcija i pojeftinjenja ionako jeftinog humora.
Vratite definiciju dana, da se takmičimo!
Obratno, mišljenja sam da trebamo svi skupa poraditi da bude bolje, svuda pa i na vukajliji. Nema odmora, dok traje obnova

U pravu je bobi, potpuno. Kolumni, ma koliko bila dobra, a ova je stvarno odlična (iako sam joj dao minus ali ne zbog lošeg kvaliteta napisanog) nije mesto među definicijama.
Ne mislim da treba da se briše već da joj se da mesto u nekoj novoj rubrici "Moj blog", "Moja kolumna" ili kako god već. Pošto ima dosta ljudi koji vole da čitaju takve stvari - zašto bi im to uskraćivali. Uostalom, nešto sam slično već rekao brusu na odabranoj definiciji.
Vrcavost, aforizam, urnebesni primeri, pa čak i sirovi, prizemni humor, lascivni momenti - to je ono što treba da krasi naslovnu ako se želi više publike. "Šamar zvani Srbija", "Crkavati", "Dan državnosti" pa čak i "Nagargati" (koja se meni inače žešće dopala) i slične definicije neće mnogo doprineti popularnosti sajta.
Naravno, to je moje mišljenje, ne mora da bude ispravno, ali nije loše malo ispolemisati na tu temu, bar mi koji želimo da definicije budu žive i dalje.
Natnat, a zašto ne bismo čitali ono što je i pametno i vrcavo istovremeno, ima toga? Dobro, može i poneko poduže mudrovanje, ali u manjem procentu nego što je to bio slučaj u poslednje vreme.
Prvi put čujem da neki gazda nije zainteresovan za popularizaciju svog proizvoda. Ako je tako, onda se izvinjavam na donkihotovskom pokušaju da pomognem krajnje dobronamernim sugestijama.
Jebiga, ne mora gazda da otvara nove rubrike, ako neće. Ali, siguran sam, da vi koji vršite selekciju onoga što će se naći na naslovnoj date svoj doprinos tome, da se na sajtu ponovo pojavi neki Remorker, Rezervar Dog, Straja, Frenki, Blek Hol i mnogi drugi, pa da se "neki novi klinci", zalepe za sajt. Kao što sam i ja došao na njega, čitajući u blicu subotom umotvorine odavde.

Definicja je za cilj imala da izazove raspravu, dijalog. I postigla je cilj, a da uopšte nije definicija, u nepatvorenom smislu te reči. Nego, daj da se dogovorimo, da se napravi ovde da bude opet "do jaja" zabavno i da nam se u dogledno vreme prodruže neki novi The Profovi i slični autori, zbog kojih će novi dolaziti na sajt.
A potpuno se slažem bobijevim predlogom da se ponešto izvuče i od starih majstora i baci na naslov.Ja sam uvek otvoren za sugestije, to svi znaju. Jesam pročitao bezmalo trećinu svega ali opet ne mogu ni ja da primetim sve. Ovde ima komotno 70.000 defki po moderatoru, nije to lako prečešljati i proceniti.
Nego, daj da se dogovorimo, da se napravi ovde da bude opet "do jaja" zabavno i da nam se u dogledno vreme prodruže neki novi The Profovi i slični autori, zbog kojih će novi dolaziti na sajt.neki novi The Profovi i slični autori,A potpuno se slažem bobijevim predlogom da se ponešto izvuče i od starih majstora i baci na naslov.Ljudi, čitate li vi čitave rečenice ili samo letiimičnim pogledom pretpostavljate sadržaj? :)))))
Kaže: NEKI NOVI :)
Ali, siguran sam, da vi koji vršite selekciju onoga što će se naći na naslovnoj date svoj doprinos tome, da se na sajtu ponovo pojavi neki Remorker, Rezervar Dog, Straja, Frenki, Blek Hol i mnogi drugi, pa da se "neki novi klinci"Moja replika je bila na ovaj post, priznajem da ga nisam skroz pomno iščitao jer sam u poslu. Tako da jesam promašio s odgovorom, pomislio sam da sugeriše definicije pomenutih na naslovnoj, što inače podržavam.

E super što se novopromovisani Lord javio. Evo, pogledajte njegove odabrane definicije, nijedna nema odnos pluseva i minuseva manji od 10:1. To je najbolji pokazatelj da se upravo takve definicije traže. Što će reći - da, ima i aktuelnih autora koji pogađaju ukus publike, a da istovremeno ne pišu trivijalno. I ima još takvih, neću da ih imenujem, dovoljno je što će Lord da se uobrazi...

Nema veze, najmerodavniji je odnos pluseva i minuseva. Uostalom, nije problem, sednete vi moderatori pa prtresete poslednjih nekoliko stotina odabranih. Onda snimite koje imaju odnos pluseva i minuseva manji od, recimo, 8:1, iščitate i kašće vam se samo šta ne bi trebalo da se odabira, bar ne u velikom broju.
Ne treba kriterijum da bude ukupan broj pluseva jer sve starije defke već imaju trocifren broj ocena.
A, evo i naših. Brže iz Beča, neg' u njega, da prostiš.
Da bi odnos pluseva i minuseva bio merodavan, mora postojati sistem, takmičenje, pa bi se autori "otimali" za pluseve, tako što bi pisali najbolje što umeju, a ne samo da popune prostor. Sličnu situaciju imamo u novinama, kada nam je frka i imamo neku praznu stranu, mi tamo lupimo neku skliku, koja prati tekst ili veze nema sa njim, ali zadovoljava formu. Popunjava prostor. Tako je vukajlija danas spala na popunjavače prostora i gledače, u većini slučajeva.
