Statista
Čovek koji život zaobilazi u širokom luku. Posmatrač. Onaj koji ne rizikuje. Kao mali je nosio naočare, pukla ga je jednom lopta u glavu i od tada se nije igrao sa drugom decom. Kod lekara je išao gotovo svakog dana posle škole, a dok su deca skupljala klikere, on je skupljao pumpice za astmu.
Pun opsesivno - kompulzivnih sindroma i tikova. Njemu je opuštanje napuniti kadu do pola, za svaki slučaj, ne u duboko. Ne izlazi, ne pije, ne puši, ne mazi životinje jer su pune bacila, radi kod kuće, vrata otvara papirnom maramicom, ne jebe, ne živi. On samo statira u prolazu i usled previše akumuliranih negacija nekad prosto poželi da pukne, da prestane da bude statista i bude bar jednom u životu glavni glumac.
:nemili dogadjaj u komšiluku, policija, ambulantna kola:
- Gospodjo, šta se ovde desilo?
- A, pa, uh, komšija, kažu da je očistio ceo treći sprat, da policija nije došla išao bi redom.
- Da li znate kako je do toga došlo, znate li dotičnog?
- Uvek je bio tako fin, povučen, kao da mrava zgazio ne bi, mica.
Kiselo grožđe
Mehanizam kojim sebe možeš da ubediš da ti nešto što želiš u stvari i nije potrebno uglavnom iz razloga što i ne možeš da ga imaš. Savršena zabluda koju podmeće mozak nakon koje se mogu pomiriti želje i stvarnost. Čovek će i dalje biti praznih šaka, ali to nije ni bitno. Cilj je zajebati stvarnost i samog sebe i doći do onog svetlog i katarzičnog: „Da, nisam i nemam, a i koji će mi kurac!“ Jeb’lo te grožđe!
Korisna stvar.
E slušaj, razmišljala sam onako nešto uopšte i shvatila. Ja možda i nisam uspešna, ono, uspešna po merilima... Ma ko uopšte i određuje ta merila? Dobro, to je drugo. Znači, možda nisam uspešna, ali bar imam integritet. Pa da. Kad bolje pogledaš jesu li i te pare uspeh? Nisu. Evo ja na primer već mesec dana gledam onu crnu haljinu u onoj pozerajskoj radnji. Lepa je, a ja, ti znaš, cenim lepe stvari. Al’ je brate skupa! Nemam te pare. A i da imam i da na primer odem da je kupim-opet ne bih. Neću. Da dam toliki novac onoj izdepiliranoj pederčini ne bi li napravio još petnaest kuća u kojima će laditi dupe, dok mu te prnje šije maleni osmogodišnjak i z Bangladeša, koji posle deset sati rada ode svojoj trošnoj kući sa pola dolara u malenoj ruci i tužan kaže svojoj staroj majci: „Mama nisam gladan“, a jeste jebote. Ne ide. A šta kao neće me na kraju pojesti crvi ko i one bez haljine? Druga stvar, ja u ono verovatno i ne mogu da stanem. Za koga ga uopšte šiju? Za grisine? A gde su obline, pa pravo žensko, pa Rembrant pa Pramajka iz Lepenskog Vira. Gde? Ne, ne, ne potpadam pod uticaje. Biram da budem krupna i srećna. A i nekako sam više za ulaganje u duhovno, u obrazovanje, to je moj izbor. Dobro nije mi ni na tom planu baš sve sjajno, nije kao da sad imam sve desetke, ali jebeš ga, ko da i to nešto znači. Ja i ne studiram zbog aplauza. Pa evo ti pogledaj Kiša, čovek diplomirao sa prosekom osam i nešto, to znači da se našlo bar nekoliko gmazina koji su Kišu dali neke šlj ocene. Iz književnosti! Danilu? Alo bre! Sa druge strane pogledaj debelu Marijanu ima sve desetke i bere lovorike, ali džaba joj sve kad je debil. Pa reci je l’ bi pre bio Kiš ili debela Marijana? Ona bre devojka nema nikakav život, muškarca nije videla nikad... A gledaj Kiša. Dobro, 'ajde sad, možda nije adekvatno poređenje, a i ja uopšte i ne pišem, i doduše ni mene ne jebu nešto toliko, ali onako kad bolje pogledaš...
metan, etan, propan, butan,
pentan, heksan, heptan, oktan, nonan, dekan...
Brojanje do 10 kada se igraju žmurke u Pančevu.
Što je najbolje ne mora da se žmuri.
Ciganski san
Da tvoj MerDeCes juri cela policija iz Wienu od koje svaki policajac zna da ga baš ti voziš i naravno da poživiš da o tome pričaš kad dodžeš na ferije. Sediš izmedžu belog lava i labuda ispred svoje šestospratne kuće i mnogobrojnoj rodbini pričaš kako se živi u Wien i šta se desilo pre neki dan.
Primer priče iz kafane (nije zezanje, lik je stvarno pričao):
Vozim ja Merdeces 200 d, 200 na sat kroz Beč. Čujem kroz šuber, neki diftung frče. Poogledam u retravizor i imam šta da vidim. Poolicajac se nago do pola iz hulahopter upire prstom i kaže ''Duško Petrović da smanjiš gas''.
Dobra stara vremena
U dobra stara vremena za 100 dinara mogao si da kupiš 5kg krompira, 2kg paradajza, 3 hleba, margarin i žvake po izboru. Sada je to nemoguće, ima previše sigurnosnih kamera.
Kao za sebe
Квалитетно, рад са пуно пажње и прецизности.
- Даро скувај ми каву, ал` онако, као за себе.
Umetnost nedavanja prve večeri
Не депилирај се. Ако немаш самоконтроле, имаш стида.
- И, шта кажеш, да одемо до тебе, мхмм?
: ниси се депилирала, ниси се депилирала, ниси се депилирала:
- Е, вечерас не могу.
A, u pičku materinu!
Хардкор верзија израза "куд пукло да пукло". Користи се кад баш желите да нагласите да вас тотално боли курац за последице одређене акције.
(Две клинке се туку испред зграде, ћале једне гледа са прозора и дере се)
- Дарија, сине! Циглу па у главу, а, у пичку материну!
digitalni fotoaparat
Справа која од сваког идиота са 500 евра може да направи уметника.
Упутство:
1.Canon D40
2.Подешавање: Ауто
3.Нанишани бабу у дворишту или циганче на улици или одраз са наочара за сунце
4.Шкљоц
5.Аплоуд
6.Коментари:
-Брате, покидао си га! Скидам капу!
-Нисам знао да си талентован бе?!
-Робијо царе, па ти си уметник!!!
Miladin Sobic
Ljudina koja je pregurala mnogo bolesnih ljeta. Muzikom poceo da se bavi naivno, kao decacic od 19 godina, da skupi novac za sestrino lecenje od raka. Valjda zato nikada i nije imao cipele nove, uveliko su se pohabale dok je Sobic trazio pomoc od druga do druga. I svi su mu oni davali desetku iz drugarstva, a on je samo bio to sto jeste, nije ga vredelo pokusavati menjati, ma nije ni trebalo. Pevao je Miladin i protiv rata i protiv svakog zla i ma koliko drugima ublazio bol, njegov je bio velik. Prica se da je dane provodio kod sestre u bolnici, tesio je i hrabrio, a nocu kao dete plakao u wc-u. I ma koliko se borio protiv gluposti, za njega se svetionik nije nazirao, lutao je sam pustim cestama. Prizeljkivao je da dodje i Marija, da je ugleda samo, ali zidar mu nikada nije dao znak. A onda ponadao se da mu za sestru ima leka, spremio novi album "Barutana ljubavi", medjutim sudbina. Odsvirao je Sobic jednu pesmu za kraj i tiho otisao. Neki kazu da ce izdati album "Cipele od zivog peska", a ja mislim da mu je citav zivot kao zivi pesak, sto se vise borio vise je tonuo. Verovatno on jos uvek izvuce poneki osmeh s' ledom i ceka da stigne onaj prokleti gradski autobus...
Đon
Život stalno mijenja lak, najgori sam njegov đak,
malo spavam, pjesme pišem, cure ganjam jedva dišem.
Kažu da sam čudan soj, ne valja Šobiću bit heroj
treba biti lukav, biti lijep, kad je gadno podvit rep....
A zar nije štos, životu razbit nos,
da osjeti on, tvoj đon, tvoj đon, tvoj đon
Život stalno mijenja lak, najluđi sam njegov đak,
nikad ne znam šta mi sprema, pravim cirkus od vremena.
A svijet pjeva, pušti fer, muti, laži, pravi ime.
Budi car i milioner, smijem se i vičem, ostavi me, ostavi me,
Ostavi me.....
A zar nije štos, životu razbit nos,
da osjeti on, tvoj đon, tvoj đon, tvoj đon
Zima se krije na listu ve-ce papira
Postoji vrlo logično objašnjenje, koje polazi od sledećih premisa:
Sneg je hladan.
Tehnicki, sneg je lajtmotiv zime.
Dakle, sneg je zima.
Sneg je beo.
Ve-ce papir je beo.
Dakle, ve-ce papir je ladan.
Ako je beo i ladan, onda mora da je sneg.
Ali nije sneg, nego je ve-ce papir.
JEBENI VE-CE PAPIR!!!
Okej, razmisli, kako dalje?
Hmm...
Ako je ve-ce papir,
A beo je,
I iz toga izvodimo zaključak da je hladan,
mora biti da u njemu ima snega.
Ako u njemu ima snega,
u ve-ce papiru se krije zima.
Posto sneg, jelte, predstavlja zimu.
Dakle... Zima se krije na listu ve-ce papira.
...
A bre?
...
JEBEM TI LOGIKU TI JEBEM! DA TI JEBEM JA BAŠ!
Aristotel- :prevrće se u grobu:
Platon- Ha ha, pičko seljačka, tako ti i treba kad sereš po teoriji ideja!
Una i Nina
Bivše devojke vlasnika fabrike toalet papira.
Vlasnik fabrike: Prevarila me! Kurva! Štampaj tamo 600,000 primeraka sa imenom Una, pa nek pola Beograda briše guzicu njome!!
Prirodna smrt
Kada se hemijska olovka istroši pre nego što je izgubite, rastavite na delove, polomite ili slično.
Protivnik je bio odlican
Eufeministicka fraza onog ko je izgubio u "Slagalici" za "glup sam."
Voditeljka: I, Miodraze, kako Vam se cini vecerasnja partija?
Miodrag: Trema je ucinila svoje, protivnik je bio odlican.
Sindrom Dejva Grola (Iliti: Neopisiva želja svakog bubnjara da postane frontmen)
Осећај који се редовно јавља код бубњара услед забијености у задњи део бине, односно небивања у центру пажње, односно недобијања исте количине аплауза који добија певач/фронтмен који је први на мети брусхалтера које бацају попаљене сисате обожаватељке.
Нарочито долази до изражаја када је фронтмен неправедно фронтмен, тј. када је бубњар талентованији и бољи музичар од фронтмена, што се дало препознати код горепоменутог, у односу са покојним Куртом. Онда сва та фрустрација касније избије у жељи да се гостује на сваком могућем пројекту и да се прави дует са свим могућим извођачима, од Тозовца до Лемија.
Курта: :издркава се, од 100 тонова у слоажи погодио укупно 2, жица му раштимована, глас пуца, промашује текст:
Дејв (у себи): Бољи сам гитариста, бољи сам певач, бољи сам текстописац, ма, бре, бољи сам музичар, а опет само ЊЕМУ показују сисурдаче! Нећу више то да трпим! Што се не рокне више, па да могу да си направим бенд!
И овај се рокне, а овај направи бенд...
Nemoj bez 'leba
Савет (читај наредба) старијих укућана (ХY година, Х> 6), који све живо једу са 'лебом, почевши од пиринча, преко макарона па све до шпагета.
Што?Ни сами не знају, некако су навикли да у саставни део сваког оброка укључе и хлеб, иако није потребан.А навике старијих преузимају млађи.
И после се још чуде што се дебљају.
Али она сцена из филма "1 на 1" је легендарна.
Наиме, Реља и Икац се нешто дерњају на кошаркашком терену у 61. блоку, кад наједном неко баца теглу краставаца на терен (из зграде).
Тегла се разбија поред њих, Икац узима један, грицне и продере се:
"Баци 'леба!".
