Mićkov burek
Postoje ljudi koji žive u zabludi da je burek pekarski proizvod kao i svaki drugi i da je nebitno u kojoj se pekari kupuje a postoje i oni koji znaju da postoji burek, burek i Burek. Oni malo prosvećeniji misle da se onaj sa velikim početnim slovom se pravi u pekari Mićko preko puta neke gimnazije stare 130 godina a oni koji su probali Mićkov burek kažu da pekara nije preko puta gimnazije nego je gimnazija preko puta pekare, osim toga veruju da se pekara ne nalazi u Nišu nego se Niš nalazi svuda oko pekare.
Opšte je poznato da burek iz ove pekare ima neke čudotvorne osobine ako se jede u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim časovima, zavisi koliko zaglaviš u gradu, dejstvo se opisuje kao kombinacija spanaća iz crtaća Popaj, Asteriksovog čarobnog napitka, pečurke iz Super Maria i za sada medicini nepoznatog sredstva za razbistrivanje misli i potpunu restauraciju mozga i jetre. Tu i tamo neko pomene da Mićkov burek diže iz mrtvih, leči sidu i delimično krpi rupe na duši izazvane mešanjem vinjaka i pesama Tome Zdravkovića ali to još uvek nije potvrđeno.
U Niš dolazi stranac, Norvežanin, Grk ili već tako neki što ne zna ni srpski ni engleski i kreće da se gubi po gradu...
Stranac: Ekskjuz mi, ar ju from Niš?
Nišlija: Jes.
Stranac: Ken ju tel mi ver iz d most important plejs for turists?
Nišlija: Ju vont hotel?
Stranac: Not hotel, aj em luking for D Plejs, i forgot nejm, it iz d grejtest vonder in Siberia
Nišlija: Mama ti iz Sibirije... Du ju vont tu si d fortres?
Stranac: Not d fortres...
Nišlija: Du ju vont tu si Čegar monument, Ćele kula monument, Bubanj mo...?
Stranac ga prekida: No monuments, aj em lukung for D Holi Plejs, aj hev it vritn but aj kent fajnd it
Nišlija već nervozan kaže "kam na ovam" i vodi ga do turističke mape grada: Šov mi d pikčr end aj tel ju ver tu go!
Stranac konačno vadi neki zgužvan papir i kaže: It iz not on map, hau ju rid dis "Mitskov burek"?
Šiptari
Akteri u današnjim dječjim igrama (koje izumiru jer je Marko kupio nov komp i na njemu Ghost Recon)..Sada se umjesto Švaba kolju Šiptari i pritom se pjeva ''ubij,zakolji da Šiptar ne postoji'' i viče se (pogađate) ''Kosovo je Srbija''..Ne znaju ni šta su Šiptari ali jebiga, tako su odgojeni. Svi su se igrali Partizana a sada..
Prilazim i pitam djeteta ''Znaš ti ko su Šiptari''. Mrko me pogleda i nastavi sa igrom.
Šiptari
Energent u doba Aleksandra Rankovića.
Ako deda zbori istinu.
Ja:Si vido Mančester što izgubi od Čelzija?
Deda:A?
Ja:Mančester?
Deda:Ranković?
Ja:??
Deda:Opasan je bio Ranković jeb'o majku...da vi'š ti kad sam ja radio dole na Kosovu pa nestane struje a Ranković odma' 200 Šiptara založi jeb'o majku ihihih...
Iznenadni dolazak ćaleta u školu
Imaš tri keca - biologija, matematika i hemija. Svojima, naravno, ništa nisi prijavio.
Sledeće nedelje je kontrolni iz mate, naučićeš integrale sa Natašom i biće to neka dvojka. Biologičarka počinje da pita za dva dana. Koliko oni artropodi i moluske mogu biti teški? Ako je Đole mogao da dobije trojku, možeš i ti bar isto toliko!
Hemičarka je, realno, superkul žena. Keca ti je ionako dala samo zato što nisi dolazio na časove, a kada si se pojavio nisi znao šta je metan. Komplikovano ono CH4... Nema veze, alkanima si ovladao, javićeš se da odgovaraš. Popravićeš i to.
Sve je pod kontrolom. Ah, život je lep... I tako TOG dana silaziš niz stepenice na velikom odmoru, blejiš sa ortacima, zezate se, planirate žurku za to veče. I onda... Slučajan pogled ulevo, bačen s ciljem da se ošacuje neka zgodna maloletnica iz III-3, zaustavlja se na ulazu u zbornicu. Ćale! Bio je u prolazu, pa odlučio čovek da vidi kako mu na polju obrazovanja napreduje sin, jedinac, dika i ponos. Bojažljivo mu prilaziš i cela bajka bespovratno počinje da pada u vodu...
Sin (ti): Ć ć ćao, tata... O o o otkud ti?
Tata: Ej sine, svratio ćale malo da vidi šta ima u školi, da pitam razrednu (hemičarku, prim. aut.) ima li išta od onog takmičenja za mlade talente na koje si rekao da hoće da te šalje...
Sin (ti): Tata, razredna nije u školi, mislim da ima grip/upalu pluća/rak/sidu...
Tata: Stvarno? Jadnica... Ništa sine, doći će tata drugi put...
Odlazi...
I taman kad misliš da si se izvukao, pojavljuje se ONA, razredna, i kaže: "Ooooo, gospodine Periću! Već nedeljama hoću da pričam s vama. Vaš sin kaže da ste bili poslovno na Novom Zelandu. Kako je bilo?"
Tata (beo, sve mu postaje jasno): Na Novom... Šta?!?!?!
Za to vreme ti nestaješ u masi, plan o žurci iščezava, ostaje ti samo da smisliš kako da se večeras vratiš kući i preživiš...
Exploziv
Svakodnevna emisija na televiziji "Prva", koja vas tera da se loše osećate zbog toga što imate obe ruke i obe noge, kompjuter iz 2004. , i svaki dan jučetinu za ručak.
Šta ga bockaš, mrtvo je!
Doskočica upućena gostu na slavi koji nikako da se odluči koje parče prasetine da transferuje u svoj tanjir, već neodlučno prebira viljuškom po ovalu.
Oči boje duge
Ovu pesmu je teško definisati. Njen uticaj na muzičku scenu SRJ-a je bio influentan, kao i pesma "Born to be wild" od Steppenwolf-a na rock scenu šezdesetih i sedamdesetih.
Ova pesma se puštala na svim mestima i žurkama tokom 90-tih. Verovatno je smorila i boga i narod, ali ma koliko to mnogi ne želeli - ipak znaju tekst napamet.
Valja napomenuti da je ovu divnu vokalno-instrumentalnu sagu o nezaboravljenoj i neprežaljenoj ljubavi napisao srpski Lennon - Dr. Iggy.
Postoje specijalna upustva koja su morala da se slede tokom žurki 90-ih godina:
1. Kada počne pesma, prvo sve ziljave pičke moraju onako oduševljeno, sa dozom melanholičnosti u sebi da kažu: "Jaaao! Kako volim ovu pesmu!"
2. Zatim se obilno svi podele na četiri grupe:
a) skup žiljavih pičaka koje sede u uglu i plaču bez razloga,
b) maksimum dva - tri para u stiskavcu koji su se tek smuvali (naravno riba plače, što od sreće što od tuge),
c) skup upasanih tipova koji sede na drugom kraju sobe i opako posmatraju situaciju,
d) grupa luzera koji jedu sendviče i piju koka kolu i diskutuju o Heros of Might and Magic.
Posle gimnazije si niko i nista
Najcesce izgovorena recenica kada te roditelj cije je dete upisalo za bravara upita sta si upisao(pod uslovom da si upisao gimnaziju),to je kompleks koji izrazavaju oni koji su upisali,zavrsavaju i koji su zavrsili srednje strucne skole.
Lik1:Sta si upisao?
Lik2:Tehnicku skolu,smer METALOGLODAC.Ti?
Lik1:Gimnaziju,drusteveno-jezicki smer.
Lik:Ko te to prevario,pa sa tom skolom si niko i nista.
Policajac s Petlovog Brda
"Fail" serija RTS-a iz 1992-95. godine, još jedna u dužem nizu. Nastala je kao domaća aluzija na američkog "Policajca sa Beverli Hilsa", što se i napominje u prvoj epizodi. Zamislite situaciju: granica zatvorena, hiperinflacija nikad veća, kriza u svakom sektoru društva, besparica, uz samu granicu sa Srbijom besni krvavi rat... i televizija jedva spaja kraj sa krajem. I sada, postavlja se pitanje, šta državna televizija može da učini da se narod makar nedeljom uveče malo opusti od svakodnevnih trzavica? Odgovor je: da snimi seriju u kojoj ima svega osim realnosti. Pa makar i na staroj celuloidnoj traci, obzirom da je uvoz video-kaseta (odnosno magnetoskopskih tejpova) zastao.
*U seriji je glavni junak policajac Boško Simić, koji na najspektakularnije načine uspeva da reši svaki slučaj, bez obzira na naređenja nadređenih. U realnom životu, neki pandurski džulov lično ne bi žrtvovao ni nokat na malom prstu zarad nekog slučaja, ukoliko mu ne narede, a verovatno da bi ga i tada mrzelo da pomeri guzicu.*
Taj isti Boško Simić živi sa petoro dece iz četiri braka u svom stanu na Petlovom Brdu i izdržava ih od svoje policijske plate. Nijedna žena nije uzela ni jedno dete kod sebe, iako sve pojedinačno daleko bolje zarađuju.
*Te iste žene su, bezrezervno, ujedno i najbolje prijateljice međusobno. Zajednička osobina im je ljubomora i strah da se Boško ponovo ne oženi.Takođe, sve te žene, iako su vidno sve daleko obrazovanije od Boška, pristale su da se udaju za pukog policajca.*
Sve je gluma, pa tako i Voždovac glumi da je Petlovo Brdo.
*Kada god glavni junaci zaustave taksi, zastaje im jedan isti taksista- Zoran Cvijanović, koji se, ako treba, i iz Zemuna teleportuje na Petlovo Brdo.*
Što se tiče dece, sa izuzetkom Branke Katić, sva su neviđeno nevaspitana.
*Ona-što-je-igra-Katarina-Radivojević je nezrela, da iako dobija za zadatak da plati struju, vodu i telefon, kupuje dečku gitaru, usled čega porodica ostaje bez osnovnih komunalnih potreba. A i Boško, gde joj dade pare...*
Mlađa kćerka zapela pa hoće konja. I hoće konja. I hoće konja. I to ne bilo kog konja, već nekog koji je za klanje, koliko je star. Boško jedva nekako uspe da joj ga nabavi (zbog toga je čak i zaglavio u zatvoru, ali nema veze, ubrzo je izašao), a ona umesto da se trka, posle izjavi kako samo hoće da kaska sa njime okolo. I umesto zasluženih batina, otac joj na kraju biva neviđeno srećan...
*David=no comment. I debilna deca su dobila svog delegata na TV-u.*
A i Ona-što-je-igra-Branka-Katić je super. Studira violinu i uda se za taksistu. Nemam ništa protiv, ali kada se tako nešto dogodi u realnosti, protrčaću potpuno go svojim krajem, pod punom krivičnom odgovornošću.
*Crnogorci izledaju kao da su stigli iz Teksasa.*
Pored svoje 4 bivše žene, Boško je uspeo da smuva i jednu psihološkinju, jednu lekarku i dansku ambasadorku. Još malo pa sustiže Čaka Norisa.
*Konačno, i Beograd i Srbija izgledaju nenormalno dobro i uglancano u seriji, a radnja kao da je smeštena jedno pet godina ranije, kada se ipak znatno bolje živelo (btw, i muzika liči na onu iz "Alf"-a, koji je par godina ranije bio hit).*
Kako su to režiseri u jedno Biblijsko doba uspeli da postignu, mora da se proučava na svim Dramskim akademijama.
Sapun sijamski blizanac
To je sapunče istrošeno skoro do kraja, kogа spajamo sa novim upravo otvorenim sapunom. Po sistemu da se ne baci.
Majčinska dvoličnost
Мајка је имала обичај да ми прича да морам да поједем све из тањира јер деца у Африци гладују, али ми никад није рекла да морам да довршим пиво јер у Африци има жедне деце.
A kako ti se zove desna sisa?
Ono sto pitate uniformisanu zenu pozamasnog poprsja, koja na levoj sisi ima natpis sa imenom.
Paradoks
Kada naučiš roditelje da koriste internet, a onda aktiviraš Parental Control da ne bi išli na porno sajtove.
Nasmejati Irfana
Uraditi gotovo nemoguću stvar. Pronaći sveti gral interneta. Postići gol za pobedu u devedeset petom minutu. Spavati sa tri azijatkinje i dve crnkinje istovremeno. Izaći pola miliona RSD na kladionici. Izmamiti iskren osmeh Irfanu Mensuru.
- Brate, ti bi pre nasmejao Irfana Mensura čitajući Gorski Vijenac nego što bi smuvao Tanju!
Probavita
Najlegendarnija reklama koja se emitovala na Pinku devedesetih i koja je trajala svega par sekundi i svima ostala u sećanju. U pitanju je preparat za lakše obavljanje duže nužde (broja 2, sranja, kenjanja, kako god) gde čovek ponosno uz zvuk vodokotlića izlazi iz kupatila i uz ponos kaže: "Ah, Probavita...".
