Odabereš naslepo par cipela pri izlasku iz džamije. Odigraš turski rulet i , jebiga, izgubiš. Alah sve vidi.
- Mirsade, je l' to nosiš štikle?
- Jedi govna.
Odabereš naslepo par cipela pri izlasku iz džamije. Odigraš turski rulet i , jebiga, izgubiš. Alah sve vidi.
- Mirsade, je l' to nosiš štikle?
- Jedi govna.
Ima na čemu, al' da se ne proseravamo.
Ustaneš u 7 sati kako bi odgledao Viteza Koju. Boli te pače za sve, znaš da kad upališ Tv nećeš gledati Tadića kako sere, pedere kako se balave i Ivana Ivanovića kako jede govna. Baba ti isprži kajganu..uff kako je tad kajgana dobra bila. Odeš do prodavnice i za 5 dinara kupiš desetak turbo žvaki, sa kojima praviš nenormalno velike balone. Ako je subota, u 10 sati uključiš Pink i gledaš Badija, psa košarkaša. Završi se Badi, a ti odeš kod ortaka da se igraš klikerima, uzmeš mu dva staklenca, al izgubiš mermerca, al nema veze, prošle nedelje si mu uzeo naftalinca. Onda odete kod komšije i kradete mu trešnje, umažeš se kao svinja, odeš kući, keva ti opali dva tri šamara jer nisi bio kući kad je dolazila tetka koju nisi video dve godine. Uključiš RTS 1, odgledaš Srleta i Pajčeta ili Štrumfove, zavisno od toga koji je dan bio. U pola 8 odgledaš Laku noć deco, istuširaš se i legneš da spavaš.
Jebala vas Evropa i gej parade, oću svoje detinjstvo !
Jedan od retkih dana kada se setimo očeva. Ako se setimo. Vrlo lako se desi da, zaneti novogodišnjom euforijom i spremanjem Božića, često i zaboravimo na našeg konstruktora. Keva je tu da ti spremi, očisti, opere, opegla, donese doručak u krevet, sakrije od ćalca koliko neopravdanih i kečeva si napabirčio, pusti suzu kad te ostavi neka profuknjača, skuva čaj i nakljuka antibioticima kao da boluješ od embolije, a ono te samo ošajatila promaja jer nisi čuvao krsta. A ti lepo kevi cveće za 8. mart, pa parfem za rođendan, poveravanje, savetovanje...
A matori? Pa matori ti je nekako apatičan, posiveo od borbe za goli život, za leba i sleba, tvoje nove patike, ratu za ekskuriziju, ratu za Kop, ratu za more, kintu za malo bolje pljuge i izlaske. Sad, što se on zgurio kao žalosna vrba, što mu se kosa naglo proredila i obelela, što mu se bora na čelu usekla do kosti, što je često odsutan, zamišljen, odvaljen od brlje, to nikom ništa, a?
Ćale je, bre, to, možda gubi, ali bori se. Stena! Pričaju ljudi, ter'o opasno loptu u svoje vreme (tražio ga Hajduk), jurile ga sojke gde god se pojavi vespom, makljao lokalne siledžije da ga i danas pamte.
Taj muški klimaks dođe nenajavljen, bez pompe. Tako, gorelo jedno palidrvce, gorelo, i na kraju se iskrivilo, ugljenisalo, ugasilo. Da ispusti još ovo malo dima, pa aj polako, da ga drešimo...
- Ćale, ajmo na pivkana, oci su danas.
- Neka, sine, evo ti idi sa društvom. Ispio sam ja moje.
Ide mi na živac. Voditeljka Evroneta , emisije za obeznađivanje Srbije. Dobro, shvatio sam, nema od ta kurca ništa, nikad mi nećemo biti u EU, al mene brine druga stvar, OSTARE MI MAJA vodeći emisiju, istrunu mi dunja u fioci, svojim očima gledam kako se pretvara u polovnjaču a bio dobar pičić, pojavile joj se bore, još malo pa se zbabila. Majo slušaj me...
SKINI SE MAJO i vodi gola emisiju, jebeš i Evropu i sve, samo jedan život čovek ima, ako treba pobegni od svega, nije bitan ni Soroš koji te finansira, ni to što već deset godina dobro živiš sa sat vremena rada dnevno, samo se ti skini i vodi emisiju gola, ostavi trag neki jebemumater...
Skini se Majo
dok smo još mladi
jebeš Evropu
i sat što ne radi...
Pretplatu i dalje neću da plaćam, sve dok se ne skine i ona što vodi vremensku prognozu na dnevniku, i ona se polako pretvara u saragu...
Postoji gomila bendova, manje ili više kvalitetnih. Da bi se izdvojili iz te gomile, mnogi se odlučuju za krajnje ''interesantna'' imena. Najbolje bi bilo takve bendove ignorisati, jer kako ćeš sebi da objasniš zbog čega slušaš neke ljude koji su toliko prsli da se nazovu, recimo, Nežni Dalibor.
- E, našao sam mnogo dobar bend, oduševljen sam!
- Kako se zovu?
- Danilov doživljaj Beča.
- Odjebi.
Stomak bele boje čiji se slojevi preklapaju po zadnjoj gumi Ursusa na koju je naslonjena, gumene čizme sa svežim mirisom svinjske balege i obrazi rumeni poput krunjača koji vrišti meljući kuruz pod čardakom. Kosa koja miriše na svih 5 litara šampona od breze, i jedan pogled u kome se ogleda čitavo gazdinstvo i sav miraz koji te čeka.
- Mala, izgledaš mi baš zdravo.
- Zdravo.
Scena: predgrađe. Zatopljeni filter kamere, usporeni snimak. Mačka pretrčava užareni asfalt. Vintidž Mustang automobil prolazi cestom, u njemu dvojica likova isturenih laktova. Ne pričaju. Kamera lagano pomera fokus na šareno obučene ljude koji sede na pragovima. Oni su znojavi. Svima pantalone spale do pola guzice. Radni dan, a bleje, jebiga, da ne poveruješ kako se lepo živi od otimanja Nikon fotoaparata britanskim turistima kad se zagube u faveli. Nema debelih, nema bobuljičavih, ten im je uniformno kremast. Pozdravljaju klimanjem glave ove u automobilu. Znojavi su.
Prelaz kamere na pendžer mlade deve. Iz radničke porodice je, niža srednja klasa. Obučena je u majicu bez rukava i odsečene teksas pantalonice. Sise precizna trojka. Danas se potrefilo da ne volontira u crkvi kod oca Miguela, ne ide ni da prodaje cveće i ne skuplja pare za siročad iz čileanskog samostana. Ona se smara. Vruće joj je, i vrućina je tera na grešne misli. Steže brojanicu na grudi, moli se za održanje nevinosti katoličkog pičića. Sad dvojka je ipak u opticaju, sevanje u dvojku valjda ne spada pod jurizdikciju šokačkog Isusa. Znojava je.
Kadar na ulicu. Grupa iz kraja dolazi. Nabavili su i jednog Kineza. Tu su bubnjevi, radio kasetaš, gusle i vuvuzele. Bam, tras, decibeli basa lome zvučnike. Tempo ubrzava. Fastforward videa sa 14 na 24 frejmova. Tu je i on. Papi. Nosi maramu ispod šešira. Atlet majicu da istakne biceps, vidi se da je dečko radio na sebi, ali nije nagruvan k'o Dorian Jejts, jok, ne, to je od salse. Latino seksi, crn i mističan. I on je znojav. Oko vrata mu je ogrlica sa žetonom. Ukr’o od Cobeta kaiš sa gigantskom kopčom. Došao je da kobjasni neke stvari, znaš iz geta je, težak mu je život. I on repuje. I dok to radi, mlati rukom u kameru. Pantalone mu spadaju. Sreća pa ne mogu dalje od dubokih zeleno-ljubičastih patika sa ogromnim jezikom. Prelazak na refren, uzvlačenje pantalona. Opet priča u kameru i rukama preti snimatelju.
Oštar kadar nazad na malu. Ona je čula latino ritam, greh je nadvladao, krv je nečista. Kadar ruke koja steže brojanicu. Ah, fleška - Papi je tu! Silazi, trči. Opet 14 frejmova po sekundi. Baba uzela u ruke džoger i zabarikadirala hodnik da joj spreči put da se vidi sa Papijem. I baba je znojava. Gazi babu, baba leže, i baca poslednji pogled na ikonu Svetog Karmelita od Bogote. Babina ruka pada i brojanica ispada iz babine ruke na pod, dole je laminat, jebiga sirotinja. Pogled sa ulice na ulaz zgrade, mala istrčava, njegova bejbi je konačno sa njenim Papijem. Papi će noćas jebati, u oba slota. Dernek se nastavlja. Oh, kako su svi oni tako kul šareni, bezbrižni, puni nade, neispunjenih snova, a opet tako krimi i strastveni. I znojavi.
O, majku vam milosnu jebem, zar je problem kupiti običan glicerinski sapun, uniseks antiperspirant, običnu jednobojnu majicu, i neki polovan fen. U vr’ glave 20 evra, mala cena za veliku uslugu neidenja na kurac.
Definicija je napisana za Mizantrophy.
Dokaz koji se ne pobija. Šarao si, magarče, krvavi ti zubi. I pao si na tako jeftinu fintu, obukao svetlu šulju, ona imala jarko ultra-ljubičasti ruž, pa baš našla po košulji da te ljubi, pored tolike glavurde i ostalih ekstremiteta, sa naglaskom na genitalije.
Ma 'de bre, to je neki loš scenarista filmova Dž produkcije nekad postavio kao premisu, i sad u svakom drugom filmu, šatro ona prebira beli veš da ne poboji, i kao skapira njegovo neverstvo, nije nego.
- Ih bre, al si usro ove bele gaće, tačno mora sa šarenim da se pere, al prvo dotkuvam u loncu... A šta je ovo na košulji? Karmin!? I to braon, onaj kurvanjski! Skote, pa ti me varaš! Ko je ona? Hoću da znam! Koliko to traje! Govori, zašto sad ćutiš, stoko!
- Ženo, ako ti kažem da sam se bio usro do zavrat, bi li verovala?
Objašnjavati ili prepričavati lagano, bez žurbe sa svim detaljima. Obično uz neku kafu ili pivo natenane i sa guštom. Ekvilibrijum.
-Tebra...uh...
-O Filipidesu junačino, kojim dobrom.
-Rat....bitka...Atina...
-Šta si se zajapurio Ćofi matori kao maraton da si trčao. Nije valjda da si opet duvao sa onim filozofima.
-Ma...gotovo...pobedili...
-E ajde sedi blago meni ovde, odoh da turim džezvu pa da mi ti potanko ispričaš šta se desilo. Kako to misliš vidiš svetlost?
Narodski rečeno, ti si dečko koji neće jebati. Tu je kraj priče. Ne bi ti pomoglo ni da ti je stric prevejani lisac Hju Hefner, da imaš po naučnicima sa univerziteta u Masačusetsu idealne proporcije Denzela Vošingona, a u gaćama kapitalni primerak njihala strave. Jednostavno ti i devojke ste magnet istih polova, pa je odbijanje neminovno.
Nema vajde da pretresaš porodično stablo. Jebiga, shvatićeš da si upravo ti jedini izrod. Ne samo da si crna ovca svoje familije, ti si crna ovca koju su posuli katranom, pa onda uvaljali u perje. Ček, i kao takav ti očekuješ da jebeš? E pa neš kolega!
One diplome sa šahovske olimpijade u Šimanovcima, plakete zahvalnosti za dobrovoljnog davaoca krvi i đaka generacije, možeš slobodno da okačiš mačku o rep, jednostavno protiv tebe se urotila viša sila. Ne bi ti pomogla ni čelična volja Rokija iz svih delova ponaosob, talenat da kenjaš više od onih likova što poturaju tezu o drevnim astronautima, jednostavno ti si savršen, ali ima jedna začkoljica. Toliko si savršen da si postao dobar dečko, a jasno je, dobri momci ne jebu.
-Ali rekla si juče da ti se sviđa što znam toliko o člankovitim crvima. Da se diviš mojoj posvećenosti književnosti i izučavanju istočnjačke kulture. Čak šta više rekla si da sam jako dobar dečko.
-Isuviše dobar dečko!
Relativno veliki broj ljudi zna da devojke uvek kažu kako vole kada je momak duhovit i ima ono nešto, što se valjda prevodi kao dobar smisao za humor. Sad ostali deo populacije u koji uglavnom spadaju mladići koji imaju taj smisao za humor i sumnjive drugarice će reći da je to čisto sranje. Ali devojke se nekako drže tog humora kao bagrem zajednice sa gljivama (znači drže se). Pa sad, možda devojke stvarno kao prioritet imaju smisao za humor, ali caka je u tome šta pod tim podrazumevaju. Možda samo imaju očajan smisao za humor, pa ne mogu da pređu na tvoj transcendentalni nivo koji prevazilazi: ''kaži osam'' i ''xexe'' fore. Misterija za Moldera Foksa (u koga su po kile koksa, exexexe, toe taj humor, hehe).
-Marija, znam da uvek govoriš kako se ložiš na momke koji te zasmejavaju.
-Pa, da, hihi, imaš super smisao za humor.
-Eto.... Mislim da sam te dosta zasmejavao nekih.... Dve... Tri.... Godine, m? Šta misliš o tebi i meni?
-Jao, pa, duša si ti, ali, ipak, nije to taj smisao za humor koji tražim.
-Pa kakav tražiš?
-Eno znaš Dušana, rmpaliju? E, pa on ima veći smisao za humor od tebe.
-Misliš kurac?
-Da.
-Pa tako kaži, jebem mu mater.