Naručivanje vinjaka na prvom sastanku
Олд скул фора за проверавање стадијума алкохолизма до којег је стигао потенцијални трситељ, а можда и отац деце госпођице која изводи тест. Користиле су је намазане девојке пре 30 и кусур година.
Подразумевало се да тај вињак неће да попију, а знале су о каквом је мушкарцу реч ако и он наручи исти или попије њен рубинштајн.
Фора је почела да оживљава под утицајем данашњих девојака које пију више него мушкарци, али са сасвим другим циљем - како би се што пре улетвале и могле да слушају или уопште гледају мушкарца са којим су изашле.
Пролеће '76. године, кафана "Крива сиса", општина Кнић
Келнер: Изволите!
Драгана (у себи: баш да видим да л' ће да наседне): Ја ћу једну киселу воду и један вињак.
Милисав (у себи: Ууууу, курво! Где баш Рубинштајна нађе, мајку ти покварену. Е па нисам ја сис'о весла, знам за јадац): Ја ћу киселу воду и кафу. Алкохол не пијем.
Драгана (У себи: Хм, овај неки баш фин, не пије. Даћу му.).
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Пролеће 2012. године, кафић "Марабу", Крагујевац
Конобар: Изволите!
Милица (у себи: Јао, само да се обезнаним што пре. Јеб'о ме коњ кад изађох са овом смарајућом ругобом!): Дупли абсинт, непаљен!
Стефан (у себи: Ууу, ова 'оће да се јебе ноћас, то бре! Јаооо, какав сам плодитељ): Дај и мени исто.
Autoportret
Начин на који се папучар враћа кући својој бесној жени.
-ДА СИ СЕ НАЦРТО КУЋИ ОДМА !
-Важи срећице, цмок.
Nemački mentalitet
Fenomen koji vekovima fascinira srpski narod. Predstavlja skup krajnje neobičnih i fascinantnih osobina i oblika ponašanja. Nemci dolaze na posao na vreme, ne izlaze sa posla i ostaju do kraja radnog vremena. Ne bacaju đubre po ulici, poštuju saobraćajne propise, smatraju korupciju za negativnu i antisocijalnu pojavu. Ne parkiraju se na travnjacima. Kada igraju fudbal, igraju do kraja utakmice - kada prime gol, ne padaju u očaj, a kada ga postignu, ne počinju sa slavljem dok se utakmica ne završi. Sve u svemu, jedan jako neobičan i zadivljujući narod. Radili bi i mi tako, al' ne vredi... to mogu samo Nemci.
-Komšo, doš'o malo na odmor, a?
-Jeste komšo, da vidim malo ovu moju milu Srbijicu...
-Ako, ako, itreba! Kako je u Frankfurtu?
-Nije loše, lepo se živi. Al' radi se! Svaki dan do pet popodne, ne smeš ni minut ranije da izađeš!
-Ih, šta ti je Švaba, svaka im čas', zato i jesu vazda sila bili!
-A ti komšo, ne radiš?
-Ma jok, radim, nego izaš'o sa posla, d'odem kod zubara. Ajd uzdravlje, pozdravi kući!
Šalter ego
Onaj fini, ponizni, ljubazni, nadasve skrušeni kmet u koga se pretvara svaka osoba, od bodibildera do profesora pred šalterskim službenikom koji treba da mu overi papire.
-Gospodine, morate da potpišete još ovde, ovde, ovde i ovde, a onda da se okrenete da vas malo jebem u dupe, pa ću da vam overim sve za tri dana.
-Naravno, naravno, poneo sam i vazelin.
Ali ja te volim
Tradicionalna šlajmara u lice, recept za rešenje svih problema. Uglavnom žensko oružje, ali čuje se i od muškaraca koji se ne plaše svoje ženske strane.
Koristi se kao poslednje sredstvo odbrane, hvatanje za slamku kad ste saterani u ćošak i čekate nokaut, ne razmišljajući da time baš povećavate šanse da popijete isti.
- Bestidnice jedna, zar to da mi uradiš? Za srce si me ujela, pa zar s ovim metiljavkom da te zateknem, pogledaj ga na šta liči?! Kurvo jedna, u mojoj kući to da radiš, ima da te ubijem...
- Ali, ja te volim!
- Ti da ćutiš, kume...s tobom ću posle da se obračunam!
Period izmedju dva rata
Izraz kojim se u udžbenicima svetske istorije označava period izmedju Prvog i Drugog svetskog rata. U udžbenicima nacionalne istorije Srbije se ne koristi jer deluje zbunjujuće na čitaoce.
Aleksandar Saša Đorđević
3... Čovjek čije su ime klinci izgovarali često i olako koliko i riječ „boem“, kad bi se sa terena preselili u kafane, ne znajući da, i za jedno i za drugo, treba mnogo više rada i odricanja. Još jedan koji se nije uklopio u šampionsku viziju KK Crvena Zvezda, i proglašen netalentovanim. Neki zbog ovakve odluke KK Crvena Zvezda Sudbinu nazivaju kurvom, a neki samo misle da je obična bolest u pitanju. Otišao čovjek u KK Partizan, i objasnio neke stvari. Nema potrebe za statisikom i brojem medalja, trofeja i ostalih kurčeva, niti je potrebna gomila novinara i komentatora koji sline za njegovim potezima, dovoljno je bilo gledati ga da bi se shvatilo koliko je veliki igrač bio. Nažalost, neki su osuđeni da poslije njega kasnije gledaju Markovića, Teodosića...
2...U prvom redu, uloga pleja je da razigarava saigrače i da ne sere previše, a velikog igrača da iskoči kad je najteže i težinom svojih muda prebaci težinu situacije u svoju korist, te izađe kao pobjednik. Sale Nacionale je to radio.
Istanbul, devedesdruga. Partizan – Huventud. Uhvati čovjek loptu nekoliko sekundi prije kraja, otrči do protivničke trojke i pogodi u posljednjoj sekundi. Prosto k'o pasulj. On je to radio tako da se činilo da je samo potrebno izaći na teren i biti šampion. Od NBA zvijezda razlikovalo ga je samo što ima više kose na glavi pa je uskoro i taj problem riješio.
Devedespeta. Ukinute sankcije. Evrposko prvenstvo. Jugoslavija- Litvanija. Finale. Strp'o čovjek 20 i po koševa, trojke 9/12. Drugim riječima, natjerao Litvance da mu se previju preko koljena, skinu gaće i dobiju po guzici.
Poslije OI 1996 i srebrne medalje, otišao u Portland i ubrzo se vratio. Nakon 8 utakmica, skontao je ono što Darko Miličić još uvijek ne konta,i neće ni skontati. Želio ja da igra košarku a ne da sjedi na klupi i bude glupi Evropljanin kojeg će trener ubaciti samo kad treba nekom rame izvaliti u odbrani. Želio je da on bude taj kojeg će svi željeti da zaustave. Nije želio da Sudbinu samo nazove kurvom i odustane i uhvati se prvog šatora pod kojim pjeva Maja Marijana. On je zgrabio Sudbinu, navio je preko stola, pokido košulju, jednu ruku metno na sisu, drugom pokid'o gaće i zabio do jaja.
Cijevi pušaka još se nisu ohladile od krvavog rata, a Jugoslaviju i Hrvatsku Sudbina je natjerala opet da ratuju, srećom, na parketu. Iako smo ratom rekli šta mislimo jedni o drugima, ostao je utisak nedorečenosti koji je trebalo ispoštovati.
Rimac. Tri slobodna. 62-61. Đorđević. Uhvati čovjek loptu nekoliko sekundi prije kraja, otrči do protivničke trojke i pogodi u posljednjoj sekundi. Prosto ko pasulj.
Postao je i svjetski šampion, i trener, i na oproštajnoj utakmici pogodio trojku u posljednjoj sekundi, i mnogo toga još... I ko zna gdje mu kurva Sudbina sprema novu zamku, nije ni bitno, kladim se na njega.
1... Heroj. Ideal kojeg ova balavurdija nije dostojna, a kada to shvate, i počnu da rade k'o u rudniku, onda će od naše košarke da bude nešto.
0...Zvuk sirene. POBJEDA JEBENA!
To što ja želim, ne ide na fiskalni račun
Još jedna ne toliko otrcana fora da u vidno alkoholisanom stanju počnete da barite konobaricu neke birtije. Uspeh nije zagarantovan.
- Izvolite, želite li još nešto?
- To što ja želim ćero ne ide na fiskalni račun ako me razumeš, xe xe...
- Vidi seljačino, ja nisam od tih za koje me smatraš odma da ti kažem. Te fore da prodaješ onim brđankama u selendri iz koje si došao na magarcu. Ako ne možete da pijete više, platite račun pa da zatvaramo, ne mogu da vas gledam kako lizućete te flaše, i žvalavite prazne priče!
I Bog stvori personalne trenere
I reče im : ''Idite sada, deco moja, i volite se i množite se dok vas ne bude toliko koliko i radnih ljudi''. I još im Gospod kaza i ovo: ''I iškolujte se, deco moja, u trogodišnjim školama jer vam više i ne treba a oni među vama koji to baš budu želeli neka idu i na Fakultet Sporta koji sam stoga a predviđajući tako nešto i izmislio. I naučite engleske izraze kao što su ''warm-up'', ''bench'' i ''gimme-more'' jer vam bez njih ljudi neće poverovati da ste ono što jeste.''
Tu se Svevišnji malo odmori pa ponovo oplete: ''I kad završite škole ne budite jevreji na pare, deco moja, jer ima dovoljno budala koje će misliti da baš VI možete da im pomognete da skinu svoje guzice i bokove te će vas skupo plaćati i darovima darivati. I kad nakupite dovoljno para i darova, otvorite svoje sopstvene teretane sa odvojenim prostorom za Jogu, deco moja, i ubirite još para i darova jer toga nikad dosta nije. I vodite računa o sopstvenom telu i koži. I oblačite se u leopardovu kožu i ogrtače. I stavljajte puder, deco moja. I cepajte se u čmar. ''
Amin.
- E, gde ćeš, Makili...?
- Imam trening.
- Nisam znao da išta treniraš...
- Pa, eto - treniram. Imam i personalnog trenera, ako baš hoćeš da znaš!
- Hmm... A, ja imam kitu kojom bih ti taj celulit skin'o i bez da mi platiš, pa ti razmisli!
Ja sam u svoje vreme armirani beton kitom lomio
Наши ћалци, у њихово време, били су највећи трситељи. Шмекери који су шетали и по 5 риба дневно. Недељом су хладили јаја прегрејана викендом, а могли су попити као чета војника стационирана у Сахари 1944. године.
Кеве су, наравно, биле фине и васпитане, умерене, женствене и пре свега невине.
Истина је у ствари просек. Били су просечни, баш као ти и ја. Просечно пијем, просечно се зезам и просечно теслачим једну рибу. Задеси се некад и две. Ал јеботе...
Мој матори је у моје време китом армирани бетон ломио!
Skloni se od njega kad grmi
Каже се за огрезлог у грех и блуд.
Па кад се Свети Илија разигра по облацима, боље да не будеш близу: можда је Онај одозго решио да га раздужи овоземаљског живота.
Мислим, нисам ни ја цвеће, али неке ствари се не раде... Барем у мојој књизи.
Не лаже се ожалошћена породица да ти је покојник остао дужан 500 €, не гасе се шибице људима у пиће (људи су завршавали у болници), не креше се свастика (осим ако је то Скарлет Јохансон), не улази се у Дачићеву владу...
