Bezidejnost
Izvor ponižavajuće nekreativnosti i nepodnošljive dokonosti!
Rogobatna reč ali do savršenstva dobro opisuje stanje duhovnog ništavila, mentalne lenjosti i unutrašnje praznine.
To je teška bolset koja se teško podnosi, a naročito teško ako oboleli po svaku cenu ima želju da bude kreativan, produktivan i nadasve KORISTAN.
Ne treba ga kriviti. On se nalazi u mračnom tunelu i ne vidi izlaz. Treba naći načina da mu se nekako osvetli put.
Bezidejnost nije nova bolest. U bljeskovima su se epidemije ove bolesti pojavljivale na različitim prostorima i u različitim vremenima. Pojavi se pa zgasne, ali nikako spontano i bez lečenja. Za divno čudo leka za ovu bolest ima i takoreći on je sveprisutan. Recepata za lečenje ima u mnogo nijansi, ali kakav god da je recept on uvek sadrži jedan čarobni sastojak a to je RAD.
U neka davna vremena jedan Car je bio suočen sa nekreativnošću, bezidejnošću i lenjošću svojih podanika. Problem je rešio na taj način što je podanicima naredio da iskopaju bezbroj dubokih rupa. Malo zatim naredio im je da te iste rupe zatrpaju. I tako nekoliko puta. Posle toga, svi podanici su imali ideju šta i kako da rade u sopstvenim dvorištima. Nije više bilo potrebe za uzaludnim i beskorisnim kopanjem rupa.
U jednom drugom carstvu se desilo nešto slično. Članovi carstva su vremenom postali bezidejni i brzopleti pa su iz dokonosti radili ama baš svašta. Problem je rešen tako što je Car počeo da zadaje jedan isti zadatak (koji sadrži ideju) svim članovima carstva i na taj način praktično dao ideju svakom članu, okupirao ga, učinio manje dokonim i pružio mu šansu da se dokaže i da bude KORISTAN. Naravno, kreativni članovi carstva su već bili zaokupljeni svojim idejama i nisu pravili probleme Caru, a i on njima.
I tako su živeli ….
Azdises, azdisotine
Mislim da mi ni Metuzalemovski zivot ne bi bio dovoljan da shvatim srpski mentalitet. U jednom trenutku Srbi su najjaci i najpametniji, a u drugom ce reci za sebe da su najgluplji i najlenjiji narod. Tako je i sa izuzetno cenjenom vrlinom skromnosti. Da ne duzim pricu, azdisotina je covek kome je u zivotu sve potaman, a hoce jos i preko toga. Sto kaze narod "Preko 'leba pogace." E sad koliko je potaman, to je krajnje relativna stvar. Za majku kojoj dete trazi dve cokolade umesto jedne, a majka ima neku crkavicu dete je azdisalo. A opet ako cerka bogatog hotelijera trazi od oca da joj kupi dva hotela, onda je ona azdisala. Dakle, koristi se za osobu koja nema u svojoj glavi percepciju vrednosti jer nista ne radi i trazi samo vise i vise.
dete i majka u prodavnici...
D: Mama, mama, aj kupi mi cokoladu!
M: Ne azdisi bre! Je l' sam ti juce kupila dve? Nemam bre para, azdisotino!
Roman Abramovic i njegova cerka...
C: Tata, znas kakvu sam jahtu juce videla, mukica! Samo 1.600.000 dolara.
Aj mi kupi!
R: Pizda ti materirina! Dok ja crncim po ceo dan, tebi malo one tri jahte i avion nego oce gospodjica i cetvrtu, a po ceo dan azdisujes i nista ne radis!
Fiziološke migracije
Veoma bitan deo slenga, zabeležen samo na našim prostorima. Uz to veoma koristan i pogodan za opis mnogih situacija.
Kad se neko opameti:
Došlo mu iz dupeta u glavu.
Kad je neko umoran:
Duša mi je u nosu.
Kad je neko uplašen:
Srce mi je sišlo u pete.
Kad je neko bolestan:
Otišli mi bubrezi u kurac.
...
Registarske tablice
Таблице закачене на возилу које, између осталог, имају и улогу да "помогну" возачима да што боље сложе псовку и да што лакше пронађу заједнички језик са другим возачима. У зависности од оне скраћенице која стоји пре броја, возачи тачно знају чију мајку требају да помињу.
Нишлија у Београду: Ајде бре сељачино јужњачка, па можда тако возиш у оној твојој запиздини, али овде бре мора брже то мало.
Београђанин у Нишу: Види исече ме! Па пизда ли ти материна београдска, иди бре у Београд па тамо тако вози, говно београдско надрогирано.
Ужичанин у било ком већем граду: Ајде бре малинару шугави, иди кући па вози тако трактор на њиви, говедо земљорадничко воћарско ; ајде бре муслиманчино.
Војвођанин негде испод Дунава и Саве: Ајде бре Мађару говњиви, вуци то говно мало брже, иди бре у Мађарску па вози то говно.
И тако у недоглед, Зајечарце шаљу на Гитаријаду, Лесковчане на роштиљ и да саде паприку, Панчевцима псују мајку радиоактивну, а странцима... странцима псују све по списку, ту нема предрасуда.
Utrapiti
Uvaliti nekom nešto uz njegovo blago ili neblago negodovanje.
Majstori umeju da utrape i neprimetno, bez ikakve reakcije primaoca utrapovine.
- Šta si mi ovo utrapio?
- Jebiga, kog jebaše, tom i osta.
Što mi je to trebalo?
Neizbežna rečenica koju sebi kao pitanje bez odgovora neprestano postavljamo nakon- pijane noći, prežderavanja, seksualne ili ljubavne veze koja rezultira ili našom patnjom ili opsesivnim proganjanjem suprotne strane, svađe s prijateljem u kojoj padnu teške reči, upisivanjem fakulteta, kupovine pogrešnih odevnih predmeta, kačenjem s glavnim bajom kafane, lajkovanjem nečega posle čega ti stignu 161 notifikacije od istog a da u principu veze nemaš s tim, uključivanje onlajn četa kada počnu da ti se javljaju likovi za koje ne znaš ni šta će ti na spisku prijatelja a kamoli da komuniciraš s istim, prelazak na postpejd pakete, kada komšiji, verskom fanatiku naivno poželiš dobar dan a on te se dojebe pričama bez kraja i konca počevši od nastanka monoteističkih religija, odlazak na književno veče nabeđenim nadama, odlazak na koncert improvizovanog džeza u kojem muzičari otpuste konce vremena pa krenu unedogled da se zabavljaju za svoju dušu na naš račun, kad u vreme prikazivanja Granda neoprezno pustiš u kuću ljude koji to gledaju pa ni u tvojoj ne žele da propuste, kad uzmeš kredit za auto na lizing, kad nahraniš uličnih par mačaka pa ove odluče da budu tvoje još jave ostalim da se tu dobro jede, kad pristaneš da pričuvaš pit-bula prijatelju koji je otišao na par meseci iz zemlje, kad odlučiš da želiš biti sam a ipak se zaljubiš...
Pisanje na zadatu temu
Isto kao zaljubljivanje u zadatu osobu: na silu, nemaštovito i nerado.
I epilog je redovno loš.
Multitasking ovisnost
Jedna od bolesti elektronskog doba. Manifestuje se u težnji za simultanim akcijama, te osjećanju nedovoljne iskorištenosti vremena ukoliko ne radimo bar deset stvari odjednom: instaliramo neki program, aploudujemo slike na net, dva-tri foldera kopiramo a dva-tri druga kompresujemo, istovremeno pišući mejl, četujući na jednom a komentarišući na drugom sajtu, štampajući nekoliko dokumenata i razgovarajući na telefon. I turpijajući nokte, da.
- Spremna sam za deset minuta: idem da se istuširam i depiliram i ispeglam majicu i nalakiram nokte i odgledam seriju i čujem se sa Marinom i sa Dacom i skoknem do prodavnice i spremim nešto na brzinu da jedem i operem zube i našminkam se, ok?
- I sve to traje deset minuta? Da, dušo, ali pojedinačno. Vrati se u stvarni život, i vidimo se za tri sata.
Nije to što misliš
Jeste to što misliš.I gore je nego što misliš.
Primjera nema,jer nije to što mislite.
Gde nadje onih sedamsto?
Sarkastična opaska koja provereno uspeva da nasmeje konobaricu kada se plaća piće u kafani, kada cena nije okrugla, ili ironično ukazuje da je cena nečega preterana. Ne mora biti sedamsto - aludira se uvek na prvu cifru:
- Izvolite račun, 794 dinara.
- 794? Gde nadje onih sedamsto.
- Te farmerice su vam jedanaest hiljada i osam dinara.
- Au..Gde nadjoste onih jedanaest hiljada..
Ima veću štiklu nego IQ
Разоравајући коментар након разговора са "скоцканом" припадницом лепшег пола која, благо речено, нема ништа у глави.
krepati
krepati ili ti lipsati,geknuti,overiti,majkati,otegnuti papke,zaštambiljaviti se ..............
Moja fioka
Моја фиока је фиока коју има сваки клинац. "Мама, јел ово сада моја фиока?". Да, добио је фиоку... Тако је лепа и празна. Ставио је унутра свој аутић. Да, то ће бити гаража. Сада је ставио и човече не љути се. Време пролази... Негде међу лајсницама зе завукло педесет пара... оних малих жутих и дебелих. Последње важеће паре у Србији. Сада нема мање од 1 динар. Ту је и неколико бомбона из праисторије, мачкин зуб који је нашао у дворишту, неколико камења са мора. Једна праћка. Каубој и индијанац, тенкићи и топови. Пар резача, гумица.... Касније се уселила прва потрошена оловка. Патентица која се сломила. Хемијска која се истрошила. Свеска за математику. Уџбеници са редним бројевима. Последњи су имали број осам. Ево га, гел за косу, један дезодоранс, стари бријач. Кутија кондома. Неколико дискова са сликама које више не жели да гледа. Стари мобилни и пуњач. Стара батерија од новог мобилног. Индекс. Радничка књижица, здравствена... Нека стоје ту, сада не требају... Прстен... Ту ставља бурму када излази са другарима. Коверте од плата и рачуна... Чекове... Опет здравствена... Сада нека нова. Са овером до краја живота... Бромазепан и Ласикс. Налази лекара, рендген снимци. Цео један живот у тој мојој фиоци.
Промиче киша... Неколико збијених црних кишобрана горе... Неколико блатњавих црних ципела доле. Једна лопата, мантија и гавран што се љуља на грани.
И лица која испраћају.
Плачу.
Али греше... Фиоку су оставили кући... А тамо је све!
buzdovan
Pored izrazito glupog čoveka ovaj izraz označava i unapređenu batinu koja se koristila kao srednjovekovno oružje.Buzdovan se sastoji od drške i
glave koja bi bila obložena čelikom, bronzom, kamenom ili bakrom! Buzdovan ljudi često mešaju
sa jutarnjom zvezdom (oružje koje se sastoji od drške i glave sa bodljama) i flejlom ili mlatilom (oružje koje se sastoji od drške, lanca i glave sa bodljama). Buzdovan je imao dužinu od 1-1.5 m
dok su konjanički buzdovani duži.
Koristi se u narodnim pesmama kao jedno od oružja Marka Kraljevića!
Atomsko tkanje
Ako ovo čitate sigurno postojite, mada je Rene Dekart to egoistički rekao "Mislim dakle postojim". Elem, pošto ste ovde i čitate ovo morate znati da su bilioni lebdećih atoma morali da se nekako prikupe na složen, smislen i obavezujući način da bi otelotvorili baš vas. Kombinacija vaših atoma je tako poseban i specijalizovani aranžman da nikada ranije nije postojao i postojaće samo jednom u ukupnom vaseljenskom vremenu - a to je dok vi postojite. U nastupajućim godinama sve te male čestice će bespogovorno i neumorno raditi i učestvovati u milijardama koordinisanih (re)akcija neophodnih da se baš vi osećate prijatno i zdravo, obezbedjujući ništa više do vašeg, sa svakom cigaretom ili vožnjom motocikla krajnje potcenjenog, POSTOJANJA.
Potpuno je zagonetno zbog čega atomi to rade i zašto se uopšte gnjave time da budu vi. Na atomskom nivou, biti baš vi i nije bogzna kako zabavno iskustvo. I pored toga što neumorno rade sve one korisne stvari, vaše atome u suštini "zabole kurac" za vas. Oni zapravo i ne znaju da postojite. Ne znaju ništa ni o sopstvenom postojanju, ali ipak tokom vašeg postojanja oni će poslušno pratiti nepoznati impuls da vas očuvaju onakvim kakvi jeste.
Ako su ovo bile dobre vesti onda je loša vest da je vreme njihove odanosti veoma kratko, gledano naravno iz atomskog ugla. Oni su rodjeni, ili bar većina njih, pre mnogo mnogo milijardi godina u velikom prasku ili srcu neke umiruće zvezde, pa tričavih 60-70-80-90-100 godina vernog služenja vama i nije neko dugačko vreme. Kad odsluže vama posvećeno vreme, vaši atomi će se nemo iskrasti iz vas i veselo odskakukati da budu nešto drugo. Pčela, maslačak, kišna glista, običan i odvratni mulj u bari, bilo šta. A mogu se preseliti i na neku drugu planetu, zvezdu ili besciljno lutati svemirom dok on postoji ne gradeć i ne radeći ama baš ništa.
Verovatno da u vasioni ima interesantnijih mesta za vaše atome i kada bi mogli da biraju sigurno bi izabrali nešto drugačije od vas. Na primer, učestvovanje u zvezdanim vatrometima, sunčanje na milion stepeni u zvezdama, iscrtavanje svebojnih maglina, smzavanje na apsolutnoj nuli, razdragano uletanje gravitacionim toboganom u crnu rupu, razbijanje u paramparčad uz privatni vatromet energije, naelektrisavanje i razelektrisavanje, sletanje na neku planetu i uletanje u lanac ishrane ... i sve to onako, iz zajebancije.
Da, to si ti, to smo mi.
Savremena srpska poezija
Лирско-епски побачаји на задату тему. Пишу их анонимуси бомбастичних имена или псеудонима ("Петар Ф. Петровић", "Хаџи-Јован Јовановић", "Павле Павловић - Свемир") којима су локална библиотека или друштво скрибомана издале књигу, а додатак "Култура" у "Вечерњим новостима" им је врхунски домет. Када једном доспеју дотле, ређају се посвете ("Сенима Дантеа, мога духовнога праоца", "Пери Ф. Петровићу, Песнику и Човеку") или тематски циклуси длаке из носа Попајеве Оливе као метафоре моралних апорија данашњице.
ПРАСИЈАДА И ОПРАСЕЈА
Антигони Штрбац - Рамадановски
Прасе
У космосу
Са ражњем
Оваплоћеном
Замишљеном
Осом на кори
Меридијани
Упоредници
Копно и море
И јабука као Месец
На који гледа заљубљени пар
На тамној страни прасета
Чија ће љубав трајати
До смака прасета
Прасе суштино спрасна
Сруши се дом истине
Прасну гром кроз еоне
И ничег не оста
Тек блато
Да ти је лог
Пођох с прасетом на извор
У ледени зимски дан
И нож у зденац забих
Погледах прасе
Љубав
И братство
Му задобих
Улицом људи кућама журе
Ми писмо свемир
Из чаше на извору
Над нама Ботичелијева
Прасад анђеоска
Ватромет прасећи
Гле
Свиће Прасећи дан
И Велико Прасе градом корача
Милост у процесији дели
Њушке папци браћа у вечности
Прасост љубав
Праство судбина
Прасенство живот
У праскозорје
Опрасја нова
Слутим
