Jednog dana ćemo se ovom smejati
Otrcana fraza čije bi značenje trebalo da bude da u našim bednim životima postoji nada za bolje sutra.
- P.. Pukovniče!? Otkud vi ovde?
- Voljno Nikoliću! Došao sam da te posetim, ipak si se hrabro pokazao tokom našeg napada na njih.
- J.. Jesmo li pobedili?
- Nažalost, ne... Širkan i njegovi dobrovoljci su pobegli sa frižiderima i šleperima sa bukovom građom, naša jedinica je masakrirana jer smo ostali bez zaleđine, ja sam ostao bez nogu a ti, nesretniče, i bez ruku i bez nogu koliko vidim.
- Hoću da umrem!!!
- Ne očajavaj, momče, jednog dana ćemo se smejati ovome!
Misli na decu!
Poslednji očajnički pokušaj smekšavanja duše dušmana prilikom čerečenja naših unutrašnjih organa. Naravno, skoro nikad ne upali ali bar vredi pokušati. U suštini smo svi mi nečija deca pa to opet nikog ne sprečava da nas tovari u prvu rupu koja mu padne pod šake.
The Premijer:Nakon dugog razmišljanja i razmatranja svih opcija, nismo nasli drugo rešenje nego da smanjimo plate i penzije. Kriva je prošla vlast, naravno.
Novinar:A zar u predizbornoj kampanji niste obećal...
The Premijer:Što bi rekli drvni Grci "Ko vas jebe. Sami ste glasali"
Novinar:Ali mislite na našu decu!
The Premijer:Čekajte! Vi ste ozbiljni?! Vi još niste prodali decu?!
Peđa:Jesi moju Tanju našao da fircaš?
:serija tupih udaraca u predelu medjurebarnih mišića
Sale:Aaaa! Čekaj brate, nije to što misliš!
Peđa:Jel nije?
:oštar zvuk prilikom naglog savijanja kičme
Sale:Aaaaa! Nemoj! Misli na decu!!!
Peđa:Čekaj, pa ti nemaš decu?
Sale:Vidi stvarno nemam... A kako i da ih dobijem kad sam Tanji uvek svršavao po umnjacima!
:neprirodan zvuk odvajanja duše od tela
Devica od Gvadelupe
Stvorenje sa natprirodnim moćima iz latinoameričkih serija koje se pojavljuje u obliku kipa ispred kog zalizani junaci i sisate junakinje prolivaju hektolitre suza jadajući joj se nad svojom surovom sudbinom.
Ispada da ima veće moći od svih svetskih bogova zajedno, jer ne postoji pozitivac u seriji kome molitva nije uslišena i negativac koji nije kažnjen za svoja nedela. E sad, misterija ostaje da li ona njih kažnjava zbog svojih nedela ili zbog toga što je ne posećuju tj. ne idu u crkvu.
Ipak, lep je osećaj kada na kraju serije saznaš da su Franku izrasle obe noge, Pablito oživeo, Rubenita nekada poznatija kao Gabor postala vrsna lepotica, a Himena izgubila nevinost sa onim slatkim konjušarom. Na taj način se vrši neka vrsta supstitucije, jer se negativci koji nekada nisu bili hendikepirani, ružni i siromašni sada to postaju, a čak postaju i dobri. Čak idu i u crkvu da plaču, tako da je pitanje vremena kada će i kod njih sve biti kako treba. Na taj nacin svi su na kraju serije srećni i ne ostaje gorak ukus u ustima i da ispadne da je Devica bila previše surova prema nekom.
Dobro, ima slučajeva npr. kada je Gabrijela iz "Vrele krvi" bila živa zakopana ili kada su Maura iz "Zabranjene ljubavi" izujedale pčele-ubice, ali to su zanemarljivi slučajevi i moraš biti veoma zao da ti se to desi.
Lepi Boki: Izvinite, je l' slobodno?
Devica od Gvadelupe: Uđi,sine. Oš' dim?
LB: Hvala, izbegavam duvanski dim, mozda ste čuli da sam doneo ovaj zakon...
DoG: Čula sam, zato sam prešla na vutru, tako da ovo nije duvanski dim retardu. Kaži šta ćeš, samo budi kratak počinje mi Lea Kiš jos malo.
LB: Ovaaaj, ako biste mogli da mi sredite da mi još ovaj put narod poveruje pa da pobedim na izborima i neću vam vise dosađivati.
DoG: Ček' da vi'm šta vele karte. Auuuuu, Boki sinko, mnogo si bre lagao, pa što ovoliko sveca mu jebem, a? Ajde za onog Mlađu me ne čudi nego i dobro dete Božu iskvariste. Uffffff... Aj još ovaj put, ali moram simbolično da te kaznim bar, ne ide da mi tek tako odeš. Ae sređeno, moš' da ideš.
LB: Hvala vam i izvinite ako sam vam oduzeo vreme... IJAOOOOOOOOOO NOGA! BOZE HENDIKEPIRAN SAM, NIKADA VIŠE NEĆU MOĆI DA IDEM!REKLI STE SIMBOLIČNO?!?!?!?!
DoG: Sta se tripuješ šabane, kaznila sam te uganućem samo, kaži da si pikao basket. A za onu tvoju stoku ćes lako, samo im pusti "Farmu" ili neko drugo sranje i biće ti oni mirni ko' bubice, puca njima tuki za sve ostalo. Kad ti ja kazem (mig-mig)...
Piše za pismene
7/11 sarkazma i 4/11 ironije izmiksovano u blenderu i servirano u visokoj čaši, onom ko očigledne stvari shvata na neki samo njemu razumljiv način.
- Džš, džš, džš, džš...
- Alo, seljačino, 'ajde skini ta vrata ako možeš, za pismene piše vuci, a ti guraš k'o magarac.
------------------------
- Hej, zašto si skinuo gaće, ja sam došla samo na kafu? Iju, pa tebi se baš dig'o, da nećeš da me jebeš to?
- Ma jok, baš sam hteo da te impresioniram kako ću kitom da poobaram sabrana dela Dostojevskog sa police. Naravno da ću da te jebem, piše za pismene. :pokazuje na močugu:
- Ali, ja imam dečka, i ti to znaš...
- Imam i ja mozilu, pa kad zabaguje, ja uključim operu. Aj, nemoj da mi se femkaš tu, dođi na instalaciju.
Komšije iz reklame
Jeste. To su tvoje komšije. On, vazda nasmejan, sa blještavo belim osmehom. Njegova žena je prvoklasna bičarka bez ijedne bore. Kako bi ih i imala, kad lice svako veče kupa u kremi. Oni imaju čopor klinaca, sa impresivnom sposobnošću da se usvinje gde god da odu. Nema veze što im je dvorište komplet zatravljeno a sunce piči ko blesavo danima, deca će naći i baru i blato. Ah, koga to još brine, mamica će to da oriba. Oće kurac, tutnuće sve djuture u mašinu, bez kamenca. Kakvi da se boje pomešaju tokom pranja, ne. Oni nose isključivo vedre boje, deca belu. Žena kupa lobanju šamponima od kojih joj se kosa sjaji ko pseće mudo. Muž, pak, otplaćuje šurnaest kredita, ali ga boli tuki. Čak ga i savršeno vezan čvor na kravati nimalo ne steže, iako je napolju +40. Hasaju isključivo integralna leba s margarinom koji sadrži abecedu vitamina. Karbinje su im nepoznat pojam. U njihovoj kući pas se ne linja, a grinje smorene odlaze iz kreveta. Kupatilo se cakli, žena se jednom okliznula na pločice i nabila trticu, ali sva sreća tu su ponovo kreme i masti. Oni kafu ne piju, oni je mirišu zatvorenih očiju. Njihov automobil ne dimi iz auspuha. Muž nije tolerantan na laktozu.
-Zdravo da si, komšo! Vidi, uzeo sam novi auto na lizing.
-I ja bih tvoju ženu uzeo, sa sve lizingom, temeljnim! Šta se kezečiš tu, koji kurac, ko da si iz reklame ispao?
-Naš život je više kao film, srećan film...
-E kad ti počne švedski akcioni deo, zovi me da gledam!
kad na kurcu nikne nokat
Izraz za malo verovatan događaj.
-Kada ćemo da uđemo u EU?
-Kad' na kurcu nikne nokat.
Ripovanje
"Narezivanje" suza i žalopojki raznih plačipički po kojekakvim sajtovima dok se sveže preminula vip persona još nije o'ladila.
Vest1: Umro neki pevač, bio crn pa beo, šatro voleo decu.
Komentara: bezbroj +1
235: R.I.P.
456: R.I.P. Svet propada bez njega :(.
537282: R.I.P. Skrhana sam od bola. Bolje da je mene milostivi bog uzeo.
6486381729: R.I.P. Toliko sam ga voleo da bih pu poverio svog šestogodišnjeg dečaka na čuvanje.
Vest2: Čuveni glumac se zakucao u banderu i poginuo na mestu. Vozio 264 km/h.
Komentara: Beskonačno +1
536: R.I.P. Ko postavi banderu tu :((((?
3882: R.I.P. Danas je svet izgubio najvećeg čoveka. Zapitajte se da li će sutra sijati sunce?
281819110: R.I.P. Poznavao sam ga. Bio je car. Neka ga anđeli čuvaju.
267189183010: R.I.P. Dop mu ništa nije mogao, bio je najjači. Mislim da je kriv automehaničar, sigurno nije dobro naštelovao kočnice.
Vest3: Nepokretni Rom umro od gladi u baraci na periferiji Negotina. Živeo sam. Komšije ga našle posle 20 dana u fazi raspadanja.
Komentara 1.
1. LOL, nepokretni uvek teško pobegnu smrti.
Crtani filmovi kao testovi ličnosti
Gledajući crtane filmove svako još u detinjstvu nađe sebe u nekom crtanom liku. Nisu slučajno napravljeni baš takvi kakvi jesu. Individualno je samo da li smo već takvi ili je nam je potisnuta želja da budemo kao neki od njih.
Džoni Bravo: Jak, zgodan i napucan. Nakrkan steroidima i sa tonom gela u kosi. To što nema mozga i što ga neće ribe nije bitno. Bitno je da si širok u ramenima i da preskačeš treninge nogu. Ti si super, a ona je na gubitku što te neće.
Štrumfovi: Deca koja gledaju štrumfove imaju zanimljiv izbor. Da budu pekar, štreber, šminker ili da mrze ceo svet. Devojčice tu nemaju mnogo da biraju šta će da budu, osim sa kojim od ovih će da budu.
Nindža Kornjače: Najbolji test ličnosti. Mikelanđelo zajebant koji igra igrice, sluša muziku, neodgovoran, Donatelo štreber, genije, povučen i načitan. Leonardo odgovorni vođa sa čvrstim karakterom koji uvek dvaput misli i jednom seče, Rafaelo nadrkani brat kojem sve smeta. Tu ko se ne nađe onda taj ni nije živo biće.
Pingvini sa Madagaskara: Slično kao sa kornjačama, samo što su nova vremena pa su se i opcije promenile. Sad umesto nadrkanog brata Rafaela imamo Vojnika, malog pederčića koji voli jednoroge. Major kao Leonardo vođa samo što više asocira na Legiju po biografiji nego na crtani lik. Kovalski je možda veći štreber od Donija, ali Riko...ko bi normalan sebe pronašao u Riku? Jedino neki gutač predmeta iz cirkusa.
Sunđer Bob: Svi smo mi nekada Patrik. Svi imamo te njegove momente, ali kad poželiš da budeš Lignjoslav ili Kraba, znači da si odrastao i da ti više nije do zajebancije.
Ren i Stimpi: Kako god da okrneš ne valja. Ili ćeš da budeš mršavi, nadrkani, nervozni tip koji izgleda da nikad nije spavao ili debeli tupavko kome je sve ravno.
Simpsonovi: Širom sveta se citira Homer, ali ne onaj slepi već ovaj ćelavi. Muškarci bi verovatno voleli da imaju jednu Mardž u kući. Da pere, pegla, kuva, može se primetiti da su grudi čvrste i posle troje dece. Jedino da malo promeni frizuru. Mada ona služi ženama kao upozorenje da se čuvaju potencijalnih Homera. U liku Barta će se pronaći oni koji se pronađu i u liku Mikelanđela, a u liku Lise oni koji su se pronašli u Doniju i Kovalskom.
Petar Pan: Dokaz večite želje za igrom. Bežanje od stvarnosti i neprihvatanje odrastanja. U njegovom liku će se mnogi pronaći, ali neće mnogi to da priznaju.
Bananamen: On je za sve one koji se osećaju jačima kada jedu.
3 praseta: Još jedan test gde se može lako dokazati da li ste zajebant kao najlmađe i srednje prase ili ste odgovorno i pametno najstarije prase. Bitno je da shvatite da ste prase.
Barbi: Kalup fizičkog izgleda koji nikada neće proći. Nije bitno šta je u glavi, već šta je na njoj.
Betmen: Usamljen, povučen, jedino što će mnoge takve da odbije od njegovog lika je to što mnogi nisu milioneri kao on.
Supermen: Za sve one koji se osećaju kao da nisu sa ove planete.
Tom i Džeri: Tu će se pronaći svi koji imaju nekog koga ne vole, ali bi mu pomogli da je u nevolji.
Garfild: Idelan za lik u kojem će se pronaći svi koji ne vole da rade. Svi kojima je hrana prva, a i druga misao kad ustanu. Za sve koji su mrzovoljni, sarkastični i za koje svet misli da su seronje.
Hulk: Kao što svi imamo Patrikove bisere nekada u životu, tako bi nekada voleli da možemo biti i Hulk na nekoliko minuta. Sve da razbijemo i da iskalimo bes, a ne da nam se desi da budemo Besan k'o leptir.
Ne bi crtani filmovi postali toliko popularni da se ne pronalazimo u njima, ali popularnost istih je danas opala. Možda se klinci ne pronalaze u njima kao što su se starije generacije pronalazile. Moguće da ove nove generacije sebe zamišljaju kako su čupavi Japanci, da bacaju loptice dok iz njih iskaču zmajevi.
Voditelji dječijih emisija
Jebeno zanimanje. Ljude koje ne treba potcjenjivati. Treba imati konjske živce dok komuniciraš sa derištima uživo u programu, živaca da ne opsuješ mater derletu kojem moraš par puta ponoviti nešto da bi uopće obratio pažnju na tebe, ili dok ga samo slušaš kako razvlači riječi dok pokušava da nešto kaže. S jedne strane je razumljivo da se mora spustiti na nivo prosječnog osmogodišnjaka, ali nije to tako jednostavno i zabavno. Plus što moraju od sebe praviti budalu dok su na TV-u pa su možda i svjesni toga (jer i kada pokušavaju biti smiješni- slabo da su), moraju hvaliti sponzore svako malo, imati strpljenja i osmijeh na licu, iako im je možda dan loš kao što svima može biti.
Koliko je njihovo zanimanje jebeno, toliko se može vidjeti kako djeca odmalena uče nefer igranje kako bi dobili igračku kao nagradu. Frustrirajuće zanimanje.
Interaktiva igrica „Hugo“: scena dječiji uređena, zeleni stiropor koji predstavlja travu sa nacrtanim cvijećem do pola zida, od pola zida plavi striropor- nebo, narandžaste ptičurine po njemu na čijim krilima piše „BH Telecom“, sa strane kartonsko drvo sa onim istim ptičurinama kojima je mrsko letjeti uz pokoju nataknutu KiKi bombonu, do drveta improviziran bunar od bureta u kojem se nalazi hrpa razglednica i pisama dječurlije koja žele da učestvuju u igri, u koji će voditelj pasti pred kraj emisije da izvuče igrače za narednu emisiju. Na suprotnoj strani se nalazi sto u obliku gljive za kojim će stojati voditelj.
Uz najavnu muziku ulazi voditelj u studio: obučen u neki šareni, blesavi komplet, našminkan kao klaun, pozdravlja debilnim glasom sve gledaoce i raduje se još jednoj emisiji s „našim mališanima“, nada se da su svi oprali ruke kada su došli kući iz škole, piškili pa opet oprali ruke, ručali, ispisali domaću zadaću, jer je tek tada vrijeme za igru; također se nada da su im stigli navijači i da će to večeras biti ludo i nezaboravno veče.
V: Ćao, ćao mališani!! Vaš Mario Ario Rio Io O je opet s vama u još jednoj emisiji „Hugo“! Nadam se da ste do sada došli kući iz škole, oprali ruke (pokret rukama kao da pere ruke), ručali, ispisali domaću zadaću, i spremili se da oslobodite Hugolinu i njene male Hugiće! Ja sam spreman, a spremili su me naši dragi sponzori bez kojih ni vi, ni ja, ni čitava država, ne bismo sada mogli spašavati Hugolinu, i zato ćemo im se zahvaliti: BH Telecom kao generalni sponzor, Čokolino, i KiKi bombone! Naši dragi sponzori su omogućili nagrade svima vama, i zato im trebamo biti zahvalni do kraja života! Hvala vam naši dragi sponzori! Prije nego počnemo sa oslobađanjem Hugoline i malih Hugića, pogledajmo jedan džingl!
(Nakon par minuta)
V: Ah, tu ste, dobrodošli nazad... ja sam se malo zanio jedući ove KiKi bombone koje su jaaaaako ukusne i trebate ih jesti jer su ovo najbolje bombone na svijetu... :kamera približava kesu bombona: ...No, dobro, idemo do našeg prvog igrača... To je Tarik iz Tuzle...
(Pokušava se uspostaviti telefonska veza sa Tarikom, čuju se neki šumovi, glasno disanje, šuštanje u slušalicu)
V: Halo, Tarik!
T: Halo.
V: Dobro veče Tarik! Čuješ li nas?
T: :disanje u slušalicu:
V: Halo...
T: Halo.
V: Tarik, tu si! Šta ima Tarik?
T: Ništaa...
V: Hoćeš li nam reći nešto o sebi?
T: :disanje u slušalicu:
V: :šuti i bogara u sebi:
T: Ja sam Tarik... Dolazim iz Tuzleeee... Imam osam... osam godinaaaa, i (guta pljuvačku) idem u Osnovnu školu „Centar“ u Tuzliii iiii....
V: Dobro, Tarik, reci nam ima li kakvih navijača kod tebe?
T: Imaaa....
V: Da ih čujemo!
(prolamaju se dječiji glasovi; vrištanje; neko se glupira; ćaćino navijanje kasni za ostalima)
V: Jao, pa mnogo si navijača doveo! Super, oni će nam svi pomoći da oslobodimo Hugolinu... Jesi li spreman Tarik?
T: ....
V: Halo, Tarik, jesi li spreman da oslobodiš Hugolinu?
T: Jeesam...
V: Odlično, reci koji ćeš broj od 1 do 4?
T: Dvaaaa...
V: Pod brojem dva: Hugo Taxi... Idemo, pritisni peticu i započni igricu!!
T: (pritišće dvije tipke telefona istovremeno)
V: Daj mi pet, Tarik! (pokazuje u kameru pet prstiju)
T: ....
V: IDEMO PETICA!!
(Tarik končano stišće peticu i započinje igricu.)
Dok se na početku redaju traumatične scene otmice Hugoline i njihovih malih Hugića, voditelj pita Tarika da li mu neko pomaže, na šta Tarik odgovara sa: „Ne pomažeee... Hoćeš li mi ti pomoći Marioooo?“, na šta mu Mario odgovara sa: „Pa u redu, može mala pomoć.“, misleći u sebi: „I Bog je odustao od tebe.“
(Za vrijeme igre)
V: Idemo desno! Šestica, šestica!
(Tarik prekasno pritišće 6. Hugo pada u vodu sa balvana.)
V: Opaa, ode jedan život Tarik. Kasno si stisnuo šesticu, ali nema veze, imaš još dva života, moraš biti malo brži, OK?
(Tarik šuti.)
V: ....OK. Idemo ponovo... Lijevo, stisni četiri! Četiri Tarik!!
(Tarik uspijeva pritisnuti 4 na vrijeme, i Hugo skače na balvan.)
V: OK, idemo sada šest... šest!! ŠEST!
(Tarik dvaput pritišće 6. Hugo se zapliće međ' neko granje, i ostaje visiti govoreći: „Sreća pa nosim tregere.“)
V: Tarik... trebao si šest jednom stisnuti... Idemo još jedna šansa.
Tarik ne progovara. Čuje se neko šaputanje s njegove strane veze, igrica je nastavljena, tipke se pravilno pritišću na vrijeme, Hugo skače k'o lud po balvanima, ne sapliće se, igra Moonwalk po balvanima- ćaća je očito preuzeo kontrolu nad igrom.
Voditelj i dalje daje upute, ali više nisu ni potrebne. Hugo jebač stiže na obalu, odlazi u pećinu u kojoj je vještica zarobila Hugolinu i Hugočurliju, povlači kanaf broj 2 i oslobađa ih. Igra je završena, Tarik je pobijedio.
V: ...Bravo, Tarik, super si odigrao! Čestitam! Tvoja nagrada je Ekšn men sa punom opremom koju je omogućio naš sponzor BH Telecom, i koji je također opremio Ekšn mena, i tebe i tvoje roditelje i bez kojeg ne bismo imali hljeba u ovoj državi. Je l' ti se sviđa?
T: Sviđaa... A je l' mogu ja dobiti one puzle od 1000 komada?
V: Ti bi puzle... Režija, šta kažete?
(U sebi: Ti puzle? Ne moš šes' stisnut' kak' treba a da sklapaš puzle Bog ti pamet dao, jedino ako te ćaća nije naveo da to tražiš, ipak je on igr'o, i njegova je nagrada...)... Režija se slaže da dobiješ puzle jer si oslobodio Hugolinu i male Hugiće! Jesi li zadovoljan Tarik?
T: Jeeesaam... Je l' mogu da pozdravim?
V: Naravno, samo malo brže jer nas čekaju još dva igrača...
T: Pozdravljam maaamuu, tatuuu, seeeku, nanu, djeda, svoju drugu nanu i djeda, tetku i tetka u Doboju, rodice Aaaamelu, Seeelmu, Belmu, rođake Bakira, Aaamira, svoje prijatelje Amera, Deeenisa, Alena, svoje prijateljeeee iz raaaazreda, učitelj'cu, svoje navijaaaače, sve koji me poznaju, vas u studiju i režiji, i Hugu, i Hugolinu, i male Hugiće...
V: Hvala puno Tarik, i mi tebe pozdravljamo! Da čujemo još jednom navijače!!
(Navijači vrište, režija prekida vezu prije nego su se izvrištali do kraja)
V: :duboko udiše i izdiše: ...Eto to je bio Tarik, a sada idemo do našeg sljedećeg igrača...
Zašto je dobro biti ćale?
Ово неко трик питање, а?
Зар није очигледно? Оно - митоза, мејоза, настављање лозе, огњиште, сећање на прадедину споменицу, патријотизам, небески народ, пензиони фонд, још мало огњишта? Добро то, то је по дифолту, мајка му стара. Али, има још тако пуно "за", мање сакралног карактера, да човек просто пожели да залиху кондома напуни водом и промптно пофрља на пролазнике. И баци се на посао. Како који посао? Еее, ово је последњи пут да ти показујем.
- Сам назив (тата, ћале, отац, ћаћа) јебе маме. Буквално, фигуративно, како год. Моћно је. Плодни папе, машина за производњу потомства. Ћале си. Легенда си. Родитељ. Тата-мата. Творац. Боготац! Маћори. Аутор.
- Можеш да немилосрдно патишпањишеш уоколо и изиграваш фацу, нарочито ако ниси матор. Као: "Јеботе, што је скочио педеве. А баш ми ћера јутрос каже 'Тата, можемо ли да купимо хрчка'". И онда сви као "Имаш дете?" "Ма, да" - одговараш на кулијанском наречју, "ја то онако успут, то ти је ништа. А возим и голфа тројку, тјунован, шампањ боја".
- Пред женским светом си цар. Падају на то: пажљив си, родитељ тааако сwатког детенцета. Види му сааамо распар чарапице... Упамти: "бући-бући дете" лако прелази у "бући-бући вршњак". Обавезно опет помени голфа.(Жено, ако читаш ово, не настављај, шалио сам се... Јесте, глупо је, да жао ми је, знам - на каучу... Е, пази сад, читаоче, 'начи све је сува истина! Настављај.)
- Можеш да се под плаштом детета провучеш за милион ствари.
Клопаш све редом, шатро да пробаш, па да провериш рок, па не може оно, болеће га тииииба. Легитимни Чоколешник, ало! Први новогодишњи пакет је твој, нарочито ако је беба рођена крајем године! Јер тада не може из њега ништа да хаса (евентуално му дај да глође кутије, згодно је за прве зубе). А и касније се уграђујеш онако момачки, ко Ђинкић у приватизацију.
- Игрице, цртани. То је посебан одељак. Ти им само помажеш. Ти испробаваш. Ти само прелазиш неки тежак ниво, скењаваш боса, јер мора да се искомбинује пет раштрканих тастера плус скрол на мишу. И играш, жртвујеш се - шта ко може да ти каже. Исто и за цртане. Сад можеш до миле воље да турираш све: од Блуфонаца до Бетмена. Глуми ту колатералну штету, а овамо пуца ти стојан.
Има још тога онолико, али сконтао си ваљда срж, носачу мошница, сапатниче по полу. Зајебавај се док можеш, а после... Па, наставићеш да се зајебаваш, дакако. Ћале.
- Тата, јеси завршио са тим примером?
- Ево, управо завршавам. ’Оћемо Лего Стар Ворса?
- Тоооо!
Publika u Trenutku istine
Скуп болесних, морбидних и напаћених људи који се пријаве за публику да би аплаудирали и величали несрећне тренутке из живота појединца.
Riblja Čorba vs. EKV
Davno su prošla vremena podele na fanove Elipsa i Silueta, Smaka i Bijelog Dugmeta, a u nedostatku novih velikih imena na domaćoj rock sceni možemo se deliti i na fanove starih. Protivnici su verovatno dva (u svakom smislu) najveća srpska rock benda. Da ih razmotrimo:
U levom uglu je Riblja Čorba, po mnogima najveći rock bend sa ovih prostora. Više okrenuti tradicionalnom rock zvuku i ikonografiji i mejnstrimu, prosečnom slušaocu "razumljiviji", stoga i popularniji; ali tolika popularnost ne dolazi samo od rock fanova već i od širokih narodnih masa - Čorba je odavno postala nešto što je nekada bilo Bijelo Dugme, što će reći - narodni bend. Vođ benda Bora Đorđević, u narodu poznatiji kao Bora Čorba (između njegovog imena i imena benda mnogi, naročito iz već pomenutih narodnih masa, stavljaju znak jednakosti), poznat po oštrim tesktovima ali i svojim kontroverznim stavovima je jedan od najvećih i najuticajnijih autora sa ovih prostora. Iako je često lutala po žanrovima, Riblja Čorba je nešto najpribližnije velikom hard & heavy bendu što imamo.
U desnom uglu je Ekatarina Velika, ili EKV, po mnogima najveći rock bend sa ovih prostora. Više okrenuti umetničkoj strani rock muzike, uživali su kultni status godinama, iako su sa albumom Par godina za nas uveliko bili u mejnstrim vodama. Vođa benda, pokojni Milan Mladenović, je jedan od najvećih i najuticajnijih autora sa ovih prostora. U ovoj borbi ovaj bend ima veliku prednost jer su jegovi glavni članovi odavno otišli u legendu (da ne kažemo mrtvi), pa im se nije moglo desiti da omatore i da im otupi umetnička oštrica kao Bori, ali i zato što su za života su bili nešto drugačijih pogleda na svet od Bore, pa im se nije moglo desiti da naprave onakve istupe kakve je pravio on.
Po ovome bi mogli zaključiti da je fan Riblje Čorbe veliki ljubitelj alkohola i ljutog rock 'n' rolla, a fan EKV-a onih stvari (umetnosti, književnosti, filozofije itd) kakve ne zanimaju mnogo prosečnog građanina ove zemlje. Podela se ne završava na ovim bendovima. Velike su šanse da fan Riblje Čorbe ne voli Block Out, Bjesove, Kandu Kodžu i Nebojšu ili čitavu tzv. "Novu srpsku scenu", a da fan EKV-a ima vrlo loše mišljenje o YU grupi, Generaciji 5, Galiji ili Kerberu. Čak i kada ste fan oba benda, uvek ćete afinititetima više naginjati ka jednom.
Važna napomena: Slike prosečnog fana Čorbe ili fana Katarine su stereotipi. Veliki broj domaćih rokera voli oba, a veliki broj ne voli ni jedan od ova dva benda. Autor definicije iskreno veruje da se oba benda mogu voleti podjednako, iako ni njemu samom to ne polazi za rukom i upoznao je svega nekoliko ljudi koji gaje takvu ljubav.
Razgovor između fana Riblje Čorbe i fana EKV-a izgledao bi ovako:
Fan EKV-a: Bora Đorđević uopšte nije velliki autor. Njegove pesme su obična zapažanja seljaka koji je došao u veliki grad. Građene su na primitivnom "rima-štima-jer je-zima" principu. Današnje pesme su smešne u poređenju sa nekadašnjim, mada ni one nisu bile mnogo drugačije od pesama Bijelog Dugmeta.
Fan Riblje Čorbe: Pemsme EKV-a su najobičnije nebuloze. Na prvi pogled imaju neki duboki smisao, a zapravo nemaju nikakav, što nije ni čudo kada znamo da su ih pisali kvaziintelektualci.
Fan EKV-a: Bora Ćorba je prostačina. Ako je ono što je radio osamdesetih i vredelo nešto, na sve je pljunuo snimajuči nacionalističke i ratnohuškačke pesme. Uz to je, kada je DSS bio na vlasti pevao na njihovim mitinzima i tako doveo Riblju Čorbu do pozicije "državnog benda" na kome je nekad bila Galija.
Fan Riblje Čorbe: EKV su bili ualjena mamina i tatina deca koja su htela da se igraju velikih umetnika, zato ih je i pojela droga.
Itd. U stvarnosti se češće dešava da tvrdokorni fan Čorbe samo opsuje majku fanu Katarine, a da se fan Katarine samo okrene smatrajući da mu ne priliči da se spušta na taj nivo.
Činjenica da ne želiš poparu
Чињеница да не желиш попару је сама по себи ирелевантна. Добићеш попару, хтио ти или не, ко те јебе! Надам се да ћеш убудуће научити да цијениш и уживаш у истој, јер од сада па на даље биће ти сервирана, ево, већ за пар минута ћеш добити порцију! Уживај у попари!
Питаш се зашто ти се сервира попара? Зачепи и једи.
Можеш ли да добијеш сладолед умјесто попаре? Не. Наравно да не можеш. Али, можеш сервирану порцију попаре назвати именом неког сладоледа ако ћети бити лакше, како год. Можда и добијеш сладолед, ако будеш добар. Ако боље размислиш, попара је више него боља од сладоледа.
Попара изгледа :Бљак:! Боли ме курац, има да једеш и да плачеш од среће. Видиш онога клинца преко пута, он је трениран од стране спартанаца, касније је бачен међу јапанске шинсенгуми вукове, видиш како већ стасава у витог јелена? Е, попара то омогућује. Једи попару сине, уживај!
