Drkati kurac
Izraz koji danas retko ko shvata ozbiljno. Pre će shvatiti fraze kao što su ''glancam pendrek,'' ''mlatim majmuna,'' ''bijem budalu'' i slično, nego kad kažeš otvoreno da masturbiraš. Do toga dolazi jer ovaj izraz ima mali milion mogućih značenja.
(zvoni telefon)
A(mrzovoljno prekida ''posao''): Halo?
B: Eee, de si, sto godina, šta ima?
A: Ništa, drkam kurac.
B: Boli tebe uvo, samo ladiš jaja. Radiš li ti išta?
A: Jok, drkam kurac.
B: Dobro bre, nisam znao da si zauzet, nemoj odma da se ljutiš. Šta radiš?
A: Ma, drkam kurac.
B: E, znam to. Radiš nešto, a ni sam ne znaš čemu. Kako ti ide?
A: Trenutno nikako.
B: Ako mogu nekako da pomognem, samo reci.
A: Bojim se da ne možeš. Tačnije, zadovoljan sam zbog toga.
B: Što, šta radiš?
A: Aman, čoveče, drkam kurac, masturbiram, onanišem!
B: Pa što ne reče odma da ga bacaš, nego me tu zavlačiš? Aj zvaću te posle, ćao.
A: Ćao...
(A gasi brauzer i pušta horor film)
Rumunska sperma
Izrazito nekvalitetna semena tečnost. Jalova kao ona koja se nalazi u mudima Mlađana Dinkića. Jednostavno neupotrebljiva. Škart!
Škart prokleti kao i sve ostalo što nam dolazi iz Rumunije: Dačija, kurve i cigani. Kurve i cigane možda i možemo da im oprostimo, ali Dačiju nećemo pa makar. Čaušeskua im jebem!
Prepoznaje se po tome što je retka i miriši na švarglu, a u mudima se manifestuje posle bar tri jebačine zbog kojih su maćehi isprskane podne obloge, draperije i garnišna u dnevnoj sobi.
Iskusne gutačice imaju mudru izreku: "Pravi jebač je onaj, i samo onaj, kome na kraju osetiš ukus rumunke".
-Čekaj bre, navuci kurton.
-Nema više. Bila samo jedna kutija i nju smo spičkali.
-E jebemu mater, onda ništa. Ne treba mi dete.
-Ma daj nemoj me zajebavati. Ovo je četvrta jebačina, ostala samo rumunska sperma. Sa njom ne možeš kolaž papir zalepiti, a ne dete napraviti. Jesi ti učena?!
-Sipaj rumunku.
Jednakost
Мењаш старе инсталације у кући. Развлачиш каблове у зиду, стављаш нове утичнице, прекидаче...
Треба ти десет прекидача за светло (претпоставимо толико, ради лакшег приказивања). Кад их донесеш из продавнице, сви су они лепи, чисти, ушушкани у оне кесице... Сви су исти. Као јаје јајету.
Онда дође време да их постављаш, да прораде, да почну да служе ономе за шта су намењени. Е, то је тренутак када читава та прича о једнакости пуца: један је за светло у предсобљу, други за кухињу, трећи за купатило... Један је стално у топлом и чистом, али га чвракају на сваких пет-шест минута; други је на хладноћи, промаји и под влагом, а пали се с мене па на уштап (подрум, шупа); онај за терасно светло још ређе... Итд. Одједном, не само да више нису исти, него су им судбине различите до непрепознатљивости.
А од чега зависе те њихове даље судбине? Од нечег баналног, скоро понижавајућег: од тога којим си их ти редом узимао са гомиле. А ти си их узимао насумице, јер је стварно било свеједно, јер су сви стварно били исти.
*Живот*.
Код људи је та различитост још израженија него код ових чвракалица из приче: од самог тренутка кад се два гамета споје и настане човек, он је један, јединствен и непоновљив. Не постоје два иста, ни у једном тренутку. Околности му одреде даљи животни пут, неко прође боље, неко горе (и, наравно, свима се увек чини да су други боље прошли од њих) - углавном, толико о свим тим причама о некаквој "једнакости" између људи.
Равноправност? За њу треба да се боримо, за њу можемо да се боримо и за њу мора да се бори свако ко има иоле мозга, иоле образа и ко иоле држи до себе. Али, једнакост?! 'Ајте, молим вас, колика човек мора да буде будала, па да се заноси тим причама!
Нисмо једнаки, никада нисмо ни били, нити ћемо моћи да будемо. Е сад, који нас је то Мајстор инсталирао и да ли нас је захватао насумице, као ти оне прекидаче када си их уграђивао, или је то ипак радио плански и са неким смислом - о томе увек може да се прича.
Kura
Propisana terapija. Od latinskog cura - nega, iliti srpskog - koji ti je kurac?
Lekar: Bako vama treba njega
Baba: Njega baka nije vidjela 25 godina.
‐--------------‐----------------------------------------------------------------
Lekar1: Koji mu je, ne reaguje ni na jednu terapiju?
Lekar2: Otvori mu ti usta, ja ću da mu spičim raso niz grlo.
Pacijent: Aaaaa! Koji ti je kurac! Idi se leči bol(kreće da povraća)
Lekar2: Terapija uspela.
Lekar1: Povraća ti na noge.
Stavi mu i ćumura
Jedina logična, i ponekad skoro neizbežna opaska na račun onog ispred tebe, u slučaju kad napravi red od pola kilometra dok mu u pljesku ne natrpaju sve moguće i nemoguće dodatke.
- Šta ćemo od priloga?
- Pavlaka urnebes senf i kečap, stavi malo ljute, jedan kolut paradajza mada možda bolje dva mala, krastavce...Stavi bolje kisele. Šta je ovo, mešana? Može i malo mešane, i urnebes...Aha već sam stavio dobro ništa, onda kari malo...Daj stavi i malo cvekle.
- Stavi mu i malo ćumura, pička mu materina nenormalna.
Birati reči
Не говорити насумичне речи приликом обраћања некоме.
- Гуска камион тролејбус љуљашка смуђ сврховита исчистило букнули?
- Хеј! Бирај мало речи када ми се обраћаш!
Neslaganje karaktera
Један од најчешћих разлога за развод брака.
- Зашто желите да се разведете?
- Неслагање карактера, гос'н судија!
- (*глас из публике*): У праву је, часни суде! Овај њен ни есемес поруку не уме да напише тако да у тексту карактери буду правилно сложени!
- Без добацивања, господине Булгаков!
- И не каже се "господине Булгаков", него "господине Булгаков*е*"! Вокатив, часни суде, вокатив...
- (*тужиља*): Ах, Булги, душо...
Šiptarska sperma
Антипод румунској сперми. Кибела међ ејакулатима, густа ко боза и ванила пудинг, нероткиња осморке да роди.
фертилност овог божанског цеђа славно је описана међ народним умотворинама
Када Шефкет на чернозем сверши
баобаби васколики ничу
Talambasati
Лемати онако људски. Испрепуцати жртву ритмичним ударцима који подсећају на трескање у народни бубањ, тзв. таламбас.
- Седи, ‘оћеш сок?
- Нека, радије бих стајао. Може сок.
- Што да стојиш, ниси на четресници, седи минут.
- Ма не могу, исталамбас’о ме ћале што сам му преснимио касету са Уснијом Реџеповом, тилтује ми дупе све у ритму “Ниш-ка Ба-ња”.
Bik je bik, a konj je konj
Pikasov odgovor na pitanje šta ovi segmenti predstavljaju na njegovoj najpoznatijoj slici - "Gernika".
Odgovor je uslijedio nakon mnogo godina prepunih stručnih analiza, nagađanja, pretpostavki o stanju svijesti umjetnika u trenutku stvaranja slike i nebrojenih palamuđenja istoričara umjetnosti o skrivenim značenjima i dubokom smislu koji su samo oni u stanju da primjete. Ovom rečenicom Pikaso je izvrgao ruglu sve one tumače koji vide nešto čega nema.
Pikaso je bio živ, pa je mogao da odgovori, ali šta je sa pokojnim umjetnicima koji se u grobu prevrću od analiza kojekakvih stručnjaka koji izmišljaju simboliku i tamo gdje je nema, a sve u cilju samopromocije? Zašto bik ne bi mogao biti - bik?
- Predivno, kolega, PRE DIV NO! Vrhunska instalacija! Prebacićemo je u muzej odmah! Tamo, u onom velikom prostoru izgledaće još grandioznije. Dakle - bonsai drvo koje pretstavlja mogućnost prenosa nečeg ukorijenjenog, zatim, fijaker kao odraz starih vremena, na kome se nalazi monitor kao simbol naglog tehnološkog skoka i na monitoru - vibrator koji je u službi penetracije u mozak informacijama koje nam današnje društvo nameće kako bi...
- Izvinite, taj vibrator nije dio projekta. To mi je od ćere. Znate, veoma je nestašna. Sine, ljubi te tajo, 'ajde skloni ovaj vještački kurac sa instalacije, kvari mi koncepciju!
Bife
Последњи реликти комуњарских биртија.
Расути по мало забаченијим деловима града, јер су их из главних давно изгурали, Бифеи тужно животаре по приземљима стамбених зграда живећи од десетак сталних пропалих гостију, дежурних алкоса који ипак нису довољно прсли да драгсторишу и пар хипстера који долазе понекад само зато што је пиво јефтино.
Инвентар, конобарица и гости су остали заробљени у времену на дан кад је црко Маршал. Нико, *нико никада* није чуо смех у Бифеу.
Извинте, јел слободна столица?
Бееееееергх, сссслобода. Штакојкурац знаш тиослободи? Четреспр...
Ништа, ништа...
biciklista
Biciklista je stvorenje koje radi na principu "vrti do smrti".
Dele se u nekoliko grupa, postoje oni što voze po asfaltu, oni nisu normalni, da jesu ne bi provlačili bicikl0 izmedju turskih šlepera koji ni na automobile ne obraćaju pažnju, onda postoje oni što što voze po šumama, ni oni nisu normalni, da jesu ne bi vozili tamo gde se medvedi kote, osim njih postoje oni što teraju biciklu po nekakvim stenama i kamenu, jeste, ni oni nisu normalni, tamo gde oni voze ni divokoze se ne penju, ostaju oni što skaču po stepenicama, a ako su ti oni normalni onda tebi nešto fali. Kad pogledaš sve su to isti ludaci samo su im bicikle različite
Ja :)
Spomenik
Lik koji sa sobom vodi ružnu curu, u narodu poznatu kao grob.
"Jel ono Tanja?"
"Jeste."
"A vidi joj spomenika što je lijep, znaš li ko je?."
Biće mi na sahrani
Odan prijatelj. Lik dobar k'o 'lebac, nikad Vas nije izneverio. Šta god da se desi na njega se može računati. Tu je i u dobru i u zlu, š'osekaže. Kad' ste izgubili klikere- on je bio tu da pomogne, ostavili Vas riba/dečko- on je bio tu da uteši, upisali faks, dobili posao- tu je da se raduje sa Vama. Daće Bog da bude više takvih ljudi!
- Au tebra, šta ćeš za letovanje, imaš li od koga pozajmiti lovu?
- Od Dula ću, uvek je bio tu da pomogne.
- Ceniš da će hteti?
- Ma on će mi biti na sa'rani stoposto, neće me izdati kad mi je potreban...
- Ok, ok, lepo je to... a je l' se jebete?
- Šupičkumaterinu!
Rio Mare
Konzumentski nedostižni ideal, Sloboda Mićalović među konzervama, proizvod koji prosto ne kupuješ ni na akciji, samo opsuješ i uzmeš anonimnu sardinu sa najniže police.
Jer je luksuz. Jer je prokleto skupa. Jer je jede Kevin Kostner sa nasmejanim ljudima na jahti usred Mediterana, a ti si nastavnik opštetehničkog na zameni u Leštanima.
Ostaje nada da će te ubosti kladža, pasti nasledstvo ili se pojaviti neka slična jedinstvena šansa, pa da jednom isprobaš više taj famozni morski zalogaj.
U cvajtu
Period u životu jedne žene. Ne mogu ti tačno reći kad počinje, ni koliko traje, ali se da prepoznati po načinu na koji hoda. Završava se sa pojavom prvih hemoroida.
Vidio si je, prošao pored nje i umalo da joj dobaciš "Vrati konju glavu!". Onda si se okrenuo. I zviznuo. Njena ljepota nije primarna. Nije ni sekundarna jer je - nema, ali toj ženi pozadina cvjeta u punom jeku i svjesna je toga. Ima hod kao da je žulja nešto. Ne govori mnogo jer je glupa k'o kurac, a i nema potrebe. Dovoljno je da ćuti i da se okrene. I da ti kroz glavu, dok radiš radnju, prolaze Eva Mendez, Dženifer Lopez, Bijons, Vera Matović...
Ako si je ubrao u cvajtu, dok je nesebično širila butke ispred tebe, ako si bio onaj koji je uspio doći na red, dok su mnogi iza tebe strpljivo čekali - pa, čestitam, čovječe! Ne treba ni kesa da joj se stavlja na glavu, dok joj ti s leđa rascvjetavaš pupoljak.
Ne treba kesa? NE TREBA KESA??? Kakav danak neiskustvu...
Desi se bar jednom u životu.
A, onda se ona okrene.
Pogledaš je u lice.
I zgadi ti se.
I ne desi se nikad više.
