Tautologija
Tautologija je sve ono što ono što nije tautologija nije.
-Kada jednom uđemo u EU, podići će se standard i naši zakoni će se prilagoditi evropskim.
-A kada ćemo ući?
-Kad podignemo standard i prilagodimo zakone evropskim.
Alan Ford Hipoteza
Pretpostavka, bazirana na postojanju zdravog razuma, formulisana tako da zvuči vrlo stručno i pametno, iako je sama po sebi tautologija i kao takva ima informacionu vredonst jednaku nuli.
Idealna za presipanje iz šupljeg u prazno.
*Kaniš li pobijediti, ne smiješ izgubiti* - Broj 1
*Efikasnija lokalna samouprava, veća ekonomičnost u radu* - Dr Neboijša Stefanović
*Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi* - Bob Rock
*Što je primena novih modela elektronskog poslovanja veća, to je strategijski menadžment lokalne samouprave efikasniji* - Dr Nebojša Stefanović
*Tko izgubi dobitak dobije gubitak* - Grunf
*Što je primena savremenih oragnizacionih modela veća, to je stepen zadovoljenja javnih potreba građana veći* - Dr Nebojša Stefanović
Klabana
Налицкани фенси хомосексуални ретардирани млађи брат говнар кафане.
Зна се шта је кафана: мало мезетлука, ракија, вињак или пиво, евентуално шприцер, има и са роштиља понегде и а у курац више. Цене синдикалне, све благо штрокаво, двојка или евентуално седам осмина са звучника, фригијска лествица. Попијеш па се усереш, а не примети ти се јер си усран и дошо у кафану, није битно шта си обуко. Од риба дебела конобарица Синђа у педесетим; све је видела и све зна. Углавном, све како Бог милује и заповеда.
Али курац.
Васколики педерлук што чупа обрве, има твитер и облачи се кежуал ко пазарски шофер за сунет пре неког времена је почео да се ложи на ћирилицу: као, то је оно наше, тиме ми јебемо, тиме смо ми тако урбани а опет тако своји, СЕРБИА БРЕ! И онда је решило да поткреше урођени празилук из гузице, не да га чупа ко до сада, него нако да га фазонира машиницом на двојку, да то изгледа свецки а наше. И онда је створило клабане.
Клабана је дакле геачка фузија КЛАБИНГА и кафане. Недовољно хардкор за кафану, недовољно урбана за КЛАБИНГ. Метиљава као и гости који долазе у њу, што цитирају самониклог кантаутора, сина Титовог амбасадора Јована Балашевића и слушају Фрајле или ова говна. Име јој је обавезно шаљиви цитат из неке песме или враголаста игра речи ("Она моја", "Моја бивша"). Пиће скупо ко отров, ако наручиш ракију питаће те оћеш ли од боровнице. Музика такође метиљава, јер звуци Нина или Шемсе гостима изазивају осип. Разбијеш ли чашу, одма стиже обезбеђење да ти физичком снагом покаже да је чаша купљена код Вицка. Све сређено и чисто. Пичке сређене и чисте. Мушкарци који би се нежно волели са другим мушкарцима сређени и чисти. Столњаци такође сређени и чисти.
НЕ СМЕ БРЕ ТО ДА БУДЕ СРЕЂЕНО И ЧИСТО МАЈКУ ВАМ ЈЕБЕМ У ПИЧКУ!
- Где излазиш, прескупа пичко коју мувам?
- Ахахахахахахахаха, идем у кафану "Чамцем пловим сам по Тиси"!
- УМРИ, ПОЈЕЛА ТИ МАЈКА ГОВНО ОД МУФЛОНА МЕСТО ЖИТА ДАБОГДА, ФУКСЕЖДИЈО!
Ono govno na vrhu pertle
Tako zovemo ono govno na vrhu pertle.
Otpalo mi je ono govno sa vrha pertle, pa mi se sada raspada pertla.
Ženska kategorizacija boja
Činjenica je da dok normalni muškarci razlikuju onu paletu boja koja se uči u najranijim godinama života (od bele do crne), žene razlikuju oko 934518 različitih boja i nijansi - od miš sive, boje breskve, boje kajsije pa do boje cimeta, metalik zelene, muslimanske zelene, šumske zelene, boje ametista, boje šljive, purpurne ljubičaste nijanse patlidžana ...
Muškarac koji savlada žensku kategorizaciju boja i nijansi neminovno postaje ili gej aktivista ili stilista.
ON : Video sam finu košulju u Ušću. Nisam nosio pare pa idem sutra da kupim.
ONA : Jesi siguran da će ti dobro stajati? Kakav je kroj?
ON : Stajaće mi. Ista je potpuno kao bela koju si mi ti kupila, samo što je plava.
ONA : Kako plava?
ON : Svetlo plava.
ONA : Kako svetlo plava?
ON : Pa svetlo plava, pobogu! Nije tamno plava, nije teget nego je svetla!
ONA : Znači nije šerpa plava! Dobro je!
ON : Šerpa nije boja nego kuhinjski sud a košulja je svetla!
ONA : Da nije onako zagasito plava, golubije plava?
ON : Golubovi su, ako mene pitaš, sivi a košulja je plava. Baš svetlo plava!
ONA : Znači nebo plava?
ON : Da, može se reći, boje neba!
ONA : Da nije ipak bebi plava? Slušam te! Nebo plava ili bebi plava?
ON : Jebote, otkud znam! Svetlo plava!
ONA : Pa šta si gledao kad ne znaš! Da nije Šešelj plava?
ON : Jel' tebi dobro? Šta je Šešelj plava?
ONA : Kako ne znaš? Priseti se kakve je on košulje nosio dok je bio u Srbiji ili još bolje - pogledaj na netu. Plave, na kratke rukave, pa obrati pažnju na nijansu. Znaš kad da je pričao da mu to žena bira jer mu se navodno slažu uz oči i lepo mu stoje. Mrzim tu boju, nemoj to da kupiš!
ON : Ja stvarno ne znam o čemu ti govoriš, boja je baš lepa!
ONA : Baš lepa? Da nije onda rojal plava?
ON : Predajem se! Kupiću opet belu, samo prestani!
ONA : Snežno belu, prljavo belu, cink belu ili olovo belu? A?
Poslao me tata
Inače jedna od dve najveće svrhe deteta (pored odlaska u prodavnicu) jeste i da ide kod komšije po stvari koje naprasno zatrebaju. Nekad zafali bušilica, ponekad gedora ključ, a katkad kolica ili grablje. Dete ni krivo ni dužno mora unapred naučiti uvodni monolog koji treba u jednom dahu da izdeklamuje pred nervoznim komšijom i donese traženi predmet kući što pre.
tata: Jesi doneo cvikcangle od komšije Pere?
dete: Jesam, evo.
tata: Pa to su vangle, cvikcangle sam rekao a ne vangle! Šta si mu ti rekao tamo?
dete: Rekao sam ovako: “Čika Pero, tata me poslao po cangledangle, da mu date a on vraća sutra čim obavi posao.”
tata: Ček bre, šta je ovo u vangli, ulošci?? Kod kog Pere si ti bio jebote miš?
dete: Bio sam kod čika Pere što mu kuća iza Jovine letine.
tata: Mi sa njim ne govorimo...
dete: Rekao je čika Pera da ti dam te uloške, kaže da ti verovatno trebaju jer si ispao žena u vezi neke njive. A tata šta su to ulošci, i zašta se koriste?
tata: Koriste se sine da ti jebem mater. Ne možeš jedna klešta da doneseš jebem te nesposobnog, ko da nisi moj!
dete: ***Otrčava u kuću plačući.***
žena: ***Istrčava iz kuće besna.*** Predraže oćeš da ti jebem mater pijanu ja sad, šta uradi sa detetom.
tata: A jebem vas nesposobne, na tvoje je povukao.
žena: ***Gađa ga brenerom u glavu.***
**Dolazi policija i vodi Predraga na trežnjenje.**
Santa Maria della Salute
Jedna od najveličanstvenijih pesama srpske književnosti (šamar malograđanskom miljeu koji misli da je to neka pesma od Marine Tucaković)
slavi danas sto godina od kako je izdata. Autor ovog izvanrednog dela je veliki pesnik i sanjar, čika Laza Kostić 1841–1909.
Inspirisan životom i smrću fatalne lepotice Lenke Dunđerski, uspeo je da sačini ovo remek delo, kome je danas veliki jubilej, a važiće za vjeki vjekova.
Džaba vam, drage moje devojke, sva izvikana uputstva ženskih časopisa, svi saveti samoproklamovanih TV voditeljki kolažnih emisija, odlasci kod pedikira-manikira-frizera-solarijuma, sve krpice i štiklice koje posedujete, ako nemate harizmu i plemenitost, vedrinu i magnetnu privlačnost duha koju je posedovala jedna Lenka Dunđerski, pa da muškarcu uzburljate pamet i učini u Vaše ime nešto izvanredno.
Izuzetnost je najbolji put da budete nečija muza...
Oprosti, majko sveta, oprosti,
što naših gora požalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blaženoj tebi podiže dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
što ti zemaljski sagreši stvor:
Kajan ti ljubim prečiste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepše nosit lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejući svetsku grehotu
u pepo spalit srce i lub;
tonut o brodu, trunut u plotu,
đavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepše vekovat u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strado,
mnoge sam grehe pokajo ja;
sve što je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za čim sam čezno, čemu se nado,
sve je to davno pepo i pra',
na ugod živu pakosti žute,
Santa Maria della Salute.
Trovalo me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak neću nikoga klet;
što god je muke na mene bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, što je duši lomilo krilo,
te joj u jeku dušilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepše je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
ko pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleči ranu,
al' težoj rani nastade brid:
to ću od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute.
Ona me glednu. U dušu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, što iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za čim god čeznu,
jade pa slade, čemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje žude,
-svu večnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu života,
ta zlatna voćka sto sad tek zre?
Oh, slatka voćko, tantalskog roda,
što nisi meni sazrela pre?
Oprosti moje grešne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve se u meni pobiše sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
ko besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustaše mile,
vijugav mozak održa vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od sreće, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrča sunce, večita stud,
gasnuše zvezde, raj u plač briznu,
smak sveta nasta i strašni sud. -
O, svetski slome, o strašni sude,
Santa Maria della Salute.
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
ko da se Bog mi pojavi sam:
U duši bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
zašto se mudrački mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dođe mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi želja navreli roj,
ona mi dođe kad njojzi gove,
tajne su sile sluškinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve ko u muža i žene,
samo što nije briga i rad,
sve su miline, al' nežežene,
strast nam se blaži u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo ću biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike ćute,
Santa Maria della Salute.
A naša deca pesme su moje,
tih sastanaka večiti trag;
to se ne piše, to se ne poje,
samo što dušom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dođe da prsne glava
o mog života hridovit kraj,
najlepši san mi postaće java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz ništavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve će se želje tu da probude,
dušine žice sve da progude,
zadivićemo svetske k olute,
bogove silne, kamoli ljude,
zvezdama ćemo pomerit pute,
suncima zasut seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.
_________________
14.08.1909. Laza Kostić
Dvadeset ćevapa iz studentskih dana
Био сам тад студент, тек уписао факултет. Прва генерација студената у мојој фамилији, није мала ствар. Још већа ствар била у то време да се из ужичког планинског села студира у Крагујевцу. Требало је пара, рођени, а ми их нисмо имали!
Нашао сам добру собу, код фине газдарице, баба Милке, мада је најбитније било да је била јефтина. Горе, одмах поред Палигорића, чувене градске кафане.
Кад сам први дан прошао поред Палигорића, замирисали ћевапи. Сваки сам састојак осетио, мајку му. И месо, и лук, и зачине, и ћумур на ком су се пекли... Како бих смазао двадесет, мислио сам се. Ал није се имало, често сам и у најосновнијем оскудевао, а и морао сам да учим, ни за дружење нисам имао времена.
Прошла прва година, ја најбољи у генерацији. Шта ћу, једини ми бег од беде био да учим. Добио и стипендију, ал и то мршаво, а морао и кући да помогнем, они су још мање имали. Била и једна Сања што ми се свидела, ал нисам смео да је питам, јер сам знао да нисам имао два или три сата дневно за девојку. И сваки пут кад прођем поред Палигорића, осетим онај мирис ћевапа, и зарекао сам се да ћу од прве плате да поједем тиx двадесет ћевапа.
Завршио пре рока као студент генерације. Одмах ме узели за асистента. Леп посао, мислим се. Плаћају те фино да учиш, то ми ишло од руке, буде и по која студенткиња... Милина! Брзо стигла и прва плата и, како сам је подигао са благајне, запутио сам се право у Палигорић.
Успут сам замишљао како ћу коначно да утолим глад, размишљао о салатама, кајмаку, како ми се мекани ћевапи топе у устима. А све то не иде без пива, разуме се. Сео и наручио све редно. Појео их.
Ништа. Ко да сам било шта друго у уста ставио. Пробао и сутрадан. Ништа. Више ми нису ни мирисали толико лепо кад сам пролазио поред Палигорића.
Постао сам и професор. Имам довољно за породицу, моје маторе, за друштво... Од тад не знам колико сам ћевапа појео, а још имам неки свраб у грлу, као неку глад, за оних двадесет ћевапа кад сам становао код баба Милке.
И онда сам схватио да је та глад могла да се засити само тад. Као што студенткиње од двадесетак и више година сада не могу да ми надокнаде ону Сању коју никад нисам позвао да изађемо јер сам знао да би ми то одузело времена.
Све у своје време, рођени. Све у своје време...
Само да ми је да овај свраб из грла некако оде...
Ćebovanje
Tradicionalni način lečenja povišene temperature. Bolesnik kokne par Andola i legne u krevet dok ga ukućani zatrpaju svim prekrivačima koje imaju u kući, uključujući i otirač za noge ispred ulaznih vrata. Na vrh jorgan planine poželjno je da sedne baba koja će štrikajući vunene čarape da se priseća rodnih brda i starog zavičaja. Dok kuvanom pacijentu vire zakrvavljene oči, temperatura će spasti već posle devete litre prolivenog znoja.
-Kevo, ja ne mogu više da izigravam ekspres lonac, ispustiću dušu ispod ovolikih ćebadi, ne mog' da mrdnem!
-I ne treba da mrdaš, viš' da se treseš k'o otrovani pacov. Milorade, donesi ciradu od Moskviča.
Čovek koji ne isključuje bojler kad se tušira
Hrabri kučkin sin. Heroj. Ludak. Ovakvi ljudi rešavaju ratove i kroje istoriju.
Deca kevinih prijatelja
Чуда од деце.Ни мултипрактик који врши чак 25 операција, не може да им парира. Они блистају на студијама , пуцају 10-ке на све стране , и то , кључна реч "у року" , а притом , та иста деца зарађују сама за живот , не чекају милостињу родитеља , као појединци. За њих су кућни послови свакодневица.... они кувају,перу,чисте,пеглају...они су машине.Њихова соба одише свежином пољског цвећа са финесама лаванде , где зидови само што нису , неким чудом , почели да жуборе , а веселе птичице мелодично зацвркутале на лустеру , ни налик нечијем сметлишту , где је прашина узорпирала и извршила агресију над кевиним намештајем.Треба напоменути разне похвале и признања са разних курсева ,семинара , похвалнице за положене разреде са свим петицама(I-VIII) , вукове дипломе и много што шта.Но и кева није могла све да попамти , ово јој је било исувише довољно да схвати каквог идиота и нерадника има код куће , "који чека да му све падне с' неба"!
Sociologija
Nauka koja pokušava da objasni ono što je svima poznato, na način na koji to skoro niko neće razumeti.
Prosečan građanin na temu kulture: "Kultura je ponašanje u društvu koje odgovara nekim normama ponašanja"
Prosečan sociolog na temu kulture: "Kultura je skup materijalnih i duhovnih vrednosti, promena i procesa koje su nastale kao posledica čovekovog duhovnog rada u oblasti prirode, društva i ljudskog ponašanja."
Inače, u sociologiji postoji još oko 170 definicija za kulturu.
