Sidro
Пркос неумитном. Симбол једне илузије сигурности у времену и простору, безумне наде да се вечити токови могу некако зауздати, надвладати, зауставити.
Једном прегажен, сумасишавши схваташ да, сам на отвореном мору, тек си плен за неке теби оностране конструкције зупчаника, чађи и гвожђа. У твојим топовима госте се јегуље на пешчаном дну. Заводио си себе упорно и доследно, кормилао, војевао, сакупљао си ђулад читавог живота за неки митски, коначни обрачун са поретком природе. Узалуд. Коња за ту трку немаш.
Зато дижи једра и храбро к вечним ловиштима, јер нема земље за старце.
Стојте галије царске! Ето реморкера.
Komentari
- јп
A šta ćeš. Izbegavam ali nekad je neizbežno
- јп
Hvala Mlada. Bulgakove, drugi pasus se odnosi na Tarnerovu sliku "The Fighting Temeraire" gde moćna galija biva odvučena na rasklapanje od strane bednog malog remorkera - parobroda. A đulad je fazon iskustvo na koje se ložimo da će nam mnogo značiti jednog dana. Sad sam se iskakio ali jasnije je valjda.

Mobi Dika nisam čitao, a za tu sliku ne znam. U stvari, priznajem, ne znam nijednu Tarnerovu sliku iako sam čuo za slikara. Drago mi je da su ostali uočili vezu.
Pa ipak, i posle svih ovih objašnjenja, ja ne vidim vezu sa sidrom, kao simbolom stabilnosti, sigurnosti i postojanosti. Mene ove rečenice iz drugog pasusa asociraju na prolaznost, a sidro svakako nije simbol toga.
Ne kažem, ima par lepih sličica u tvojim rečenicama, ali meni su ipak draže one tvoje klasičnije vukajlijaške defincije.
- A
Obožavam ukusna pisanija. Često fale današnjim književnicima barem pasaži ovoga tipa. Neretko pročitam celu knjigu a ne naiđem na vako što. Naklon za stil.
