Kako sam proveo letnji raspust
Tužno. Depresivno. Sjebano. Na granici samoubistva. Nikako, jedva, grozno, užasno, stravično usamljeno – eto kako sam ga proveo.
I to ne samo ovaj raspust. Svaki mi je takav. Užas koga se plašim unapred. Horor koji neumitno dolazi. Zimski raspust, letnji, vikendi, neradni dani... Svejedno. Prazna škola je scena postavljena za moju patnju. Pusto školsko dvorište je prizor koje moje oči tera u plač, a grlo u jecaj. Nigde razigrane dečice, nigde, nigde...
Stanujem blizu škole. Direktno preko puta zadnjeg ulaza u školu, uz samo školsko dvorište, na prvom spratu široke stambene zgrade. Tako blizu učenika koji se tu igraju kada škola konačno počne a moje srce se napuni radošću.
Kada nema škole, najviše mi nedostaju devojčice. Poludim bez njih. Nikako ne razumem one koji se pale na nastavnice. Prestare su brate. Nemaju tu lepotu i nevinost koju imaju školarke. Kao da uporediš još neubranu voćkicu sa davno otresenom, izgrizenom jabukom, maskiranom kilom šminke i ružnim kompletima. Fuj. Mislim na nastavnice. Njam! Njam vama devojčice u lepim kariranim suknjicama, sa šarenim dokolenicama.
Probao sam i da se isčupam iz očaja, bazao po gradu, sa samo jednom željom - videti neko dete, poigrati se sa njim. Ali slaba vajde, svi su ili na moru, ili kod bake na selu ili sa mamom i tatom u kupovini. A ja nemam mamu i tatu...
Jedino što me obradovalo tokom ovog pretužnog letnjeg raspusta je njegov sam kraj. Sa jedne strane toliko obradovan što se bliži prvo septembarsko zvono, da sam već sladostrasno počeo da spremam igračke za razne igre sa decom, a sa druge paralisan strahom od nadolazećeg zimskog raspusta, toliko uplašen da mi se više nije ni igralo - došao sam na spasonosnu ideju.
Prijavio sam se da budem volonter u organizaciji Prijatelji dece. Imaju divne programe sa decom preko vikenda i raspusta.
I što je najvažnije, ne proveravaju da li je neko osuđivan kao pedofil. Hehe.
Od sada ću se i ja radovati svakom raspustu!
*Definicija je napisana za takmičenje "Pačija škola"*
Komentari
- A
Voleo bih da se ne pominje drkanje i dizanje u onom jednom pasusu, već da bude oslikano kroz neku *unutarnju patnju™*. Dalo bi još veću dozu uvrnute "nevinosti" definiciji, da prosto žališ autora.
Boles', drugačije, bravo. Mada te u kuću neću puštati.

L%M je elem decxkoooooo, i dao sam ti plus jer nisam xejter mwa*, mwa*
hvali joj malo više stilskih figura i znakova interpunkcije... a gde su žuti zraci, drvo koje je obuklo svoje zelene košulje, pa medvedi koji se jebu posle buđenja... cccc, na sve si zaboravio! Sad bi dao minus ne pismenjaku jedan. Prestajem da te pratim!
Direktore, sedi 1. Sa postoljem!
:pišnuh u gaće kad sam ovo napisao nekome ko je direktor, hihihi:
