"Nije mi zvonio alarm..."
Retorička balega iz kategorije *Okrivi tehniku*, koju je verovatno svako od nas barem 11586 puta servirao drugoj strani kao objašnjenje *sleš* opravdanje za sopstveno kašnjenje, nepojavljivanje u dogovorenom/naznačenom terminu i, uopšte, bilo koji vid vremenskog ispaljivanja iste u onim relativno ranojutarnjim časovima, u srpskom narodu tako omraženim te popularno etiketiranim *#sabajle*. Floskuletina naivno-optimistične spoljašnjosti, koja umnogome računa na izvestan *deficit* ili, čak, totalitarno odsustvo moždanih ćelija u ciljanog subjekta, koji, pak, ukoliko i sâm nije autistični australopitekus, TO svakako misli za ovog prvog. Konačno - besramnim bezobrazlukom garnirana fraza koja najviše primene (i uspomena, kacmo već kod toga) evocira iz prepodnevnih školskih smena, vikend-treninga kod Galeta u FK Bežanija (Lavovi, lavovi, najjači smo najjači!) i ispita iz *Istorije Pijanizma* kod onog ljigavog pedera, jeb'o te SANU u usta te jeb'o, pičko matora! 1, 2, 3, 4, 5, 6...ok sam, ok sam...
- Markoviću, je l' se sad dolazi na čas, a?!
- Izvin'te, nastavnice, nije mi zvonio alarm, xexexe...
- Sedi, jedan, *xexexe*!
•••
- E, šefe, izvinjavajte, nije mi zvonio alarm...
- Već peti put ovog meseca, kolega?? Hmm, interesantno...Pa, kolega, ili ćete u najskorijem mogućem roku nabaviti novi budilnik, ili ću vam ja lično omogućiti da vam svako jutro u bližoj budućnosti bude prilika da se *duže ispavate*, ako me razumete...
•••
28 juni 1389 god., 12:34
- *Jao, jadna, hude sam ti sreće! Da se, jadna, za zelen bor 'vatim i on bi se zelen osu...*
- E, devojčice? Izvini, oouvaj...Je l' ovde bitka već gotova, a?
- Jeste, plemeniti viteže. Još pre mnogo sati, plemeniti viteže...
- Ništa. Ajd' uzdrav...
- A kako se ti zoveš, gospodaru?
- Jes', pa da posle blatiš dobro ime Brankovi...Mislim - nije mi zvonio. *Alarm*, tojest. Ma, više ništa ne kupujem kod Arnauta, ovoga mi krsta...
Je l' se to čestita
Priroda je odredila da muškarci od datuma pamte jedino Mijatovićevu prečku i Bari devedes'prve. To je to.
Nismo mi žene, pa da pamtimo kad nam je prvi put u braku nestala voda, kada nismo platili prvi račun za struju ili kada nam je kučetu rođendan...
Ovom frazom bi mogao da upotpuniš događaj, jer kad si već zaboravio, dodaj i ovo ili kupi poklon za samog sebe, nek' zna ko ore traktorom, a ko trči po vodu.
-Ljubaviiii, ksss, ksss, ljubavi... jesi li budan?
-Naravno, obožavam nedeljom u pola šes' da budem budan... si normalna ti? Šta mi šištiš pored uveta, k'o da spavam sa šarkom, daleko bilo...
-Znaš šta se desilo pre tačno osam godina u ovo vreme, na današnji dan?!
-Ne, je l' treba da čestitam?
-Zaboravio si?!
-Ne! Ali, znam šta će se desiti na današnji dan ako momentalno ne legneš da spavaš... ovoga mi krsta...
Kako možeš da živiš ovako?
Prvi komentar keve, odma' s vrata, kad poseti stan u kome boraviš, bilo da si se osamostalio, ili učiš čkole u velegradu.
Hleb od prekjuče na komodi, rukavi raznih majica vise sa ivice kreveta, peškir se suši na peći, sudopera puna, u frižideru jogurt kom je rok istekao pre par nedelja. Vrata ormara, koji je već ispražnjen, širom otvorena, na njih nakačena sva čista i prljava odeća, dok su u podnožju cipele i čarape nabacane jedna na drugu.
Keva (zaprepašteno i žalosno): Sine, pa kako možeš da obitavaš u ovom brlogu?
Dete koje je upisalo čkole: Što da ne mogu, šta mi fali. Sedi, kevo, raskomoti se, oš kafu? Pitam se gde je džezva, videh je pre par dana ispod kreveta, ali od tada joj se gubi svaki trag...
Napredovanje u nauci
Profesor izabere glupog asistenta da ga ovaj ne bi nadmašio. Onda asistent kad postane profesor izabere još glupljeg da ga ne bi nadmašio. Kad u lancu neko bude toliko glup pa se zajebe i sebi izabere pametnijeg asistenta, onda je to napredovanje u nauci.
Poskok
Назив за једну врсту `ексцентричних` девојака.Заиста немам жељу никога да увредим али `поскоци` су свуда међу нама.То су обично студенткиње које су дошле из далеких `предграђа`,како саме воле да кажу, на студије у `велики` град,па после само 2 месеца студирања КАО познају све битније људе са факса и само их гледаш како поскакују од једное до друге особе не би ли добиле мало пажње и показале својим другарицама из далеких предграђа како познају `неке битне фаце`.Такође када се лате било каквог посла у граду,нпр конобарисање,`поскоци` жељни доказивања пред самим собом иду од стола до стола,задржавају се тек толико да чујеш како је позвана на неки рођендан или журку.Углавном локације где и сам знаш да `сви дебили биће тамо`.Срећу се такође по студентским домовима где цео дан проведу куцајућу од врата до врата на `ето тако само да ТИ знаш како сам ја` и како је страва све око мене...
Познате су по томе да поставе `самоодговарајуће` питање типа `Знаш да сам јуче била са оним из 115-ке на базену?` где твој одговор и није толико битан...
( кафић ,отишао си необавезно пиће у сред недеље,поскок те је приметио )
`Ћао,како сте ?! Јао како сам се напила синоћ на рођендану,било је страва! Шта пијете? Е јел сте и ви позвани на пена парти ? ја јесам,а не знам шта да обучем! Значи 2 пива ? А јој...МЕни синоћ водка дошла главе...ццц...`
( Студентски Дом )
куц,куц...
`Ех ћао како си ? Јао баш журим,знаш морам да обиђем цео спрат да их обавестим да има неки хепенинг испред дома вечерас,хоћеш доћи ? Ај дођи биће страва..е одох! Е да..си видео како сам била пијана јуче...Ужас!!
Sve sam ti obezbedio
Učestali izraz roditelja koji se provlači kroz razgovor svake godine na početku septembra. Daje do znanja sinu ili ćerci da su dužni da uče i dobijaju petice jer su njihovi roditelji radili celo leto na skeli da bi zaradili za knjige.
Otac: Epa sine, evo kupio sam ti sve udžbenike. Biologija, hemija, latinski jezik i ova najveća kvantna fizika i psihologija.
Sin: Joj ćale hvala, nisi trebao.
Otac: Znaš kako, ja i tvoja majka smo skupili pare, kupili ti knjige, pribor, platili upis i ti sad trebaš samo da učiš. To je tvoja obaveza niko te ne tera da radiš, čistiš, kuvaš. Da je meni neko mogao ovako da obezbedi sva sredstva ja bi bio doktor nauka. Ajde sad odma u sobu i na učenje neće se sve ove knjige same pročitati.
Horor trip
To je ono kada si predhodno veče gledao neki zajebani horor, tipa klanje, drakule, duhovi itd. Sva ta sranja su ti se uvukla u glavu i jednostavno te prate tokom celog dana. Dok ti na svaku nebuloznu stvar gledas sa strahom, drugi tebe gledaju sa strahom i žaljenjem.
Jutro posle filma.
Ne otvaraš frižider, jer će ti neko odseći ruku.
Ne gledaš se u ogledalo da ti ne bi uzeli dušu.
Ne javljaš se komšiji koji seče drva motornom testerom, ne bi li te iseckao na deliće.
Ne ides u školski wc, da te neko ne bi udavio u wc šolju.
Ne pričas sa svojom mladjom sestrom, jer ti ona danas izgleda kao istrebljivac duse ili neko siroče koje ima nameru da te ubije.
Uvece ne gasiš svetlo i tv, jer postoji mogućnost da ti neko sranje izleti iz kreveta i rokne te dok spavas.
Gledanje horor filmova
- Kada imaš deset godina, gledaš ga kroz prste, a kad je baš strašno okrećeš glavu.
- Kada imaš petnaest, pogledaš neki s vremena na vreme, jer još uvek umeju da te uplaše.
- Kada imaš osamnaest, gledaš ga sa devojkom, kako bi se ona isprepadala, a ti je posle tešio..
- Kada imaš dvadeset pet, pogledaš ga zato što na tv-u nema ništa pametno.
- Sa četrdeset, udješ u sobu svoje desetogodišnje dece, vidiš ih kako kroz prste gledaju neki bolesni horor, i počinješ da im kenjaš kako gledaju te gluposti umesto da uče. Kao što je i tvoj ćale tebi.
Nemoj pogrešno da me shvatiš
Uvod u prozivku.
Izgovara ga lepo vaspitan narator, koji ima nameru da vas pripremi na negativnu konstataciju na vaš račun.
"Mislim nemoj pogrešno da me shvatiš, ali tvoja keva kolko se jebala u mladosti, ti daj Bože da si Zorkov."
Daj mu ga malo...
Савет саговорнику у коме се огледа жеља за појачаним интензитетом радње коју обавља.
- "Ало, ди-џеј, па не чује се ништа та музика овде... дај му га мало по звучницима!"
--------------------------------------------------------------
- "Дај, бре, синак... дај му га мало по гасу, ако мислиш да стигнемо ове године на море!"
Emil Kurcinak
Lik koji je prevodio obične i dugometražne crtane filmove za RTS/RTB, tipa Nindža-kornjače, Hi-men, Snorkijevci itd.
Verovatno bi za mene izbledeo kao totalno arbitraran član TV-redakcije, da mi nije ostala istetovirana u sećanju neprijatna situacija koju bi obavezno spominjanje njegovog imena na kraju svake epizode stvaralo u idiličnoj porodičnoj atmosferi u mojoj kući, pogotovo pošto se ono "k" na kraju prezimena često nije ni čulo.
Čovek je kriv za mentalnu sliku nabreklog, pozamašnog spolovila, koja nam je putem najmasovnijeg tadašnjeg medija redovno bila servirana svako veče.
(Glas sa TV-a):
"...prevod: Emil Kurcina(k)", (sa nepostojanim "k")
-(Moja baba): -Ju-ju-ju! Sram ih bilo, gde je otišao ovaj svet...
-(Moj mlađi brat): -Aaaaaaa, KURCINA!!! Hahahahaha, rekao je KURCINA!!!
-(Ja): -(crvenim, jer sam mnogo stidljiv)
-(Moj mlađi brat): -KURCINA, KURCINA, KURCINA-NA-NA!!!! (oduševljeno skače po sobi)
-(Keva): -(uzima varjaču da bi ga trankvilizovala)
Kupi bato devojci karanfil
Je jedan jako nezgodan Trenutak u kome bez reči možete da dosta kažete o sebi, da ispadnete sve od najvećeg šmekera do najvećeg šabana. Naime, izašli ste u grad na kafu, vino... sa super devojkom ( koju pak ne poznajete baš najbolje) I prilazi vam slatka cigančica koja kaže: Kupi bato devojci karanfil!
E sad jebem li ga kako ja da znam šta devojka misli o tom karanfilu, i da li u opšte voli cveće i to još karanfil, možda i voli, a možda će da misli da sam mentol što sam kupio od organizacije koja navodno krade cveće sa groblja i prodaje po ulici, možda i kradu ko zna, možda će da je bude neprijatno od ostali gostiju i još hiljadu situacija.
...Nekada je to verovatno bilo romantično...
... Možda je i danas...
Mada, činjenica: to je svakako jedna rupa u Matriksu, jedan bag koji se javlja u kafićima, restoranima...
Vi ste danas besni
Ovo je rečenica kojom svi razgovori sa ukućanima počinju i završavaju se, a tiču se tebe. Kada se okreneš u prošlost, cela tvoja familija 10 kolena u nazad su bolji od tebe. Kao novi Ajfon i Nokia 3210, s tim što si ti ta mala Nokia.
Krenimo od pradede. On se školovao do 4. osnovne. Jebiga, smetovi, vukovi, vile i drekavci ga omeli na tom putu. On je sve mogao da postigne. Pošto su mu oca zadavili Bugari u ratu, na njemu je ostalo sve. Morao je da se brine o majci, bratu, sestri Marici, sestri Ljubici i sestri Nadeždi (koja se udade za onog što mu se ime ne spominje u kući, ali to je duga priča). Namirivao je stoku, kosio, orao i kopao, ali je ipak bio čovek.
A sad, deda. Sa dedom je već druga priča. On se čovek školovao za mašinbravara, upoznao u Trstu tvoju babu, oženio se, dobio tvog ćaleta i strica, radio u državnoj firmi, dobio stan, fiću na čekove i dočekao penziju. Jednom reči, pravi porodičan čovek. Pa, ti vidi.
I na kraju, ćale. Gradski šalabajzer. Odrastao na kaldrmi, završio fakultet, koji je u to vreme bio duplo teži nego ovi vaši, jebiga, komunizam, radilo se i učilo. Jurio cice, radio noćnu i završio u roku. Na radnoj akciji upoznao tvoju kevu, naravno, seksa nije bilo dok se nisu uzeli, pljuge nije ni mirisao, trenirao rukomet čovek, nije bio jebivetar kao ti. I da, služio je vojni rok 2 godine, nema tu tih civilnih i koje pičke materine.
Ti. Ti si danas besan. Spavaš do kada hoćeš, izlaziš, vratiš se pitaj kurac kada. Ne juriš devojke, na produženoj godini studija si, ne šljakaš nigde, vojsku nisi ni služio (izvukla ti kevina koleginica sa VMA potvrdu da imaš deformitet cevanica i tabana. Prc, evo vam kurac da ja idem šest meseci po gudurima).
E, sad. Danas deda ima bolove u kostima, pije one kapi za vene i gleda Žikinu šarenicu. Ćale postao tehnološki višak, keva ga izdržava, puši tri pakle dnevno, juri Poljake iz iksa i dva plus drugo poluvreme. E, a kakvi ćemo mi biti...Da li će i nama naša deca biti besna i raditi sve pogrešno, ostaje pitanje na koje čekamo odgovor...
Kantica Eurokrema
Objekat za budjenje lažne nade.
U kantici na koju slučajno nabasate ćete možda naći kupus, pršutu, groždje, masline, kikiriki, keks, integralne grisine, leglo mrava, dedin trofejni pištolj, bratov štek kondoma, blago drevnih Maja.... Ali nikad, NIKAD nećete naći sam Eurokrem.
Rođena devojka
To je ona devojka sa kojem se zabavljate jedno sedam do osam godina, upoznate joj užu i širu rodbinu, zatim ceo komšiluk, znate sve podatke tipa: kada joj je baba izgubila nevinost i šta joj je deda u horoskopu.
- Još uvek si sa onom istom devojkom?
- Pa da, to mi je rođena devojka!
Snajper baba
Baba koja ceo dan, a bogami i noć provodi "viseći" na prozoru i trudi se da joj ništa ne promakne. U svakom trenutku nepogrešivo zna ko je ušao, a ko izašao iz zgrade. Sigurniji je čuvar reda od pozornika.
TO ĆERO!!!
Врло редак поклик који изазива невероватно блаженство код синова женског пола у породицама. Чешће ће се чути браво сине иако је тај син заправо ћерка, али поклик "ТО ЋЕРО!" има изузетну тежину јер тог сина женског пола дигне у небеса због чињенице да је урадио (урадила) нешто што се очекује од праве жене.
Син женског пола: Тата ево ти новине.
Отац сина женског пола: Хвала сине.
Син женског пола: Ево ти ова чутура. Купила сам је пре неких недељу дана али нисам хтела да ти је поклоним док јој не исплетем футролицу.
Отац сина женског пола: ТО ЋЕРО ЉУБИ ЈЕ ТАТА!!!
Ћерка: *кез од увета до увета, срце скакуће од аритмије, душа лебди у блаженству*
Ukrašće te Cigani
Један од начина да своје хиперактивно и истраживањем побуђено дете задржите у дворишту зграде. Отуда ваљда и мржња према циганима, касније, када дете одрасте.
- Милане! Немој да излазиш из дворишта! Играј се ту као и свака деца!
- Мама! Хоћу да видим ту-ту!
- Нема сада ту-ту! Ту-ту је отишао да спава!
- А ту-ту исто спава цео дан као тата? Они раде у исту радњу?
- Не излази напоље без мене! Украшће те цигани!
20 година касније
Милан гледа цигана пролазника и у њему се јави мржња.
подсвест: "Он је зао! Он ће да те украде!"
Inbox jedne tinejdžerke
Svako od nas se na neki način susreo sa ovim psihološkim profilom: crnka, sa šiškama sečenim mikrometarskom preciznošću, slikana u 346 poza u kupatilu, slike sortirane u 38 albuma. Ime i prezime jednostavno nisu dovoljni - mora biti dopunjeno nikovima kao što su: swatka, tatina princezica, nafurana, samo tvoja, NUSKNVP, NUSKNVCZ itd. Ovaj profil obavezno mora da sadrži 30 sestara i 16 braća (čovek bi pomislio da živi u albanskoj enklavi).
- Smarač 1 -
On: Ćao lepotice, kako se zoveš ?
tu si
mac, mac
EEEEJ
Ona: Jel si ćorav, piše ti !
On: To sam hteo da čujem iz tvojih slatkih usnica :* ;)
- Smarač 2 -
On: Hvala što si me dodala
Ja sam iz Šapca a ti ??
Voleo bih da te upoznam
- Jebač 1 -
On: Jesi se naspavala ?
Ona: Uf, da .. ko bebica ^_^
On: Normalno, kad sam te sinoć umorio
Ona: xixixixxi ;)
- Drugarica 1 -
Dr: Fuksarooooo , kuvaj fukicu da mi pričaš sve do detalja :D :* <3
Ona: evo odma, droljetino moja najmiwija :**** <3 <3 <3
- Dečko -
On: Ljubavi, jel si još ljuta na mene ??
Ona: Jesam
On: Sad sam svestan koliko te volim. Izvini, neću sumnjati nikad više u tebe.
Ona: I bolje bi ti bilo
On: Znam da su dušmani ljubomorni na nas i na našu ljubav. Glup sam
ispao što sam poverovao u te priče. Izini što sam reagovao onako. VOLIM TE
MALENA :******
Ona: OK, al nemoj vise da ti se ponovi :*
- Jebač 2 -
On: mačkice, jesi free včrs .. prazna mi gajba
Ona: Ma jok, moram da se vidim sa onim mojim smaračem. Jbg, drugi put
On: Ok, pozz
- Smarač 3 (potencijalni jebač) -
On: Lutko, super su ti fotke. Šta kažeš da te provozam malo mojom novom mečkom
Ona: Xixixi ^_^
On: 063/574****
Aj' dok si obuven
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam!
Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet...
Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru)
Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan!
Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme.
Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o?
Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren.
Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku?
Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme)
Ja: Ajde... daj pare.
Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata.
Ja: Naravno.
Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac.
Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi...
Keva: Što si bre tako bezobrazan?!
Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk!
Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje.
Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao!
Sestra: Uzmi sok!
