Strvojeb
Seksualni predator. Bezkompromisni jebač koji bi i strvinu opleo. Staro, mlado, bolesno il' zdravo, nijedno živo biće nije bezbedno od njegove salagije. Skače na ulične znakove, bandere, napisane pičke na tarabi. Napada sve što se miče, muče ili bleji... Poželjan za izbegavanje kad je pijan, jer mu tad i onako jadni kriterijumi sasvim nestaju i tad bi i sebi utero samo da može. Životni moto mu je ''svugde mu je bolje nego u gaćama''
-Brate sinoć sam cugao sa Šajom i Pajom u onoj novoj diskoteci kod okretnice.
-Bilo dobro?
-Ma bilo dok nije došao tvoj jebeni rođak, onaj strvojeb Kiza.
-Auu, jel naradio nešto?
-Ma u sekundi se razbežala sva pičetina i ostali sve muški i konobari.
-A on? Jel ždero?
-Jok, sipo ko u bunar. Kod osmog piva se i flafičasti evakuisali, a onda je počeo da češka muda i onako krvavim očima da gleda u mene...
-Ne seri?
-Majkemi, usro sam se živ. Pa pola puta do kuće sam mu usput. I šta ću, ja kao idem do kenjare, pa kroz prozorče tutanj kući.
-A Šaja i Paja?
-Nem pojma brate, nisu dostupni ceo dan...
U zmajevom gnezdu
U ciganskoj mahali.
-Izvinite, imam paket za Bruslija Rahimovića. Jel znate gde živi?
-U onu tamo veliku kartonsku kuču. Odmak pored Čaknorisa Ljatifija.
-U jeee, ko da sam u Zmajevom Gnezdu.
-Uzmajevognezdu se odselio u Beć u Nemaćku.
Osvetlio mi se film
Prekid memorije posle žestoke pijanke.
Slikao si celo veče ribice po separeu, đuskao, provodio se. I tamo negde posle petnaestog rubinštajna otvorio ti se poklopac u glavi I sve što si slikao osvetlilo se bespovratno kao stari Kodakov film u Lajka fotoaparatu.
Nema reklamacije, sam si kriv.
*♫♪Dodir leđa o leđa, ruka led ledenaaaa, o kako bol…♫♪*
*klik*
-Mrhjhahlj…. Mhhhhalo?
-BRATE! DOBRO JE ŽIV SI! GDE SI TI, ZOVEM TE OD 6 UJUTRU JEBOTE?!
-Pfuuu… Čekaj malo da vidim. Vidim prozor… veliki…I Vidim drveće kako prolazi….
-KAKVO DRVEĆE?!
-Zimzeleno valjda, tako liči da ga jebem…
-ŠTA JOŠ VIDIŠ!? JEL PREPOZNAJEŠ JOŠ NEŠTO?!
-Auh, stani da se okrenem… Vidim tri stolice prekoputa, sede neki ljudi.
-KAKVI LJUDI BOKTEJEBO! JESU OPASNI? KAKO IZGLEDAJU!?
-Normalno manje više. Jedan čiča, I dve starije gospođe. Aj budi na vezi da ih pitam.
Gospodine izvinite, gde se ja nalazim?
-Mi a fene ez a fickó akar tőlünk?
-Aha, hvala. Brate ovo su đarme, a kad malo bolje pogledam ja sam u vozu za Budimpeštu.
-KAKVA BUDIMPEŠTA MAJMUNE JEDAN! DO PRE 4 SATA SI BIO SA MNOM!
-Matori živ nisam. Osvetlio mi se film, zadnje što se sećam je da sam popio deseti vinjak, posle toga ništa.
-Jegyek a felülvizsgálat! Karte na pregled!
-E matori mora palim.
Izlizati opanke
Заборавио си ти мене, праунуче. А притисло те са свију страна, видим ја, па реко' ај' да ти се бар у сновима јавим. Није ти лако. Гор' високо, а дол' тврдо. Да ти приповедам како је мени било, можда ти буде ласније:
Беа новембар 1915., у Пећи. Једемо ти ми неки клот пасуљ, суморна је слика, киша нека, бљузгавица, блата на све стране, куса војска у тишини, само говеда гладна ричу. Једе са нама и Војвода Степа, реч не проговара. Добар сам ја са њим био још од '12-те, кад'но растерасмо Турке код Куманова. Приупитам, чисто да прекинем мук:
- Је л' мора, Војводо, баш преко албанских гудура? Арбанаси ће нам главе доћи, а ако нам они не доакају, без 'леба и по мразу, сами ћемо скапати.
- Ама, је л' се то ти бојиш, Јанићије? - упита он.
- Није мене стра', Војводо, но ми се клизају опанци - велим ја њему.
Засмеја се она голобрада дечурлија из ''1300 Каплара'', насмеја се и Степа, а није му до смејања. 'Де си ти још вид'о да Краљ, Влада, Врховна Команда, сва скупштина, 'телигенција и војска једног народа напушта своју Отаџбину ђутуре? Дабоме да ниси вид'о, нећеш ни да видиш. И сад се често упитам, да л' је морало тако? Да л' је то била храброс' или лудос'?
А притис'о Швабурина озго од Београда, притис'о Бугарин од Ниша, па нема се куд. И ако пређемо те планинчуге, шта ћемо после? У туђој земљи?
Не питај ме како сам преш'о Албанију, ни кол'ко смо у Скадру чекали на ''савезнике''. Не питај ме кол'ко сам кила им'о кад стигосмо на Крф. Не питај ме ни кол'ко сам бораца сахранио успут.
Ал' ме питај како узесмо Кајмакчалан и пробисмо Солунски фронт. У нека доба, кол'ко смо брзо продирали, стигне ти моја пешадијска чета Врховну Команду на челу. Препознам још с леђа седу главу Војводе Степе, на коњу.
- Помаже Бог, Војводо! - јавим се ја, а видим и њему мило.
- Шта је, вели, Јанићије? Не клизају ти више опанци?
- Познају терен, одговорим ја к'о из топа. За ову су земљу опанци и прављени!
Знам ја да ни теби данас није лако, и тебе опколили са свију страна, па још и озго притискају. Запамти само једно, праунуче: нема Васкрса без Голготе. Слобода кошта, мили мој.
Ај', у здравље, па се сети Јанићија твога, макар о Задушницама...
Period izmedju dva rata
Izraz kojim se u udžbenicima svetske istorije označava period izmedju Prvog i Drugog svetskog rata. U udžbenicima nacionalne istorije Srbije se ne koristi jer deluje zbunjujuće na čitaoce.
Slika za grob sa svadbe
Znak da si bio domaćin čovek, sa ugledom. Malo si švrljo po selu ali žena ti je ćutala. Imaš tri sina, sva tri delije, sve si oženio i imaš čopor unučadi. Išao si u lov i furao opanke for lajf. Slika je obavezno sa udenutim ruzmarinom i biva predodređena za tu namenu još za vašeg života.
-Joj, Milovane, što ti lepa ova slika sa svadbe. Ko dečkić si ovde. Ovu ti mećemo na grob.
-Idi, bre, ženo u kurac.
Prisećajni smeh
Sled okolnosti u vašim mislima koje premotavate dok šetate sami ulicom, vozite se u busu, prisustvujete predavanju (makar fizički), čekate u redu u banci ili bilo gde na javnom mestu, a pri tom se užasno dosađujete. Onda krenete da vučete misli iz naftalina i pravite svakojake asocijacije, praveći nit toliko dugu da na kraju potpuno odlutate. Kad zađete u fazu: mišljenje u mislima, obično se setite nečeg vama vrlo smešnog,i prisutni svedoci vide budalu koja se smeška iz nekog razloga. Oni nemaju razumevanja za ovaj prisećajni smeh. Kada se postidite i svatite da ipak niste sami, skolpite neku ozbiljnu facu i nastavite dalje sa motanjem misli u nedogled.
Red u pošti. Stigla penzija, plata, računi. Stigla vama i stipendija al ostale u redu nešto sve zabole za to. Gledate onaj smorni ček, gledate babe kako se mršte u koloni, ispred vas je doduše jedna zgodna mama koja smiruje ćerkicu. Zagledate ovoj milfači u bulju i nehotično se prisećate radnje farmerki...
''Jao, bre koji je to bio blam. Aj da je bila neka mala radnja, nego u šoping molu! Zakačim onu lutku, ona krene da pada, ja je hvatam i još se izvinjavam istoj. A svi me gledaju kako vičem ''Izvinte gospođо''. Sramota. A makar je, moja cura videla da je me stvarno pojeo živ blam, pa me se sažalila, te je dala to veče. A posle spavanja smo jeli sladoled. Uf bio dobar sladoled. Bolji nego sex. Što ja volim sladoled. Jedva čekam leto. Nisam bio na letovanju šest godina bre! Poslednji put bio sa ćalom. To je bilo vreme. Ja klinja od četrnaest godina i blejim na moru i pecam. A ćale se samo dernja na mene. Tad mi je pričao, dok smo se smarali pecajući, o onome kad je pomagao ujaku na pijaci, pa ujak otišao da fasa, a ćale kao prodaje krompir. I došli neka dvojica i traže džak krompira. A što je najgore, ovaj jedan došao da kupuje a drugi je to jer on se razume u krompir. Ćale natrpa kormpir u džak, pa džak na vagu, i ne može da izmeri. Dodaje on tegove i dodaje. Nagurao na vagu 80 kg tegova, ne može da izmeri krompir. Aj kao da zaokruže na 80. On gleda ne veruje, ovi kažu može. Nose oni džak i još se pitaju kako su ojačali. Kad je došao ujak i video da je zaglavljena vaga, hteo da se upiša od smeha. A ovaj jedan kupac se još razume u kormpir. Ahahaaha, koji kreteni. Aahahaha...''
....ahahahahahhaha!-smejete se ko budala i prodorno razbijate muk u pošti. Svi gledaju u vas i pitaju se koliko ste nenormalni.
Milfača ispred skanja ćerkicu od manijaka.
Vi gledate napred i nastavlajte tok misli od krompira.
Mršenje kose
Za razliku od šonja koji jebu, kose mrse samo junačine čija su dela veća i od balvana koji čuvaju u gaćama.
- Ženo, idi zakopaj one Turke što leže po avliji, operi mi sablju, na'rani konja, pa dođi u dvore da ti mrsim ruse kose u dupe.
Rakijska čaša
Čaša u koju jedva stane gutljaj rakije, a mnogi su u nju uspeli da smeste velike stvari poput kuće, imanja i snova.
Peti oktobar
U svetu: dan kada je 1969. godine na BBC-ju prikazana prva epizoda kultne britanske humorističke serije "Leteći cirkus Montija Pajtona".
Kod nas: kratak predah između dva poluvremena kolektivnog jebanja nacije.
