Osvežiti brak
Izraz koji se koristi za unošenje neke novine u seksualni život dugogodišnjih partnera, kako bi se malo razbila monotonija onog klasičnog skini gaće-širi noge prangijanja čisto da bi se makar približno povratio onaj trip koji su imali prvih puta kada su se do'vatili.
- Videla sam u *Seksu i Gradu* da malo odstupanja od klasike, može da dovede do ponovnog paljenja strasti u nama, ako me razumeš.
- Dobro, skokni do Matijevića po opremu.
---------------------------------------------------------------------------------------
- Takagava san, htela bi malo da osvežimo brak. Imaš li neku ideju?
- O da. Idem odmah po hobotnicu, upaljač, plastelin, loptu na naduvavanje i pčele.
----------------------------------------------------------------------------------------
Đeljana: Enver 'naš kako bi mogli da osvežimo brak?
Enver: Kako?
Đeljana Pa mal' sapuna da kupimo.
Šta više bode - seno ili slama?
Овим питањем се јасно дефинише фолирант, у најчешћем случају - фолиранткиња. То су оне жене (девојке ређе, али њихове кеве и бабе - много чешће) које константно нешто серендају о моралу и невиности, као Мрка Гатор о аутопутевима. Ајд, што серендају, него што своју проповед чине ревносно боље од јеховиних сведока и Кирби презентера. Штос је у томе сви продавци таквих прича прећуткују да кажу шта су, са киме су, кад су и како су радили оно што су сви млади, здрави и паметни људи радили (када им је било време, а не да пошандрцају са 50 и почну да јуре клинке). Реч је свакако о јебању. Какво вођење љубави. Вођење љубави је било до потока, до пласта сена, неко рече - до кукуруза, вајата, обора, штале. Е, кад одведу тамо љубав, онда ухвате па је јебу. И било им је лепо. А онда су оматорели и почели да продају муда за бубреге, у нади да ће тиме ваљда спречити младе људе да уживају у јебачини у каквој су они некада уживали. Дакле, није мотив религиозне природе (да се спасу вечног пакла) нити хигијенске (да не навуку неку болештину, као ономад ја што сам навукао абецеду којечега, али нећемо сад о томе), а најмање од свега је мотив моралне природе - јер, што се тиче морала, многе су морале.
Ово питање може још и да се искористи и као кратеж за прекидање лавине суморног дављења од стране саговорника, а све у циљу директног приступа информацијама.
Пример1:
Година је 1923. Млада и младожења су у својој брачној соби. Одмах до татине и мамине (ето, да знате и ондак су кубурили са стамбеним простором). Тата и мама ћуте и пажљиво ослушкују, јер је то за младенце прва брачна ноћ. Мама се радосно смешка, јер се нада унучету, а тато се смешка јер мисли на срећу свога сина и снајкине сисе велике к`о зреле диње. Из младеначке собе се чују неки звуци, али маторци не могу да провале шта је.
Јутро је свануло. Тата и мама седе за столом и чекају младенце са кафом и ратлуком. Ето нам и младенаца. Мало су расчупани, делују подбуло и исцрпљено. Мама наравно гледа снајки у стомак - већ види бебу коју ће набијати комшинацама у лице, као да има ћуп са златом. Тата наравно гледа снајки у сисе - већ види бебу како сиса и просто су му се помешала осећања задовољства и зависти од те визије.
Тишина. Матори би питали јел било нешто синоћ али нема смисла. Но, мајка ко мајка, тј. жена ко жена, на дупе би пролајала, али језик не би умела да обузда.
Мајка/свекрва: Ја сву ноћ нисам могла да заспим. Нешто ми се мотало по глави, никако да нађем згодно место на кревету. Те ме жуља кад легнем на леђа, те ме жуља када легнем на бок. Како сте ви спавали?
Син: И ми се вртесмо, али никако да се свртимо.
Отац у себи: (Бем те смотаног, ако ову ниси могао да свртиш, онда те дефинитивно направио блесави Милојко, а не ја)
Снаја: Неудобан је кревет, мамо, немој да се љутиш што тако казујем. Није из злу намеру.
Отац/свекар: И, шта више боде - сено или слама?
М: Мене сено.
Снаја: А мене слама.
Отац и син се само погледаше и насмејаше.
Пример2:
Сцена у кући моје дугогодишње девојке, за столом седимо она, ја и њена баба. Не мора да се каже да је баба дошла из неке припиздине, кад ју је деда одовео са села, да ожени здраву, румену и дебелу, авај, препоштену девојку. Јер су ове градске дроље биле, и дроље остале (сви се тешимо истом глупошћу својихи предака). Деда је такође из неке припиздине, али је одлучио да се пресели у град и тамо оснује породицу. И кад отсечеш шиљкан са опанка, он је и даље опанак, само још ружнији.
Баба: Е, децо моја... Волите се, нека. То је лепо. Само, да вам баба каже, у моје време се знало. Чим се мало згледамо, родитељи уговарају свадбу. А, не ко ви данас. Колико сте већ заједно?
Девојка: Ево, већ 6 година.
Б: И, бре! Ја сам се удала после месец дана гледања у мог Милана. А у шесту годину нашег заједништва... тад сам већ имала дете од 7 година.
Д: Мислиш, од 6, баба?
Б: (Рачуна на прсте) Јес, дабоме, 6!
Ја: Лапсус, госпођо, свима се деси.
Б: Ех, тада се знао ред, децо моја. И ко коси и ко воду носи.
Д: А, деда је косио, а ти воду носила, јел тако?
Б: Него како? Знао се ред!! Ред! Мој је Милан био косач само таки!
Д: Косио деда све редом?
Б: Јесте. Косио је и у нашем селу и у 5 околних села. По косидбама су увек ишле удаваче, да траже себи прилике. Мог Милана су све хтеле. Али само сам му ја узела срце. Ниједну није волео осим мене. Ја сам му била прва и он је мени био први, да извинете на изразу. Ето, тако је било.
Ја: То је све лепо, баба. Него, шта више боде - сено или слама?
Девојка: Лудаку!
Баба се кези као блесава јер се сетила како је било лепо ``оно њихово`` што су радили она и њен деда кад су били млади, чак и онда када се у гузицу набије оштра слама на летњој жеги или сено слепи са знојавим телима, па све сврби док се не стрче у поток онако голи и црвени. А онда и у потоку оперу све споља и изнутра. На камичку.
Пример3:
Сцена у сепареу неког кафића. Момак и девојка. Други дејт. Јер су први дејт имали пре 5 мин, пред вратима клоње.
Она: Е, ја много волим да читам. И баш ми није јасно ко гледа Фарму и Великог Брата. Јел се оно тако зове?
Он: Аха. А шта читаш, срећо?
Она: Оно што се данас ретко чита. Шопенхауера. Кегела.
Он: Мислиш - Хегела?
Она: Па то сам рекла.
Он: Не, рекла си Кегела, он је баја који је истриповао жене да раде вежбе за вагину, како би ојачале мишиће након порођаја, а све у циљу бољег секса и мокрења.
Она: Од њега нисам читала ништа, али чудно што то спомињеш. Ја сам, знаш, патријархално васпитана, и не мислим о сексу пре брака.
Он: Ахам... А јел ти знаш да је патријархат укинут 1945. доласком комуниста на власт?
Она: Знам, али моји су заклети антикомунисти и стари Београђани. Мене су васпитали у патријархалном духу, то се код нас очувало у тајности. Ми смо славили славу када су сви славили 7. јул и махали заставицама.
Он: (Сморено) То је лепо чути... А који оно празник беше седмог јула?
Она: Па, празник устанка.
Он: Мислим на хришћански празник.
Она: А, то... Није тад ниједан празник. Хе! Хтео си да ме превариш! Видиш да знам.
Он: (Мисли се у себи: О, волине... Где мене нађу увек ове....) Него, кажеш - ништа секс пре брака?
Она: Не. Категорички! Ко хоће да буде са мном, мора да ме заслужи. Нисам ја као неке лаке рибе.
Он: Дивна си. Такву сам увек желео да имам за девојку. Да скратимо причу - јел могу да те питам нешто, али да ми искрено одговориш?
Она: Питај. (сва срећна)
Он: Шта више боде - сено или слама?
Она: о_О
Он: Маца појела језик, а?
Dvojka
Секундарна рупа, аналац, рч. Ту где јебе срећнији порнићар, јер је овај други црнац заузео први слот, односно чкупи. Такође, нешто о чему ти овде можеш само да сањаш, јер ти је риба домаћа, конзервативна курветина, која ти даје да је клесаш само у цупи, те се изврне ко крава и одапиње неке баговите звуке, ко хелп опција на виндовс пасијансу кад ујебеш колону. Онда ти лепо спас пронађеш у земљи киднапера, оргија и самбе, јер се младе, преплануле католкиње воле севати у двојку не би ли очувале пичију мембрану.
Џонџо брате, добра ти ова кума, фркнуо бих јој га у двојку.
Letnje čizme
Својеврсни обувни оксиморон. Дакле, отприлике исте оне вонаби трендсетерке које зими носе гумене шарене чизме, дизајнд бај Роко Бароко/производи Тигар, сада своја стопала и значајан део потколенице убацују у кожну варијанту са ситним рупицама, упркос температури од 30+ степени. Остатак аутфита оскудева у материјалу, а ту су наравно и наочаре за сунце дијагонале омањег таблета. А доле: чизме. Ко рибе у "Хи-Мен и господари свемира".
Можда се женама стопала не зноје толико, нисам проверио на довољно великом узорку да бих поуздано тврдио, али знам да би аутор ових редова после кратког боравка у тако профилисаној обући лети, емитовао базд раван зрачењу твора ексхумираног на четр'ес' дана.
- Шта носи бре ова твоја на ноге на ову скапсу? Би ме срам да је питам, али... Оно бре чизме, синко!
- Ма пусти, баба, то је таква мода.
- Да нема бре неку реуму или неку жемску болес', да није јалова, пу-пу...
- Није, бре, баба, то је мо-да. А и чизма главу чува, хехе...
- Море, нешто није у ред с њу, пази баба шта ти каже, тешко ће избушена чизма да гу сачува.
Tebi iznad glave ne svetli sijalica, već neonka
Izraz upućen drugaru koji slabije kapira. Pali na guranje. Na kurblu, bolje rečeno. Kao što likovima u crtaćima iznad glave stoji sijalica kad nešto skopčaju, tako njemu stoji neonka, koja trepće prvih desetak sekundi dok ne proradi. U njegovoj glavi, onaj mali hrčak koji okreće točak je seo da zapali jednu i popije pivo.
-Kako me razbija zub, suze će da mi krenu... ne znam da li da ga popravljam ili da ga vadim?
-M...
-Zakazaću kod privatnika iz tvoje ulice, ima sestricu boli glava. Prava sifonjara, još kad joj se kleme ocrtaju kroz onu košulju, izjeo bi je k’o jarac dovratak! Nisam trsio ništa već dva metra dana, skituljko mi se usirio...
-Vadi ga!
-Šta? S’normalan?! Alo, jesmo drugovi, ali ja ne navijam za taj tim.
-Zub.
-Ahaaa... Jebote, uvek zaboravim da ti imaš neonku. Zamalo da te raspenalim u glavu.
-M?
Ekser u osiguraču
Školski primer za onu narodnu jeb'o ćar vajdu, rodila se šteta. Nov osigurač košta 25 dinara, može da se nađe i za 20 ako se uzme veća količina, međutim, lokalni ekonomski geniji su pomnožili tu cifru sa brojem svih osigurača koji će da im pregore dok su živi i došli do zaključka da to košta previše. Zbog toga se često radi licnovanje osigurača tako što se u pregoren osigurač ubace žice iz licnastog kabla po metodi "daj da stavim još dve, za svaki slučaj". Neki još veći ekonomski geniji su izračunali da prosečan domaćin svaki put kad licnuje osigurače izgubi ili baci desetak centimetara neiskorišćenog licnastog kabla i pronašli način da eliminišu to rasipanje materijala.
Rešenje problema je stavljanje eksera umesto licne tako što se ekser zakove kroz ona dva lima na kraju osigurača i onda nema šanse da izgori. Zanimljiva strana ovog ekonomskog projekta je to što sve može da izgori ako ima dovoljno struje, pitanje je samo redosled po kome će da gori, a goreće od najslabijeg do najjačeg elementa. Pošto je ekeser u osiguraču najjači, izgoreće poslednji, odmah posle televizora, grejalice, šporeta, frižidera, kompa, brusilice, fena za kosu, kose, glave, ostatka čoveka, tepiha, parketa, kreveta, ormara, muškatli i manje-više svega osim šamotne peći i stvari koje su pravili Rusi.
Ne gu diraš, ne te dira. A gu diraš, a te ape.
Osnovno pravilo preživljavanja na selima južne i jugoistočne Srbije.
Krmokolj
Uvođenje u svijet odraslih. U mom selu, muškarac si tek kad nešto prikolješ, a s obzirom na kultni status krmadi u našem narodu izbor je jednostavan. U Americi npr. ponosni otac svom sinu plati kurvu kad vrši inicijaciju u svijet odraslih. Jebi ga, kod nas su teška vremena, pa ako platiš da jebeš, nećeš da jedeš, a ti vidi jel' ti milije da ga umačeš koliko god, ili da cijelu zimu tvoji bližnji ršću čvarke i tove se slaninom.
Došao sam iz grada oko pola 6 ujutro, pomalo i pod saugom, tiho, i da nisam srušio fiksni telefon, gotovo nečujno sam se ušunjao u svoju sobu. Svukao lagano odjeću i taman kad sam se , onako, u gaćama spremio da uskočim u krevet, iza leđa sam čuo riječi: „Dobro je da si ustao na vrijeme, voda vri idemo klati, 'ajde!“
Okrenuo sam se, i vidio sjenku kako drži sablju dimiskiju, a grč na mom licu govorio je: „Nemoj mene matere ti!“. Malo sam razabrao u polumraku i prepozao ćaću koji je opet prepoznao da sam ja pijan k'o letva: „A jebem ti sunce alkoholičarsko, pa jesi makar danas mogao trijezan doći, polazi ako ne želiš da tebe vješam na čengele. MRŠ!“
Krmak je bio neobično jak. Čak je i moj otac, prirodno jak čovjek, morao nekoliko puta da ga ošine dok napokon nije ukrstio očima i pao. Dao mi je nož u ruke i znak očima, te uhvatio krmka za zadnje noge. Znao sam šta mi valja činiti, samo objektivna situacija mi nije išla na ruku. Svinja me bacala na sve strane kad sam počeo da je koljem, ko da sam na rodeu...
-„A JEBEM TI NED'LJU NE KOLJEŠ POLARNOG MEĐEDA, DAJ NOŽ I 'VATAJ ZA ZADNJE NOGE!“
Nažalost ni ova kombinacija nije urodila plodom pa je stari zab'o kolac i za njega sapeo zadnje noge krmka i tek tada ga likvidirao.
Svalili smo ga u korito i počeli da ga šurimo. Ćutke. Razočarani mojom brukom. Vidjevši mene kako se prenemažem dok šurim svinju stari je rezignirano konstatovao: „E moj sine, krmak je i sad življi od tebe. Ma , tačno mi dođe da sad i tebe ošurim sa njim.“ Podigli smo ga na čengele, što je malo odobrovoljilo ćaću kad je vidio veličinu krmka pa je zadovoljno, spenkujući ga po butkicama, izjavio: “ Vide ga sine, k'o Nađa Komaneči!“.
Zapao me je nezahvalan zadatak da izvadim drob. Sunce ti jebem pa u njemu je bilo više govana nego u kompletnom nevladinom sektoru. Kilometar crijeva. Dok sam slušao didovo pripovjedanje kako su oni kao klinci naduvavali mijur pa se loptali, malo sam nožem prokin'o drob. Na skali od 1 do 10, smrdilo je kao Bebi Dol. Sanirao sam to nekako i saprao izmet.
Poslije toga nije bilo više delikatnih poslova, čvarci, ladetina... Dodouše malo je bilo rizično sa čvarcima jer sam bio pijan pa je mati oblijetala oko mene bojeci se da se ne skram u kazan.
Eto sad sam propustio priliku ali već iduće sedmice mi je popravni, kod rođaka koljemo. Valjda ću učiniti ćaću ponosnim.
Razgovori profesora latinskog jezika
Obzirom da je latinski jezik mrtav, postaje idealno sredstvo za komunikaciju dva profesora, jer će svako ko ih čuje razumjeti onoliko koliko bi razumio razgovor na papuansko-novogvinejskom.
Znam da mnoge riječi vuku korijen iz latinskog i da se mnoge grane nauke služe latinskim stručnim terminima, ali postoji li neko koga poznajete da će vam na latinskom znati reći: "Dobar dan. Kako ste danas?"
- Moj kolega bio sam ti prije neko veče u potrazi za istinom, a ti znaš onu "In vino veritas". Dođem ti ja pun istine kući kasno, kad me tamo čeka žena i počinje da me lijepi samo tako. To mi čuje kćerka, izađe iz sobe i počne i ona da se dere na mene. Da vidiš da korniks kornici numkvam okulus efodit. Ali pošto znam da klavus klavo ekstruditur, kažem im da se sklone inače im ne dam pare da kupuju one krpetine. Ućutaše iste sekunde.
- Ja sa ženom nemam problema.
- Nemoj sad samo ono - penis bonus paks in domus.
- Ima i toga, kad si već pomenuo, ali presudan je pristup manus inter okuli.
- Probao sam i ja sa direktnim pristupom, ali...
- Mislim bukvalno.
- A, zato tebi žena nosi tamne naočare za sunce! Izgleda da ti je manus malo otišao dekstra pa si joj zatvorio okulum.
- Zamisli, više ne stoji mirno kao nekad. Pokušala je da eskivira.
- Da eskivira? O tempora, o mores...
Ti si ovo posadio naopako
Komentar iskusnog travaroša svežem početniku u poslu uzgajanja konoplje.
Negde oko ponoći na železničkoj stanici, auto sa zatamljenim staklima, izbačene ruke kroz prozor i čuje se neki gegsta rep.
-Motika brate aj promeni pesmu keve ti, dobiću sifilis mozga od ovih indijanaca.
-Gađiglo bre Električar, mojne ti isečem fazu pa da kevi ideš razrok.
-E ako si mi reko, kalamunjo naduvana, kad vidim drotove ima da te prodam u naduvano roblje! I gde je ovaj Džankan, čekamo ga već lapo čuke, ako nam dođu spajdermeni jebaću ga u rč!.
U tom trenutku iz raspalog obrenovačkog busa izlazi legenda srpskog slenga i nosi karton vinjaka u rukama.
-Ne seri da je poneo i nešto za cirku?! Ovaj je puko, keve mi Nevenke! Ajde bem te pijana, kao da si krenuo na svoju saranu!
-Alo mojne vičeš na mene, morao sam neke Moldavke da ukrcam na bus za Budimpeštu.
-Ma boli tebe patka ti si jebo ceo dan, a ja sa ovim pajdomanom obilazim sve lerdije od Žarkova do Žagubice, travu sam zadnji put vido na Marakani kad je Zvezda ušla u Ligu Šampiona!
-Ne seri nego šibaj pozadi i drži ovaj vinjau!
-Oću kako da ne, oćeš i da ti popušim usput...
I dok su se banderaš i Džankan svađali ko dva klinca oko korneta, Motika je pripalio džokavac i dao mu ga po gasu. Dok si reko buksna eto naših putnika na Pančevcu. Kad ja tamo ono međutim... Neka baba se u busu pošibala sa vozačem, jer je u cegeru nosila mrtve četnke pa je bus napravio kolonu od mosta do granice sa Albanijom. Posle pola sata Džankan završava sa poslednjom flašom vinjaka i pali skajp da se čuje sa Frenkijem i Tulumom, jer su ugovorili neke rave za vikend kod Frenkija u stanu. Znači nemam pojma gde nađe net na sred Pančevca, ali znam da je Motika posle treće buksne počeo da priča sa jelkicom na retrovizoru o uticaju globalnog zagrevanja na parenje člankovitih glista. Električar je naravno izašao iz zadimljenih kola i krenuo prema pandurima da vidi šta se dešava. Ha prepoznao je pandura, neki Džemalov ortak koji ga je dovozio kući posle bančenja preko mosta.
-Jel bre Palica kakav je ovo krkljanac?
-Ma stoka bre, potukli se oko kila smrdljivog luka. Gde si ti pošao?
-Ma mi pošli preko kod baba Radojke, ali izgleda da ćemo morati na skelu.
-E aj prođite vi, reći ću ovima pajvanima da ste iz Crvenog krsta.
-Tebra imaš vops za ovo, samo ako mi je šofer još na zemlji...
-Motinjo pali taj krš i pravac Borča plantaže!
-Fala kurcu, nestalo mi rizle pa sam počeo da rolam u ove tvoje novine.
-Šipu Rac to mi je diplomski džankosu jedan! Šta sad da nosim pred komisiju, gajbu vinjaka i Evertonov dres jebem vas falične!
Diže se rampa ko Mandingov palamar kad vidi sitnu Azijatkinju sa tetovažom na leđima i pičkom ispoliranom Fa proizvodima na bazi meda i kavurme od Patagonijskog jazavca.
Pred kapijom deda puši neki skank i razgovara sa komšijom, nije nas ni izvalio kad smo ušli. Na vratima baba Radojka kuka na sav glas kako se gudra nije primila i kako je Džemal otišao u blokove da traži novi zeleniš. Pošto smo se mi smorili kao turski šofer na Labudovom jezeru, seli smo u kola i pravac blokovi. Kako smo prešli Pančevac ja i dalje ne znam, ali onaj skank što smo našli pod sedištem je bio TAMAN.
Njihalo strave
Prangija enormnih gabarita. Kurčina koja se ponosnom vlasniku njiše izmedju nogu kao klatno na babinom zidnom satu. Slično kao što na tom satu kukavica kuka kad odzvoni pun sat, tako kuka i partnerka kojoj je odzvonilo posle susreta sa ovim pendrekom. Onaj koji poseduje njihalo strave naziva se tronošcem. Pri njihanju proizvodi zvuk k’o lajt sejber iz Ratova zvezda.
-Kako sam navrnuo komšinicu sinoć na svoje njihalo strave, propeler zviz varijanta, kao u Popajevom crtaću. Ogletovao je vazelinom, pa nacedio limuna, da se stegne! Danas je vidim, hoda k’o šestar.
-To, raskrečatoru!
Padavan
Ni klinac, a ni matora drtina. Tu je, blizu, malo mu fali, ali nema ono iskustvo i znanje da konačno stigne do titule. Nestrpljiv je kao keruša u teranju, nema onu smirenost i kuloću koja odlikuje majstora džedaja. Pripravnik koji ima velike snove, a ponekad i potencijal da ih ostvari ("Sila je jaka u njemu tip").
- Auuu, vidi kakva je ona žemska tamo, šta bih joj radio samo...
- Ne trči pred rudu, mladi padavane, daleko je sunce. Ona je Premijer liga, a ti tek praviš korake u nigerijskoj beton ligi.
- Ali gde da propustim priliku, vidi samo kakva je. Sunčanu ti ždraku, kad se nagne a dekolte sevne...
- Alo, mladac, pusti matorog da ti objasni neke stvari, a sad isključi tu svetlosnu sablju, nabošćeš u ovoj gužvari neku slučajnu prolaznicu, pašće šamar dok si rek'o ArTuDiTu.
Zaštitni znak
Parče lima okačeno na kapiju kao znak upozorenja da se iza nje nalazi miroljubiv rotvajler koji napada samo ako trčiš sporije od njega.
Tolkin
Расиста, али са оксфордским образовањем. Успео је да прикрије расистичку филозофију под плашт софт кор епске фантастике.
Патуљци - Тотални Јевреји. Ниски, брадати, болесно опседнути златом, најбољи драгуљари, истерани из предачких домова (које су запоселе снаге зла) и поврх свега, кукастих носева. Да, експлицитно је то нагласио.
Добри људи - Бели људи са запада. Довољно.
Лоши људи - све етничке мањине Средње Земље. Црнци, косооки, смеђи, укратко, сви са југа и истока.
Орци & Мордор - Карикатура исламских освајања са, погађате, истока. Саурон је убер зајебани хоџа који се дере са свог минарета, Барад-Дура.
Вилењаци - ЛГБТ заједница. Добро, био је расиста, али и латентни геј.
Голум - Ето шта ти се деси кад потпаднеш под утицај истока.
Саруман - типични потурица.
Хобити - Енглеска багра. Покушао је да их представи као господу, али назире се њихова права природа. Дувају, пију, краду и уништавају накит, иду босоноги и деру се по дивљини и кад им се укаже прилика, шиканирају националне мањине са истока.
Romtal Kombat
Oldskul ciganski stritfajt, bez pardona i nedozvoljenih poteza, sa ratnim pokličima učesnika koji se čuju jednom u životu, gde se šiba bakarnim provodnicima i drevnom ''random zamah'' tehnikom.
Romtal 1 na 1 je nerealno moćan prizor, ali grupno lešenje je jednostavno epika koja bi zasenila i javno spaljivanje hipstera na lomači na Trgu Republike.
(Predveče, Pizdinci, Romsko naselje.
4 vesela, mladolika Roma sede pored Tamića i komadaju neki bakarni oluk što su maznuli koji sat ranije.
Na blatnjavom horizontu primiču se druge 4 senke. Jamezdin diže glavu da vidi ko ide. Instant šlog terapija kreće.)
Jamezdin: (glasnim šapatom) Avatare! Avatare, pička ti materina gluva!
Avatar: Š'a je bre, š'a 'o'š?
Jamezdin: Idu ona četvorica š'o smo im juče marnuli onaj karburator i potkovicu s' one crkotine!
Avatar: U sunce ti jebem! Tofko, Tarzane, dolaz'te vamo!
4 zajebana, vilidž fensi stil Roma prilaze ovoj četvorki, vidno spremni minimum za svadju, ali je eskalacija u nešto više izgleda neizbežna.
Djontra: Alo bre, ti, kepec! 'Ste nam vi ćornuli ono srce od Tamić i kopačku od mo'e mazge?
Tofko: Šaaa bre bilo? Ništa mi nismo dirali bre, alo! E!
Djontra: Nemo' lažeš cigošu je'an, vidim da lažeš k'o mama tvoja!
Tofko: Š'a s' rek'o za moju mamu? Pu, cigane jedan! :pljuje:
Djontra: Alo bre jadov, sad ka'te do'vatim.. Aaaa, vid'! VID'! Tamo iza šupe! Uuu majku ti jebem neokupanu, eno nam ga iza karburator bre!
Avatar: Sisaj bre kurac smrdljivi, š'o ste ga ostavili u svom Tamiću, a, a?!
Djontra: U majku ti ciganjsku, saću te olupam! Drž' ga, Geleru!
(Nastaje opšta potera tima Djontra za timom Jamezdin. Kroz par minuta, Jamezdinovoj kompaniji ne ostaje gde da beže, sabijeni u ćošak, tuča neminovna.)
Škeljčim: Š'a je bilo pičkice, nema kuda, a? :naleće na Avatara:
Avatar ('vata kurblu od FAP-a sa zemlje): AJDE AJDE MATER TI JEBEM, TIŠ MENE DA BIJEŠ! (Škeljčim zastaje uplašen od kurble, vadi neki zardjali skakavac iz I Balkanskog rata.)
Škeljčim: A OŠ TAKO JEL!? Drž ga Mazute, mamu mu jebem! Gadjaj ga cigljom!
(Mazut vata blokčinu od 10 kila i baca na random ka ovoj četvorici, spiči Tarzana po nozi)
Tarzan: AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA SAĆU TI JEBATI SESTRU POSRANU!
(vata neke bakarne kablove i počinje svom silom da bičuje Mazuta, ovaj vrišti k'o curica) (Jamezdin ušao u Tamić i u strahu i žurbi uspeo samo da da kontakt, upalio se radio, Ipče u zenitu svoje karijere i uspona krene da prži preko uzjebanih zvučnika, uz mešavinu dranja od koljaže)
Nešto se čudno sa mnom dešava STANI KURVOOOOOOOOOOOOO (Djontra vija Jamezdina) meni se luta dok ona spava AAAAAAAAAAA UJEO ME JEBO MU BRAT SESTRU PEDERSKU (Jamezdin pali kontra napad) otvore se oči k'o kafanska vrata BEŽ TOFKO, UZO KOBRU (Mazut uz'o kobru da vija Avatara) ej, ti noći, sestro moja JEBI MU KEVU, JEBI MU KEVU BRE (Tarzan navija za Jamezdina) primi me za brata AAAAA PUSTI ME PUSTI MEEEE AAAAA (navatao ga Geler) varale me mnoge, i ja sam ih var'o AAAAAAAA (Tarzan odvalio potkovicom Gelera po ćubi) u tamnicu života sebe zatvar'o TI ĆEŠ. MENI. DA. BEŽIŠ! (Škeljčim seo na Tarzana pa ga pesniči) i sad me život muči i seca UZO LUDAK PIŠTOLJ BEŽ KROZ ŽBUNJE BEŽ! (Jamezdin ubo premiju iz Tamića) ej pesme tužne, vi ste moja deca.
(Kraj Romtal Kombata, utihnuli učesnici, Djontra i kompanija šmugnuli kroz visoko rastinje u nepoznatom pravcu na uvid pištolja koji je Jamezdin potegao, utihnuo Ipče jer su crkli zvučnici kad je Tofko odvalio glavom o haubu pa sjebo akumulator; sledi sabiranje bitke)
Tofko: U majku im jebem kalajisanu bre, cigoši raspali. Aaaaaa, kako boli! Opecam se rasek'o na ovaj lim!
Tarzan: Aj' nf sfri, meni favi pova vivice i noga..
Avatar: Mene Geler nabo kobrom zguza, pogle ovo (skida gaće da pokaže).
(ostala trojica) ALO BRE PAVIJANE JESI TI NORMALAN ZNAŠ TI KAKO TO SMRDI ALO BRE! Spakuj to!
Jamezdin: U majku im jebem neobarenu, jesu ludi, al' smo im pokazali ko je Džipsi King ovde bre, opa!
(Stiže Tuksam, Jamezdinov ćale, vidi situaciju, skonta šta je bilo)
Tuksam: Da ti se Dževde tvoje najebem, šta ste radili, idijoti jedni raspali?
Jamezdin: Pa ništa ćale.. Onaj karburator i potkovicu samo uzeli, a ovi odma oće da se biju, pa se morali braniti.
Tuksam: Za ta sranja? PA TU NI NEMA BAKRA, PIČKA LI MATERINA OBA ČETVORICI; NIŠTA VAS NISAM NAUČIO GOVNA JEDNA! To ni onaj slepi Beharet preko puta neće da kupi, makar ne im'o za mekiku. Ajde sad svi se kupite odavde i mrš kod baba Zure da vam šamanizuje te rane, ako je ikako moguće, da ne pocrkate k'o mačići, nemam za masovnu sa'ranu da vam plaćam tu. Aj' sad mrš da vas ne vidim! Joooj Tošo da si živ, da vidiš šta mi rade ova drvad neopevana..
Uruk-hai
Grupa veoma zajebanih metalaca, masne, duge kose, k'o od brega odvaljeni, proseka visine i težine 1,90m sa 100kg. Ne dao vam Iluvatar da skontaju da ste neprijatelji, čitaj narodjaci, fenseri, hip-hoperi i ostalo.
Brane: E, kako bilo sinoć na Vajt Senzejšnu?
Cane: Ćuti, ne pitaj! Jedva živi stigosmo. Naletesmo usput na neku grupu Uruk-haia, valjda su krenuli u onaj njihov Izengard od SKC-a da slušaju onu njihovu nečastivu dreku. Kad su nas videli, onako sve u belom, već sam video kako žele da nas našminkaju u plavo.
Brane: I? Šta je bilo?
Cane: Šta-šta?
Brane: Pa šta je bilo?
Cane: Pa šta misliš šta je bilo? Bež'te noge, posraću vas, trčali smo toliko brzo da bi nam Husein Bolt pozavideo dok nam je horda bila za petama i glasno urlala. Sreća pa su oni bili pod punom ratnom opremom, kožne jakne, deset kila gvoždja na njima i martine, inače bi nas stigli. Da znaš da mi nije bilo svejedno.
Brane: HahahaHahahahaHahaha....
Cane: More, šta je bre smešno pička ti materina?
Brane: Ma zamišljam tebe kao Gandalfa Belog kako bežiš od šačice orkova. Keso!
Cane: Ha-Ha, šupičkumaterinu! A ti si mi kao neki Boromir pa bi sam ostao da se biješ sa njima?
Brane: xD
Biti prosečan
Повиновати се стандардима данашњице. Навијати за Звезду или Партизан. Ићи у Грчку на море. Смувати прву рибу, која од ортакиње затражи ваш број. Пласирати изанђале фразе из домаћих филмова, као оригиналан хумор. Држати у именику бројеве гомиле људи, које никада нећете позвати, нити ће они вас. Носити "нормалну" одећу. Гледати РТС, стварати одавно створено, и трошити одавно потрошено. Пљувати иза леђа, док се вама иза леђа пљује. Журити на последњи "дневни" аутобус, терати у курац циганче које проси, прелазити на црвено када нема мурије. Стартовати рибе када удари пиво, готивити само немачка кола, седети на клупи само ако није влажна. Ићи на други час, јер на првом не уписује, шацовати раскокане женске гузице у врелини летњих дана. Бити насмејан, по потреби дрзак, пуцати тикет због само једног меча. Користити виљушку јер су дошли гости, уваљивати туки пријатељу у женском друштву, ради његове елиминације. Гласати за десницу, а у друштву величати демократе, шишати се на кратко како доликује, слушати хаус, носити беле патике.
И тек тада нећете изазивати њихов презир. Постаћете само још једна кап, у том бескрајном виру људи. Нико вас неће само кратким погледом одбацивати, због расцветалих крајева ваше дуге косе, и чудног натписа на мајици. Причаће са вама као са себи равним, неће бити тог страшног терета. Тог страшног терета, због којег при уласку у просторију у којој седи десет непознатих људи, бар десет ће вас замрзети, а да нисте још изговорили ниједну реч. По први пут ћете себе почаствовати сјајем из плавих очију непознате девојке. Ходаћете улицама слободно, неприметно, добићете оно што сте одувек и желели, тај јебени мир, који имају други.
Запитаћете се, зашто сте уопште пркосили свему. Из табора "оних других", прећићете у табор који сте мрзели, табор "оних".
Вече на Калемегдану, непосредно након мог препорода. Пушим јефтину цигару, у кораку са мном шета још гомила људи. Сви изгледају као јебени позери, а и ја са њима. Група клинаца у замраченом делу тврђаве, из свог гласа урла, невешто имитирајући скримерске блек метал вокале. Пре коју годину, радио сам исто. Тридесетак људи који су туда пролазили, исмева, псује, или патетично цокће. Постаје ми невероватно чудно, јер сам сада и ја сам, на тој "нормалној" страни. За тренутак себе запитам, зашто једноставно не батале револт, смувају неку рибу, и прикључе се веселом каравану.
Мрзим себе, мрзим јер сам се продао, али први пут за двадесет година, то што ти клинци раде ми делује сулудо. Сада сам на другој страни, емоције се мешају, али ипак схватам: Некако је боље, нема тих ланаца који ме везују, нема предрасуда. Бити просечан, то је заиста бити слободан.
