Kad zamirišu jorgovani
Данас сам умро, а можда и јуче, не знам. Дошло ми је обавјештење на Фејзбуку: "Умрли сте, сахрана сутра. Наше поштовање". Међутим то ништа не значи, можда сам умро и јуче.
Гасим нотификацију. Палим цигарету.
-Умро сам?
Хмм, мора да је тачно, Фејзбук не лаже. То се 100 % десило. Пипам руке, хладне су... али хладне су и увијек биле. **Интернет не лаже. Медији не лажу.** Дакле, мртав сам. Супер, искористићу ово вријеме да учиним нешто корисно за моје вољене, а да мртав сам... не могу ништа промјенити и да хоћу.
Палим још једну... убија овај Винстон црвени 100с, навућу какве ракчине. А шта ме боли курац и онако сам мртав. Увлачим повећи дим, сипам ракију на којој пише "Момир - крушка, 1995. година". Ђед покојни правио да имам кад се будем женио. Ваљда може ђеде и за сахрану? није фрка никаква. Палим јутјуб, палим "Стари багреме" од Баје, ракија клизи.
Нова цигарета.
Нова чаша.
Континуитет уношења дуванских и алкохолних деривата у себе не престаје, али шта ме боли курац, мртав сам. Још један сам у низу.
Да ли сам стварно мртав? или сам изгубио себе у мору других. Хм, тешко питање. Може једна ракија да разбистри мозак. Наравно да може, кад си мртав, ваљда имаш и право да се убијеш.
Можда и нисам физички мртав још, можда сам само изгубио идеале и размишљања да бих могао живјети. Можда сам продао оно што сам некада био да бих се обезбједио? вјеру за вечеру... можда.
Видиш, о томе нисам размишљао.
Палим Фејзбук.
Моји драги пријатељи, изгледа да су и они мртви. Нема више неких објава, све је то политички обојено, у црвено или плаво. Мртви, дефинитивно. Зашто и ја млад скончах? да, да, синови.
Ракија? - зашто да не. Једна, друга пета, десета, нестаје црвено и плаво. Остало је само црно.
*Устај сине, седми је октобар, мораш гласати. Знаш фала Богу за кога ћеш, ваљали су нам.*
А можда да се ипак правим и физички мртав?
Кад дођу тешки дани,
кад оду сви јарани
***кад замиришу јорговани***
Хоће ли икад престати мирисати?
Pokrivanje preko sredine
Osnovna zaštita usnulog organizma. Sto posto helta i armora u cugu. Deluje bilo da jedinka spava na jogi dušeku na 25 stepeni ili na rosnoj sedimentnoj steni na Maljenu: važno je da se nađe neko hipersenzitivan da prebaci makar ponjavu preko lumbalnog dela. Najosetljivijeg. I spavač je siguran.
Ričard Gere spava go do pojasa, ali, pazite - do pojasa. Sredina je bezbedna. Kakvi da se prehladi, pa da svaki čas prekida muvanje trčeći do klonjare!
Baka najpre pokrije preko sredine. Još ni prve spavačke bale nisu krenule, a ona već nabacuje duplo ćebe i nešto vrača. I ušušne marginama, da ne nazebe drob, kako ona kaže.
Zaključak: Ko pokriva preko sredine, ne može biti loš čovek!
- Jao, Boso, mislim da je on taj! Gosn. Pravi!
- Mungos? Izbambusao dobro, a? Heh.
- Ma dobro to, mada jeste triput uzgredbudirečeno. Nego, kad sam pala ko domina i zakuntala na trosedu, uzeo penjoar i pokrio me preko sredine.
- Gosn Pravi, vaistinu.
Nekropostovanje
Kada se upišeš u bakin leksikon koji si iskopao iz škrinje na tavanu.
*ime i prezime:*
1.Milostiva Hadžimarković
2.Golub Tufegdžić
3.Moša Marjanović
4.Gebels, Jozef
5.Teodosija Jadranić-Dalnatinski
6.Nenad Antić
*den roždenija:*
1.23.jun letnja Gospodnjeg 1904.
2.16.6.1905.
3.13.9.1908.
4.29.10.1897.
5.12.4.1907.
6.11.04.1990.
*hobi:*
1.epika na salvetama
2.klis
3.šutanje masnih krpenjača
4.drukanje Roma kod profesorah
5.sablažnjavanje
6. dota, LoL, nekropostovanje, troll
Banjalučanka
Гудра купљена од пара стечених жицкајући за карту до Бањалуке.
"ЕКВ" моменти Јандриног јата које јадна матер ни у лудилу не би извалила:
*Својој старој мајци рекао сам ја, снаја ће ти бити бањалучанка.*
Đavolak
Najnemirniji anđeo... i to onaj s rošćići, što bi moja baba rekla.
Dete koje može sve da uradi a da pritom ne ispadne ni bezobrazan, ni nekulturan, glup, nevaspitan... simpatičan svima, kako u familiji tako i okolini.
Babi može da čopne i malo savijače iz rerne i da joj nabije u klompu, ova neće da se ljuti još će i da umre od smeha iako se ispekla... Kevu će pući peckalicom za muve po faci i neće dobiti batine jer je tako tužno pogledao i rekao, ***Mamice, samo nisam hteo da dobiješ malariju i da mi umreš.***... Nastavnici likovnog će razbiti mozaik samo da bi joj video sise...
Ne miruje nikad.
Ima nečeg u tom osmehu i pogledu...
... u centru sela Bogave, Jasmina kupuje cigare i sličice za decu...
Žaklina: Evo i kusur, 200, 300, 500, 820. Nemam sitno, uzmi **soft** žvake.
Jasmina: Daj **čungu lungu**, od tih imam gasove... Ijuuu, promoli glavče kroz trafiku. Eno ga Stani...
Žaklina: STANIMIR!
Jasmina: Ahhh, donesi briska.
Žaklina: E, nemoj ovde da mi svršavaš bre... Pogledaj, kakav je dasa, baš bi mu ukrotila zmiju...
Jasmina: Kažu da je pravi đavo, mmm, Stanimiro Fuego...
Opel Ascona se zaustavila... električni podizači stakla rade svoj posao... sa kasete piči ***Step baj step, uuu bejbeee***, lagano se skidaju cvidže...
Stanimir: Devojke, ajmo na po jedan Skenderberg konjak u ***Tropiko***, a? :vragolasti osmeh: Jasničak, zašto gledaš u banderu? Ovde sam: mah mah:
Žaklina: Jaco, Jaco?
Jasmina: Zamislila sam se nešto...
Stanimir: Sećaš se nečega, a? :namig:
Jasmina: Huhu, ma ne bre, hihihi, nemoj da me zezaš....Oduvek si mogao da me nasmeješ.
Stanimir: Kacam inteligentan i šarmantan oduvek bio. Lepa si mi... čini mi se još lepša nego zadnji put...
Jasmina: Ne, nemoj to da radiš, ne. Ti si mi još uvek bolna tač...
Stanimir: Stare vatre nisu zgasle, Jasničku moj...
Jasmina: Daa, ahhh...
Stanimir: Pođi sa mnom, vodiću te... :limenka sprajta u čelo:
Žaklina: Beži bre idiote, nemoj da je ložiš više, upiša mi trafiku!
Oho, otkud vi?
Узвик лажног одушевљења који се просто отима из грла сваки пут када на улазним вратима угледамо непозване госте који нас управо прекидају у јелу, депилирању бркова, гледању серије, припреми за излазак или неком другом догађају истог нивоа важности.
Право значење овог усклика би отприлике било : пичка вам материна неваспитана, зар је тешко окренути телефон и најавити се пола сата пре доласка!
Блејиш пред ТВ-ом и једеш пицу. Никог не очекујеш али изненада неко звони. Трчиш да отвориш у нади да су они што продају хуманитарне честитке или омладинци неке странке који јуре сигурне гласове. Већ се спремаш да им опсујеш све живо и мртво и залупиш врата таквим интензитетом да те чује и комшија на дванаестом.
Отвараш врата. Сусрећеш се, очи у очи, са бабиним млађим братом из Угриноваца и његовим ментално заосталим усвојеним сином.
- Ми дошли!
- Охо, откуд ви? Уђите, баш ми је драго што вас видим! (а у себи им псујеш све по списку, целу ближу и даљу родбину, укључујући и сопствену бабу).
Kaplje
Leže neka kinta, muvari se. Malo socijalno, malo konobarisanje, malo pošalje rodbinica iz Ojstriha, malo građevina. Ima se, nije da se nema. Dok kaplje - dobro je.
Uraditi Sub-Zera
Pogoditi partnerku ejakulatom nakon čega ona ostaje nepomična odnosno zaledjena usled zaprepašćenja ili straha da će se sledećim pokretom još više izmazati. Potez isto kao i bacanje magije sa Sub-Zerom mora da ima besprekoran tajming da se ne bi savila ili postavila blok. Nakon uspešnog zaledjivanja najbolje leže aperkat, ali to je već stvar ukusa.
Vitez Koja
Peta nindža kornjača ometena u razvoju. Nepravedno diskriminisan od strane svoje nabildovane starije nindža braće. Siroma...
Umesto najnovijih modela nindža predajnika (kao gorepomenuta četvorka), on u svom oklopu ima fiksni telefon.
Mesto pod suncem
Imaginarna lokacija ka kojoj teži svaki rab božji od trenutka kada napusti majčinu utrobu i ugleda svetlost dana. Ne mora nužno da bude vezana za sunce i suncem obasjana mesta, za šta su nam najbolji dokaz oni koji su sreću našli u skandinavskim fjordovima, ali pod obavezno se odnosi na neku vrstu blagostanja. E sad to blagostanje se razlikuje od čoveka do čoveka. Na primer, ljudima kojima je porodica najveće bogatstvo mesto pod suncem će biti tamo gde će sviti porodično gnezdo i podići svoju decu, dok ga oni koji vole da žive život punim plućima zamišljaju na nekom karipskom ostrvu uz dve pičke i čašu nekog skupog pića.
**Dedal**: Sine, konačno sam našao rešenje kako da pobegnemo sa ovog ostrva.
**Ikar**: Slušam vas, oče.
**Dedal**: U tajnosti sam skupljao i voskom od sveće povezao pera galebova u dva para krila koja bi bila dovoljno snažna da nas odvedu odavde.
**Ikar**: Sjajne vesti, oče! Krenimo odmah!
**Dedal**: Polako, sine. Moram te prvo upozoriti da ne letiš prenisko jer će voda natopiti krila ali takođe ni previsoko jer će sunce istopiti vosak i pašćeš u more.
**Ikar**: Ne beri brigu, oče. Konačno ćemo naći naše mesto pod suncem!
***Ikar 1917 p. n. e. - † 1897 p. n. e.***
Polutka
U slengu, pola grama heroina (skraćeni oblik lutka). Naziv termina potiče od nekadašnje merne jedinice za sirovo životinjsko meso (svinjetina uglavnom).
Ekstremnije tumačenje porekla naziva može dovesti do povučene paralele između nemislećih, prežderavačkih 'sindikalnih' generacija i njenih ruku dela - mlađe, heroinske generacije. To je vešt i ciničan osvrt, koji ističe autodestrukciju, iščašen smisao za humor, ali i prekor upućen starateljima.
- znaš da je Spiridon overio u liftu, cela polutka u gan...
Ljančesterka
Земљуша, прашинарка. Окорели вид љане, у основи обична крезава брашњара, намазана златним нијансама које додатно руже њену примитивну појаву. Одликују је нишањење у правцу најзајебаних мета и нереално мишљење о сопственом постојању.
Тупог погледа, кметовских црта лица и поганог језика. Кћер њу примитивса, или плод односа између приплодног вепра и касирке из самопослуге "Горица", смрад и трулеж који се крије испод њене шкољке, не успевају да угуше ни сви ти парфеми, ђинђуве и миришљаве амајлије. Сваким гестом и удисајем сере енормну количину најштрокавијих гована по идеалу жене.
Све да никада ниси имао девојку, уколико те примети са таквом, мајка би ти најрадије гневом надахнутим шамаром преко фаце одрадила вазектомију и изазвала карцином тестиса, док би те ћале избацио напоље, тако му циганске круне из Барија.
Е, кево, Марија и ја завршили са јебачином па сад идемо да сунемо шину дса и неку флајку Међеђе крви.
- Океј, само обуци ту дебелу јакну, хладно је, и немој више да си ми доводио у кућу овакве раштимоване љанчестерке, да ти не бих почупала сва она говна око компјутера и скотрљала их у Раковицу.
Важи, ако будеш ишла до Максија купи ми онај пикант сенф, знаш да само у њега умачем виршлу. Ћао!
- Ћао пиле мајкино!
Mirne duše
Bez griže savjesti činiti neku radnju. Osjećaji se totalno isključe tokom radnje, ne mislimo na posljedice koje bi se mogle dogoditi poslije čina.
- E nećeš vjerovati, opalio sam komšiku Milicu!
- Sereš!? Pa kako si mogao, jebote, mala ima momka, ozbiljna veza! Sad će raskinuti zbog tebe! E jesi smrdo, majke mi!
- Ma kakva crna ozbiljna veza, šta pričaš?! Mala je makadam na kvadrat! Znam ja da je ona u vezi, i žao mi je momka, al' kad je ravulja, mirne duše sam je trsio.
- Daj broj!
Siroma'
Beda neopevana. Ne mora nužno da bude u materijalnom smislu.
Često biva i siroma' s pamet.
Toliko je siroma' da nema ni za "H".
- Vid' onog jadničeta! Pantole flekave na kolenima, a na džemperu zakrpa preko zakrpe.
- Ma siroma'! Otac mu teški alkos, a mati se udara k'o da ima kasko.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Tomo, Ivica opet jede papke od praseta hnjo hnjo..
- Šta'š Mrko, siroma'!
Ima l' petica?
Blic-zajeb drugara od 25+ godina čija devojka ide u srednju.
- E đe si, nisam te vidio sto godina! Šta ima novo?
- Ma nema ništa brate slatki, šta će biti. Kako ti živiš, ima l' petica?
- A jeb'o sliku svoju...
Sajonara
Hmmmm... Da, da... Tako, dakle, stoje stvari? Danas si razočaran skoro svim i svačim, u kurcu si nekom, još malo pa totalnom, pa širiš negativan vajb kao pčele polen. Simpatično je to, simpatično. Mislim, žalim slučaj i saosećam sa tobom, sve je to normalno i svako ko se iole smatra humanoidom prođe kroz to u nekom trenutku svog ovozemaljskog života. Neko i po par desetina puta, ako ćemo da budemo pošteni u preraspodeli bolnog bremena.
Ne znam kako da ti pomognem, stvarno ne znam. Ne, nije za poželeti tvoje trenutno psihičko stanje. Ne bih te čak ni poslao na posmatranje, da tokom psihoanalize tvojih misli, mladi psihići ne bi, kojim slučajem, pošandrcali. Jeste, sad te poprckujem malo, ali šta ću kada si savršen materijal za to. Ne, nije lepo, ali ovakav dril je sasvim na mestu, jer od nas stvara bolje ljude. Ja sam kroz slične dril seanse već prolazio i, kao što možeš videti, ništa mi ne fali. Da, znam da je tek dva i trideset popodne i da mi je ovo treća šljivka, ali meni je danas slobodan dan i ja sam odlučio da ću da čiliram i uživam tokom celog dana. Pijem domaće, nikako stranjsko – takav mi je standard.
Da, da - svakako: zbog ovakvih kao što sam ja i jesmo u kurcu kakvom jesmo. Jeste, jeste - takoe! Vidiš kako ti sve znaš, kao prava 'čelica Maja Marijana. Murš, bre i sikter pride! Nisam na radnom mestu da bi mi pridikovao. U svome sam domu i rešio sam da ovaj resto od plate iskoristim kako treba - za svoj pležir. Ćef mi je, eto, da uživam u plodovima svoga rada. Uostalom, ti si došao kod mene i krenuo da mi jadikuješ kako ne jebeš. Dobro, dobro, Džeremi, izvini - znam da jebeš. Možda ne ženske, ali mene sada sigurno jebeš u mozak, penetriraš mi u psihu samo tako.
Dobro, bre, čoveče - koji je tebi đavo? Ti se non-stop nešto žališ, non-stop nešto kukaš, non-stop sliniš kao neka trinaestogodišnja tinejdžerka koju je simpatija iskulirala kao da i ne postoji. Da te neko ko te ne zna vidi tako skrušenog, pomislio bi (o, mučenik) da su sve muke sveta na tvojim plećima. Oplakuješ sudbu kletu što je tebi podelila loše karte i što su se nebesa urotila protiv tebe i što ti svi rade iza leđa. To je zato što si ti tako jebeno bitan i mrze te jer si tako kul.
Hej, hej - ja tvoju švecu pominjao nisam, te stoga ni ti moju staru da nisi uzimao u usta, da ti ne bih zavalio jednu roditeljsku šamarčinu sada, jes' čuo? Ne treba mi tvoje izvinjenje, budalo, već mi treba da zaćutiš i da pokušaš da obradiš barem deo ovih informacija koje ti pružam. Svestan sam da je to nemoguće, ali moram da pokušam. Ne, ne govorim ja da si ti debil, već da se ponašaš tako. Jao, izvini što nemam obzira prema tebi i tvom trenutnom "u kurcu sam strašnom" stanju.
Ti bi voleo da si se rodio u vremenu kada svet nije bio u ovakvom šitu ili kada barem ova zemlja nije bila u ovakvom sjebivitisu? Nema da brineš, sa' ću da u "Večernjim novostima" u rubrici „Pisma čitalaca“, ostavim tekst sa tvojom žalopojkom, a Marti i profesor će doći da ti pomognu čim ga pročitaju u toku nedeljnog popodnevnog čaja, kada inače prelistavaju stare novine.
Kakav razlog? Čekaj, čekaj! Ti 'oćeš da kažeš da je nekada bilo razloga što je sve sjebano, a sada je sve sjebano samo sjebanosti radi? Na kojim si ti drogama? Vidi, svet nikada i nije bio sjeban sa razlogom. Sve je to do ljudi koji imaju potrebu da u svemu sjebanom pronalaze neki razlog koji opravdava lošu situaciju. Kada jednoga dana budemo proživljavali zombi apokalipsu, sigurno je da nećemo tražiti razlog zbog čega mrtvi ne ostaju mrtvi, već ćemo pokušavati da na kraju dana sačuvamo glave na ramenima.
Šta to znači? To znači, brajko moj, da je ceo jebeni ljudski rod oduvek bio u nekim sranjima, bilo većim, bilo manjim. Oduvek se sve svodilo na očuvanje glave na ramenima na kraju jednog i na početku drugog dana. Radiš, znojiš se, krvariš, dobiješ kintu, platiš šta imaš i onda dođeš doma, otvoriš pivo i uživaš u onom prvom, najhladnijem gutljaju, najlepšem od svih. Izgaraćeš na dva posla da bi skupio kintu za dažbine i za vraćanje jebenog kredita (jeb'o ti dan kad si se opek'o i uzeo ga) sada, a sutra, kada skineš tu bedu sa vrata ćeš moći da malo odahneš. Kažem "malo", jer odmora nikada dosta, a obaveze i računi pritiskaju sa svih strana. Sutradan će situacija biti još gora, pa će neki likus koji se vratio iz mrtvih pokušati da te gricne.
Znam, jeb'o me Romero da me jebe - neka. Bolje i da me on jebe nego da budem patetični, cinični nihilista koji kuka. Da, govorim o tebi. Što? Pa, zato što si veoma naporan i zato što mi kvariš auru i unosiš sivilo u toplinu doma moga. Od te tvoje životne epopeje dobijam dijareju. Sam sebi si iskopao raku uzimanjem kredita; daske za sanduk si sastavio onda kada si rešio da finansiraš onu malu sisatu i sve njene hirove, 'mesto da si lepo uložio u svoju budućnost. U sanduk si legao onog trenutka kada si pomislio da si mnogo jak, pa si počeo da se bahanališeš svojim odnosom prema drugima – spalio si većinu mostova iza sebe bez da si zastao i razmislio makar na tren. Ekseri u tvom kovčegu bili su svi oni događaji koji su usledili od kada si dobio voljno od svoje drage, kada je kinta presušila i kada si ostao bez šljake – kada si bukvalno sam sebi postavljao nogu i samog sebe degradirao.
Zato te molim, ljudski te molim, da me poštediš svog daljeg prisustva u mojoj bližoj okolini, od sada pa nadalje, na neodređeno vreme. Ne mogu, brate, više da se zamaram sa tobom. Idi gledaj u sunce ili idi po uput, pa posle nastavi pravo do psihijatra - oni barem imaju naknadu za baktanje sa tvojom sortom, dok ja to radim na volonterskoj bazi. Da sam neki NVO-ovac, pa da i ima neke logike da to radim. Ovako - ne. Putuj, igumane - u svet vrli ti pohrli. Pusti mene, ubogog mediokriteta jajarskog, da uživam onako kako mislim da treba. Sajonara!
