Razgovor za posao
Модерна верзија хиљаду и једне ноћи. Послодавац дави, а ви будете удављени до изнемоглости.
- Име?
- Ђоко.
- Презиме?
- Курцагић.
- Образовање?
- Имам.
- Који степен?
- Факултет.
- Који факултет?
- Електротехнички.
- Шта очекујете од посла?
- Плату.
- Зашто баш код нас?
- Бил Гејтс ме још није контактирао. А паре за сопствену фирму немам.
- Искуство?
- 15 до сада.
- Молим?
- Туђе жене не дирам, одма' да се разумемо.
- Мислим на радно искуство.
- Разносач пица у пицерији "Цхина" у Јајцу, вишегодишњи млекар у Власотинцу и шериф у Канзасу.
- Јесте ли икад радили у струци?
- Како да нисам. Мењао сам сијалице по кући, поправљао компјутере.
- Значи разумете се у рачунаре.
- Да претежно у оне рачунаре старијих генерација. Процес поправке је као код ЕИ Ниш телевизора.
- Како то?
- Физичким контактом. Пожељно је да буде јак и брз, као Брус Ли што је својевремено знао.
- Је л' ме ви то зафркавате?
- Не него вас зајебавам.
- Хоћете ли бити озбиљни?
- Све зависи.
- Од чега?
- Питања.
- Па шта фали овим до сада?
- Креативности.
- Добро. Јесте ли верник?
- Не. Али ми је дебели Буда много готиван.
- Имате жену и децу?
- Децу имам. Једно двадесет комада. На сваком континенту по три.
- А жене?
- Дођу и прођу. Другови остају.
- Где себе видите за 5 година.
- Сад је јул?
- Да.
- На Хавајима. Туристички.
- Мислим пословно.
- Знам.
- Па...
- У најмању руку, као директора Мајкрософта.
- Амбициозно, нема шта.
- Па како другачије да скупим паре за Хаваје?
- Живите сами?
- Имам цимера.
- Ваш однос?
- Преговарамо на две недеље, кад понестане чистих гаћа и чарапа. Мора неко да однесе све то на прање.
- Често вам је гужва у стану?
- Не. Само радним данима.
- Значи, немате неке услове за рад код куће?
- Одакле вам то?
- Стално вам је гужва, па сам мислио.
- Лоше сте мислили.
- Имате ли хоби?
- Гледање у плафон.
- Јесте ли тимски играч?
- Све зависи с ким.
- Ваш идеалан партнер.
- Црнка, метар седамдесет, груди јака тројка.
- Мислим на сараднике.
- Ко им јебе матер.
- Имате ли пороке?
- Не.
- Значи не пијете? Не пушите. Не дрогирате се.
- Пијем.
- Редовно?
- Кад ми се пије.
- Водите ли рачуна о исхрани?
- Наравно.
- Па како се храните? Здраво?
- Живо.
- Хвала вам што сте дошли. Зваћемо вас.
- Оћете курац.
- Молим?
- Нећете звати.
- Зашто тако мислите?
- Нема теорије да добијем овај посао.
- Што то мислите?
- Зајебавам вас све време.
- Добили сте посао.
- Фала.
- Видимо се сутра у 8.
- Ваљда нећемо.
- Што?
- Јесте се погледали у огледало? Довиђења.
Sredovečni ljudi
Kada napuniš 40, razviješ potpuno novu vrstu emocija koja se zove "moralni bes".
Znate kako bi se sada iznervirali kada bi vam neko zviznuo mamu u lice ili vas nazvao odvratnom vrećom govana koja ne vredi ni 5 para za koje se prodaje vaša sestra kurva?
E, zamislite taj bes, samo u ovom slučaju je izazvan trivijalnim stvarima: "14-godišnjakinje u bikiniju? Besan sam! Previše se psuje na TV-u! Deca bi mogla da čuju, a znate kako su deca sklona imitiranju."
Ako si bio liberalan, postaješ konzervativan. Ako si bio konzervativan, postaješ Šešelj.
I, ironično, dok se žališ na to kako su 14-godišnjakinje previše promiskuitetne, istovremeno imaš aferu sa 18-godišnjakinjom kao deo krize srednjeg doba. Ah, kriza srednjeg doba. Period kada shvatiš: "Sranje. Na pola puta sam do groba, a nisam postigao ništa u životu." I zato impulsivno kupuješ novi auto i varaš ženu (ili muža - pošto i žene i gejevi takođe imaju krizu srednjih godina) sa mnogo mlađom osobom. Tvoj rezon je: "Ako mogu da jebem mladost, zadržaću mladost."
Ali ne možeš da jebeš kao nekad - a da se ne lažemo, nikad nisi ni bio sjajan - tako da jedini način da zadržiš mladu devojku ili dečka pored sebe je da ih sponzorišeš. Znaš da te samo iskorištavaju, ali nije te briga. Sve što želiš je da budeš mlad. Zato gutaš vijagru ili cialis u ogromnim količinama. Kupuješ mnogo lubrikanata. Nije stvar u seksu. Stvar je u mladosti - oni je imaju, ti je želiš.
Ako si muško, kriza srednjih godina te prođe posle godinu-dve. Pomiriš se s tim. "Nisam više mlad kao nekad", kažeš sebi i nastaviš dalje. Ako si žensko, kriza srednjih godina ne prestaje dok zvanično ne postaneš baba, oko 65. rođendana. Nastavljaš da mažeš šminku više nego ikad. Pokušavaš da ubediš sebe da izgledaš dobro. U međuvremenu, sise su ti se oklembesile i lice ti se smežuralo. Ponestaje ti energije. Počinješ da se smeješ stvarima koje zapravo nisu smešne. Tvoje drugarice su jadne kokoške koje bi kao tinejdžerka mrzela iz dna duše. Znaš da nijedan muškarac ne želi da te jebe. Naravno, mogla bi da nađeš nekog koji hoće - ali red više nije kao što je nekada bio. Sada ti moraš da juriš njih, umesto oni tebe. I imaš muža koji ne želi ni da te takne, jer je previše zauzet gledanjem "Dnevnika 2" i "Velikog Brata".
Ovo je period kada prestaješ da budeš oštrouman i mladolik i postaješ tup i zatvoren. Zapadaš u kolotečinu i to ti nimalo ne smeta. Jedino što može da te iznervira je ono što drugi ljudi rade da bi se zabavili. Zapravo ono što te stvarno nervra je to što je tvoje vreme prošlo. Nisi više pun potencijala. Nekada si imao potencijal, ali si ga protraćio. Sada si pun gorčine i sve što želiš je da ceo svet bude dosadan kao ti. I zato vičeš na decu na igralištu i kažnjavaš ih kad crtaju nasilne slike. A posle se žališ kako su deca previše kenjkava.
Zdrava mržnja prema autoritetima koju si nekad imao kao tinejdžer je nestala. Sada veruješ u sva ona sranja za koja si nekada znao da su laž. Misliš da nasilje u filmovima izaziva nasilje u stvarnom životu. Misliš da je fetus ljudsko biće. Postao si kompletni idiot.
Osim... Osim ako ne zadržiš srednji prst u vazduhu. Osim ako ne dozvoliš da te sistem uništi u tvojim 20-im i 30-im godinama. Onda ostaneš potpuno sam na ovom svetu: previše radikalan za svoje vršnjake; s druge strane, i dalje viđen kao matora budala od strane mlađih generacija. Postaješ društveni izgnanik koji propoveda istinu za koju nikoga nije briga i sve to dok se boriš sa svojom bednom samoćom. Bol s kojim si se suočavao kao tinejdžer deluje kao raj u poređenju sa tugom koju sada osećaš. Tada su uglavnom bili u pitanju hormoni, sada jad nosi istinsku intelektualnu težinu. Uzdišeš. Svet je očajan i mračan. I svet se nikada neće promeniti. I zato, tiho i bez mnogo kukanja, patiš.
Vozač hitne pomoći
Čovek za koga je formula 1 nedovoljno izazovna vozačka okolina, previše ograničena pravilima i "propisima". Gde je tu uzbuđenje ako dok voziš 100 na sat ne ideš Slavijom u suprotnom smeru, ideš kroz Kneza Miloša suprotnom trakom, ili koristiš trotoar kao legitimnu treću traku za preticanje?
Kao i sam posao, proces selekcije je brz, nasilan i na granici ludila:
Preliminarni test uključuje pisanje sa desna na levo, i proveru nepoznavanja saobraćajnih propisa.
Poželjno je biti daltonista na dijagonali crveno-zeleno.
Onda se potencijalnim kandidatima prezentuje slagalica, a prolaze oni koji zatraže pneumatski čekić da je reše.
Zatim se posluži šoder za užinu, a nastavljaju oni koji traže repete, ali i oni koji odbiju da čekaju u redu već preskoče šank u menzi.
Na kraju, praktični test:
Trka kolima iz Batajnice do Kliničkog centra u petak uveče na kišni dan, preko Gazele na kojoj je lančani sudar. Ko uopšte pokuša, a ne odustane kod Genexa - prošao je!
Kao i svaki uspešni organizam, i vozač hitne pomoći ima svog parazita. Dok vozač razdvaja saobraćaj kao Mojsije Crno more, ovaj kandidat za prestižno mesto najmanje poželjne vrste u univerzumu napada ga sa leđa, tako što se prikači za zadnji branik i time se brže probija kroz saobraćaj.
Količina mržnje generisana ovim činom dovoljna je da ispuni svaki nedeljni ručak sa taštom u Beogradu tog meseca.
Majndfakerke
Endemska vrsta vezana za prostore gimnazija i umetničkih škola te raznih filozofsko filoloških fakulteta, mada ni tamo nije dominantna. Najčešće uspeva u gornjoj srednjoj klasi roditelja uspešnih intelektualaca ili uspešnih privatnika neuspelih intelektualaca. Ona se ne odeva tako da bi pokazala kolko je dobra pička, ona se odeva tako da bi pokazala koliko je opičena. Nju pare ne interesuju ko ove druge normalne ženske. Nju ne zanima šta voziš, ni kolko si sladak, ni da li se sve drugarice lože na tebe, ni da li si prebio nekoga u gradu za vikend. Ona voli frajere koji ne prave belaja i ne psuju Alaha. Ona sluša džez ili trip hop ili tako ta neka alternativna rock sranja od kojih sam ja davno digao ruke kad sam rekao zbogom pameti i bacio se na alkohol i narodnjake. Takvu ženu ne možeš da odabereš, ona odabira tebe.
Radimo ja i moj dobar ortak na mešalici i cugamo pomalo kad nailazi moja obostrana simpatija iz srednje škole. Nisam je video od mature i sada izgleda lepše nego ikad. Suknjica sa razrezom, gola ramena, kosa uvezana tako da otkriva svu nežnost onog dela između uveta i vrata koju imaju samo lepe žene, usne razvučene u širok osmeh i pametne okice kao i nekad pre.
(iz nekog razloga ja sam u ono vreme bio sposoban da privučem inteligentne devojke. Valjda zato što sam ćutao kad su se drugi svađali pa su mislile da sam veoma pametan, kao onaj lik u pripovetci “Vođa”)
I tu krenemo onu standardnu priču ćao, ćao, jao bre nisam te video/la 100 godina, ona završava sociologiju ja stao na drugoj, nije bilo kinte pa šljakam dok ne vidim šta dalje (drugim rečima prso), si vido ovoga onoga, šta rade, ko se udao, ko ima decu, ljubavni život, bla bla bla vidimo se čujemo se ćao, ćao.
I tu moj kompa (koji je inače duša od čoveka kao i svi dobri namučeni ljudi sa kojima se ja družim) počne da balavi te:
- Šta ti dođe ova riba, te daj mi njen broj.
A ja mu kažem:
-Man se bre ložiš ona je majndfakerka, a ja i ti da smo pametni ne bi bili ovde de jesmo. Doduše, mogli smo je tresnuti lopatom pa dok je topla, nego završavaj to pivo, neće ta kolica sama da se voze.
Veselin
(Ovaj izraz sam stotinu puta čuo od svog druga A. Svaki put kad bi ga neko pitao o devojkama on je za sebe govorio: „Ma, ja sam Veselin.“ Izraz je pokupio u nekoj emisiji Laneta Gutovića, a ja za priču znam iz druge ruke...)
Veselin je, kako je on to objasnio, neugledno konjče bez pedigrea koje puštaju da odradi romantični deo, tj. predigru, da „ uveseli“ nezainteresovanu ždrebicu i spremi je za parenje. Onda, kada treba da dođe do akcije, puste rasnog pastuva, a Veselin ostaje sam sa svojim bolom u duši (i u preponama, verovatno).
Neretko se dešava da momak pikira devojku koja je jako povučena, ili hladna štreberka koju momci naizgled uopšte ne interesuju. Ona ga naravno odbije kao navalentnog i dosadnog, ali sada, sa probuđenom seksualnošću, sigurna u sebe i svoje kvalitete, za kratko vreme pronalazi drugog, frajera koji joj se dosada činio nedostupnim. To je benigni slučaj Veselina i normalna pojava.
Mnogo je gori slučaj (a dešava se češće nego što se u to veruje), kada devojka ne odbija momka, već je itekako zainteresovana, a momak se smota, bilo zbog nesigurnosti u sebe, bilo zato što devojku smatra polubožanskom sveticom koje on nije dostojan, bilo zato što od ljubavi očekuje previše ili što ni sam ne zna šta ’oće, ili od svega toga pomalo.
Tu se flert i platonska ljubav završe tako što devojku pokupi neko treći ko je ne smatra sveticom, najčešće pastuv koji ih je promenio dosta, pa mu ni ova ništa ne znači. Veselin je poslužio svrsi, pa mu ostaju bol u duši i pornići na internetu i „Moja je pesma lagana“ od „Valjka“ .
Kao klinci od 20 leta šljakali smo preko leta na građevini, kada je jedan od nas mlađih iznosio svoju priču o tome kako se nedeljama muvao sa nekom devojčurom, ali ipak nije imao hrabrosti da načini odlučujući korak... Taman kad je bio ubeđen da je devojka potpuno njegova pojavio se treći, nebitni lik i maznuo mu curu ispred nosa, tek tako.
Pažljivo nas je saslušao jedan bivši mornar.
(Mornar je bio izbeglica iz Hrvatske, koji je, eto, delio istu muku sa nama ostalim fizikalcima a bio je daleko najiskusniji lik na gradilištu, ne samo po pitanju žena. Obišao je svet uzduž i popreko, ipak, o svojim putovanjima nije pričao mnogo, samo o ženama koje je sretao usput... Prostitutke u Rusiji, savršeno oblikovane Indijke koje, opet, mirišu na loj, vitke Afrikanke bez grama sala koje svoje usluge ne naplaćuju novcem, već sapunima i dezodoransima, šta je sve radio u Južnoj Americi, Španiji itd. Prema svojoj računici, bio je sa oko 80 i kusur žena, a nije mi delovao kao lažovski tip čoveka, samo ga nisam pitao koji je deo od njih je morao da plati, ali i to mu je nekakvo iskustvo.)
Elem, Mornar je prišao mom vršnjaku, roditeljski ga uhvatio za ramena i prodrmao:
- Šta ima da te je stid, je l’ imaš kurac!? Je l’ imaš!?
- Imam..
- Pa šta ima da te je stid!
(Čovek se nikada ne uči na tuđim greškama. I ja sam i pre i posle toga igrao ulogu što Veselina, što ovog drugog koji otima ribe. Iako pretpostavljam da su 90% ljudi na ovom sajtu prevejani jebači, neka priča bar posluži mlađima kao upozorenje, pogotovo ove Mornareve reči.)
Dragi, kupi mi vibrator!
Реченица која мушкарца приближава линији смрти услед шока, срчаног напада или нервног слома.
Реченица коју ће упутити драгана када неке ствари крену надоле или из неких других разлога, а која ће у мушкарцу произвести низ хаотичних мисли и идеја.
Ноћна мора једнима, другима најбољи пријатељ, сапутник у усамљеним ноћима.
Вибратор.
- Волим те, најдражи мој! У свим деловима стана смо општили на различитим новима, ма и ван! Желим новину, желим њега! Желим вибратор! Користићемо га и заједно, ако треба, душице моја! Учини ми срце моје!
----------------------------------------------------------------
Слушаш. Не верујеш. Гледаш је. Не познајеш. Питаш се - зар нисам био довољно добар? Па опет, ако нисам - да л' је с комшијом...?! ВИБРАТОР! Еј! Зар ми није добар?!Сетиш се - једно време је стално куповала краставце. Да ли их је јела? Рађа се сумња!
А онда...гледаш справе по стану. Одједном, све, к'о у неком паклу, најгорој ноћној мори, поприма облик курчевине која се полако уздиже и улази у њу.
Ћутиш. Бленеш у празно. Зар ми је МАЛИ?! Зар је вештачко боље од природног?! Од овог мог?!
Интернет. Луташ. Листаш. Мини вибратор, мулти-спид, водоотпоран! Мој није мини, никако! Мулти-спид је и водоотпоран. Хмммм...шта јој сад то треба?! Све сам јој дао!
Гледаш даље. Могућност даљинског управљања. Шест брзина. Дванаест. Наборан. Еластичан. Стаклен. Реалан. Глатки. Нежни. Грубљи. Танки. Дебели. Тих. Двоструки. Двоструки! За вагину и за анус! Хммм...вибратор масажер!
Глупе машине! Све то имам и ЈА! А тек боје! Зар јој боја треба?! Обојићу га! Да! Обојићу га у розе! И то вриштајуће розе са тиграсто-зебрастим дезеном!
Види, види, овај и светли! Шта ће јој светло онде доле?!
Црвениш, презнојаваш се. Хвата те нека мучнина. Тешко ти је. Тераш себе да размишљаш. Брзо. План! План ти треба. Размишљај. Размишљај. Мисли!
- Па онда удара на моју МУШКОСТ! А, не, не, не!
----------------------------------------------------------
- Душо, душице! Види шта сам донео! Мини вибратор теби, а мени лутку на надувавање са ВЕЋИМ грудима!
Sveti Nikola mu stavio petardu u čizmu
Од малих ногу мангуп. Намјерно гурао коцку у круг, чисто да нервира родитеље. Светом Николи слао пријетећа писма да ће му горити икона ако не пошаље најновију сегу и BMX са шеснаест брзина. Зајебанција му никад не досади, па прави смицалице и под старе дане. К'о да га је ћаћа правио комиран, а матер гутала ексере у трудноћи. Старом је бушио кондоме, а послије није хтио да дијели играчке с браћом. У гостима обавезно обрука родитеље усмено се посравши на квалитет домаћиновог сока од зове, а домаћици прокуне неслану чорбу, због чега се људи почну црвенити као дебил послије трчања кроз коприве. Кад дођу кући ћаћа га сваки пут напенали ногом у гузицу тако да поскочи к'о катапултирана румунска шампионка вишебоја, али он наставља по старом. У основној је прднуо у школски дневник и закопао га у дворишту, на фасади шкрабао љубавну поезију везану за директора, пса и мајку (''Слобо, јебо ти пас матер! ПФЦ!''), махао ћундаром пред дјевојчицама... Пошто је васиона за било какав нормалан посао, почиње да глуми трансформерсе у рекламама за космодиск гдје лафо не мож' да 'ода, а касније чудесно игра ужичко. У градском превозу подјебава пензионере игром ''трзања'': крене да устане, намами погледе баба с цегерима, причека навалу, почеше гузицу и опет се удобно смјести. Кад уђе контрола с коментаром ''карте на преглед'' вади Атлас и нуди да изаберу карту. Задње паре даје на цугу и цајке. Нашика се, падне под сто и остатак вечери се пита што је плафон низак. Несрећницу која се удала за њега не вара никад, осим у свакој прилици. Непоправљив као сломљена ваза и изгубљен као даљински.
- Стефане несрећо, јеси ли спремио састав о љетном распусту?
- Јебо би вас нешто питати...
- Реци?
- Може ли о томе како сам се провео на селу?
- Ајде...
- Е 'вако: Једног дана одлучише родитељи да ме одведу на село да видим коње, краве, овце и остале животиње што смрде на говно. Ујутру ме је пробудио пјетао и ја срећан што ми је ћаћа дозволио да понесем ваздушну пушку овјерим мрцину по по челендре. У, каква је то мета била. Баба је кукала како јој је тај пјетао био најбољи и скакао на све коке, а ја ништа нисам разумио и само сам јео највећи батак који сам видио у животу. Касније сам с дедом ишао у шуму по клипе за потпалу и он ми рече да је управо на том мјесту упознао бабу, кад је био мојих година. Ја га питам зашто је у мојим годинама упознавао бабе, а он ме само чудно погледа и рече да сам повукао на ћаћу и да никад од мене човјек неће бити. Касније смо водили кобилу код неког Стојана и био сам узбуђен што ћу видјети борбу. Кад смо дошли пред кућу, деда повика ''Стојане мрцино дебела, излаз' напоље!''. Каже деда да поздравим чику, и ја учтиво ''добар дан чика Стојане мрцино дебела'', а он се смркну и нешто промрмља. Отишли смо у шталу да гледамо борбу, било је неизвјесно и на крају скочи Стојанов коњ на нашу кобилу. Жао ми бјеше што смо изгубили, а деда је задовољно гладио брк и викнуо баби дај ракије! Чудно... Следећи дан смо ишли на пијацу да гледамо животиње. На моју велику жалост није било никаквих лавова или жирафа како сам очекивао. Пришли смо неком човјеку са свињама које су смрдиле а и он је смрдио, па нисам знао од кога да се одмакнем. Ту купишмо голему крмчину. За вечеру је било прасеће печење, пошто су долазили родитељи да ме воде кући...
- Доста! Не могу више, дајем отказ!
Pogled iz čekaonice
За њега је поглед серијског убице игрица за мале бебе. Да је Хичкок ово спазио, његови хорори би били макар дупло страшнији. Поглед који леди, одузима и оно мало костију због којих сте дошли код лекара. Упућују га старије особе женског пола, у чекаоницама Домова здравља, и намењен је особи која има везу да не чека.
- Ало бре, ало бре, хватајте га, чекам овде од 7 и 15, испратила сам обе паузе, на једној је гузио сестру, на другој му је пушила, и сад пушта овога преко реда! Е не може! ГДЕ ЈЕ ОВДЕ ПРАВДА?
Da mi plate u crnkinjama
Суптилан начин да ставиш неком до знања да не би ни у лудилу то нешто урадио! Кад хоћеш да истераш инат по сваку цену, макар та цена била и гомила гузатих црнкиња.
Хоћеш да идемо на Карлеушин концерт?
-Не бих ишао на њен концерт да ми плате у црнкињама.
Стварно, ни за црнкиње?!
-Ни тада!
frizura "kružni tok"
Vrlo popularna, ali nimalo omiljena frizura kod sredovečnih muškaraca kojima se, zbog genetske predispozicije i ponekog spoljašnjeg faktora, kosa jako proredila i opala, naročito na temenu, formirajući tako prepoznatljivu ćelu kružnog oblika.
Pičke materine
I tako dalje...
Ona moja žena nakupovala neke pudere, kreme, karmine, pičke materine...
Ptica trkačica
Objekat zaluđenosti i opsesije muškarca koji se zaljubio k’o tetreb. Ona postaje jedina u njegovom vidokrugu ograničenom k’o zaprežnom konju. Ona je svima ostalima samo prosečna devojka, a njemu otelotvorenje svega što mu savršeno odgovara i treba.
Mesecima, pa čak i godinama, on besomučno juri pticu trkačicu, postavljajući razne zamke i smicalice ne bi li mu konačno pala šaka, ali avaj, svaki plan se izjalovi protiv njega i završi u katastrofi pre i da je svestan toga, kao jadni Pera koji stoji u vazduhu izvan litice, još ne shvatajući da će uskoro početi da pada u svoju gorku i bolnu propast.
Uroš: E, stvari s Ivanom baš napreduju, sinoć smo se baš dugo šetali i pričali, i mislim da počinje konačno da kapira da mi se sviđa.
Teodor: Da, verovatno je to razlog što sam je juče vid’o u parku gde šamara krajnike onom Marku iz pekare.
Uroš: A... (Izraz lica laganog raspadanja iznutra)
Teodor: Čuj, da je Pera kojot imao imalo mozga da bi sebe nazvao genijem, taj bi s vremena na vreme pojeo i neku kokošku da ne bi umro od gladi. Lovi ti dalje da ne gladuješ, a ptica trkačica će doći na tvojega jednom.
Uroš: Ma jesi ti u pravu, al šta da radim...
Teodor: Šta da radiš? Ići ćeš s nama na TDI žurku večeras da nađeš sebi kokošku.
Kovrljanje
Stanje pijanstva kada idete tri metra levo, tri metra desno, padnete, hodate četvoronoške, poljubite pod, jer mislite da je žensko, upadnete u jarak, odspavate i na kraju promašite rođenu kuću.
Mile: Šta bi sa Lazom sinoć, nisam video kada je otišao? Je l' preživeo, mnogo se ubio, pričao mi kako je on taj koga je Bog predodredio da promeni svet. Umirao sam od smeha.
Pera: Ne pitaj me, pratio sam ga čisto da vidim gde će da ode i da ga ne pregazi nešto. Kovrljao se po putu, bilo me sramota što ga poznajem, smejali nam se ljudi.
Zvezdino godište
Dok pišem ovu defku mnoge devojke zvezdinog godišta postadoše punoletne, pa izraz i gubi na značaju. Al' ipak ima svoj smisao i zaslužuje da se definiše.
Koristi se za označavanje nabujalih tinejdžerki izraslih u širinu, visinu i dubinu (Al rastu ova deca), a rođenih 1991. godine.
Blagopedofilski izraz.
Aludira na Zvezdino osvajanje Kupa Šampiona te 91. godine.
Posle toga sledi Partizanovo godište (1992. kosarka)
(nekad, al' ne tolko davno)
Vidi ovu, koja maconi!
Uf, to od Perinog brata od ujaka sestra od strica, sad upisala medicinsku, zvezdino godište.
E jebi ga, ja se ne petljam s nekom koja nije čula za Transformerse.
