Puši kurac, u crkvenom slengu.
- Kakva muželožnička mantija, oče Komunalije!
- Celivaj mi bludišu, Hegemonije!
Puši kurac, u crkvenom slengu.
- Kakva muželožnička mantija, oče Komunalije!
- Celivaj mi bludišu, Hegemonije!
Oldskul ciganski stritfajt, bez pardona i nedozvoljenih poteza, sa ratnim pokličima učesnika koji se čuju jednom u životu, gde se šiba bakarnim provodnicima i drevnom ''random zamah'' tehnikom.
Romtal 1 na 1 je nerealno moćan prizor, ali grupno lešenje je jednostavno epika koja bi zasenila i javno spaljivanje hipstera na lomači na Trgu Republike.
(Predveče, Pizdinci, Romsko naselje.
4 vesela, mladolika Roma sede pored Tamića i komadaju neki bakarni oluk što su maznuli koji sat ranije.
Na blatnjavom horizontu primiču se druge 4 senke. Jamezdin diže glavu da vidi ko ide. Instant šlog terapija kreće.)
Jamezdin: (glasnim šapatom) Avatare! Avatare, pička ti materina gluva!
Avatar: Š'a je bre, š'a 'o'š?
Jamezdin: Idu ona četvorica š'o smo im juče marnuli onaj karburator i potkovicu s' one crkotine!
Avatar: U sunce ti jebem! Tofko, Tarzane, dolaz'te vamo!
4 zajebana, vilidž fensi stil Roma prilaze ovoj četvorki, vidno spremni minimum za svadju, ali je eskalacija u nešto više izgleda neizbežna.
Djontra: Alo bre, ti, kepec! 'Ste nam vi ćornuli ono srce od Tamić i kopačku od mo'e mazge?
Tofko: Šaaa bre bilo? Ništa mi nismo dirali bre, alo! E!
Djontra: Nemo' lažeš cigošu je'an, vidim da lažeš k'o mama tvoja!
Tofko: Š'a s' rek'o za moju mamu? Pu, cigane jedan! :pljuje:
Djontra: Alo bre jadov, sad ka'te do'vatim.. Aaaa, vid'! VID'! Tamo iza šupe! Uuu majku ti jebem neokupanu, eno nam ga iza karburator bre!
Avatar: Sisaj bre kurac smrdljivi, š'o ste ga ostavili u svom Tamiću, a, a?!
Djontra: U majku ti ciganjsku, saću te olupam! Drž' ga, Geleru!
(Nastaje opšta potera tima Djontra za timom Jamezdin. Kroz par minuta, Jamezdinovoj kompaniji ne ostaje gde da beže, sabijeni u ćošak, tuča neminovna.)
Škeljčim: Š'a je bilo pičkice, nema kuda, a? :naleće na Avatara:
Avatar ('vata kurblu od FAP-a sa zemlje): AJDE AJDE MATER TI JEBEM, TIŠ MENE DA BIJEŠ! (Škeljčim zastaje uplašen od kurble, vadi neki zardjali skakavac iz I Balkanskog rata.)
Škeljčim: A OŠ TAKO JEL!? Drž ga Mazute, mamu mu jebem! Gadjaj ga cigljom!
(Mazut vata blokčinu od 10 kila i baca na random ka ovoj četvorici, spiči Tarzana po nozi)
Tarzan: AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA SAĆU TI JEBATI SESTRU POSRANU!
(vata neke bakarne kablove i počinje svom silom da bičuje Mazuta, ovaj vrišti k'o curica) (Jamezdin ušao u Tamić i u strahu i žurbi uspeo samo da da kontakt, upalio se radio, Ipče u zenitu svoje karijere i uspona krene da prži preko uzjebanih zvučnika, uz mešavinu dranja od koljaže)
Nešto se čudno sa mnom dešava STANI KURVOOOOOOOOOOOOO (Djontra vija Jamezdina) meni se luta dok ona spava AAAAAAAAAAA UJEO ME JEBO MU BRAT SESTRU PEDERSKU (Jamezdin pali kontra napad) otvore se oči k'o kafanska vrata BEŽ TOFKO, UZO KOBRU (Mazut uz'o kobru da vija Avatara) ej, ti noći, sestro moja JEBI MU KEVU, JEBI MU KEVU BRE (Tarzan navija za Jamezdina) primi me za brata AAAAA PUSTI ME PUSTI MEEEE AAAAA (navatao ga Geler) varale me mnoge, i ja sam ih var'o AAAAAAAA (Tarzan odvalio potkovicom Gelera po ćubi) u tamnicu života sebe zatvar'o TI ĆEŠ. MENI. DA. BEŽIŠ! (Škeljčim seo na Tarzana pa ga pesniči) i sad me život muči i seca UZO LUDAK PIŠTOLJ BEŽ KROZ ŽBUNJE BEŽ! (Jamezdin ubo premiju iz Tamića) ej pesme tužne, vi ste moja deca.
(Kraj Romtal Kombata, utihnuli učesnici, Djontra i kompanija šmugnuli kroz visoko rastinje u nepoznatom pravcu na uvid pištolja koji je Jamezdin potegao, utihnuo Ipče jer su crkli zvučnici kad je Tofko odvalio glavom o haubu pa sjebo akumulator; sledi sabiranje bitke)
Tofko: U majku im jebem kalajisanu bre, cigoši raspali. Aaaaaa, kako boli! Opecam se rasek'o na ovaj lim!
Tarzan: Aj' nf sfri, meni favi pova vivice i noga..
Avatar: Mene Geler nabo kobrom zguza, pogle ovo (skida gaće da pokaže).
(ostala trojica) ALO BRE PAVIJANE JESI TI NORMALAN ZNAŠ TI KAKO TO SMRDI ALO BRE! Spakuj to!
Jamezdin: U majku im jebem neobarenu, jesu ludi, al' smo im pokazali ko je Džipsi King ovde bre, opa!
(Stiže Tuksam, Jamezdinov ćale, vidi situaciju, skonta šta je bilo)
Tuksam: Da ti se Dževde tvoje najebem, šta ste radili, idijoti jedni raspali?
Jamezdin: Pa ništa ćale.. Onaj karburator i potkovicu samo uzeli, a ovi odma oće da se biju, pa se morali braniti.
Tuksam: Za ta sranja? PA TU NI NEMA BAKRA, PIČKA LI MATERINA OBA ČETVORICI; NIŠTA VAS NISAM NAUČIO GOVNA JEDNA! To ni onaj slepi Beharet preko puta neće da kupi, makar ne im'o za mekiku. Ajde sad svi se kupite odavde i mrš kod baba Zure da vam šamanizuje te rane, ako je ikako moguće, da ne pocrkate k'o mačići, nemam za masovnu sa'ranu da vam plaćam tu. Aj' sad mrš da vas ne vidim! Joooj Tošo da si živ, da vidiš šta mi rade ova drvad neopevana..
Priča o tome kako je propao rnr, koncentrisana na ljude koji su, iz neobjašnjivih razloga, popularni u Srbiji. Dejan Cukić, recimo, ne može da uništi rnr, Dejana Cukića je na dočeku Nove godine, onomad u Čačku, slušalo 5 ljudi, i još 5 cigančića koji su bacali petarde. Napominjem da je Prljavi inspektor Blaža izostavljen zbog čiste ljudske empatije. Gotovo neprimetno retaradirani Blaža izaziva izvesne ljuske emocije koje ne dozvoljavaju da ga pljuneš, a kamoli šutneš.
1. Bora Čorba
A bio je kul tip. Pretvorio se u tipa sa nacionalno osvešćenom rukom koji forsira sponzoruše po gradu i dodeljuje Oskara popularnosti na TV Pink. Uspeo i da kumuje otvaranju rock bara sa najskupljim pivom u Beogradu, plus to pivo moraš da piješ u društvu Đorđa Davida.
2. Đorđe David
Po ceo dan loži klince da je jedini preostali roker u Srbiji, a u slobodno vreme sedi u Čorba kafeu. Jedini uspeh mu je rok album sa Gašom iz Legendi, snimljen '83. Izbačen iz svih projekata na kojima je sarađivao zato što je "jebeni ne-konformista". Ostaje samo da ga izbace i sa sopstvenog solo projekta.
3. Bajaga
Počeo gotivnim acid tripom sa Berlinom i Malim slonovima. Posle toga snima isključivo heroinski pop, muziku za zaljubljene srednjoškolce iz ruralnih sredina, koji nikada neće čuti Cohen-a ili Cave-a.
4. Kiki Lesendrić
"Ok, obući se kao momčići iz Coldplay-a... Check!
Neka ti ministar napiše pesmu... Check!
Ubaci neki stih za zaljubljivu seosku omladinu... Check!
Šta?!?!?! I dalje me slušaju samo retardirane tinejdžerke?!"
5. No smoking orchestra
Nemanja, Nemanja... Daj, neka bude da si DB-ovac, molim te, nema šanse da nam ovo svojevoljno radiš. Vrati se, molim te, u prošlost, odmah posle Podzemlja i prestani da se baviš umetnošću, negde krajem 1995. godine.
6. Đule Van Gogh
A kada se samo setim kako sam voleo Da li zna i onaj punk-rock sa početka karijere. Šteta što si gledajući MTV kreativno satrulio kao i sve što dođe pod njegov uticaj. A još se i šminkaš kao emo-pop-punk peder...
7. Plavi orkestar
No comment...
Brzo i pragmatično odrađivanje nečega, bez obzira na moguće negativne posledice ili smetnje u izvršenju. Ime dobila po kralju Stefanu Urošu II Milutinu Nemanjići (u narodu poznatom kao, jelte, kralj Milutin), koji je bio prvi zastupnik ove metode, podigavši četrdeset crkava od Dalmacije do Jerusalima, trsivši pet žena, pustivši muda toliko da je jedini u Evropi pobedio tatarsku hordu kana Nogaja, oslepevši sina koji se kurčio da mu uzme tron. Verovatno veći baja i od cara Dušana.
(Zamak Nemanjića u Nerodimlju, Leta Gospodnjeg cuie (iliti po današnjem računanju 1315))
Gospodar Boleslav ulazi na kapiju.
Boleslav: Di ga je Milutin?
Čuvar: Eno ga gore, opet je upao u neki trip da gradi manastir.
Boleslav ulazi u svečanu salu.
Milutin: ... i tako ti kažem, oću da mi sagradiš brod crkve od slonovače i zlata, a baci i malo rubina, nemoj da štediš da ne prođeš ko majstor Đurđije na tavče.
Arhitekta: Razumem ja gospodaru, ali ne možemo ovde da turimo slonovaču, ima padne crkva sa stene pravo u more.
Milutin: Onda raznesi stenu.
Arhitekta: Ali gospodaru, ta stena ima četres iljada stopa, kako da je raznesem?
Milutin: Otkud ja znam, ti si taj arkitekta ili kako se već sad to moderno kaže, ti bi to trebao da znaš, koj smo te kurac slali kod Jonisa u Smirnu, da viriš mladim Grkinjama pod suknje i piješ vino, pizda li ti materina? E de si Boleslave, kućo, nema te 100 godina, nešto si mi oslabio, šta je, nema više divljači kod tebe dole u Makedoniji, a?
Boleslav: Ma nešto slabo ove godine, moram da se zadovoljim običnim prasećim i ponekim fazanom, nego nisam zato došao...
Milutin: OOOOJ HREEELjLjAAAAAAAA!
Hrelja: Izvolite, Vaše Veličanstvo.
Milutin: Slušaj 'vako. Ima d'odeš gore do Raške, i vikneš vojvodi Momčilu da nalovi četres iljada srndaća i tries iljada jelena za mog druga Boleslava. On će verovatno da se nećka, u fazonu "nemam toliko", ali da mu kažeš da će da mu u suprotnom dođe Milutin, pa ima da najebe gore nego onomad kad mu je tašta sručila istopljeno zlato na noge kad ju je nazvao debelom Mađaricom. Jasno?
Hrelja: Jasno, Vaše Veličanstvo.
Milutin: E vidiš Boleslave, nešto sam naumio da sagradim još jedno 20 crkava, pa da pređem polako da gradim zidove, reče mi Nebojša kad je bio dole u Carigradu da su došli neki što jedu kerove, kako ono reče da se zovu....Šinezi, Minezi, neki takav zonfić, pa da su oni bili nekad davno u tripu da se pregrade on Mongola, te su izgradili zid duž cele granice, te sam ja mislio kad mi osvojimo Carigrad, Rim i Jerusalim, biće nam dosta, onda ćemo da se i mi ogradimo, al' da bude po jedan zlatni toranj na svakih 200 stopa.
Boleslav: Da ne bude malo mnogo to, a?
Milutin: Ma dobro, može i na 210 stopa.
Ulazi čelnik Joakim.
Joakim: Presvetli gospodaru, hteo sam da ti javim da se vaši sinovi Stefan i Konstantin opet takmiče ko će da poseče više vizantijskih vojskovođa, iako ste im vi to izričito zabranili.
Milutin: I ko vodi?
Joakim: ...Pa ja mislim Stefan, bar je vodio trinaest razlike, sad je negde prošlo poluvreme.
Milutin: Ma pusti ih, nek se igraju deca. Nego ja imam jedan zadatak za tebe.
Joakim: Recite, kralju.
Milutin: Juče sam primetio da mi je Džeki nešto nervozan, izgleda da ga onaj Josif nije hranio dovoljno, pa sam ga preventivno obesio za noge na Zvečansku tvrđavu. Elem, pošto izgleda da magacin nema dovoljno hrane, moraćemo opet da idemo po zalihe.
Joakim: Je l' opet Tatare, gospodaru?
Milutin: Njih ćemo, mada mi je onaj prethodni kontingent izgledao kao neukusan za Džekija. Ako opet ne budu valjali, preći ćemo na Mađare, reko mi veterinar da oni imaju više proteina. Imaš tri dana da mi dovedeš jedno 200-300 Tatara, ali dobre da mi izabereš.
Joakim: Bojim se da nećemo stići da ih izaberemo baš za tri dana...
Milutin: Dva dana.
Joakim: Ali...
Milutin: Dan i po i idete sa drvenim sabljama.
Joakim: Razumem, gospodaru.
Milutin: I nemoj više da me nerviraš, ima da prođeš kao Vujica vojvoda sledeći put.
Joakim: A kako je on prošao, gospodaru?
Boleslav: Jesi primetio kako ćopa na levu nogu?
Joakim: Da
Boleslav: E pa to mu je iz detinjstva, kad je mazno dijamantski kliker Milutinu.
Milutin: Dobar je čovek, ali dijamantski kliker je dijamantski kliker.
Joakim odlazi.
Milutin: Nego, što si ti beše Boleslave uopšte dolazio?
Boleslav: Pa danas vam je svadba, kralju?
Milutin: Svadba!?
Boleslav: Pa da, jel se sećate da vas je mađarski kralj molio onomad kad ste ga uvatili za gušu da ga ne udavite u Tisi, već vam je dao onu svoju sestru za ženu.
Milutin: Au, pa ja se toga ne sećam. Moram da batalim medovinu, izgleda da mi je neko stalno truje, valjda su zato danas umrli ona trojica što sve probaju pre mene, a i ja osećam neku gorušicu ceo dan.
Boleslav: Biće da je tako, nego šta ćemo za ovu svadbu.
Milutin: A jel bar neka pička?
Boleslav: Pa nije da nije, kažu da ga je pola mađarskih grofova bacalo svakog dana misleći na nju u poljskim veceima.
Milutin: Pa dobro, poslužiće koji dan.
Izuzetno nezahvalan posao. Pokušavanje uvođenja bilo kakvog reda u haotičnu repetitivno silovanu plejlistu ravno je sedenju zamračenoj sobi i pokušavanju udevanja crnog končića u iglu koja je veći deo svoje (iglaste?) egzistencije provela u muljavoj fioci među šrafovima, alatkama i duplericama Pamele Anderson iz devedesetih godina prošlog veka umrljanih motornim uljem.
Koja god pesma bude puštena, u masi će se uvek naći neki nezadovoljnik koji će početi glasno da negoduje protiv izbora muzike varijacijama rečenice: "Ja sam pijan i meni je lepo i hoću svoju muziku, ko jebe ostale metalce/šabane/repere/dabstepere/hiphopere/elektronce itd".
Rasprava je beznadežna, najbolje rešenje je zauzeti hladnokrvan stav i manire naciste iz Nirnberga:
"Ja samo puštam pesme koje su mi rečene da pustim, a ti, alkoholisani homosapiensu, bi trebalo da shvatiš da sam ja samo ekspresija volje ovog kolektiva i samim tim sam depersonalizovan i nedostupan za bilo kakvu međuljudsku komunikaciju osim naručivanja pesama od strane drugih alkoholisanih homosapiensa. Drugim rečima rečeno, ja obavljam plemeniti posao menadžmenta muzičkih želja zajednice iznetih pod uticajem legalnih i nelegalnih opijata, i autodestruktivno je buniti se protiv istog, jer on predstavlja refleksiju same kolektivne persone u datom psihofizičkom stanju, a deo kolektivne persone si i ti, što opet implicira da si i ti depersonalizovan i da živimo u dobu gušenja individualizma i pojedinačnih sloboda individue, što je tragično, i smatram da bi jedina filozofija koja bi mogla da nas izdigne iz beslovesnog krdo- mentaliteta jeste upravo Ničeova teorija Nadčoveka, koja se upravo zalaže da se sistem moralnih vrednosti okrene naglavačke, i želje zajednice potčine željama pojedinca. Ali pošto ja zastupam teoriju Svečoveka vladike Nikolaja Velimirovića, bojim se da tvoji zahtevi ne mogu biti ispunjeni, osim ako nisi spreman da rešimo filozofsku bitku između Ničea i Velimirovića fizičkim konfliktom, i samim tim dovedemo do eshatona ovog kolektiva i ove relativno ugodne večeri?"
Varijacije i citiranje gorenavedene rečenice bi trebale da budu sasvim dovoljne da buntovnik dobije facijalnu ekspresiju "živuljka na putu gleda u FAP-ove farove", i da se udalji uz zbunjeno "Blaaargh".
Jedna od beneficija didžejinga jeste što on uvek sedi, i (ako je moguće) jede i pije. Samim tim velike su šanse da će otići kući trezan, sit i napit, dok će ostatak mase peglati po klonjama, ulicama i dvorištima.
Hajde mala da pravimo lom - Šaban Šaulić
Metalac: Ćelava seljačina hahahahaha Šaban Šapke Šapkeeee breeee ko krava da muče hahaahaahah kakvi ste vi seljoberi ja ne verujem hahahahaha daj Slipknot bre!!! Dualiti je najmetal pesma ikad!!!
Ljaljan: To breeeeeeeeeee gde me nađe joooooooooj daj viski jooooooooooj!!!
Di-džej: Dobro, evo Dualiti sledeći na plejlisti.
Duality- Slipknot
Ljaljan: Kakvo je ovo sektaško sranje breeee, znate vi ko sam ja bre alo bre? Metalci smrdite, sektaši odvratni, menjaj pesmu bre!!!
Metalac: To bre!!! Samo metal!!! Džoi najbolji bubnjar ikad!!! Drkam na njega!!
Di-džej: Daj da smirim ove budale, evo im neka psihodelija što pretvara neurone u gnjecavu smesu. Krišom ubacuje pesmu u plejlistu
Black Hole- Nadix
Rava kojoj kreću suze niz butinu na Cviju i Slobodana Vasića: Srceeee, ajde mi pustiš Daru i Cviju, Noć za nas??? Mooooolim te mva mva mva...
Di-džej: Može, ali tek posle 15 pesama.
Rava: Aj mi pomeriš malo gore? Pliiiiz...
Di-džej: Srce, ja sam samo aseksualna ekspresija kolektivne volje ovog skupa, tako da tvoje umiljavanje i nabijanje sisa u moj vrat i gornji deo leđa ima toliko efekta koliko Marijan Rističević ima šanse da bude vicepremijer. Prosipaj svoje zavodničke fore nekom drugom. Mva.
Kada piplmetar kaže: "Pipla bez". Kada kamerman kaže: "A mogao sam da pišem pesme" i krene da se besi, opet. Kada predajnik televizije baca signal do kraja odgovarajućeg atara. Kada producent, hm, pa dobro, kad nema producenta. I kada pored svega navedenog oni ne vide razlog da odustanu, razlog da obore kralja. Ko su oni? Naši junaci su svojevrsni šerpasi, spremni da se iz nedelje u nedelju penju na ovu planinu besmisla, najčešće u sastavu: voditelj (i sam nosilac zahvalnice za učešće na Šahijadi u Trogiru) i velemajstor opskrbljen magnetnim figurama (za tablom).
Voditelj: Dobro veče dragi gledaoci i dobrodošli u još jedno izdanje emisije :"Prvo Skoči Pa Reci Top". Sa Vama su kao i obično šahovski velemajstor Milivoje Kerkez i moja malenkost Jordan Hadžimarković. Večeras će naš Milivoje analizirati duel koji su 1973. godine odigrali Rangorat Bramakrišna i Sergej Sergejevič Boršč u okviru manifestacije "Dani Božura" u Pertu.
Velemajstor: Dobro veče, ili što bi mi šahisti rekli "Kad imaš figuru viška, svaka je kraljica žiška".
Voditelj: Hahaha Milivoje, duhovito kao i uvek.
Velemajstor: Dobro, dosta smo se šalili, da krenemo sa analizom ove predivne partije. Sve me žmarci podilaze od uzbuđenja. Tako tipično za Boršča, bele kugle, igru počinje građenjem takozvanog "Pojasa Nevinosti" štiteći kraljicu lovcem i topom na g6 i g8. Bramakrišnin odgovor bio je takođe očekivan, koristeći čuveni napad Levi-Vilander pokušava da ce probije skakačem, putanjom C5 E3 C6 E5 H5 A4 C2 D4 D5 ali biva odbijen. I kada se očekivalo da Boršč odigra..
Voditelj: Pretpostavljam "Temišvarski hazard"?
Velemajstor: Upravo, on apsolutno neočekivano odigrava "Hačaturijanov bajpas" i stvara disbalans vodenih i vatrenih figura. Dalje..
Zvrrrrrrrrr...
Voditelj: Izgleda da imamo nekog gledaoca na vezi :začuđenost uzrokovana prvenstveno saznanjem o posedovanju telefona a zatim i pozivom gledaoca: Izvolite, biće nam drago da čujemo ako imate neko pitanje u vezi ove partije, ili šaha uopšte?
Gledalac: Iam jedno pitanje za gosn. Majstora, tog ćoravog tu, recte mi kako se zove ono kad zamene mesta top i lovac?
Velemajstor: Pod jedan gosn. Velemajstor, a mesta menjaju top i kralj a ne top i lovac, i to se zove rokada, no..
Gledalac: MOJ TI KURAC KINDERLADA, hahahahahahaha, al sam ti ga šukno, ahahahahaha, šah-mat profesore, šah-mat! Haha...
Voditelj: Izvinte zbog ovoga. Gosn. velemajstore možete nastaviti.
...
Prometej je imao brata Epimeteja i njih dvojica su valjali kinesku robu koju su nabavljali povoljno u Hong Kongu. Jednog dana došli su u Grčku da završe Zevsu neke glinene figure koje je on naručio specijalno za svoju ćerku Atenu, kao poklon za rođendan.. Kad je Atena dobila figure toliko se oduševila da su joj postale omiljene igračke pa im je umetnula Durasel baterije iz svog vibratora i figure oživješe! Jes' svega mi! Prometejeve figure postaše ljudi, a Epimetejeve životinje. Vidješe njih dvojica da će bit' bolje da lade jaja sa Atenom i da odjebu Kineze jer su kontali da Kinezi ionako neće nikad osvojit' svetsko tržište. Reci koji zajeb. Dakle ostaše oni tu da gospodare svojim figurama i da orgijaju Grčkim slobodnim stilom.
Par menstrualnih ciklusa kasnije, Zevs ih je pozvao na svadbu i reče im da donesu neki poklon, jer nije fora da dolaze praznih ruku ko neki klošari. Prometej šaljivdžija, ponese im vreću kostiju umjesto pečenja, ali Zevs ispizdi i kaže mu da otpiša sa svadbe dok ga stari svat nije udavio u bure sa kupusom. I dodade još i to da njegovi ljudi ima da pate dok Srbija ne osvoji svetsko prvenstvo u fudbalu.
I tako je Epimetej, koji se šupkao Zevsu, za svoje životinje imao sve jebačke pogodnosti, luksuz i trodnevni aranžman na Krfu, tako da je Prometeju za ljude ostala kurčina. Njemu bi žao da gleda kako se njegova čeljad smrzavaju i umiru i kako im šimpanze non-stop upadaju u pećine i kradu Nutelu, (a i kladio se sa Hadom u cisternu Nikšićkog da će njegova đeca da nadjebu Epimetejevu) i on odluči da im pomogne. To Srbine!
Iscimao se do Olimpa, švercovao se u gradskom, bježao od cigana i ušao na Olimp bez karte. Provukao se kroz ventilacioni otvor i maznuo vatru. Bole ga kurac. Kad se vratio sa Olimpa dade ljudima vatru i nauči ih da motaju buksne. Ponovo je njegov tim vodio. Ali ta zajebancija se ne sviđe Zevsu koji je imao maaalko drugačiji smisao za humor. Prvo je mislio da ga nadže u gradu i da ga izlomi ko pičku ali mu rekoše da se za to mardelja, te on odustade. Onda je bacio Prometeja u neki pripizdinu, okovao ga i pustio đoluba da mu kljuca jetru cijeli zivot, al se đolub brzo otrovao od vinjaua kojim se Prometej svakodnevno nalivao.
Ali tada Zevs smisli bolji plan. Napravi on Pandoru, prvu ženu međ' ljudima i reče "Ovo je žena, jebaće vam mater što ste se sa mnom zajebavali". Tako i bi. Jeba nam žena mater. Poslao je Zevs Pandoru Epimeteju i reče im da se uzmu, jer je ovaj već omatorio i plašili su se da se nije propederisao pa se zato ne ženi. Ustvari on je bio samo ružan ko kurac i ni jedna ga nije htjela.
Elem, uz Pandoru dobio je i miraz, kutiju koji nije smio da otvara. I nije, bole ga kurac da gleda šta ima unutra. Ali žena, govedo radoznalo, mislila je da muž krije pare tamo ili bar neku pornografiju i odluči da baci pogled. Čim je otvorila kutiju u svijet izađoše sva moguća zla: bolesti, ratovi, tuga, pohlepa, Ivan Ivanović i ostale gadosti i sve ode u pičku materinu.
Oduvijek je poznaješ.
U početku, dok si bio osnovna, ne lično, iz viđenja samo, jer je stalno bila negdje tu, u blizini. Da, u blizini, to sada znaš, onda nisi, jer te nije zanimalo. Zanimala te je sisata Mica iz 8 b, prva drkanja su protekla s njom u mislima. Ona je i dalje bila tu, u blizini. Ponekad si, slučajno, hvatao njen pogled na sebi, brzo je okretala glavu, skrivajući ga. Nije te bilo briga.
Kasnije, u srednjoj, ste se i upoznali. Slučajno, u kafiću, preko nekih zajedničkih prijateljica. A možda je i Mica bila tu negdje, pa si prifur'o prijateljicama, ne bi li ti se Mica obratila.
Pružio si joj ruku, rekao svoje ime, njeno ili nisi čuo, ili si odmah zaboravio. Kao da je bitno.
Poslije, kad si je sretao na ulici, pozdravljala te je, ti nekad pozdraviš, nekad i ne. Kao da je bitno.
Kasnije, upis'o si fakultet, rjeđe si je sretao, a možda i nije bilo tako rijetko, ali nisi primjećivao to. Brucošijada, žurke, rođendani, pičke materine, ko bi je i primjetio?!
Na jednom rođendanu je i ona bila tu. Ti si naroljan muv'o sve oko sebe, pa si slučajno i na nju naletio. Nije te odbila kao ostale. Ljubili ste se i bilo ti je lijepo. To si shvatio sutradan, kad si se uspio sjetiti. Nisi bio nešto hepi, ali šta fali, neka je, malo ćemo se zezati i svako sebi.
Tako je i bilo. Tri - četiri mjeseca i raskinuo si. Bilo ti je dobro, ali ona nije ta koju si tražio. Bila je nekako neobična, kao da živi u nekom drugom vremenu, a to nisi želio. Nije ništa rekla kad si raskinuo. Samo se nasmješila i otišla.
Vrijeme je prolazilo, nizale su se propale veze, a i ona je počela padati na pamet sve češće. Jednom si je nazvao da se vidite, popijete kafu, prihvatila je. Pričali ste o svemu, smijali se, bilo ti je super. Kad si je otpratio kući, još dugo ste stajali ispred i pričali. Sati su prolazili u trenu. Poljubio si je, kratko i šturo, jer ona nije ta koju tražiš i otišao. Opet se nasmiješila i opet ništa nije rekla.
Povremeno viđanje se nastavilo, nikad nije rekla neću. Nerviralo te je to, pitao si se gdje joj je ponos, pitao si i nju jednom. Opet se samo nasmiješila, kao i prije, polutužno, polusjetno. Ništa rekla nije.
Mrzio si taj osmjeh. Mrzio si to što ti je samo sa njom bilo lijepo, što si samo njoj mogao sve reći, biti iskren do kraja, a znati da te neće osuđivati, još će ti olakšati, nasmijati te malo... Da, mogla je sve. Uvijek je znala reći onu golu istinu, zbog koje si noću ostajao budan razmišljajući. Ali ne, ona nije ta koju si tražio. Ideš dalje.
Jednom si je zvao. Nije se javila. Poslao poruku. Nije odgovorila. Nisi to uzimao ozbiljno, mislio si da je ljuta i da će je proći. Dani su prolazili, ali ništa, ni poruke. Zvao si opet, ništa.
Šetao si kroz grad i razmišljao o njoj. Čuo si trube automobila i živcirao se. Ko se to jebeno ženi i što koji kurac trube debili?! Pogledao si u jedan auto i vidio nju. U bijelom. Ugledala je i ona tebe. Osmjehnula se isto onako, kao prije. Polutužno i polusjetno. Sad si shvatio da je voliš. Sad znaš da si u svima samo nju tražio, sad znaš da je sve bilo i da će biti sivo bez nje, sad znaš šta je onaj osmjeh govorio.
" Jednom, kad odem, bez povratka, biće mi žao što ćeš tek onda sve shvatiti. "
Životinja, ne most.
Pasji život je milina, gazela je sjebana. Stres, stres, stres. Ne možeš ni vodu da popiješ a da nešto ne proba da te pojede.
Trava, trava, trava, pomera se trava LAV JEBOTE, LAV, SRANjE SRANjE SRANjE vetar, dobro je, trava, trava, trava, druga gazela još gazela, još, još, dobro je, možda neće mene da pojede nešto, trava, jedem travu jedem travu, gazele oko mene, beže SRANjE SRANjE SRANjE SRANjE HIJENE HIJENE HIJENE ne, dobro je, aukurac, juri se dečurlija, trava, trava, voda, voda, pijem vodu talasi SRANjE SRANjE KROKODIL U KURAC U KURAC IDEM U KURAC GOTOVO JE vetar, dobro je, opet cimanje, dosta vode, tripuje me voda, blato, prašina prašina prašina uuuuuu drvo, hladovina do jaja, hodamo, nećemo stati svi ali ko ih jebe žedne, trava trava drvo hlad, šta je to na drvetu LEOPARD SRANjE LEOPARD GOTOVO GINEM GINEM SRANjE LEOPARD aaaa šupičku materinu majmunsku upišah se neko se dere ŠTURA ŠTURA ŠTURA, LAV JEBOTE, STVARNO DžADA DžADA VATAJ DžADU u do jaja, skenjali su nekog random Gnua nisu mene trava trava trava vetar vetar...
I tako svaki dan, svaki minut, non stop. Aukurac.
On ne vuče iz pete, već iz petog kruga Danteovog pakla. Posledica četrdesetogodišnjeg pušenja tri pakle Veka dnevno, i jedne pakle Drine, pred spavanje. Sarajevske, naravno. Filter je za njega judeomasonska tvorevina, kao i motalica za duvan. Od milošte zvan Bistrica, jer samo u izuzetno čistim rekama može da se nađe pešes vrsta rakova. Kod njega izraz "da jebe rak raka" ima drugačije značenje. Kad izvlači šlajmaru, ima veći crpni potencijal nego sve Gaspromove pumpe, a kapacitet pljuvačke meri se galonima. Ministarstvo zdravlja izdalo je naređenje ambulantama da one na prvi pogled odvratne slike po zidovima sa posledicama pušenja zamene snimcima njegovih pluća i drugih organa, čemu se oštro usprotivio ostatak vlade, jer bi to značilo drastično opadanje broja pušača i povlačenje duvanskih industrija iz Srbije, a onda bi morali da polubeli 'lebac proglase luksuzom i drknu na njega akcize kako bi imali isti budžetski prihod. On cigaretu shvata kao filter za vazduh.
On ne živi kao da mu je svaki dan poslednji... živi kao da mu je svaki dim poslednji.
Rasista, ali sa oksfordskim obrazovanjem. Uspeo je da prikrije rasističku filozofiju pod plašt soft kor epske fantastike.
Patuljci - Totalni Jevreji. Niski, bradati, bolesno opsednuti zlatom, najbolji draguljari, isterani iz predačkih domova (koje su zaposele snage zla) i povrh svega, kukastih noseva. Da, eksplicitno je to naglasio.
Dobri ljudi - Beli ljudi sa zapada. Dovoljno.
Loši ljudi - sve etničke manjine Srednje Zemlje. Crnci, kosooki, smeđi, ukratko, svi sa juga i istoka.
Orci & Mordor - Karikatura islamskih osvajanja sa, pogađate, istoka. Sauron je uber zajebani hodža koji se dere sa svog minareta, Barad-Dura.
Vilenjaci - LGBT zajednica. Dobro, bio je rasista, ali i latentni gej.
Golum - Eto šta ti se desi kad potpadneš pod uticaj istoka.
Saruman - tipični poturica.
Hobiti - Engleska bagra. Pokušao je da ih predstavi kao gospodu, ali nazire se njihova prava priroda. Duvaju, piju, kradu i uništavaju nakit, idu bosonogi i deru se po divljini i kad im se ukaže prilika, šikaniraju nacionalne manjine sa istoka.
Naziv za nekoliko godina staru, raspalu konversovu patiku za koju je vlasnik zaboravio i godinu kupovine, uporedjujući taj period sa vremenom kad je još Noje bio živ.
-Ćale, aj ispljuni neke pare za patike. I ti, kevo, nemoj ništa da me gledaš.
-Sine, šta ti fali onim patikama?
-Ćalac, one Nojeve starke propuštale vodu još dok je Noje uterav'o živuljke na barku. Čuvali ih u Nacionalnom muzeju Izraela pored mesta za zavetni kovčeg. Aj, vadi buđelar.
-E, jebiga. :vadi kintu: