Toma Zdravkovic

Covek koji je dotakao dno zivota, a onda napisao i najlepse pesme. Za njega su govorili da je njegov osmeh tuzan, da mu se na licu uvek ocrtava bol. A Toma je bio boem, koji se seti svake jeseni da nje jos nema, tok prokletog zenskog stvora. Povuce se onda u neku kafanicu, pa utone u dim i pita se zar je moguce da jednog coveka tolika nesreca snadje. Govorio je da mu je kafana sudbina i svirao je cesto samo za nju, uglavnom tiho, pa sve tise. Voleo je Toma i Branku, Danku, Jelenu, Ljiljanu i jos mnoge, ali je na kraju ipak ostao sam.

Ziv je Toma dok god se njegove pesme slusaju, a slusace se uvek.
OBoblakmatori · 23. sep 2010.
Komentari · 24
АК

I dok izduvava dim od cigarete kroz nosurdu, peva najdirljivije pesme... Na stolu pola kile plemenku i sifon sode... A kafančina ona najgora puna dima... Mi to abažavamo...+

CH

Ccc, zaboravio si Mariju :) veliki + za Tomu, nije potrebno da obrazložim zašto, njegova dela sve govore...

OB

Ma nisam, nego su ove ipak poznatije, Mariju cemo drugom prilikom :), kada jednog drugog budemo definisali :D

DE

Moj brat jednom, kad je u winampu nekim cudom naisla pesma, ne znam kako se zove ide valjda "kisa je padala, a ja sam plakao za njoooom...", rece "mogu samo da ga zamislim kako u pola noci mrtav pijan na sred kise izlazi iz kafane, hvata se za banderu i povraca i place u isto vreme..."
+

PB

Za ovo ide omiljeno. Toma legenda. Ne znam da li si čitao priču o njemu i cigančici koja je prodavala ruže u Skadarliji. Potresna priča o veličini ovog čoveka.

Prijavi se da bi komentarisao.