
Дрекавац је по списима старословенске митологије материјална манифестација умрле некрштене деце. Крштена деца се манифестују као дуси, јелте, док ови означени као дрекавци. Но небитно.
Дрекавац није само митолошка ствар. Виђен је пар пута док је његов крик зачут немали број пута који се не мери у стотинама већ у много габаритнијим бројкама. Свако село има своје дрекавце. У селу Својново код Параћина се појавио скоро и мештани су дали детаљни опис Дрекавца имитирајући чак и његов глас/урлик. http://www.youtube.com/watch?v=dkWxuNhk9ig&feature=related Такође су их чули и видели и у Дрвару, док је група младих снимила хорор филм о дрекавцу у Брестовачкој Бањи, па се не искључује да су га и тамо видели.
Дрекавац углавном живи на тавану старих кућа, понекад напуштених а некад и кућа у којима живе матори људи. Довољно стари да нису при здравој памети и чистој свести. Има способност да лети. Храни се овцама и псима, тј не храни се већ их само закоље. У Тометином пољу код Дивчибара дрекавац је заклао преко 200 оваца и био осумњичен за то. Уредно је добио позив за на суд и адвоката од државе јер нема пара да плати сам. Линк: http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2003/10/20/srpski/R03101902.shtml
У клипу о Својнову је детаљно описано како изгледа ал у суштини изгледа овако http://www.izvorimagije.com/slike/wallpapers/spektralni_drekavac_1024.jpg
Да ли се плашите дрекавца, и да ли мислите да ће једнога дана дрекавац доћи и на ваш таван?

ja se bojim tigrastog smuda

Kod mene u kraju nema drekavaca. Ali ja sam video vilu! Drugarov deda je igrao u vilinskom kolu i izlomile su ga k'o pičku! Kasnije se udavio u lavoru! Na autopsiji su utvrdili da ima prostrelnu ranu na srcu, a nikakve tragove na koži. Elem, video sam vilu! Kod Đurađeve vodenice, vraćao sam se sa trčanja (mladi sportista tada bejah) i vidim je.
Bila je prelepa, nije me izvalila, šetala se... Kasnije sam drkao na nju!
Evo kako mi iz Čović Polja ovaj problem rešavamo već generacijama: Snimimo na kasetu prvo drekavca kad se dernja, pošaljemo mog komšu Dragana Ragu, jer je odluvio kad je bio na haubici za vreme rata. E, kad sledeći put počne drekavac da luduje, mi onda pribegnemo puštanju njegovog dranja sa Panasonik tranzistora, ali uz pred zvučnike prilemimo analogne invertore. Stoga se signal od drekavca i invertovani nasnimljeni signal od drekavca superponiraju i potiru... pošto jelte poništavanje nije idealno, rezultujući šum postoji koji, vele ljudi, podeća na stihove dueta Jelene Karleuše i MC Janka.

http://www.dnevno.hr/images/800/60065.jpg
'vako mi ubijamo drekavce.
'Вако ми лечимо ове што виђају дрекавце
http://media.gorannecin.rs/2010/06/Manastir-Crna-Reka-ubijanje-Boga-lopatom.jpg
Cenotaph, ovi su kod tebe :)Tako nešto.Elem kod drekavci nema leba da jedu a na zapadu bendove osnivaju.
http://www.youtube.com/watch?v=pdZ_EtgBHTY
Nisam stigao malopre da ispričam sve nego samo izvukao koncept, jbg JA JEBEM, pa sam obavljao uzročnoposledičnu radnju... Dakle, išao drugarov deda iz kafane u sitne sate kući. Kad eto ti pred nj iskoči staza. Gledi on stazu, ne poznaje bogaz a ko da preče mu je tuda do kuće i krete on tom stazom. S jedne strane reka sdruge detelina mlada. Kad najedared naiđe on na Ranka stolara, pokojnog, nek mu je laka crnica. Veli njemu Rane: "Vrati se kuda si došao i ne idi kuda si pošao već meni na grob pođi i zapali sveću!". (E da tada je Ranko stolar još bio živ) Deda Dule (tako se zvao deda Dule) će njemu: "Svrake ti mozak popile kome bre na grob!? To što si blesav ne znači da si veseo! Pusti me idem kući slomiće mi Olga i noge i ruke..." i raziđoše se... Utem se začu lira sa sedam žica, okrete se deda Dule, gleda on i ima šta da vidi šurnajes lepotica kakvih za života nije video igraju kolo. Priđe on, baci opanke i zaigra sa njima. Dok je igrao sve bilo super al kad stade kolo on pade ko da nema kostiju u sebi. Priđe mu jedna od devojaka (on veli najlepša a ja volim da verujem da je rekao najsisatija) i reče mu: "Ako istinu kažeš bacićemo te u reku pa šta ti voda namesti kostiju to ti je, a ako uspeš da nas slažeš iscelićemo te i pusti ti te." gleda on nju (u sise) i kaže: "Puštajte me beštije ako Boga znate!", ali usledi pitanje "Kuda si pošao?" i on ko iz topa: "Kući!"...
Sutradan naiđe sprovod, prate Ranka stolara, upokoji se te iste noći. Sprovod stade pred mostom da popa očita molitvu kad neko jauknu: "Neko je u vodi!". Izvukoše oni deda Duleta, pihtije mu nisu ravne! Ko da koske nema.
Nakon nekoliko godina terapija kod čiče iz Jevremovca pr'oda deda Dule.
A priču mi je počeo sa: "Ne smem da priđem velikoj vodi ubiće me vile!" ili je bilo nešto kao ako priđe vodi sjeban je jer pričao o vilama pa će da se osvete, rekla mu Crna Marija iz Zukava. E on je umro sa glavom u lavoru, umivao se čovek. Svi mislili da se udavio, niko nije ušao u Tamnavu godinama nakon toga, bojali se vila. Al ja znam da su mu radili autopsiju i da se nije udavio već imao je prostrelnu ranu na srcu al nikakvih tragova na koži. Bežao je od vila i vode ali su ga one na kraju skenjale strelom, ima par njih nečasnih koje ne biraju sredstva, rekla mi Crna Marija iz Zukava.
Kažu stari da kad se razbije kamen na vodenici ne valja ga poravljati ili menjati nego da se vodenica zapali i sagradi nova, jer ako se menja kamen onda se skupljaju vile da igraju kolo u tom kraju. Trčao ja jedno veče i odem podaleko od kuće, htedoh trčati nazad ali se umorio i polako natavim. Nakon što je treći put trepnula zvezda Danica začuh da nešto gazi reku. Prvo pomislih da je neko od ovih mojih pajtaša, prave mi zasedu da me uplaše ne bi im bio prvi put. Prišunjam se ja da uplašim njih al imam šta da vidim devojka u svetlo plavoj haljini klekla u vodu i pere jabuke i sepet jabuka pored nje. Znao sam kako izgleda svako žensko čeljade u krugu od dvajes kilometara a nju sam prvi put video i bila je prelepa - savršena. Nedugo ona ustade i otide na drugu stranu obale, ležao sam tu još nekih desetak minuta pa sam otrčao kući.
Video sam vilu jebte se!- S
TO se traži!
Samo da pribeležim temu, kasnije ću iščitati. Nemam trenutno vremena, a ovoj stvari se treba ozbiljno posvetiti. Ipak je to jedan od najvećih problema današnjice.

"Transformers mali ker" sam pričao na VOS-u pa ne bih ovom prilikom.
Ali evo specijalno za vas oko vatre:
"Stevanovićevo zlato"
Vele stari da ne valja ukrasti sadnicu voćke a zatim je posaditi i njome hraniti pokolenja. Onaj neki princip oteto - prokleto. Još veće je zlo živeti od ukradenog, ne sejati, ne kopati, ne žnjeti a jesti leba.
Kada je kuga pokosila živalj Mačve i Tamnave harambaša Cerski pošalje reč u Hercegovinu o pustoj zemlji. Valjalo je doseliti nove orače. Međutim pismonošu uhvate kod Ljubovije janjičari. Oderu ga živog i od njega saznaju sve o tom kraju. On je njima ispričao da su ljudi bili imućni i da su imali zlata ali najviše je imao gazda Živko Stevanović kome su i Turci dolazili najavljeni, voleli su njegovo vino, niko nije pravio vino kao on! A i plašili su ga se jer je bio malo je reći ogroman. Mogao je sam potući celu vojsku Šabačke nahije.
Pismonoša sve ispriča, gde je zakopano zlato, kako da dođu do tamo, baš sve. Vođa janjičara, kršteno ime Radovan a tursko se zaboravilo, okupi grupu ljudi da otidu u opustošenu zemlju i da poharaju sve a posebno da nađu Stevanovićevo blago. Sve su poharali i svo zlato skupili kod gazda Živkove kuće i samo još da nađu njegovo zlato i da se vrate svojim životima. Na sred vinograda je bila ogromna stena, ispod koje je bilo zlato, oni stenu pomerili uzeli zlato i ponapijali se vina. Tokom noći Radovanu u san dođe džin i zapreti mu da će ga ubiti ako ne vrati zlato pod stenu i stenu na svoje mesto. On ujutro ispriča saborcima šta je usnio oni se nasmejaš slatko i ne uradiše ništa, odlučili su da ostanu tu dok ne popiju svo vino iz podruma. Drugu noć opet Radovanu u san dođe džin ali ženski ovog puta. Naredi mu ona da odmah vrate sve kako je bilo. Međutim on se ne probudi a ujutru kad je ustao ima šta da vidi, cela grupa njegova beše poklna. Tu se on uspaniči i svo ono zlato zakopa i navuče stenu preko.
Radovan je pio često posle tog događaja i svaki put pričao tu priču ali se priča polako zaboravljala.
Nakon mnogo leta tera seljak frezu niz vinograd i zapita se koji kurac nije ovu stenu pomerio iz vinograda, svake godine se zamajava ručno da okopava jer mu smeta stena da frezom to razjebe. Sazove on komšiluk, pola sokaka se okupi i oni pomeriše stenu. A ispod stene u jami sedam metara zlata ako ne i cela tona a s obe strane jame leži po skelet, same noge po dva metra a lobanje ko volujske. Odluče oni da ništa ne diraju već da sutra zovu popa da to osvešta pa da uzmu zlato. Ali tokom noći dođu paoru u san dva džina i kažu mu da će mu ubijati jedno po jedno dete dok ne vrati sve u prvobitno stanje. Ujutru cika vriska najmalađi sin mu se ne probudi. On sazove opet komšiluk da vrate stenu. I uklesaše na steni "Od Boga je zlatno grožđe a pod zemljom zlata nema do Đavolje seme zla".
Slikao sam se sa ovom stenom a svako ko je pokušao da prekalemi ili presadi lozu koja raste oko nje nije uspeo i te godine mu ništa nije rodilo. Pio sam i vino od tog grožđa, prodaje čovek, zove se Stevanovićevo zlato, svake godine proda Špancima celu berbu 250E od flaše. I naravno niko ne sme da pomeri stenu ni za živu glavu...
Jeste li ikad čuli drekavca? Vrlo vjerovatno je da je to obični ris ili čak lisica koja je u tjeranju nekim čudom. Ljudi, jezivijeg zvuka u šumi ne možete da čujete. Ris se oglašava dječijim vriskom. A tek lisica.... Au, evo naježio sam se dok sam ovo pisao. Lisica se oglasi strašno jezivo - kombinacija dječijeg paničnog vrištanja i onog hororskog jezivog smijanja. Jednom smo digli uzbunu dok smo bili na straži, komplet kasarnu smo digli na noge, poodsijecali smo se svi slušajući taj smijeh i plač... Onda se probudio kapetan, stari lovac, i reče nam da je to lisica (kasnije smo je upucali, mamu joj jebem u usta!)....

Ја сам имала случај у коме је дрекавац био оптужен за нарушавање јавног реда и мира и бранила сам га пред судијом за прекршаје. У суштини, случај се ни по чему се није разликовао од осталих случајева осим по томе што ми ни дан данас није платио за услуге, иако сам му слала опомену у три наврата. Само ми стиже повратница да није на назначеној адреси. Чудно, али не превише.
