Pametan čovek vazda krije svoje zanimanje.
Elem, ovo se zaista i desilo i neću da navodim imena.
Radi se o naša dva ultrapoznata glumca sklona mladim i pohotnim starletama.
Radnja se nije desila onomad, već davno pre ere Interneta, mobilnih itd.
Jedan o njih je zapatio neku polno prenosivu bolest. Toliko ga je svrbelo je da morao obodje svog lekara (dermatovenerologa sa kojim se sprijateljio). Njegov prijatelj je već navikao da mu poznati lik dolazi nenajavljen jer mu ne prija da ga vija po bolnici.
Ovaj drugi, ne manje poznat i omiljen, mu je pravio društvo.
Vrata im je otvorila ozarena domaćica, dr-ova supruga, i odmah ih ponudila žitom. Valja se, slava je.
Nisu spremili poklon, ali su zato oni bili kao poklon prisutnima.
Gosti su ih dočekali sa ovacijama i redom su se rukovali vodili uobičajene konverzacije. Od jedne, do druge sobe, sve je bilo puno i nije bilo prilike da se onaj inficirani skine pred doktorom čak ni u spavaćoj sobi (tu su stajali kaputi i vazda je neko ulazio da nešto uzme-znači, nema mesta skidanju gaća). Na kraju su završili na terasi.
Inficirani je konačno skinuo pantalone i gaće, doktor se požalio na lošu osvetljenost i čučnuo da malo bolje osmotri slučaj. Onaj drugi razvratnik je kresnuo upaljač, na to je dr natukao naočare i dijagnoza je konačno postavljena.
Utom, pošto je stan u prizemlju, slučajni prolaznik krene da zagleda bratiju sa upaljačem, smaknutim gaćama i cvidžama.
Šeret pokaže na dr-a koji kleči i kaže PUŠI MU.
Dr na to POBOGU, LJUDI, PA SLAVA MI JE.