Strana na sat (S/h)
Merna jedinica ucenja studenata koji studiraju fakultete suvoparnog gradiva.
A: Kolega, kako ide gradjansko?
B: 30 na sat, kolega.
A: A, odlicno, stici ces ti do ispita.
B: Kod tebe?
A: Ja sam na 20 na sat, jebe me ova kijavica, stalno moram da brisem nos.
Američki fudbal situacija (1 na 1, lažno kretanje)
Situacija kada pokušavaš da se mimoiđeš sa nekim u gradu, a on uporno ide na tvoju stranu...
Lik 1 i lik 2: (idu pravo jedan na drugog, levo, desno)
Lik 1(zajebant) trči u stranu i viče: "I'm open!"
Imas preko dvadeset
Babin nagovestaj da treba sto pre da se udas/ozenis, ili ce te docekati strasni sud usedelickog zivota.
-Ali, baba, ovo je drugo vreme, drugi obicaji.
-Tako je i Mileva govorila, pa vidi je sad, sam, ni roda ni poroda...
-Baba, Mileva je psihicki obolela zena.
-Jeste, sine, jeste...sve je to jer se nije na vreme udala!
Hiperbola
U davna vremena, uz parabolu i elipsu bejaše jedna od tri posestrime, koje su zajedno sekle konus. Onda, dođe misteriozni srednji vek i hiperbola dobi i značajnu primenu u desetercima, ispevanim uz gusle.
Godina: 1386. negde o Gospoinu dne
Lokacija: krčma u nekoj vukojebini
Događaj večeri: nastup čuvene striptizete - Kosovke devojke
VIP ekipa: Obilić, Kosančić, Toplica, Kraljević i još kojekakve velmože
Separe. Cirka se rujno vino, a fenjeri bacaju strobove. Iz bijelih grla dopire neki haus uz guslarsku podršku slijepog Mićuna. Promoterke u narodnim nošnjama merkaju mrče, koji su sišli s obližnjih planina. Na podijumu, gola Kosovka devojka sa ovcom na leđima, uvija se oko namašćenog stuba k'o Selma Hajek i mami muške poglede...
Nakon par sati, fajront. Sa poda se kupi srča, i obezbeđenje izbacuje pijane goste kroz prozor, direktno u Sitnicu. Separeu sa junacima prilazi zvezda večeri.
Kosovka: Pomaže bog, junaci!
Svi u glas: Bog ti pomog'o, lepotice. Sjajan performans, zaista.
Kosovka: Hvala, trudim se. Nego, da pređemo na stvar. Drugarice mi rekoše da vi imate najveće buzdovane u okolini, pa ja reko' da utvrdim verodostojnost tih informacija. One govorahu o nekih 25 santima bez šešira. Stoga, momci, oružje na videlo.
Svi zajedno: :izvadiše buzdovane:
dramska pauza i grohotni smeh Kosovke devojke
Kosovka devojka: Hahahaha, majku im glupavu, šta one znaju šta je 25 santima. U redu je, momci, navucite untercigere, slobodni ste.
I tako nastade hiperbola kao stilska figura.
Zakon selekcije i erekcije
Закон акције и реакције у сексуалној конотацији. Последица социјализације (у највећем броју ситуација). При комбинацији своди се на пенетрације и контракције појединих фракција тела која су у интеракцији током копулације. Иако је током мастурбације понекад све ствар фикције најчешће се, као и код комбинације, акција завршава ејакулацијом (прераном у случају превелике екситације).
Када је реч о комбинацији, материјализацијом ејакулације неретко након девет месеци следе (некима радосне и прижељкиване) компликације. У циљу елиминације поменуте материјализације саветује се неутрализација која изискује одређени период адаптације и консолидације пре коначне нормализације и стабилизације (за чије наступање нема гаранције).
С друге стране, апстиненција је често праћена опстипацијом а у дугим периодима долази и до озбиљнијих нежељених импликација, импотенције и разних других дисфункција, психофизичких деградација и сл.
С обзиром да је ова дефиниција прожета мноштвом симплификација, уместо контемплације, за потпуније разумевање Закона селекције и ерекције препоручује се конзумација, тј. апликација описаног, уз опрез при детекцији и селекцији саучесника ради елиминације односно превенције описаних негативних реперкусија.
Fast food
Oblik ishrane koji je zaživio svugdje osim u Vojvodini iz dva razloga.
"Slaninicu brzo mogu narezati sam a i na kraju krajeva, di je žurba."
Muskarac sa bubuljicavim ledjima
Zenska antistres terapija.
Z: Molim te samo ovu jednu, nece te boleti.
M: Pusti me, necu.
Z: Moooolim te, zrela je. Za sekund cu.
Jugoslavija za predskolski uzrast
U pesku ispred obdanista igrali se Stjepan, Milorad, Primoz, Momir, Kenan i Trajce.Posto ih je vaspitac stavio zajedno da se igraju, posle velike svadje u kojoj je ucestvovalo citavo igraliste, deca su bila dobra i igrala se zajedno, mada su se ponekad malo raspravljali. Primoz bi obicno stajao po strani, ne mesajuci se puno u igre, bio je lepo vaspitano dete,lepo odeveno i nije puno pricao. Trajceta su zadirkivali kao i Kenana da je glup, a nije lepo zadirkivati drugu decu,mada je Trajce uvek bio plasljiv i cutao je,dok se Kenan jako ljutio i zadirkivao sve ostale zauzvrat. Deca su ga volela svejedno. Momir se uglavnom izlezavao, dok su Milorad i Stjepan gradili zajedno figure u pesku, kopali kanale, pravili puteve izmedju svojih delova igralista. I sve je bilo super,dok jednoga dana deca nisu cula da je vaspitac smenjen i da se ne zna ko ce ga zameniti.
Tada je doslo do problema...deca su pocela da se otimaju oko lopatica i kofica koje su do tada bile zajednicke, da brazdaju pesak i tvrde da je sve to njihovo ponaosob.
Primoz je krisom piskio u pesak druge dece i pobegao na svoju stranu, ogradivsi se malim jarkom, lopacom koja mu je preostala.
Trajce se uplasio svega, i dalje je cutao i drhtao, ne znajuci sta da radi, te su ga kasnije, dok nije primecivao, otela deca cudnog izgleda i govora,koja su i ranije bila pored peska, iako niko do tada nije na njih obracao paznju.
Momir je shvatio da i dalje treba da radi ono isto sto je radio do tada, tj nista, i resio da ce se drzati Milorada, barem dok ovom bude dobro islo u skupljanju igracaka za sebe.
Milorad, Stjepan i Kenan su se jako posvadjali. Gadjali su se peskom, prvo svako protiv svakoga, kasnije Keno i Stipe protiv Milorada, a sve oko Kenanovog dela peska gde se on uglavnom igrao, mada novim vaspitacima nije bilo potpuno jasno zasto. Deca su vikala,plakala, gadjala se igrackama, stipala, udarala, tuzakala semedjusobno, a svadja je odjekivala duz celog dvorista obdanista.
Novi vaspitaci su se pojavili, izvukli deci usi, neke kaznili, druge manje, sto je kod dece izazvalo nezadovoljstvo, posebno posle odluke vaspitaca da podele pesak i da svako ostane u svom delu. Momir je kasnije odustao od druzenja sa Miloradom, gradivsi svoje kule u pesku, koje su i Stjepan i Keno gradili kao blesavi,jer su im novi vaaspitaci doneli nove, moderne kofice i lopatice na poklon.
Danas su deca zajedno i dalje u istom pesku, neki se slazu, neki ne,ponekad se opet posvadjaju, ali najvise pricaju o tome sto su naculi: naime, novi vaspitaci su resili da primene ista pravila na clokupno igraliste obdanista, sto ce znaciti da ce ponovo jednom svi biti zajedno i sve deliti. Primoza su vec pustili na klackalice i tobogan...
Najbolja porodica je disfunkcionalna porodica.
odlazak do prodavnice
višeminutni deo svakodnevnice običnog čoveka. Ne i ako ste Grk. I živite u 5 veku pre n.e. Tadašnji mudraci većinu svog vremena provodili su napolju, crtali kojekakve pizdarije po pesku, kuntali po burićima, no najviše od svega voleli su ulaziti u konverzaciju sa pučanstvom koje je trebalo da predstavlja oponenta u filozofskoj raspravi, zamorče za najnoviji eksperiment ili šta već. Zbog svega navedenog velika je bila verovatnoća da će vas na putu do lokalnog bakalina presresti nekolicina učenjaka i ono što je trebalo da bude jednostavan odlazak do prodavnice pretvoriće se u višečasovnu agoniju.
atina, 467. pre n.e.
dom porodice Burusis
Ksantipa: E Stavros aj skokni do prodavnice i kupi jafolitanke i dve AAA alkalne baterije....sranje, zaboravila sam da živimo u jebenoj praistoriji, ništa kupi onda 200 gr. brašna i 100 gr. soli...
Stavros: Jebem te ja kilavu, samo sediš tu i čitaš to bulevarsko đubre, uvek ja idem..
.
.
Zenon: Des Stavro ša ima?
Stavros: Ništa Zeko, posla me ova moja guska po so i brašno, pa evo krenuh u prodavnicu.. Čujem da je Miškatos otvorio novu Deltu tu u kraju pa idem da vidim šta ima...
Zenon: Aha...Sad si na pola puta, otprilike, a?
Stavros: Recimo...
Zenon: Je l znaš da nikada nećeš stići do te prodavnice? Naime, prvo ćeš preći polovinu preostale razdaljine, pa onda još jednu polovinu te nove polovine, i još beskonačno mnogo polovina, i nikada nećeš stići. Je l' kapiraš?
Stavros: Da, da u pravu si, ipak odoh ja u osvajanje tih polovina,...(O Zevse moj, koji bolid...)
.
.
Spanulis(sofista wannabe): Oooooo, Stavros, nema te nešto u kladži ovih dana?
Stavros: Ma ćuti, od kad me sjebo Ergotelis za trines' bilijardi drahmi ne pojavljujem se više tamo..
Spanulis: Bedak, i mene prodo prošle nedelje, izgubiše kod kuće od Ofija nesrećnici... Nego da te priupitam nešto? Je l’ umeš ti da zviždiš?
Stavros: Pa ono, umem..
Spanulis: A je l' lokomotiva zviždi?
Stavros: Jašta da zviždi.
Spanulis: Vidiš, ti si onda lokomotiva!
Stavros: Da, da, svakako, to sam i ja odskora počeo da primećujem...Aj moram da palim ja sad, pozdrav...(cccc, šta uzo učini od čoveka..)
.
.
Pitagora: E Stale jes to ti?
Stavros: Idite bre svi u tri lepe pičke materine, ne može čovek od vas ni leb da kupi na miru..
Pitagora: Šta ti je bre, ja se obradovao što sam te video posle sto godina, a ti tako,...
Stavros: Izvini brate, iznervirao sam se baš, krenuo sam pre 2 sata u prodavnicu i nikako da stignem od gnjavatora..
Pitagora: Ne moraš da mi objašnjavaš ništa, znam kakvi su oni smarači, samo bi da iskoriste...Ej, aj kad si već tu, izmasiraj mi ramena, pliz?
Stavros: Ok, to mogu, ti si jedini koji me ne guši danas, je l' ovako?
Pitagora: Super si, sad nagni se još samo malo,.....taaakoo...E, super, ti ćeš mi biti hipotenuza....
ljubav
zaljubljenost je kad ti se neko svidja, a ljubav je kad ti se više ne svidja,samo ne možeš da više da živiš bez njega...
Samoća
Stvar koja udje u vaš život i oduzme vam sve što ste ikada imali
Sedeo sam jedan dan na klupici na kališu, prišao mi je neki star covek i zamolio me da sedne pored mene. Naravno pristao sam i tako smo ušli u razgovor . Samoca je isijavala iz njega, svaka njegova rec odavala je njegovo beznadje. Pogled mu je bio hladan i bled a lice uvek zgrčeno u neku tužnu grimasu, cak i kada je pokušavao da se smeje. Pričao mi je svoju priču. Porodica mu je ostala u Bosni a žena mu je umrla pre dve godine i sada tako pravi svoje poslednje korake bez ikakvog smisla. Ježio sam se na svaki njegov gest. Srtah je zavladao mojim telom i razne misli su počele da mi šetaju po glavi. Pokušavam da zamislim kako je njemu koji svako vece leže u tu praznu postelju, svako se jutro budi bez mogućnosti da nekom svom kaze:Dobro jutro. Kako je to kada ne čuješ prijateljski glas mesecima, tumaraš po praznim ulicama i nemaš nikome ni da se izjadas . Boli te toliko jako da imaš utisak da ces svakog trenutka eksplodirati a niko nema ni najmanju želju da te sasluša, razume. Sam si. Umrećeš sam. Verovatno ćes se ležati mrtav u svom stanu i niko neće primetiti ,nikome nećeš nedostajti. Sve dok prvi komsija ne oseti smrad. Plašim se toga i mislim da je to najgore što može nekome da se desi. Samoća.
Žena
Чудна сорта људског рода. Једној је потребно више од 20 година да од детета направи мушкарца, другој мање од 20 минута да од мушкарца направи будалу.
Након 3 године везе и практично брака, и чврстог обећања самом себи да ће ме женски род интересовати искључиво ради ниских страсти, и након 10 минута разговора са једном девојком, заборављам где сам кренуо у шта сам требао да урадим (буквално), занимам се мислима који цвет да јој поклоним, после много времена опет имам жељу да пишем поезију, и да јој посветим песму, не могу да заспем питајући се како ли она изгледа док спава и да ли би се сложила са мном да је месечина вечерас предивна, будим се са надом да ћу је брзо видети како се буди поред мене, дипломски стоји на истом броју речи од кад сам је видео и много много других ствари које тврде да нисам сасвим свој. Е да не знам ни како се зове.
Ludak u autobusu
Lik iz gradskog autobusa koji peva na sav glas i lupka u ritmu po sedištu ispred sebe ili pak grleno prosipa filozofske misli bez ikakvog reda i logike. Niko ne sme da ga pogleda direktno u oči da mu se slučajno ne bi obratio, većina koluta očima, međusobno se zagleda i vrti glavama u stilu: "Svakakvih ludaka ima", picnute gospođe se diskretno izmiču da ne bi po njima povratio - jer je verovatno pijan, "Bože me sačuvaj, u sred bela dana", par njih je navodno toliko zamišljeno da ga kao i ne primećuje, a nekoliko tinejdžera se kikoće na zadnjoj platformi i lože ga svojim odobravanjima tipa: "Bravo care nek` si im rek`o"
Kada konačno izađe, svima nekako bude lakše, a u sebi se misle:"Jebote, ala je ovaj prso valjda neću i ja ovako jednog dana..."
Život
Trg Dimitrija Tucovića, tačnije ono ostrvo sa njegovim spomenikom.
Onaj radnik što ga sređuje, uređuje, sadi cveće, zaliva, čupa korov, briše s vremena na vreme onaj kip, to ste vi.
Oko vašeg života prolazi gomila ljudi, neki vam mahnu, neki zatrube, neki vas i ne vide, trče za svojim mislima i svojim životima i bez obzira što ste tu ne primećuju vas.
Par ljudi vam pomaže, pojedini zato što moraju, osećaju neku obavezu a retki zato što vole i cene to što radite. I vole i vas.
Nekad naiđe i period kad nemate baš ništa da radite, onda čekate Novu Godinu da ukrasite malo svoje ostrvo, da okačite neki lampion, neku sjajnu zvezdu ne bi li to drugima izgledalo lepo i sjajno.
Desi se da u sred nekog posla ili iz čista mira, hoćete da izađete sa tog ostrva, a gomila oko vas vam ne da. Trube svojim sirenama, hoće da vas pregaze, kao da namerno dodaju gas kad vas ugledaju dok očajnički pokušavate da pobegnete odatle.
Posle nekoliko pokušaja pomirite se s tim da je to vaš život i nastavite da gajite cveće ili čupate korov.
I potajno čekate neku drugu priliku da odete odatle. Ili bar Novu Godinu da nešto zasvetli u vašem životu.
Taj kip može da bude bilo ko u vašem životu, odaberite sami.
Ako sad dođem tamo i nađem...
Živi dokaz da su naše majke imale iskustvo u parapsihologiji. Kada smo kao klinci očajnički tražili nešto, ali nismo mogli da to nađemo, keva bi umesto da se iscima da dođe do nas i pokaže nam, uvek iskoristila ove reči, koje bi nam bez izuzetka pomogle da nađemo traženi predmet u roku od jedne nanosekunde.
- Mamaaaaa, gde mi je majica?
- Evo tu je, u ormanu.
- (traži) Nemaaaaaaa!
- Ako sad dođem tamo i nađem je...
- Nema veze, našao sam!
Greskom dadoh minus, al zato ide u omiljene
Vukajlijas brz na misu, tek kada vidi skor definicije shvati da je negde pogresio, procita je ponovo i kada nekako shvati poentu odusevi se i dobije napad kajanja istovremeno.
Kako bi ublazio konfuziju u svojoj dusi stavlja defku u omiljene i obavezno naglasava u komentaru ispod njegov postupak, kako bi autoru i ostalima koje sve do jednog boli tuki za njega stavio do znanja da on nije glup, nepravican i sl...
Fališ mi k'o Meloun Stoktonu
Изрека која се користи за највиши степен недостајања.
Заснована је на чувеном тандему НБА лигаша Јуте Џез, Џон Стоктон-Карл Мелоун, који је годинама својим асистенцијама-кошевима "терорисао" противнике. Деловали су као једно и увек је биo приметан пад у игри уколико један од њих двојице није био на терену.
Metar ladovine je jeftiniji od metra drva
Deviza mog dede. On od svih godišnjih doba najviše voli leto, a ovo mu je jedini i dovoljan razlog zašto.
