Mislim
Duboko filozofski, a vrlo jednostavan odgovor, koji sledi odmah nakon što si nešto nepravilno rekao, sagovornik ti je naglasio da si sigurno mislio na nešto drugo, pa si ti da bi izbegao blam, potegao ovu reč kao jedini argument, koji je u isto vreme kul, prekida svaku raspravu o tome da l' si glup il' nisi i deluje pomalo mistično, ukoliko upotrebiš i pravi tip pogleda koji ide uz tu reč.
Začetnik ovog pravca je neimenovani Romulanac u emisiji *Zašto-Zato* koja se emitovala pre dvadeset godina, gde je umesto trotoar, rekao tortoar i onda se brzo izvadio, izgovorivši ovu jednostavnu reč, sa filozofskom mirnoćom, gledajući onako setno preko tezgi pijace na Zelenjaku.
- Nezgodno je kume kad s tortoar istrći na ulicu...
- Mislite trotoar?
- Mislim.
-----------------------------------------------------------------------------
- Koji sok da kupim?
- Neki gusti, jebem liga. Koji 'oćeš.
- Je l' sa vulvom?
- Misliš s pulpom?
- Mislim.
----------------------------------------------------------------------------
- Oćemo do Kalimegdana, da se spuštamo skejtom niz onaj gilender?
- Misliš Kalemegdana i gelender?
- Mislim.
Binarni kod
Pregled prosečnog kola Jelen super lige Srbije.
nula-nula, jedan-nula, jedan-jedan, nula-jedan, nula-nula...
Španac
Žikica Jovanović Tramvaj.
Nov, kupljen ove godine, tih k'o podmukao prdež i crven ko fudbaler matične mu države. Najgora investicija gradskih vlasti ovog milenijuma!
Od kad su pušteni u rad, stanovnici ulice dr Ivana Ribara se žale kako ne mogu da zaspe bez uspavljujućeg klaparanja na koje su navikli od kad postoji njihovo naselje, dok je par građana iz ulice Jurija Gagarina zakasnilo na posao kada ih nije probudio prvi jutarnji tramvaj.
Penzioneri ga ne podnose, jer sa ekstra redom sedišta sad uvek imaju gde da sednu bez toga da dignu nekoga, a i ako se desi da nema sedišta, ima isuviše malo mesta u prolazu da bi se ceger sa pijace mogao staviti srednjoškolcu na glavu dok se žalopoji o današnjim generacijama.
Pošto je jako svilen, najpažljiviji i najbolji vozači su izabrani da ih voze, što je dovelo do toga da je onaj prvi ispod crte ljubomorno zakucao svoju matoru "dvojku" ravno u vrata onom što je ušao na vezu, i to na sred Tašmajdana.
I ajd' sve to, al' što nema onaj prozor nazad da se nalaktim i izbacim glavu ko ker kad se vraćam s posla - e to je već previše!
Nemačka prezimena
Vrlo zaebana stvar, pogotovo ako ste komentator.
Švajnštajger, Švajnštajger prolazi po strani, ubacujee.. loptu prima Hiclšperger, povratna do Badštubera, Badštuber vraća do Švajnštajgera, Švajnštajger ubacuje, Hiclšperger glavom i goooll!! Pa dodaj jednom i Klozeu, slomih jezik, ebem vam mater nenormalnu.
Pripizdinsk
Назив за вукојебину (или боље рећи пиздарију или пиздовце) у Русији. Као и ми, и браћа Руси имају мноштво забити (махом у Сибиру) која су времену рекла "њет" као и сваком трагу цивилизације. Одвојена од целога света, једини ко туда пролази су неки Татари који још увек разносе пошту коњима и Јован Мемедовић. Наравно услови у Припиздинску су десет пута гори него било где где се осећа руска зима. Подразумева се да је с оне стране Урала где чак ни суматраизам Црњанског не може допрети.
-Филипе, чуо сам да си јебао неку Рускињу?
-Матори, није да се хвалим, али одвалио сам је од курца!
-Како си успео да је смуваш?
-Их, како? Брате, без речи, само погледима и говором тела.
-Звучиш као жешћа бајронија али ми је Урош рекао да си јебао тако да ти верујем, у детаље нећу улазити пошто те познајем, испашће да јој је курац изашао на уста кад си јој мунуо у буљу...
-Није, матори, озбиљно ти кажем, уопште није нешто висо...
-Зајеби то него ми реци хоћеш ли се ти још с њом виђати?
-Она је отишла из Црне Горе назад у Русију, како?
-Па откуд знам, рече ми исто Урош да си се баш наложио на ту Рускињу па рекох можда одеш до ње.
-Јесам се наложио, јебе се к'о штука! Ма мислио сам ја да одем до ње, нешто у фазону кад Миша иде да види Наташу у Москви уз помоћ деда Жике, небитно... И ја је питао као где живиш, ово-оно, испостави се да мала живи у Припиздинску у Сибиру, морао бих да мењам 2 авиона, 4 аутобуса и 6-7 магараца да бих дошао до ње.
_______________________________________________________________________
Санкт Петербург 1852. године:
-Фјодоре Иљичу, нисам те видео 100 година, где си био?
-Ништа ме не питај, Иване Васиљевичу... Нашли ми неке папире гајби и истриповали да је то да се диже нека буна против императора Николаја па ме одвели у апсану.
-И?
-Јеб'о им пас матер, осудили ме и послали у Припиздинск док се не опаметим. Тек сам се пре пар дана вратио.
-Ау па јеси ли се опаметио?
-Јесам курац, баћушка послао губернеру вагон вотке и неке клинке из Украјине да би он издејствовао код императора да ме помилује.
-Па добро, бар се добро завршило.
-Може бити, али би мени више одговарало да сам ја остао у Припиздинску а да је баћушка мени послао све то.
Mogao bih ali neću
Posebna govorna konstrukcija kojom pokušavamo da objasnimo neku pojavu, a istovremeno smo svesni da je to o čemu pričamo svima već potpuno poznato. Najčešće korišćeno pri predstavljanju političara i političkih programa, kao i kod upoznavanja prisutne publike sa sledećim govornikom ili gostom. Sintagmi obavezno predstoji kraća pauza da se pojača dramski efekat prethodno rečenog.
Klasična dimna zavesa i taktika zbunjivanja - dok mađioničar maše desnom rukom da vidiš da je prazna, levom rukom vadi pare iz džepa. Tvog džepa.
- Dragi moji sugrađani, mogao bih ja vama sad da objašnjavam da URS nije stranka... Mogao bih, ali neću. Mogao bih i da vam objašnjavam da je regionalizacija potrebna... Mogao bih, ali neću. Mogao bih takođe i da vam objašnjavam kako mene ne interesuje vlast nego dobrobit građana... Mogao bih....
- Pa šta hoćeš?
- Znate vi vrlo dobro, cenjeni sugrađani, sve naše ciljeve i zadatke. Mogao bih ja i o tome...
Četiri slova P
Pandan ocilima. Samo ovde nisu četiri slova s kao simbol srpstva i patriotizma nego već pomenuta četiri p kao simbol lokalpatriotizma i fijumau krimidžimi likova. Statusni simboli devedesetih godina sa jasnim paralelama sa sadašnjim vremenom. Princip je isti, nijanse nisu bitne.
Pištolj. Apsolutni mast hev za sve koji pretenduju na vip separeove a nisu kurve sa mikrofonom ili samo kurve. Ko nema pištolj na kurac ga nabijem. Jebeš ti čoveka koji ne fura prvo pancir pa šulju... Nema veze da li ga je nekada upotrebio ili njime samo plaši okolinu. I devedesetih i sada. Što veći i niklovaniji to veće i privilegije.
Pejdžer. Sa leve strane karlice, zakačen za kaiš sa velikom "diesel" pločicom. Kako ćeš rođače bez pejdžera? Pa bićeš totalno nebitan...šta ako naiđe neki bitan poslić preko grane a ti nisi u blizini telefona, propada kombina brate. Nema veze što ti na njega preko belpadžeta poruke šalju samo ortaci da te tovare i žena kada te nema na ručku. To nekada, danas mobilni telefon, tablet ili šta već-bitno da ima veliki ekran, izgleda skupo i stoji na vidnom mestu.
Pajero. Micubiši pajero. Sedneš u pajera, otvoriš prozore pustiš sveže narezan audio cd kompakt disk sa hitovima Đoganija, Energije i Beat Streat-a i pun gas. Jebeš crveno i pešake, nek se čuvaju, teška su vremena pa svako čuva svoju bulju. Al da vidiš kako žene vlaže a muškarci zavide kada ga digneš na trotoar od 30 santima ispred zgrade pa se jedva dogegaš do ulaza. Kada bi mogao u stan pajerom... Danas se ipak više cene x6, q7 i ostale oznake koje vezane podsećaju na novu mutaciju virusa gripa.
Plavuša. Jebiga tada su žene bile mršavije, bez naglašenih oblina i dekoltea, nekvarcovane i sa mini valom. Al njegova je morala biti plava! Tipa Jami. Dal zbog švedskih akcionih filmova ne znam ali plavo je bilo na ceni... Danas, nije toliko bitna boja kose koliko da ima silikone i pojavljuje se u žutoj štampi.
I onda, kada objediniš magičnih četiri p, nebo je granica!
-Brate, klošarimo se po ceo dan po kraju, daj da vidimo da nađemo neku šljaku, teča mi radi u C marketu, da ga pitam da nas ubaci da istovaramo ulje i mleko kada stignu?
-Ma nemoj si loš burazeru, ae da odemo kod Staneta da ga pitamo da šljakamo za njega! Šta fali njemu brate, vozi pajera, fura pejdžer...zadenemo utoke brate pa da vidiš kako plavuše same dolaze...
Diktiranje broja telefona
Veština koja sa godinama postaje nadrealistička umetnost, potpuno neshvatljiva običnom narodu.
Čovek od 10 do 40 godina: "Piši: devet, dva, nula, šest, tri, nula, dva".
Čovek od 40 do 60 godina: "Je l' pišeš? Devetsto dvadeset, šesto trideset, dva".
Čovek sa preko 60 godina (velemajstor): "Ajd' umoči pero pa piši: devet miliona dvesta šest hiljada tri stotine dva. Je l' si zapis'o?"
Neopevan
Zači da novija i starija istorija nije zabeležila sličnu pojavu.
Najčešće se koristi kao pridev uz imenicu budala: “budala neopevana” je stepen budalaštine nezabeležen u narodnim pesmama i istorijskim arhivima.
Tebi iznad glave ne svetli sijalica, već neonka
Izraz upućen drugaru koji slabije kapira. Pali na guranje. Na kurblu, bolje rečeno. Kao što likovima u crtaćima iznad glave stoji sijalica kad nešto skopčaju, tako njemu stoji neonka, koja trepće prvih desetak sekundi dok ne proradi. U njegovoj glavi, onaj mali hrčak koji okreće točak je seo da zapali jednu i popije pivo.
-Kako me razbija zub, suze će da mi krenu... ne znam da li da ga popravljam ili da ga vadim?
-M...
-Zakazaću kod privatnika iz tvoje ulice, ima sestricu boli glava. Prava sifonjara, još kad joj se kleme ocrtaju kroz onu košulju, izjeo bi je k’o jarac dovratak! Nisam trsio ništa već dva metra dana, skituljko mi se usirio...
-Vadi ga!
-Šta? S’normalan?! Alo, jesmo drugovi, ali ja ne navijam za taj tim.
-Zub.
-Ahaaa... Jebote, uvek zaboravim da ti imaš neonku. Zamalo da te raspenalim u glavu.
-M?
Surova realnost
Na kolokvijumu i ispitu, odnosno pismenom i kontrolnom zadatku, nikad ti neće pasti pitanje koje si pročitao tik pre početka ulaska u obrazovnu ustanovu. Posledica ovoga je razmišljanje o učenju kod kuće, dok je vreme, ali...
Predispitna uzbuna. Opšta panika. Nervoza. Smiren, ubeđen da ovog puta (opet) padam, posmatram okolinu... Pripremaju se puškice, zavlače se knjige pod klupe, neko kleči sa rukama na licu čitajući u sebi "Oče naš", a ja pažljivo biram lekciju u koju se uzdam da će me ipak izvući. Čitam sa najvećom mogućom pažnjom, neću valjda da zaglavim u 'Oktobar 2', pričaju da se odatle živ ne izlazi. A i ko izađe, taj više nije "sam sa sobom".
Ispit. Avaj, opet nema tog pitanja. "Pa majku mu jebem, da l' sam uvek toliki baksuz da odaberem da pročitam lekciju koja mi ne bude na ispitu", mislim u sebi. I kad sam mislio da ne može biti gore, 10 minuta od početka ispita, koleginica do mene (u pravu ste, naravno, ona je druga grupa) se okreće i kaže:
-"Ej, videla sam da si čitao malopre nešto o "Građanskom zakoniku iz 1844.", je l' znaš nešto?"
-"More marš bre u pičku materinu, i ti, i Ustavna Istorija Srbije, i sve u kurac krasni!"
Apatija
Mjesto koje čovjek nosi sa sobom, u džepu lijeve strane mozga, kao protivotrov, da ode tamo, u mirnu bazu, u negativnu nulu, radi smanjenja psihološkog minusa. Veo preko očiju koji im daje sjenku umora i praznoću u dalj, i u čijim se ćoškovima pažljivijim posmatranjem može zapaziti pulsirajuća tihoća zgrožena anestezijom.
Kao kada sivoća polukišnog dana posluži kao izgovor za neizlaženje iz stana, apatija uzima svejednoću kao osnovu logike za djelovanje koje će se time svesti na hibernaciju. Ispot apatije, mašta sanja strah i bol, od kojih je u tu istu apatiju nekad pobjegla, gaseći se samovoljno.
Na sve četiri strane je zid. Ne vidim vrata, nema prozora. Negdje u mraku imam mračan krevet. Nemam svijetlo. Negdje u ćošku imam wc šolju. Ovdje je previše ćoškova da bi čovjek mogao da razmišlja! Pod nije od keramike. Ja sam bosonog. Nešto me negdje boli. Mislim da mi je hladno. Mislim da je jesen. I prošli put kad sam mislio o dobima bila je jesen. Dosadila mi je samica. Hoću nazad u zatvor.
Sad to tako zovete
Način starijih poznanika da razgovor skrenu na uvijek zanimljivu temu seksa.
- Đe si, malikane! Šta radiš?
- Evo me, tetak. Ma ništa, evo pošo do jedne drugarice da joj popravim komp.
- Ahaa, sad to tako zovete. (uz mangupsko namigivanje)
Organizacija svinjokolja u Meki
Superlativ ćoravih posla.
- Čuo sam da Kiza kao planira da upisuje policijsku akademiju.
- I ja sam čuo. Organizuje čovek svinjokolj u Meki.
- A?
- Ima dosije još iz osnovne bre, kakva crna akademija...
PA NE TAJ!
Pravo ime, al pogrešna osoba. Situacija kada prvo čuješ da se pominje ime nekog koga poznaješ ili voliš, a posle ukapiraš na svoje razočarenje da to ime deli sa još nekim pajvanom, pa ti prosto dodje da ga izgaziš jer kalja nečji svetli lik...
-1993. premijera filma "Vizantijsko plavo".-
-Jebote kakvo njesra od filma, jes ga Točak otkinuo sa muzikom, ali brate smorili su do koske... I gde je Laza koji kurac?
-Koji Laza?
-Pa Lazar Ristovski, pročitao sam, Točak radio muziku a on valjda glumi al ceo film ga ne vidoh.
-Ma ti si bre papaleja, PA NE TAJ Lazar Ristovski klavijaturista, nego ovaj bre glavni glumac, brka slikar.
-Pu, serem mu se u brkove, onaj Drug Raja? Uh kako mi ide na kurac, razbio bi ga...
-Što, zbog Kaće hehe? Ma ne guziči je on stvarno, to samo u filmu. Realno, ja mislim da si jedini kome STVARNO nije dala, a pitao je.
-Ma duvaj ga bre, stvarno sam teo da vidim Lazu kako glumi.
-Bolje da si video Kaću kako svira...
-Izbori devedeset i neke , Demokratska Stranka ističe svog kandidata za premijera-
-Bratić, idemo na glasanje ovaj put! Konačno da imam da glasam za ČOVEKA!
-Za koga, leba ti?
-Zoran Živković! Na njegovim pričama sam rastao, on je preveo "Odiseju u svemiru", da nije bilo njega ja ne bih nikad okrio SF kao žanr koji mi se najviše dopada, jedanput i mi da kandidujemo nekog ko ima ugled i poštovanje, čudi me i da je prihvatio...
-Jaoooj, PA NE TAJ Zoran Živković pisac, ovo je bre neki balvan, nema veze sa njim.
-E dokurca...
-Upoznavanje momka sa roditeljima-
-I šta kažeš ćeri , Pero, Vojov sin iz Drlupe? Dobra je to familija svaka čast. Dobrog si momka našla. Još mu je deda bio ljudina, i svi su onako kršni, jesu malo i preki, al domaćini nema šta. Radićeš od jutra do sutra, ali koji seljak još vozi A8?
-Hm, pa možda dodje sa njim, kad smo izlazili nije njega vozio...
-Koja sad ovo blenta sa Ladom dolazi, ohoho ovo onaj mentalać Pero iz Dulena, ko njemu dade dozvolu, on ni peške putem da ide ne ume šta li će on...? Odakle reče ti da je tvoj Pero?
-Pa iz Drlupe... Il beše Dulena? Što kakve veze ima, pa to je blizu, znaš da mešam stalno... A otac mu jeste Vojo.
-PA NE TAJ Vojo, sunce te ne jebalo!!!
-A što tata?
-Prvo zato što ne koštaju svi zajedno go kurac, a drugo zato što smo ROD!!!
Najave filmova Vladimira Jelića
Рекламе за филмове на РТС-у за која је задужен човек са wannabe-Елвис гласом и "ја-сам-добар-водитељ-и-опак-јебач-рекла-ми-кева" маниром,који је способан да и највеће смеће од филма,попут оних са остарелим маговима борилачких вештина,или "Дракуле 3000" делују као нешто најбоље што је красило целулоидну траку од браће Лимијер до данас.Оно на шта Иван Карл и остатак уређивачког тима нису рачунали,је лаксативни ефекат Јелићевог гласа,који учини да гледаоци у старту забораве на филм,који би,у супротном,можда и погледали.
- Он је био врхунски борац...али,онда...када су ударили на његове најмилије...имао је на уму само једно...освету...пратио је наслеђе древних ратника...да би казнио оне...који су му узели све...Џет Ли...у филму...
- Шта то гледаш,бре?
- Ма,онај трипаџија Јелић се опет примио на неко срање!
Ikona
Apsolutno najveće priznanje koje se može dodeliti rendom ljudskom primerku aktivnom u jednoj od mnogobrojnih grana delatnosti javnog tipa. Ultimativna laskava titula kojom se može okititi persona produktivna i obligatorno "marketinški zapažena" u nekoj od sledećih branši: muzici, glumi, modi, sportu i - last but not least - gejštini, mada je to, reala, kategorija sama za sebe.
Elem, da bi zavredeli taj figurativni oreol koji će lebdeti iznad njihovih glava, potencijalnim kandidatima za isti nije samo dovoljno da budu naj naj naj ( šta god to jebeno značilo; prim.prev.) u svojim profesionalnim aktivnostima u životu. Oni se nekako moraju izboriti za to da svetla reflektora obasjaju njihov lik i delo i VAN sopstvenih im karijera a kako bi u moru jednako kvalitetnih kolega i koleginica ispali što veće nakaze - da ne kažem - postali "medijski konkurentni". Asimilovanje sa osvećenom slikom sveca svakako je krajnje apsurdno, posebno iz razloga što pomenuti verovatno nikada nisu stali pred jednu moleći za zdravlje ili, ne daj Bože, oprost. Što se mene tiče, nemam ništa protiv ni da ih Crkva kanonizuje...samo da na kraju skončaju smrću velikomučenika. Amin.
Nekompletan i pomalo nealfabetan spisak zvaničnih IKONA u Srbiji:
Verica Rakočević - modna kreatorka i frekventna korisnica botoksa i kokaniđe (modna ikona)
Ivan Bosiljčić - glumac u pokušaju i srećni tata (gej ikona)
Sveti Stefan - Hristov učenik, Velikomučenik i jedan od Dvanaest Apostola (svetac)
Jelena Karleuša - umetnica, supruga, majka i drolja (LGBT ikona)
Svetlana Ceca Bojković - glumica i alkosica (glumačka ikona)
Presveta Majka Bogorodica - rodila Isusa. Tačka. (svetica)
Željko Joksimović - pevač, producent, metroseksualac (pop, gej i eurovizijska ikona)
Marijana Mateus - majka, književnica i profesionalna korica za kurac (VIP ikona)
Sveti Đorđe - Velikomučenik i propovednik učenja Hristovog (svetac)
Milovan Ilić Minimaks - voditelj, kartaroš, pijandura i mrtav (TV ikona)
Josip Broz Tito - bravar, maršal i doživotni predsednik SFRJ. Takođe mrtav. (svetac)
...
