predratni švaler
Nije direktno vezano za sam švaleraj. Odnosi se na izgled koji je staromodan, sa obaveznim tankim brčićima, eventualno zulufima i nekom frizurom "na prirodno". Ukoliko je i šešir tu, e onda je ko s' prs' u pekmez.
Dragan Nikolić u filmu Ko to tamo peva. I izgledom a bogami i akcijom.
Sito i rešeto
Previše životnog iskustva za običan ljudski vek.
Zamišljam jedan takav primer:
Sa 14 godina mobilisan, 1914. godine. Cerska bitka. Ranjen. Valjevska bolnica. Kolubarska bitka. Povlačenje preko Albanije. Tifus, dizenterija. Bolnica u Africi. Svuda oko njega smrt. Povratak u jedinicu. Proboj solunskog fronta. Ranjen. Juriš do Beograda, 500 km. Izgubio u I Svetsko ratu tri rođena brata, sestru, oca i još mnogobrojne iz šire familije. Onda, dalje do Slovenije. Ostanak na granici sa Italijom još nekoliko godina. Ranjen. Vrbovan u obaveštajnu službu. Ženi se i ima šestoro dece, od kojih troje umire u ranom detinjstvu od bolesti.. Putešestvije po celom svetu do izbijanja II svetskog rata. Ponovo u ratu, pada u zarobljeništvo. Logor ‘Mathauzen’ preživljava sa 40 kg telesne težine. Vraća se kući i saznaje da mu je žena poginula u bombardovanju savezničkih aviona, pred oslobođenje. Ponovo se ženi. Četiri godine traga za decom i pronalazi jednog sina i kćerku u hraniteljskim porodicama. Vraća se sa njima kući. Ponovo radi za obaveštajnu službu, do penzije.
U međuvremenu, njegova deca završavaju visoke škole. Dobija unuke.
Uživa u prepodnevnim šetnjama Kalemegdanom i odmaranju na klupi. U stanju je da dugo gleda ušće Save u Dunav, satima. Posmatra dve vode koje se pred njim sastaju i seća se svog boravka u zemljama odakle izviru. Misli mu se zapliću, pogled zamuti. Ništa oko sebe ne čuje.
Onda ga prene oštar udarac u klupu. Trgne se i vidi lice mladog dečka, kao što je bilo njegovo kada je prvi put mobilisan. Junoša u jednoj ruci drži limenku piva, kao i njegovo društvo, preko glave im navučene kapuljače, jedva im razaznaje lice u sumraku. Pomisli u trenu da je on je njihovim godinama u ruci držao pušku i šajkaču na glavi. Razjapljenih usta, sa pivskom penom na uglovima usana, onaj što je šutnuo klupu, urla na njega:
- Š’a si zin’o fosil? Čekaš grobara? Bolje ne čekaj, skoči sam dole, i hi hi hi...
Celo društvo se kida od smeha.
On se samo prekrsti, promumla nešto sebi u bradu, lagano ustane i pođe kući.
Umire u snu u 98. godini, umalo da doživi i bombardovanje. Na njegovom grobu bi trebalo da piše:
Анастас Петровић
1900-1998
прошао сито и решето
Nismo više klub, sad smo reprezentacija
Prošlo je svakodnevno blejanje po parkovima, u kafani, na fliperima, u klupi. Ne talimo se više sa poslednjih 20 dinara da bi kupili smoki, jer se od sprave ogladni. Ne delimo više svlačionicu svakog vikenda. Sada se samo okupimo ponekad, da razvalimo neka Farska Ostrva, da puknemo od neke Nemačke. Stisle obaveze, sada svako ima svoj klub, sigurno da mora da daje sto posto za njega. Bane se nekad na pivo, odgleda se Liga šampiona, ode se do kafane, neki termin u balonu. Koliko god retko to bilo, za reprezentaciju se igra svim srcem.
- Matori, došlo vreme da se okupimo. Zove Kovilovo. Ko će da bude selektor?
- Evo, sad sam krenuo da zovem ostale. "Kajmakčalan", 8 večeras, sabićemo par vinjaua dok Strajnić bude kenjao?
- Vidimo se tad, ćorima, KO SO VO!
A gde to piše?
Najčešći argument nepismenih ljudi prilikom rasprave.
- Ne možete staviti bateriju od samsunga u nokiu....
- A gde to piše, moliću lepo??
Ljudi koji kupuju pola hleba
Ne troši nepotrebno reči. Ne očekuje osmeh od kasirke, ne zaviruje u frižidere, rafove i sitnice na kasi. Ne zanimaju ga cene bombonjera i alkohola sa gornjih polica. Skroman i ćutljiv, Stoji mirno i nesigurno čekajući da dodje na red, ispred njega se otvara plastična kesa i guta pola vekne belog i malo mleko u tetrapaku. Nema za bolje. Smešta blic pod mišku, otvara izandjali novčanik...Pravi se da pretura po pregradama, iako zna da novac stoji samo u jednoj, uvek u jednoj. Zavara se na tren. Čeka tri dinara kusura i primećuje prezrive poglede nervoznih Rembrantovih silueta iza njega koje čekaju red. Iz plastificirane stranice novčanika izviruju radoznalo slike bivše žene i dece koja su sad već odrasli ljudi, koji su se sad već upoznali sa životom i čiji osmesi odavno ne blistaju kao na fotografiji. Primećuje ih nestrpljiva devojka tik iza njega i razmišlja kako je na nekoga podsećaju. Možda na nekoga iz osnovne? Čovek ispred uzima kusur i uz blago dovidjenja odlazi, i ona dolazi na red. Vadi na pokretnu traku kase šampon, dezodorans, nestle, uzima cigare...U ruci drži pola integralnog hleba koji čeka da bude zapakovan. Razmišlja kako je debela. Možda i više nego debela. Mora izbaciti ugljene hidrate, pola hleba za jedan dan je i previše... Daje karticu i čeka na njen povraćaj, iza nje stoji golobradi klinac, brucoš, pun testosterona i energije, gleda devojku ispred i misli da li bi je kresnuo ili ne, nije zgodna ali je odnegovana, ipak bi, zašto ne? Pristala bi na sve, verovatno je očajna zbog izgleda...Pazaruje paštetu, majonez, jogurt, domaćica keks i pola hleba, cimer mu je žešća pederčina i ne dele ništa. Zašto bi mu ostavio polovinu hleba kad je kreten, ko ga jebe neka kupi sam sebi. Plaća, upućuje kasirki osmeh koji ostaje da lebdi negde izmedju, neuzvraćen. Nije nešto, mada - karao bi je, što da ne. Ostavlja dva dinara kusura i odlazi. Sredovečni čovek stiže na red, ovlaš baca pogled na naslovnu stranu novina i mršti se, crna hronika ga zamara, fudbal je namešten i prestao je da ga prati, dobro zna da izbori ništa neće promeniti...Doktori ubili malu Nadju. Vreme nepogodno za meteoropate. Svakog dana osvojite blic stan...Susreće ispitivački pogled mršave kasirke koja netremice zuri u njega i u pola vekne hleba u njegovoj ruci, verovatno se pitajući šta je ovo danas i kakva je nju zla sudbina poslala na zemlju da je izrabljuju po marketima za sedamsto dinara dnevno. Rezignirano pita:
- Zar ste pola čoveka da jedete pola hleba? Nećete uzeti ceo?
- Ne. Nemam sa kim da ga podelim.
Fudbal
Najveći sin srpskog naroda i narodnosti. Od majke Srbije i oca Sporta srpskog.
Već kao mali pokazivao je sav svoj raskošni talentat. Svi su ga voleli. Svi su želeli da ga gledaju. Bio je broj jedan. Glavno mudo. Svako selo je zbog njega izgradilo svoj fudbalski teren. Sve su ribe vlažile na njega. U međuvremenu, opila ga je slava. Novac mu je udario u glavu. Počeo je da izlazi po inostranstvu. Vreme je provodio uz političare, lopove i slične. Propadao je. Pao je na najniže grane. Kao klošar iz kraja. Svi ga znaju i sećaju se kako je nekada žario i palio, a sada je duboko u mraku koji je sam stvorio.
Za vreme njegovog lumpovanja druga deca gore pomenutih roditelja su počela da se probijaju. Starija ćerka Košarka je oduvek bila vredna, pametna i uspešna, ali na nju nije toliko obraćana pažnja. Uvek je bila odličan đak, ali Fudbal je bio ljubimac roditelja. Međutim, kada je on dotakao dno života, Košarka je postala ponos oca i majke. Na nju se ugledala i mlađa sestra Odbojka, kao i najjači član porodice, brat Vaterpolo. Nizali su uspehe na svim nivoima. Donosili su radost u kuću, što i dalje čine, a što je od skora počeo da čini i klinac zvani Tenis.
Međutim, majka i otac se sa suzom u očima još uvek sećaju uspeha najstarijeg sina, i nadaju se da će on opet biti očev ponos i majčina dika, da će opet koračati uspravno, sa visoko uzdignutom glavom i rušiti sve prepreke pred sobom. U njega se i dalje polažu najveće nade, iako to nije zaslužio. Svi potajno žele da se trgne i ustane iz kome u koju je zapao svojom krivicom i nepažnjom.
Nekada uspešni sin Rukomet je prolupao i davno pobegao od kuće, i od tada se ne zna ništa o njemu.
- Brate, plasirali se fudbaleri na svetsko, ajmo na doček!
- Ajmo! Do jaja! Ooo, ovog leta ovog letaaa, bićemo prvaci sveta!! Pali kola, idemoo!
- E vaterpolisti prvaci sveta.
- Da, video sam. Mojoj sreći nema kraja. Nego si čuo da se Seka kupa u magarećem mleku?
Izmišljanje poslovica
Ако се нађете у каквом вербалном клинчу, помаже.
Пословице измишљају људи у свађи и жару расправе јер немају аргумената којима би побили оптужбе на њихов рачун или барем скренули тему.
- Е, мој Желимире, што остави онакву жену и троје мале деце, што се пропи, црни Желимире...
- Тврда чизма камен не гази.
- Шта то значи, несрећо?
- Једноставно, тачно је да сам се ја пропио, да спавам на гробљу, да немам породицу, али знаш како кажу: ,,Не мош провућ балерину преко суве погаче!"
- Ала си будала, црни Желимире!
- Што се каже: ,,У будале капа вазда накриво!"
Slagaću te
Израз користимо када нисмо баш најсигурнији у оно што причамо.
- И онда налете њих, па, слагаћу те, једно десетак...
Drugar iz klupe
Lik koji ti je bukvalno upropastio zivot u gimnaziji.Unistio ti je radnu naviku i svaku sansu da eventualno bez po muke zavrsis fakultet,napravio je od tebe bahatog alkoholicara i monstruma koji je samo znao da profesora pita za toalet i da ostatak dana provede u obliznjoj kafani ili kaficu.Znacajno je pomenuti da si i ti to istovremeno njemu napravio!A obojica ste bili Vukovci u Osnovnoj skoli.
Ostaju k'o Turci
Kad zasednu, nemaju nameru da napuštaju lokaciju pijančenja ni u slučaju prirodne katastrofe ili invazije vanzemljaca - ne računajući duže izlete u toalet ili džbun radi pišanja i povraćanja. Siguran znak da su namerili da ostanu k'o Turci je kada, posle popijene cele gajbe piva, pređu na domaće vino, komovicu za obloge i špiritus iz lampe. I kada zapevaju. Tada ne pomaže ni govnjiva motka.
- Ženo, naseckaj neko mezence, dolaze Badža i Steva oko sedam da pogledaju strujomer.
- Mene si našao da farbaš, dolaze jer si doneo onu tastovaču pa ćete da se opijete kao kurve na vašaru.
- Pa dobro, moraću ljude da ponudim čašicu, dve.
- Ma koju čašicu, dve, Badža i Steva svaki put ostanu k'o Turci, ujutru završite goli na patosu, prošli put su vas deca budila grabuljama.
- Nećemo ovaj put, obećavam. Nego, kad si već pomenula, odvedi decu kod babe večeras i donesi ono balonče vina iz podruma. I ubaci pivo u komoru, da bude kao zmija!
žal` za mladost
Fudbal sa društvom - PES
Druženje na ulici - Facebook
Alfred Jonatan Kwak - Yu Gi Oh
Porodično Blago,Bolji život - Jelena,Ljubav u zaledju
Sega - Pentium
Tempo - Kurir
Čunga Lunga,Shock - Orbit,Stars
Sličice - Send Gift(facebook)
Rumenko - King
Mikijev zabavnik - Scandal
VHS - DVD
Walkman - mp4
Žandari i Lopovi - Counter Strike
Tropicak Heat - Prison Break
LAKU NOĆ DECO!
Hvala Vam za divno djetinjstvo:
Slavko Tatić
Nada Blam
Vlastimir Djuza Stoiljković
Nikola Simić
Miodrag Ž. Vučković
Na konjak od nje
"Trezveno'' rezonovanje lika kome fali još jedna čašica žestine kako bi konačno skupio muda i prišao dotičnoj za šankom. Učestala greška je ta što se taj ''korak'' ponavlja više puta, čineći tako cilj blago rečeno, nedostižnim.
Detinjstvo u Srbiji
Period kada stidljivo pokrivamo oči kada naletimo na scenu ljubljenja na TV-u, ali trčimo i radoznalo gledamo preko ograde kada neko kolje svinju.
Kafanska umetnost
Sposobnost pijanaca da sve što im kažete povežu sa pesmom koju će vam pevati najmanje narednih pola sata.
-Kuda ide ovaj idiot?
Pijanac: EEee zapevaću kada prođe sve, aaaa kuda idu ljudi kao jaaaaaa...
Što si pijan kao bulja?
Pijanac: Zašto si se napioooo,suzom piće platioo..
-Reci šta da radim, samo da ideš kući!
Pijanac: Reci sve želje, reci šta treba, skinuću srebro, bisere sa neeebaaaa...
