Nemam ni ja!
Besplatna poruka koju bi mts definitivno morao da uvede kao odgovor na poruku: "Molim te, pozovi me nemam dovoljno kredita".
Taj ti je imao život ko Borusija Dortmund
Ортак који је био на врхунцу славе, омиљен у друштву, прави лаф, шмекерчина. Е онда је све успео да засере. Увалио се у говна до гуше, дословце отишао у курац. Дужан ко Грчка, није га било нигде и само њему је знано како је преживљавао. И онда после тмурног периода враћа се у пуном сјају. Како? Опет, то само он зна. Све се враћа на старо, опет омиљен у друштву, можда и више него први пут. Опет је све лепо, бајно и сјајно, само што је после толико година бедака стекао неко искуство, па се сад понаша зрелије. И свима је драго због тога, чак и они који га не воле поштују га. И заслужио је њихов наклон. Једино што постоји бојазан с обзиром на историју да не понови све наново...
Klosar
Prosecan stanovnik Prijedora. Klosar/Prijedorcanin ima kalup po kome se oblaci, razmislja i ponasa, u osnovnim crtama:
- Klosar ne zna sta ce od sebe veci deo dana. Stoga klosar ustaje oko podneva, potom se odvuce do najblizeg ugostiteljskog objekta i tu naruci 'fukas', zatim gluvari s tom jednom kafom barem sat-dva. Onda klosar 'prozuji' po gradu, vidi sta se gde desava, izvidi neku zrtvu kod koje 'uzica' SMS ili po marke za jos jednu kafu. Kad se celo drustvo okupi, negde oko 5-6 popodne, padaju predlozi gde se napiti - na obali reke, na zeleznickoj stanici ili jednostavno pred nekim dragstorom (kafana je iznad klosarskog dzepa).
- Klosar nosi trenerku. Buvljakusu po mogucnosti, ako ne onda neku iz butika (ali nece reci nikom da je kupljena u butiku vec da je sa pijace, u suprotnom bi ga izbatinali i proglasili fenserom). Svi klosari su sablonski obuceni, imaju slican hod i pljuckaju kroz zube.
- Klosari imaju specifican sleng kojim se koriste u svakodnevnoj komunikaciji. Pri tom je karakteristicna upotreba reci 'buraz' koja se koristi sto cesce, tako da prosecan klosar u prostoprosirenoj recenici rec 'buraz' upotrebi minimalno cetiri puta. Ova rec se izgovara sa dugouzlaznim 'a' i maksimalno namrstenom facom.
- Klosari se tuku coporativno. Naravno, na meti su fenseri, novajlije i likovi iz protivnickog naselja u Prijedoru. Klosarski lokal-patriotizam se najbolje ogleda u pristupu koji primenjuju Alcohol boys - jeb'o Rudar, vazno je isprozivati sve koji dodju u Prijedor i pokazati im gde su dosli.
- Klosar pusi najjeftinije cigarete (sarajevsku Drinu). Piju se dvolitre, kad ima domace rakije moze i ona, a pre subotnjih utakmica Rudara tradicionalna je popodnevna pijanka u gimnazijskom parku (tada svi klosari piju zajedno bez obzira na mrznju izmedju naselja).
- Klosari vikend-veceri provode u Masteru, Magicu, Mocvari, Netu, Joyu, ZMu, Kamenjari i drugim mestima. Tu su i parkovi i klupe u centru.
- Prosecan klosar slusa rok i rep muziku. Kada je pijan, klosar peva i stare narodnjake, a pesme Tome Zdravkovica i Baje Malog Knindze se slusaju u casovima najgoreg pijanstva (svako drugo vece).
- Buraz , imas cenera da mi pljunes do sledece nedelje, upo sam u slot a iznapusavace me starci? Jebo ja svoju mater sto igram vise i taj slot. Stvarno sam majmun, buraz.
- Buraz nemam ja ni feninga kod sebe, napili se ja i Sone sinoc u Raskovcu, skrsio sam se buraz ko picka. Dao bi ti jebem ti mater, znas da bi dao. Trazi buraz od Vurune, taj je digo juce 40 maraka u kladionici.
Kompleks desnog beka
Ili levog, svejedno. Kao dečak stavljen na tu poziciju, jer je zahvalan igrač, predobar tehničar za štopera, ali loš za veznog ili krilo. Kao Vasa Ladački, on želi mnogo više od svog života, on želi golove, on želi asistencije, on želi popularnost, fanove! On želi da se dokaže, da se probije kao najveća zvezda kluba, da publika skandira njegovo ime, da devojke puštaju suzu niz butinu kad on igra. Ali to se nikad neće desiti. Igrajući u svojoj dosadnoj kolotečini, polako sve više postaje svestan da je neprimetan u odnosu na 'desetku' kluba, ili špica sa Filipo Inzagi stilom igre. Crv mržnje ga grize do kosti, i on se sve više trudi da igra što bolje, sve dok to trener ne saseče uzvikom 'vraćaj se nazad, ne igraš krilo'. Dok mu psuje majku sebi u bradu, kreću mu krvničke suze, i on prima osobine psihope, koji posle treninga ostaje da gadja prečku i govori u sebi 'jebaću vam majku svima jednog dana'.
Zašto si iskompleksirana kao desni bek?
K'o tigar u kavezu
Nestrpljenje, očekivanje neočekivanog.
- "Jebote, prestani više da me pipaš, vidiš da su deca još budna...Koji si ti manijak!?"
- "Šta 'oćeš da kažeš? Nema seksa večeras? M? Opet deca kao izgovor?"
- "Aj' ne jedi govna, biće ... Sad ću da ih uspavam a ti za to vreme prošetaj jedan krug oko zgrade, nemoj da mi se vrtiš tu k'o tigar u kavezu."
- (odlazeći, u sebi): "Jeb'o sam ti mamu za ovo moljakanje, svaki put ..."
*
*
*
*
- "Oooo, pa koga to moje oči vide? Gde si ti na fudbalu u nedelju?"
- "Ma koji, bre, fudbal ...nije bilo šanse da stignem. Obaveze. Imaš cigaru?"
- "Uzmi. Š'a je bilo, š'a se treseš?"
- "Ma gospođa moja. Nešto me iznervirala. Pusti ..."
- "Pa kaži, jebote. Idemo da popijemo nešto i sednemo ko ljudi. Šta si se tu uzvrteo k'o tigar u kavezu?"
- " ..... a da popušite vas dvoje malo tigru,a?"
Udarac iz ugla
Batine dobijene u klasičnoj sačekuši iza ćoška.
-Crni Srele, ko ti ofarba facu u plavo ljubi te majka?
-Ništa me ne pitaj kevo. Udarac iz ugla, nisam stigao ni da opsujem majku.
Ljubav Srba prema fudbalu
Bezuslovna, neuzvraćena i potpuno nezaslužena. Kao ljubav roditelja prema detetu kretenu, ili ljubav naivnog muškarca prema ženi koja ga je sto puta prevarila i izdala.
-Je si gledo finale u vaterpolu, kako smo im jebali kevu!?
-Pa nisam, ne pratim to... Mislim, svaka čast momcima, al jebiga kad me ne interesuje vaterpolo...
-A Đoković prvi na svetu!
-Ma jebo te Doković, pun mi je kurac tog Đokovića!
-A jel si čuo da Duda Ivković ostaje selektor, imaćemo sad ekstra šanse da opet uradimo nešto!?
-A, basket, čuo sam, pa dobro, šta ja znam... Nego kad mi igramo sa Farskim ostrvima, trebaju nam ti bodovi ko leba?!
Bi se i kurca napušio
Najbolji mogući odgovor ženske osobe na mušku konstataciju tipa da mi je tvoja glava, pa da se odmorim k'o čovjek.
Ludovikova terapija
Чувена терапија из "Паклене поморанџе" којом се кримининалци, хулигани и остали лече од "жеље" за прављењем срања. У суштини, метод се заснива на томе да прекршиоца приморавају да гледа снимке и филмове злочина док год му не створе условни рефлекс - мучнину приликом саме помисли на насиље.
У свакодневном говору се користи јако ретко, али кад се користи користи се управо да би се оправдао неко ко је навукао фобију од нечега што је цео живот неизмерно волео, да се тако дебилно изразим.
1 - Матори, шта се десило са Шомијем? Од оног човека не остаде ништа мајку му. Пре је мувао све што се креће, а сада дрхти када му кажем да идемо да мувамо нешто. Колико знам нити је у вези, а и да јесте, никад није био толики папучар. А и сам знаш какав је био. Толико залуђен женама да је једно време хтео да промени пол да би се будио свако јутро гледајући у сисе и држећи чку.
2 - Браћони, сурова је то прича. Не замери му. Лудовикова техника је много јебена ствар.
1 - Што шта се десило?
2 - Ма пришао он некој препички и збарио је. Али јебига. Срце ми се стегне од саме помисли на то.
1 - Не сери него причај.
2 - 'Ајде кад си баш запео. Отишли они код ње на гајбу и испоставило се да је она домина. Везала му лево јаје око ногаре неке Југодрво столице док га је анално раздевичила страп-оном домаће производње. Сиротан, није могао да седне три дана. Сад има тај условни рефлекс, кад год хоће да приђе риби заболи га рч, не конзумира ништа домаће, а у поверењу, изгледа и да му је јетру померила јер је постао је јебени индикатор промена температуре.
Ko igra za raju, a zanemaruje taktiku, završiće karijeru u nižerazrednom Vratniku.
Legendarna rečenica Neleta iz starog Zabranjenog Pušenja.
Ako si sebični kreten koji brine samo za svoje dupe, na kraju ćeš negde crći umoran i sam, bez ikoga da ti pomogne jer će ti svi eventualno okrenuti leđa kad skontaju kakav si nečovek i sebičnjak.
Uvek igrajte za raju i poštujte taktiku.
Nećemo uvek pobediti, da, ali ipak se vredi boriti, jer će biti nekih velikih životnih pobeda.
Transfer neprijatnosti
Formalni izraz za specifičan osećaj tzv. "uživljavanja u tuđi blam". Najčešće je u pitanju nešto što neko izgovori ili uradi (javno) a što, po vašem mišljenju nije baš sasvim očekivano/primereno. Tipični primeri su neočekivana psovka, neinteligentno glupiranje ili čak loša gluma.
Alchajmer
Kada skuvas sebi kafu, odneses lonce u sudoperu, vratis se za sto i obradujes se jer ti je neko skuvao kafu.
Santa Maria della Salute
Jedna od najveličanstvenijih pesama srpske književnosti (šamar malograđanskom miljeu koji misli da je to neka pesma od Marine Tucaković)
slavi danas sto godina od kako je izdata. Autor ovog izvanrednog dela je veliki pesnik i sanjar, čika Laza Kostić 1841–1909.
Inspirisan životom i smrću fatalne lepotice Lenke Dunđerski, uspeo je da sačini ovo remek delo, kome je danas veliki jubilej, a važiće za vjeki vjekova.
Džaba vam, drage moje devojke, sva izvikana uputstva ženskih časopisa, svi saveti samoproklamovanih TV voditeljki kolažnih emisija, odlasci kod pedikira-manikira-frizera-solarijuma, sve krpice i štiklice koje posedujete, ako nemate harizmu i plemenitost, vedrinu i magnetnu privlačnost duha koju je posedovala jedna Lenka Dunđerski, pa da muškarcu uzburljate pamet i učini u Vaše ime nešto izvanredno.
Izuzetnost je najbolji put da budete nečija muza...
Oprosti, majko sveta, oprosti,
što naših gora požalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blaženoj tebi podiže dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
što ti zemaljski sagreši stvor:
Kajan ti ljubim prečiste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepše nosit lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejući svetsku grehotu
u pepo spalit srce i lub;
tonut o brodu, trunut u plotu,
đavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepše vekovat u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strado,
mnoge sam grehe pokajo ja;
sve što je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za čim sam čezno, čemu se nado,
sve je to davno pepo i pra',
na ugod živu pakosti žute,
Santa Maria della Salute.
Trovalo me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak neću nikoga klet;
što god je muke na mene bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, što je duši lomilo krilo,
te joj u jeku dušilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepše je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
ko pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleči ranu,
al' težoj rani nastade brid:
to ću od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute.
Ona me glednu. U dušu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, što iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za čim god čeznu,
jade pa slade, čemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje žude,
-svu večnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu života,
ta zlatna voćka sto sad tek zre?
Oh, slatka voćko, tantalskog roda,
što nisi meni sazrela pre?
Oprosti moje grešne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve se u meni pobiše sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
ko besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustaše mile,
vijugav mozak održa vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od sreće, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrča sunce, večita stud,
gasnuše zvezde, raj u plač briznu,
smak sveta nasta i strašni sud. -
O, svetski slome, o strašni sude,
Santa Maria della Salute.
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
ko da se Bog mi pojavi sam:
U duši bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
zašto se mudrački mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dođe mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi želja navreli roj,
ona mi dođe kad njojzi gove,
tajne su sile sluškinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve ko u muža i žene,
samo što nije briga i rad,
sve su miline, al' nežežene,
strast nam se blaži u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo ću biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike ćute,
Santa Maria della Salute.
A naša deca pesme su moje,
tih sastanaka večiti trag;
to se ne piše, to se ne poje,
samo što dušom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dođe da prsne glava
o mog života hridovit kraj,
najlepši san mi postaće java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz ništavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve će se želje tu da probude,
dušine žice sve da progude,
zadivićemo svetske k olute,
bogove silne, kamoli ljude,
zvezdama ćemo pomerit pute,
suncima zasut seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.
_________________
14.08.1909. Laza Kostić
