Raznesenje gospodnje
Tajna večera na koju je Juda došao sa 30 kila eksploziva opasanih oko struka.
Džizs: Oče, oprosti mu, ne zna šta radi.
Svevišnji: Zna, sine, itekako.
Mušterija je uvek u kvaru
Zlatno nepisano automehaničarsko pravilo.
- Majstore jesi mi zamenio ulje?
- Jesam komšo. Al primetio sam i da ti otišao prednji kinetički zglob, pa pločice ti izlizane a i pumpa bi mogla na remont. Ima tu još štošta da se menja. Brinem za tvoju bezbednost. Eto ja bi ti to komšijski, povoljnije uradio. Možeš sutra popodne da ga doteraš pa da počnemo...
- Mršupičku materinu.
Trojka
Ah, trojka, želja i nedosanjan san svakog pravog jebača. Kada mačo baja samo pomisli kako se na njegovom krevetu valjaju dve slatke cice i kako jedna drugu ne mogu da zadovolje, onda on upadne i pokaže im kako da se palamar stoprocentno iskoristi.
Naravno, sve gore napisano je samo deo maštarije dok lik masturbira. Kada Sperminator ima devojku, malo malo pa dobije želju da u igri za dvoje doda i treću stranu, i da na taj način da zapršku glavnom jelu.
Kada posle mnogo alkohola kojim svoju mnogo lepšu i zgodniju polovinu Dr Hellfuck nalije, i kada na u tri u opštini overene kopije izjave od svoje najdraže dobije saglasnost za taj poduhvat, sreći kraja nema. Naravno, da toliku slobodu svojoj amazonskoj mačkici da ona izabere trećeg učesnika.
Atmosfera u stanu na nivou, sexy igračkice i ostala pomagala su tu, alkohola ima dosta, on u svojim omiljenim boksericama sa plavim mecom dobrićem. Ona u naznačeno vreme dolazi i uvodi svog komšiju sa sprata iznad, na koga se ložila kada je bila sedmi razred osnovne.
Na slamčicu
Najmanji mogući intenzitet protoka resursa, roba ili informacija. Tek toliko da se kaže da nešto teče.
- Đede, pratiš li ovu situaciju u Ukrajini?
- Pratim, nego što! Kako su neodlučni ovi Ukrajinci! Treba neko da kaže Titu da otplovi tamo na Galebu i da im objasni kako se Rusima kaže NE!
...
- Baba, još mu nijeste rekli za Tita?
- Ma kakvi, držimo ga u mraku i hranimo govnima. I to na slamčicu. Srce bi mu prepuklo da čuje da je maršal umro.
ridža
Metju Ridžvej je američki general koji se proslavio u korejskom ratu.
Kontrolore javnog saobraćaja u Beogradu su u slengu prozvali ridžvej zato što su pedesetih nosili kape slične onima koje su nosili američki generali.
Termin je evoluirao u ridža ili ridžovan.
http://en.wikipedia.org/wiki/Matthew_Ridgway
Spreman kao Srbi pred bitku na Marici
Потпуно неспреман. Наиме, пошто је познато да су нашу полупијану и поспалу војску Турци весело пококали 1371, овај израз се користи или за неког ко је потпуно неспреман за нешто, или за неког ко се већ урољао, а треба још да се роља.
1) Ох, колега, пошто видим да сте ви спремни за ово римско право као Срби пред битку на Марици, почећемо са једном петицом. Можете да замислите да сте још у средњој школи, а да сте добили петицу, лакше ће вам бити.
2) А: Ало, Језиви, шта радиш ти ту бре?
Б: Мој алегорични алтруизам је инспирисао Шпекспира да напише Кад су цветале тикве, о томе ти причам пре...
Ц: Пусти га бре, видиш флајку полупразног Рубинштајна поред њега... Он је већ спреман к'о Срби пред битку на Марици, само ми је жао што не сања неког безубог Турчина који му зарђалом сабљетином прави касицу на леђима, да се опасуљи мало...
Nanosekunda
Ono što mali bosanac kaže babi kad ga zove na večeru.
- Ajde Mensure, ustani od tog kompjutera i dođi da jedeš!
- Evo nano, sekunda!
Etno selo
Луна парк за урбане фаце који тамо воде своје цице на једнодневне излете и осећају се фул патриотски, јер они, будући урбани, иначе не иду на село. У етно селу се једе традиционална српска храна, попут сарме, кобасица, јагњетине и прасетине. У етно селу нема аутодрома и других срања из обичних луна паркова, него гледамо како су наши преци живели у малим, дрвеним кућицама и за славу ишли у мале, дрвене црквице, све то са беспрекорно зеленом травом, мостићима, поточићима и веселим живуљкама као из Дизнијевих цртаћа, које радосно трчкарају около и поздрављају путнике-намернике, позивајући их да уђу у оближњу етно кафану и окрепе уморну душу уз звуке традиционалне етно музике. И тако на крају дана, из етно села се иде кући испуњеног срца, јер смо се вратили својим коренима, јер смо прави Срби, и јер је Косово Србија.
У међувремену, власници етно села чешкају тарзанчиће, броје паре и размишљају колико им је потребно монтажних кућица, лоших глумаца и вештачке траве да привуку још више сељака.
Vrućina u sred leta
Судећи по реакцијама родбине, случајних пролазника, таксисте и раднице у драгстору, највећа мистерија нашег народа која изазива реакције веома сличне изненађењу путара када у сред јануара на минус десет падне три метра снега. Плус 35 је температура која, судећи по нашим сународницима, не постоји нигде у свету. Управо због тога је телевизија дужна да обавести идиоте, да неко којим случајем не изађе из куће у два поподне и легне на бетон испред зграде намазан зејтином.
Случајно немој из куће да изађеш, јавили данас да ће 36 да буде, тако није било одавно, још од пре три дана и плус јесте тако било целог прошлог лета, али јебига, дај да те подсетимо обавезно. И понеси обавезно балон воде ако треба да се освежиш или вратиш насуканог кита у живот.
Идеш на баскет у шест поподне? Па јеси ли ти жвакао батерије, има триеспет степени, а ти ћеш лопту да бацаш у кош? Седи кући и кукај да је врућина, јес да си пуко двеста евра на климу која може да о'лади мању спортску дворану, али немој да је укључујеш стално него једном на сваких сат времена је пусти да дрнда три минута и онда гаси јеботе патак, промаја и хладан ваздух, има леђа да ти се укоче и нокти на ногама да ти окоштају.
Значи данас су јавили да ће да буде 37, то је већ много зајебано, цео степен више него јуче, јавили на ТВ-у да не излазиш из куће осим у случају преке потребе, дакле једино ако ти фале пљуге или кредит за мобилни.
Јавили у петак четрдесет (магична бројка) степени! И то исто никад није било осим прошле недеље и цео прошли август. Заправо, није ни 40, него је 57 степени, ложе нас ови са дневника да не паничимо, да не почну пензионери да се туширају случајно, или којим случајем да отварају прозоре у бусевима. То бре тако није било, то је од бомбардовања, генетски модификоване хране, илумината и броја 11. Сећам се 1834. кад су лета бре била до 25, а увече још прохладно па изађеш у треши у град да се огрнеш кад за'лади.
Мрш бре у пичку материну.
Подножје планине Ахагар, јужни Алжир:
- Мустафа, јавише на ТВ-у да ће данас 39 да буде.
- Мухамеде, боли ме патка.
Srpkinja
Prema mišljenju mlađih stanovnika zapadne Evrope, a moglo bi se reći i ostatka neslovenskog sveta na planeti, Srpkinja je vrsta Ruskinje, samo što ima veće grudi i oko nje moraš da se mučiš, da je izvodiš na večere, trošiš pare na izlaske, a na kraju opet nema garancija da ćeš se omrsiti. Strancima srpski jezik zvuči kao ruski, uostalom kao i češki, poljski, slovački, makedonski, hrvatski, bugarski, … sve je to njima isto – tomejtou, tomatou.
Sve te prelepe devojke koje izgovaraju, njima tako seksipilna dva slova, DA, DA, DA, …
Svako žensko biće koje potvrdno odgovara sa milozvučnim DA, to je Nataša, bila ona Srpkinja, Ruskinja, Makedonka, Ukrajinka,… sve su one u njihovim očima i ušima Nataše, oćne prelepe ruske Nataše. Naravno, nisu sve Ruskinje lake, ali su skoro sve lake uglavnom Ruskinje. Etiketa im je zalepljena i tu nema nazad.
: Ibiza, plaža, palme, more, sunce, gomila napaljenih mladih pripitih Engleza, Nemaca i Holanđana, čiji se senzori pale na “DA”. :
Jelena: …. da, bre, ostaćemo na plaži još sat vremena, pa idemo da se spremamo za večeras. Vidi, Milice, kako te gleda ovaj ružičasti Englez.
Milica: Koji? Haaa, ‘nači fuj.
Englez: Hello, Natasa, hnjo, hnjo, hnjo … How much for one night?
Jelena: How much ti je mama, jebo te Vladimir Putin u dupe pegavo. We’re not prostitutes and we’re from Serbia not Russia!
Englez: Oh, sorry. I wanted to invite you to our yacht tonight, but …
Jelena: Yacht? Oh, where are you from? :široki osmeh:
:Na jahti se te večeri bogato jelo, pio se šampanjac, izvuk’o se i po koji lajn, đuskalo se i … ništa više od toga. Ne bi one nikad sa njima. Provod, jahte, to je sve prihvatljivo, ali dalje ne … mada možda, ako bi se baš, baš potrudili, ako bi ih svake večeri zvali, … Ipak ne. Dobar provod, može uvek, ali za nešto više … zahteva to truda i vremena, pa da se razvije emocija. A možda ipak bi, ha? Ili ne?:
Da se vi školovani šta pitate
Јебање у здрав мозак запошљених у државној фирми од стране директора који је основну школу завршио на бубицу.
-Директоре, седам месеци смо спремали овај пројекат који ће фирми скратити трошкове и донети нова радна места.
-Сад сте се сетили, кад сам се намучио да запослим све рођаке и кумове, одбија се предлог.
-Али директоре, зар не мислите на будућност компаније и ...
..будућност компаније ахахахахахаха, е да се ви школовани нешто питате... 'ало бре оће неко Курца!
Akteri reklama za smoki, čokoladice i tako neke tinejdž grickalice
Izuzetno pažljivo, po za sada nepoznatim standardima, birana grupa tinejdžera koja bi trebalo da predstavi kako izgleda život jednog prosečnog srpskog klinca, kao i njegovu radost kada se sretne sa dotičnim proizvodom. Međutim.
Ni traga od toga. Reklame su kopirane direkt iz Amerike, ne same lokacije, jer nisu snimane na Menhetnu ili u srcu Londona, nego su stvarno snimane kod nas, ali tu sve što je realno prestaje, a pojavljuju se čudno čupavi klinci obučeni u neke dukseve na kružiće i razne gluposti, gomila skejtera iako klinca na skejtu nisam vid’o cirka deset godina, Džastinbiberoliki klinci sa istom onom devojačkom frizurom i plačipičkastom facom, kakvi ne bi opstali ni trideset sekundi u prosečnom odeljenju sedmog razreda u našoj zemlji i na kraju je sve to začinjenom nekim malim crnčićem, koji ne vozi skejt, ali ga uvek zagrli neka klinkica koje sve, uzgred budi rečeno, izgledaju potpuno normalno, osim što ih nalaze sa nekim najnevinijim seks-ću-imati-samo-sa-drugaricom-i-to-u-četrdesetoj facama.
Naravno, ovaj tip reklama ne bi bio potpun bez nekog tehničkog dostignuća koje je trenutno u trendu i njime se slikaju, uvek perfektno, ludo, flafičasto namešteni kada onaj koji slika i deluje totalno gej, škljocne.
Smoki je smoki i ješću ga kakva god da je reklama, jer zakiva kol’ko je dobar, a vi što pravite čokoladice potrudite se da te čokoladice budu malo ukusnije i uložite kintu na tu stranu, a ne na ove baršunaste reklame o nekoj nepostojećoj generaciji Emo-gej klinaca u Srbiji jer kao i kod piva, ako vam je proizvod sranje džaba vam reklama.
Blago našminkana, odmorna klinka se kao budi u krevetu. Na zidu je par postera, Džastin Biber naravno, tu je neki maneken koji je dig’o jednu ruku, stavio je onako iza glave na teme i flešuje nadrkano svojim obrijanim pazuhom. Tu je i Nole na zidu. Urla. Opet je jeb’o Nadala.
Na stolu je lap top, fejzbuk upaljen naravno. Počinje pesma „Mladiću moj“, ali neka malo izmenjena verzija. Ona ustaje, pogleda u ekran i vidi da ima poruku od Džastinbiberolikog klinca sa slikom na kojoj namiguje. „Leti, leti leti SMOKI“. Fora slogana je kao u tome što je leto, pa kao leti i to. Pravi začuđenu facu i u tom trenutku soba se malo zamrači. Dotrčava do prozora i vidi nešto ogromno kako leti. Hvata neki tač-skrin telefon i izleće napolje gde je onaj klinac sa fejza već čeka, znajući da će da izađe i kreću da trče za neidentifikovanim letećim objektom. Pored njih proleću dva mnogo kul klinca na skejtovima, duge kose, uredno sređene kod Mikija Panjkovića i rade neke forice koje u Americi rade već u predškolskom. Trče dalje, kada se pojavljuje mali crnja, al’ ne neki onaj normalni niger crnja, već neka kokos verzija, skoro beo, vilenjačkog izgleda, obučen šljampavo. Pozdravljaju se sa njim, onako crnački sa nekim kao pokretima glupim i tu dotrčava još jedna drugarica ista kao i ova s početka, al’ ima kosu druge boje. Kreću svi zajedno da trče.
Sada tu trči pedeset nekih takvih klinaca. Prate senku i gledaju gore. Neki klnci voze rolere, jedan je na trotinetu, a tu je i onaj emo-gej klinac, slika ih sa tabletom, proleće neki klinac na skuteru, ima šal koji se viori i vozi neku klinku istu k’o one dve samo ima majicu druge neke boje. Proleću pored babe i dede koji sede na klupi i rasteruju im golubove koje su ’ranili i onda ih oni gledaju nekim prvo blago prekornim pogledom, pa se ipak nasmeju. Na mlađima svet ostaje.
Odjednom leteći objekat staje. Kamera se lagano podiže i tu shvatamo da to leti ogromna kesa smokija. Čuje se karakteristični zvuk otvaranja kesice, smoki počinje da leti na sve strane. Niotkuda se pojavljuje neki DJ koji je izgleda na leđima vukao svu tu opremu, svi počinju da igraju uz neki dens-haus u pokušaju izmešan sa „Mladiću moj“ (nije pesma o Ratku Mladiću prim.aut.), glavni akteri đuskaju do jaja, posebno crnja. Čak i baba i deda kojima su rasterali golubove igraju u stilu šezdesetih. Čuje se hrskanje smokija.
Smoki, ne da ti d’odrasteš.
Vospaljenije
Upaljač na crkvenoslovenskom jeziku
Опростимја, видије ли ти воспаљенија мојего?
(Izvini, da li si video moj upaljac)
Јокмја, милоје ми мајко!
(Nisam, keve mi)
Bōca
Невини израз који се користи за намамљивање дјеце приликом примања/давања ињекција и вакцина. У ствари се не ради ни о каквом безазленом боцкању, већ о болном забадању дугачке иглурине у одређени дио тијела тј. о врло трауматичном искуству након ког се код дјеце за значајан проценат повећава страх од доктора.
-Хајде, злато! Дођи да примиш боцу. (примакни се да ти закркам ову иглурину, не могу више да те слушам како се пекмезиш...)
Organizacija novobeogradskih ulica
Procedura za koju mogu samo da pretpostavim da je odrađena tako što je opština Novi Beograd, usled nedostatka osoblja, spojila Odeljenje za projektovanje ulica i Odeljenje za testiranje dopa, pa su angažovali ona dva lika koji glume Džeja i Tihog Boba, i unapred ih isplatili u masnom granju, kreku i barbituratima. Zapravo verujem da je čitav Bulevar AVNOJ-a nastao kada im je Džejson Li upao u kancelariju i rešio da obori lični rekord od šest lajni iz cuga.
Za razliku od Dorćola, Banovog Brda ili Zemuna gde potez Neka Ulica 19 - Neka Ulica 20 zahteva par metara šetnje, na Novom Beogradu je to dug put samospoznaje, psihofizičkih iskušenja i Tomb-Raider-olikih kvestova "popni se ovde-prođi kroz taj prolaz-e sad povuci ovu polugu".
Hipotetički naravno. Na Novom Beogradu ne postoji Neka Ulica 19, na Novom Beogradu sve ulice počinju od 150.
-običan dan u projektantskoj kancelariji-
-Džej matori, dodaj taj džoks i daj da vidimo šta ćemo za ovu Proleterske Solidarnosti ehehehaeheh, mislim ta projektovanja i to
-*šmrrrrrrrrrrc* uhhh pa znaš kako ehe ahae heh, ja sam mislio da uzmemo svih ovih 18 zgrada i da ih stavimo SVE pod jedan broj HAHA, a onda kapiram da ovde stavimo PARKING i da tu prekinemo ulicu *šmrkh* hghh pa da je nastavimo u sledećem bloku haeh
-što parking baš tu?
-hehehehe pa zato što je VELIKI i GOTIVAN i parking je SMEŠNA REČ i ŠAKE SU MI OGROMNE!!!
-dadadada hahahaeheh!!!!
-heheh aeheh
Biorazgradiva kesa
Kesa koja bi trebala da se razgradi za nekih četr'es i kusur godina, a ona vam se razgradi na sred pešačkog prelaza. I dok kola trube, vi skupljate pomorandže po ulici i psujete i onog ko je izmislio kese i onog u čiji ste mini market ušli.
