Savest
Onaj glasić u našoj glavi koji nas tera da činimo dobra, ili loša dela.
(Rim, 1505.)
Mikelanđelo: Konačno mogu da otpočnem rad na Sikstinskoj kapeli. Biće to najveličanstvenije delo hrišćanstva i proslava celibata i čednosti, puna divnih obučenih devica, anđela koji slave Gospoda u svoj njegovoj veličini.
Đavolčić (pojavljuje se na njegovom ramenu): Ma ne, to je dosadno. Naslikaj gomilu golih muškaraca kako se prepliću.
Mikelanđelo: Ali ne smem. Ovo je Sikstinska kapela, sedište Papa. Šta će Julije II reći na to!
Đavolčić: Goli muškarci, goli muškarci!
Mikelanđelo: Zar ne treba da bude još jedan na mom ramenu?
(za to vreme, anđelčić na drugom kraju grada, zaglavljen u prevozu)
*
(Tri godine posle)
Papa Julije II: I konačno smo došli na otvaranje najveličanstvenijeg dela hrišćanstva, proslavu celibata i čednosti punu divnih, obučenih devica i anđela koji slave Gospoda u svoj njegovoj veličini. Jedva čekam da vidim!
(skidaju povoje sa tavanice i otkriva se gomila nagih muškaraca. Papa i njegovi poslanici ćute)
Julije II: To je gomila golih muškaraca.
Papini poslanici: Da.
(za to vreme Mikelanđelo u automobilu juri po pustinji sa džakom novca u gepeku, u pravcu Los Anđelesa).