Dvadeset ćevapa iz studentskih dana
Био сам тад студент, тек уписао факултет. Прва генерација студената у мојој фамилији, није мала ствар. Још већа ствар била у то време да се из ужичког планинског села студира у Крагујевцу. Требало је пара, рођени, а ми их нисмо имали!
Нашао сам добру собу, код фине газдарице, баба Милке, мада је најбитније било да је била јефтина. Горе, одмах поред Палигорића, чувене градске кафане.
Кад сам први дан прошао поред Палигорића, замирисали ћевапи. Сваки сам састојак осетио, мајку му. И месо, и лук, и зачине, и ћумур на ком су се пекли... Како бих смазао двадесет, мислио сам се. Ал није се имало, често сам и у најосновнијем оскудевао, а и морао сам да учим, ни за дружење нисам имао времена.
Прошла прва година, ја најбољи у генерацији. Шта ћу, једини ми бег од беде био да учим. Добио и стипендију, ал и то мршаво, а морао и кући да помогнем, они су још мање имали. Била и једна Сања што ми се свидела, ал нисам смео да је питам, јер сам знао да нисам имао два или три сата дневно за девојку. И сваки пут кад прођем поред Палигорића, осетим онај мирис ћевапа, и зарекао сам се да ћу од прве плате да поједем тиx двадесет ћевапа.
Завршио пре рока као студент генерације. Одмах ме узели за асистента. Леп посао, мислим се. Плаћају те фино да учиш, то ми ишло од руке, буде и по која студенткиња... Милина! Брзо стигла и прва плата и, како сам је подигао са благајне, запутио сам се право у Палигорић.
Успут сам замишљао како ћу коначно да утолим глад, размишљао о салатама, кајмаку, како ми се мекани ћевапи топе у устима. А све то не иде без пива, разуме се. Сео и наручио све редно. Појео их.
Ништа. Ко да сам било шта друго у уста ставио. Пробао и сутрадан. Ништа. Више ми нису ни мирисали толико лепо кад сам пролазио поред Палигорића.
Постао сам и професор. Имам довољно за породицу, моје маторе, за друштво... Од тад не знам колико сам ћевапа појео, а још имам неки свраб у грлу, као неку глад, за оних двадесет ћевапа кад сам становао код баба Милке.
И онда сам схватио да је та глад могла да се засити само тад. Као што студенткиње од двадесетак и више година сада не могу да ми надокнаде ону Сању коју никад нисам позвао да изађемо јер сам знао да би ми то одузело времена.
Све у своје време, рођени. Све у своје време...
Само да ми је да овај свраб из грла некако оде...
Osvetlio mi se film
Prekid memorije posle žestoke pijanke.
Slikao si celo veče ribice po separeu, đuskao, provodio se. I tamo negde posle petnaestog rubinštajna otvorio ti se poklopac u glavi I sve što si slikao osvetlilo se bespovratno kao stari Kodakov film u Lajka fotoaparatu.
Nema reklamacije, sam si kriv.
*♫♪Dodir leđa o leđa, ruka led ledenaaaa, o kako bol…♫♪*
*klik*
-Mrhjhahlj…. Mhhhhalo?
-BRATE! DOBRO JE ŽIV SI! GDE SI TI, ZOVEM TE OD 6 UJUTRU JEBOTE?!
-Pfuuu… Čekaj malo da vidim. Vidim prozor… veliki…I Vidim drveće kako prolazi….
-KAKVO DRVEĆE?!
-Zimzeleno valjda, tako liči da ga jebem…
-ŠTA JOŠ VIDIŠ!? JEL PREPOZNAJEŠ JOŠ NEŠTO?!
-Auh, stani da se okrenem… Vidim tri stolice prekoputa, sede neki ljudi.
-KAKVI LJUDI BOKTEJEBO! JESU OPASNI? KAKO IZGLEDAJU!?
-Normalno manje više. Jedan čiča, I dve starije gospođe. Aj budi na vezi da ih pitam.
Gospodine izvinite, gde se ja nalazim?
-Mi a fene ez a fickó akar tőlünk?
-Aha, hvala. Brate ovo su đarme, a kad malo bolje pogledam ja sam u vozu za Budimpeštu.
-KAKVA BUDIMPEŠTA MAJMUNE JEDAN! DO PRE 4 SATA SI BIO SA MNOM!
-Matori živ nisam. Osvetlio mi se film, zadnje što se sećam je da sam popio deseti vinjak, posle toga ništa.
-Jegyek a felülvizsgálat! Karte na pregled!
-E matori mora palim.
I Bog stvori personalne trenere
I reče im : ''Idite sada, deco moja, i volite se i množite se dok vas ne bude toliko koliko i radnih ljudi''. I još im Gospod kaza i ovo: ''I iškolujte se, deco moja, u trogodišnjim školama jer vam više i ne treba a oni među vama koji to baš budu želeli neka idu i na Fakultet Sporta koji sam stoga a predviđajući tako nešto i izmislio. I naučite engleske izraze kao što su ''warm-up'', ''bench'' i ''gimme-more'' jer vam bez njih ljudi neće poverovati da ste ono što jeste.''
Tu se Svevišnji malo odmori pa ponovo oplete: ''I kad završite škole ne budite jevreji na pare, deco moja, jer ima dovoljno budala koje će misliti da baš VI možete da im pomognete da skinu svoje guzice i bokove te će vas skupo plaćati i darovima darivati. I kad nakupite dovoljno para i darova, otvorite svoje sopstvene teretane sa odvojenim prostorom za Jogu, deco moja, i ubirite još para i darova jer toga nikad dosta nije. I vodite računa o sopstvenom telu i koži. I oblačite se u leopardovu kožu i ogrtače. I stavljajte puder, deco moja. I cepajte se u čmar. ''
Amin.
- E, gde ćeš, Makili...?
- Imam trening.
- Nisam znao da išta treniraš...
- Pa, eto - treniram. Imam i personalnog trenera, ako baš hoćeš da znaš!
- Hmm... A, ja imam kitu kojom bih ti taj celulit skin'o i bez da mi platiš, pa ti razmisli!
Znaš, čovek preraste Deda Mraza
Spuštanje ideala socijalno zakržljale individue do granice malo gorčije realnosti. Ukazivanje na paljevinski karakter i nezrelo sagledavanje stvari, na nivou pajvana koji nije imao sreće da se izvuče.
Takođe, parola protiv bukvalizovanja lagodnog fikcionalnog zapadnjačkog života. Ne luči vlagu svaka cava na tebe ako prilikom predstavljanja izgovoriš prvo prezime, pa onda ime i ponovo prezime, pijuckajući suvi Martini. Nećeš igrati golf sa budućim tastom koji planira da ti kupi kuću kao svadbeni poklon nakon što si mu napumpao mezimicu. Zato lepo ustani i reci Deda Mrazu da se jebe jer je isuviše debeo da bi se provukao kroz dimnjak.
- Torima, bataljujem faks. Nije trebalo ni da upisujem, mislim, koj' će mi kurac diploma građevinskog inženjera. Mrzi me to radim, a i ova moja već ima dobru platu, dovoljno za oboje.
- I misliš da će tako večno da te izdržava? Da radi dok se ti budeš igrao LoL-a, gledao fudbal i kenjao i još da te pita šta ćeš za večeru kad se vrati s posla? Doći ćeš joj glave i popićeš, ne pedalu, već celo biciklo.
- Ne seri. Znaš i sam koliko se volimo, a pogotovo ona mene.
- Znaš, druže, čovek preraste Deda Mraza...
Kad ste jebali, mene niste gledali
Imali ste neki ekstra provod, verovatno uz obilno bludničenje i preljubu u abnormalnim količinama, a mene ste iz nekog razloga izopštili. Iskreno, ne zanima me iz kog razloga. E, sad to izašlo na videlo i debelo će da vas zvizne po sred njonje. A vi još imate obraza da mi se obratite za pomoć da vas povadim odatle! E, sad ću ja da jebem! Dobro, možda seksualnih aktivnosti i nije bilo, ali nema veze, ne praštam da me neko tako odbaci k'o usrane gaće, a ja da mu još i pomažem.
U svakom slučaju, poenta je- Ko vas jebe! Niste hteli da delite. Snalazite se sami, kad ste već u sve to sami i upali. Ionako nemam nikakvu vajdu od toga. A i da imam, neću iz inata i osvete!
- Zdravo.
- Ooo, otkud vas dvojica? Upadajte.
- Pa, nešto da pitamo... Čujemo, poznaješ Miću Zubara.
- Eh, pa on mi kum. I baš me gotivi.
- Aha. A što ga tako zovu?
- Jer pesnicama lakše i brže vadi zube od pravog zubara. A i više je zuba povadio od većine njih. Čujem, i na ortopediji imaju posebno odeljenje samo za njegove žrtve. Dovoljno na senku da mu staneš i bum! Što?
- Pa, ovaj, nas dvojica sinoć bili na nekoj žurci i...
- Ček', ček', jel' to pošto smo se rastali, pičke jedne?!
- Da, ali ne zameri, znaš, iznenada ispalo, neočekivano, na brzinu. Zvali bi te mi inače, taman posla...
- Aha. Pričaj dalje.
- I priberemo mi tamo dve male, da znaš samo kakve su, uh! Obljubili smo ih više puta, do jaja bilo, neopis... Nego, posle čujemo da su to Mićina riba i od njegovog najboljeg ortaka. Takođe nam rekoše da ovaj to saznao i da nas sad traže njih dvojica i celo njegovo društvo. Bar oni što nisu na robiji. Nego, kako on gleda na tu situaciju?
- Jebote, postadoh medijum!
- Kako to?
- Pričam sa mrtvacima!
- Hehe, duhovito. Nego, ako bi hteo sa njim da popričaš i...
- Momci, kad ste jebali, mene niste gledali! Sad nek' jebu vas, ja ne gledam. Nego, zvoni mi mobilni. Gle', Mića! Hoćete li napustiti moj životni prostor ili da ga obavestim da ste ovde? Inače, živi u susednoj ulici i brzo trči. Uuuu, al’ su brzi, za Olimpijadu! (javlja se na telefon) Kaži, kevo?
Powerslavlje
Što kaže moja baba kad krenem u crkvu:
- Kad se svi krste, krsti se i ti, ne mož da omaneš sve i da oćeš.
- Nemoj da ideš prljav, nije lepo, šalje lošu sliku o tebi (namig), možda vidiš i neku pristojnu curicu, pa šta će ona da pomisli kad te vidi takvog ko iz kanala! Obuci nešto čisto, nemoj novo, jer ćeš ispasti pomodar, a ja to, sine, najviše mrzim! Svi bi sad da idu u crkvu, koj kurac!
- I obavezno čiste cipele ili patike! Pa ulaziš u Božju kuću valjda, zamisli da dođe neko kod tebe u kuću sa blatnjavim čizmama!
- Prekrsti se i na ulazu u portu i pred vratima crkve. Nemoj to da zaboraviš!
- Kupi sveću, ali nemoj neku malu, će se smeju ljudi. Kupi bar one od 35 dinara i zapali sebi za zdravlje, babi ne moraš, dosta sam ja preživela... I upali jednu za deda Žiku, Bog da mu dušu prosti... Ali tamo dole, za mrtvake, nemoj gore, za ove žive, da ti se ne smeje neko.
- Kad sve to završiš, meti neku paru na one slike i ikone, valja se.
- Stani sa desne strane, tamo su muškarci, levo stoje žene.
- Ćuti i slušaj popa i gledaj dole, kad kaže AMIN - ti se prekrsti. Nemoj prvi, možda ga nisi čuo lepo. Opet gledaj druge, da ne štrčiš ko pevaljka u kafani...
- I nemoj da psuješ! Ni naglas ni u sebi!
- I ponesi ona jaja, će se tucate tamo, valja se... Vaskrs...
... A jaaaa sam počeoooo da luuutaaaaaaaam!
Pop drži liturgiju, niko ga ne jebe ni cvaj posto. Ribe u utegnutim farmerkama i bodi maičicama prosto mame poglede ovih sa desne strane.
"AMIN!"
('aj se krstimo).
Kuckaju se poruke tipa - u crkvi sam, stižem za pola sata; ae posle neki basket; wubim te, piwe moe mawo! MWA!...
"Gospodi pomiluuuuuuj...".
('ae se krstimo).
- Vidi onu malu Jovanu tebra... Baš je za tršnju...
- Ćuti bre, majke ti ga, 'de sad to da kažeš? U crkvi smo, 'oćeš da mi se sad digne?!
"AMIN!"
('ae se krstimo malo, možda zaboravim na Jovanicu).
Počelo malo da smara. Deset godina nisam bio u crkvi, zaboravio sam kako to ide...
Pop: " 'Ajde sad ko hoće da se pričesti i očisti svojijeh grehova..."
- E znao sam brate da je ona Tamara blajvala Duletu... ide na pričest... Pička, a nije teo da mi kaže...
Pederski smajli
Smajli koji internet sise ostavljaju na kraju uvrede, da ne bi popili ban.
Džimi ti si pizda od čoveka i naćiću te u gradu da te prebijem :)
Davanje imena firmama
Za vreme Tita to je bilo jednostavno. Dakle, da bi izbegao dotičnog sa grbače dovoljno je da se setiš nekog akcionog junaka iz njegovog perioda ili nekog bitnog datuma za taj period. Znači, dan kada se Tito prvi put obrijao, prvi put se napio sa Mošom Pijadom i terao ga da mu gurne dva prsta, ili da se setiš 1300 kaplara, 543 desetara, devera neznanog junaka.
Kako je dotični bravar umro, tako su počeli da se prate neki trendovi, pa si imao sindrom EX preduzeća (Genex, Vobex, Simex, Brankodex..itd). Znači, jednostavno recimo uzmeš neko ime nečega čega si se prvog setio ili si izmiksovao neke reči, tipa, spojiš opanak i kožuru i dodaš eks i dobiješ OPAŽUREX. Ujedno u tom periodu se može reći da i to EX označava i životni vek tih preduzeća, jer su trajala koliko i pivo posle roštilja.
Ako ćeš da držiš neke mini peciva ili da pakuješ prezlu i prodaješ, onda to mora da zvuči italijanski. Recimo npr. OPAŽURETI ili OPAŽURINI, možeš i da ubaciš dva N pa to izgleda kulje. Špedicija, farmacija, transport je jednostavno. Znači, za špediciju staviš šped - OPAŽURŠPED, farmacija - OPAŽURFARM, transport-OPAŽURTRANS. Ako otvaraš kinesku radnju (!?), staviš neki kineski grad, i par kineskih slova (možeš iz fazona kineskim da napišeš velikim slovima na radnji - fruštukovao sam riže). Pekara, semenkara, poslastičarnica - ako šiptari i goranci nisu zaštitili u zavodu Evropa, pelivan,...onda možeš to, a ako jesu ti stavi Afrika ili flamingos, albatros bem ga. Mesara je jednostavno "Đoka" i to mora da bude tako. E, da, picerija mooooooooora da zvuči italijanski!!
A ako si od oca nasledio OPAŽUR i sinovi, a imaš sve ćerke? Jebi ga, više sreće u narednom izvlačenju.
Odbojka
Sport u kojem čekaš da se jedna od ekipa grupiše u sredini polja da bi znao ko je dobio poen.
Ti ćeš meni da psuješ majku partizansku ?!
Izvikivanjem ove parole u punoj kafani pre pedesetak godina, u pravcu osobe koja vas nervira iz nekih desetih razloga, zasigurno ste toj osobi obezbedili kartu u jednom pravcu za Nago ostrvo.
U zadimljenom bircuzu, Titovo Užice 1959. godine, sede dva zemljoradnika posle napornog dana u polju:
- Aman Mile, nemoj da me zezaš više za ona 2 ara što je tvoj ćale za vreme rata granicu pomerio i zajeb'o me...budi čovek vrati medju gde je bila, moram i ja da 'ranim porodicu, imaj dušu...
- Ma zabole me i za tebe i za tvoju porodicu; taknuto-maknuto pobratime, proš'o brzi voz... okružni komesar mi je reko da slobodno ostavim medju, i da mi čuva ledja...
- ZNAČI, tako je?!
- JESTE!!!
- SI SIGURAN DA JE TAKO?!?!
- JESTE, I TI NE MOŽES NISTA DA URADIŠ POVODOM TOGA, BEDNIČE!!!
- E, sa' će vidiš... (naglo ustaje od stola, lomi čašu od pod da skrene pažnju posetioca kafane na sebe, i vikne iz sveg glasa u pravcu Mileta): MA KOME TI PSUJEŠ MAJKU PARTIZANSKU, GOVNO JEDNO KAPITALISTIČKO I PETOKOLONAŠKO?!?!?
...u tom, od stola u uglu ustaju dva UDBA-ša u kožnim mantilima, izvode Mileta (onog što mu komesar kao čuva ledja), i stavljaju ga na onaj njihov motor sa prikolicom sa strane (kao ona dvojica u "Tito i ja"), i odvoze ga u nepoznatom pravcu.
Sarkazam
Stvar dosta slična penisu.
Pravilno ih koriste verovatno jedino osobe koje ne pričaju o tome kako ih koriste.
Dopisivanje sa drugom smenom na klupi
Tako su deca prekraćivala časove u vreme kada još nije bilo neta i fejsa.
Nikola: E, Mare, šta to pišeš?
Marko:Ma, dopisujem se sa onom sisatom iz druge smene.
(piše na klupi)
A(prva smena):Ćao.
B(druga smena):Ćao.
A:Ja sam Marko.
B:Ćao, Marko.
A:Jesi ti Tijana?
B:Koja Tijana?
A:Pa, iz VI 3...Rekli su mi da sediš ovde...
C(tetkica u puš-pauzi):Misli na onu sisatu.
A:A taaa Tijana...
B:Pa jesi ili nisi?
A:Ne, ja sam Tijanin dečko, a ti si mrtav kad te sutra nađem za tom klupom.
C:Uuuu, sad si ga najeb'o, mali.
Marko:E, Džoni, aj' zamenimo mesta.
Nikola:Š'o?
Marko:Ma, nešto me bije promaja...
