Je l' se to čestita
Priroda je odredila da muškarci od datuma pamte jedino Mijatovićevu prečku i Bari devedes'prve. To je to.
Nismo mi žene, pa da pamtimo kad nam je prvi put u braku nestala voda, kada nismo platili prvi račun za struju ili kada nam je kučetu rođendan...
Ovom frazom bi mogao da upotpuniš događaj, jer kad si već zaboravio, dodaj i ovo ili kupi poklon za samog sebe, nek' zna ko ore traktorom, a ko trči po vodu.
-Ljubaviiii, ksss, ksss, ljubavi... jesi li budan?
-Naravno, obožavam nedeljom u pola šes' da budem budan... si normalna ti? Šta mi šištiš pored uveta, k'o da spavam sa šarkom, daleko bilo...
-Znaš šta se desilo pre tačno osam godina u ovo vreme, na današnji dan?!
-Ne, je l' treba da čestitam?
-Zaboravio si?!
-Ne! Ali, znam šta će se desiti na današnji dan ako momentalno ne legneš da spavaš... ovoga mi krsta...
Nanosekunda u kloaki podsvesti
Kažu, to bi bio jedan od najspektakularnijih doživljaja ikada. Memorija nije nalik nesređenom tavanu punom uspomenastih stvari, nije nalik ni gradskoj deponiji, ni groblju aviona, vojnom otpadu ... još gore od toga ... to je jednostavno krš i miks od informacija, uspomena, doživljaja, realnosti, nadrealnosti, iracionalnosti, želja, stremljenja, ambicija, viđenog, oslušnutog, omirisanog, pojedenog, opipanog, odsanjanog i ko zna čega, ali sve to bez ikakvog smislenog reda i poretka.
Brza kao najbrži procesor, neviđena kao utvara, džangrizava kao penzionisana prostitutka, aljkava kao kineski kuvar – podsvest će na svaki zahtev svesti za najobičnijom informacijom istresti ceo memorijski paket, od dinosaurusovih kostiju i kamenih sekira pa do čipova i izvornog koda satelitskog računara. Uradiće to bez griže savesti i bola u kurcu, a sve po sistemu: “Tražio si formulu Lorencove transformacije? Evo ti, NA! Nađi je sam, tu je ona negde sigurno. Mada, bolje bi ti bilo da jebeš nešto, da zapališ cigaretu ili da se napiješ, a možeš i da se ubiješ... i nemoj da sređuješ i diraš bilo šta...“
kurac plavog kita, krvava kolena, paralelne neonke, lanac od bicikla, zapali cigaretu, žuta plastična noša, rat na televiziji, prokletnica prekida pušenje da skine dlaku sa glavića, čvarci, Teslu boli kurac, petsto litara sperme, rat preko brda, Đole je car, 286 sa žutim slovima na ekranu, boca od infuzije, govnjive tange, obične tange, htela je da ti da večeras – kretenu, Arhimed pere štroku sa sebe, t, banjalučki ćevap ekspandira, mogao bi da zapališ cigaretu, vaške izleću iz marksističke brade, uvek diraj crveno dugme, Ajnštajna drma struja, samo joj digni noge, Quake 1 i 2, drkaj sto puta dnevno, Leda Atomica, Laovazjeova glava u korpi ispod giljotine, EXIT, –, imaš temperaturu, mlečna sisa, glupo je da sereš bez cigarete, engleskinjino dupe, prase na ražnju, rat u gradu, jebi je - život je kratak, ja sam genije, dođi ovde je voda duboka, dao sam tri gola, BMW je brži od zvuka, vx/c², Darvinu izrasta rep i majmunske uši, nemoj da ti drka – dosta je bilo – sad je jebi, Tutankamon je ispao iz kabrioleta, loš je ovaj kondom - skini ga, sise, žene te vole, t', sise, =, skrljaj se i ti – vidiš da se gomila već olešila, ─────, mrtva anakonda na dnu plitke bare, sise, pope nisi u pravu i ne seri više, konji su najbolji konzuli, pocepaj ga majstore – vidiš da pojma nema, dupe, guza, guzica, guzičetina, dosta si jebao sad zapali jednu, √, majmuni su završili rukopis Hamleta – i dali ga u štampu, rat u tvojoj ulici, Srbi lete u nebo, Arhimed jebe Rimjane, pobogu pope Bog ne postoji, bukovača na roštilju, kupi joj erotski veš – ona to voli – a i ti, Audi se proizvodi po meri tvog dupeta, srednjak Halkidikija, 1, imaš nemačke krvi u sebi – bolje nego na sebi, zapali slobodno – rak nije za pičkice, –, defloriši tu Nemicu, dolar - kurac, evro - pička zajednička, deda se seli na nebo, malteška pudla maše repom, muškarci ne plaču, ringišpil za subatome, neon je američki, v²/c², da nije Hrišćanstva sada bi bila 4011. godina, matematika je pičkin dim, silikonske sise su sranje, silikonska usta su dobra za pušenje, popuši i ti jednu, ne diraj više crveno dugme, Pilate stoko jedna – vidi kakvo si sranje napravio, Fuck America, Papa loži vatru telom Đordana Bruna, nemoj da cinkariš ko je slomio prozor, duvan čvarci, jebi komšinicu, pametniji si od GPS-a, sat od voska se topi, Nolite jacere margaritas ante porcos, Čerčil trebi trule jabuke – Njutn spava, da nije Amerike sada bi bila 1811. godina, Salvador Dali ne jebe, Sloba misli da jebe, Koštunica sanja da jebe, Tadić jebe u prazno, bazen češkog piva, raspeće za Pilata, pička je samo obična futrolica dlakave spoljašnosti, jebaće te ona kao Jelena Trojanska sa dupetom u vatri ...
Spora kao najsporiji procesor, trpeljiva i naviknuta na večitu gnjavažu, svest će iz celoživotne i uglavnom besmislene gomile umorno uzeti ono što joj treba. I dok je zauzeta prepoznavanjem elemenata za sklapanje celine, podsvest će se lopovski iskrsti i narediti rukama da zapale cigaretu posle šest meseci apstiniranja.
Iz svesti: Dobro je ... dosta ... setio sam se formule Lorencove transformacije.
Iz podsvesti: Daj sad jedan mlaz endorfina za samozadovoljenje.
Iz svesti: Dam ti kurac. Sledeći put daj mi samo ono što tražim, i ne podsećaj me na neke stvari. Nisam ih džaba gurnuo u najmračniji šupak memorije.
Iz podsvesti: Dam ja tebi kurca dva, sve je to tvoje đubre i ja ga čuvam. Daj endorfine ili ću od svega ovoga što si odbacio napraviti pet različitih ličnosti, daću im imena slavnih ljudi i pustiti ih da se igraju u tvom delu mozga.
Iz svesti: Uhhhh, pobeda je tvoja. Kako se zvaše ona kurva? ... ali samo njeno ime, broj imam u mobilnom ... zajebi kafane ... i Diznilend ... i kockarnice ... aaaaaaa... već si popušio jednu cigaretu ... e jebi ga!
Zajedničko čuvanje ovaca
Највиши стадијум блискости. На прст у дупе.
Чобанин 1: Вруће.
Чобанин 2: А.
Ч1: Пио бих воде.
Ч2: Нема, попили смо.
Ч1: И јео нешто.
Ч2: Појели.
Ч1: И јебо бих нешто.
Ч2: Нема ништа женско.
(Тишина. Поглед према овцама.)
Ч1: Ал' да никоме не кажеш.
Ч2: Ово је почетак једног дивног пријатељства.
Hleb naš nasušni
Основа сваког српског оброка. Сув леба. Полубели. Шупљикав. Лебац ражени. Погача. Црни. Лепиња. Врућ. Намазан. Сомун. Векна. Од јуче. Препечен. За попару. Буђав. Свињама.
За леба данас мора да има, а за слеба ћемо се већ снаћи.
Радивоје је мрмљао нешто себи у браду. Никад није добро кад треба да дође у град, ни овога пута није изузетак. Несносна врућина му није причињавала задовољство. Оштра, седа коса је била мокра од зноја, на крајевима који стрчаху испод шајкаче. На путу од општине до аутобуске угледа малу продавницу и реши да отресе једно ладно зидарско. Увек је узимао јагодинско, јер га је чича са слике подсећао на деду. Пребра по чакширама и нађе две згужване стодинарке. Плати једном од њих за пиво, па седе на оближњу, пуким чудом, функционалну клупу у хладовини. Скиде шајку и тежачким, од рада испуцалим дланом, обриса чело, прекрсти се, просу мало из флаше, те натегну добар гутљај. Док је подригивао, крајичком ока спази клинца како излази из зграде преко пута. Мали је износио ђубре. У провидној кеси, старцу западе за око више од пола векне хлеба. Очи му заискрише.
Зар хлеб наш насушни?
Сети се како је јесенас зајмио паре за нафту да пооре, таман кад узе гориво, паде киша, па је чекао да ''цедне'', онда је три дана извлачио стајско ђубриво, договарао се са агрономом дал' да прихрани ''Каном'' или ''Урејом'', па је дрљачио, па је каснило семе у пољопривредној апотеци, сејао, повлачио, па прашачио, дотрајала задња гума на трактору. Зимус паде голем снег праћен јаким мразом, мислио је: 'измрзе све', ал' јок, удари велика киша око Васкрса, поплави, ал' опет би добро, онда наиђоше жеге, па се баба и он молише Богу и Светом Илији да их град заобиђе, па је јурио премије за млеко да има чиме комбај' да плати, па га је комбајнер завлачио две недеље док је овр'о, а принос бе'а танак, па док је отер'о жито у амбар и истоварио да се просуши, одвез'о у задругу да га да по неипслативој откупној цени... Данас је платио порез да му извршитељи не би запленили трактор. Јер шта је он без трактора? Од свега му је остала још једна згужвана стодинарка за локал до куће. И дуг од 400 евра. Утрошено време и рад се не рачунају. О живцима да не говоримо. Уз курац му мука.
После баченог смећа, клинац прође поред Радивоја гледајући га са подозрењем. Минут касније изађе из продавнице носећи свежу векну хлеба по цени од 44 динара. Радивоје помисли да малом опсује и тетку и бабу, али се уздржа. Само добаци:
- Синко, гре'ота је 'леба бацати.
Мали га није ни регистровао, а и да јесте, не би растумачио. Јер нема ко да му каже и објасни. Деда му се давно доселио у град и пљунуо на сеоски живот, а ћале му је већ градска фаца, рокер. Он само зна да је хлеб 44 динара. Свакако је дечко журио да се логује на ЦС сервер, чека га буљук другара из разреда да поврате Косово...
Тако то уређене државе раде. Леба и игара.
''Оче наш...''
Kako li posle kusa đuveč?
Jedan od najčešćih dedinih komentara kada ugleda neki adult film.
deda ulazi kod unuka u sobu,
Deda: Sine, šta toliko buljiš u taj ekran, kao da ti je otac unutar?
unuk: Ćuti deda, Jelena Jensen je najzad snimila hard scenu!
(počinje scena, drugarica Jensen počinje scenu sa pušenjem)
Deda: U majku mu jebem! Pa kako li kusa đuveć posle ovoga?
Kao da su ga tri kurve dojile
Тај је рођен два дана прије лисице.
Нема те ситуације у којој се неће снаћи, јер из мртве кобиле живо ждријебе вади.
Лукавост је његово друго име, уколико покушате да му продате муда за бубреге, ви ћете завршити да мудима, а он са парама, а да нисте тога ни свјесни.
А: Шта има за ручак?
Б: Има боранија.
А: Ау, ујна, ја сам алергична нешто на те бобичасте ствари, али ајде, појешћу. Имате ли онај Пресинг? Требаће ми... Како сам прошле недјеље јела дивне виршле, баш их волим.
Б: Па оћеш ли виршле?
А: Ма не бре. Нећу да те мучим, појешћу боранију и попит' један Пресинг, чисто да не добијем гушење. Карнексове су најбоље. Пилеће.
Pravljenje likova u igricama po uzoru na ortake iz kraja
Najveći nivo smorenosti koje jedna osoba, najčešće muškog pola i najčešće bez interneta može da poseduje. Igrica može da bude bilo koja podesna za tu upotrebu, ali su najčešći PES, NHL, NBA, Virtua Tennis i slične.
Tako jednog dana kad te smori i osma epizoda iz desete sezone Saut Parka, jer si je milion puta gledao, padne ti opet na pamet da radiš ono što si i ranije radio: Daj bre, da na PES-u napravim moje ortake iz kraja kao tim pa da igramo s Barselonom kao šatro.
Mada neko nema ni toliko ortaka, pa uzme i sam se napravi, a možda i dedu Milutina, i ubaci se u Barsu, na mesto Mesija i Pedra i bije s dedom u tandemu.
Ahahahahaha, kako sam napravio Cou, pojeo sam ga, dobro stamina 93, majke mu ga debele, ovamo...šta je bre ovo Jaw???ahahahahaha +7, brada ko u Dićte, jebote...dobro, znači sad ja, da stavim neke kulj cvidže, kstrae, dribbling speed 99, hihihihi...ahahahahaha, jao Bane, kakve dredove sam ti napravio, curved, +7...ahahahaha...
(malo kasnije)
Ahahahahaha, care, pa ti si car, Zmijo, sve sve, ali kako si uspeo šajkaču Mometu da staviš...ahahahahaha...E mogo si šut bolje da mi napraviš, menjaj to odma...99!
ahahahahahaha, brate kolko smo kul!
Serijski ubica u američkim horor filmovima
Osoba koja u prvih 60 - 70 minuta filma, dakle, dok se ne ustremi na glavnu junakinju (da, obično je to devojka u dvadesetim godinama, lepuškasta), poseduje zapanjujući broj natprirodnih sposobnosti. Može po želji da isključuje i uključuje struju i telefonske linije u kući, u stanju je da se u roku od nekoliko sekundi teleportuje sa tavana u podrum trospratnice.
Njegova sposobnost bacanja noževa, sekira, šurikena i ostalih pomagala (ponekad su to i stolice, ormani itd.) može se meriti sa veštinom najboljih samuraja - uvek nepogrešivo pogađaju metu (glavu ili nogu nekog nesrećnika koji nije stigao ni tri rečenice da izgovori u filmu). Važno je naglasiti da se nikada ne umara, uvek laganim hodom prati svoju žrtvu koja trči kao da u dupetu ima mlazni pogon. To ga, naravno, ne sprečava da joj uvek bude za petama i da je ubije kad i na koji način to odluči... Istu je sposoban da brzinom svetlosti skine, odere joj kožu, okači naopačke za konopac i postavi je tako da ona padne tačno ispred očiju nekog sledećeg nesrećnika, kada on, recimo, otvori vrata ili upali mikrotalasnu pećnicu.
E sad... Kada krene na glavnu likušu u filmu, sve njegove sposobnosti bespovratno iščezavaju. On se pretvara u trapavog, retardiranog invalida koji nije više u stanju ni šamar mrtvacu da lupi, ne daj Bože nešto od gorenavedenog. Počinje i da trči, ali avaj, veoma smotano. Sapliće se na gotovo sve - od stolice i plišane igračke, do sopstvene senke.
Na kraju, naravno, biva ubijen tako što ga bace u more, sa terase, upucaju 10 puta u grudi ili nešto slično. Ipak, reč "ubijen" u prethodnoj rečenici je veoma diskutabilna pošto se kroz nekih pet godina, kada režiseri reše da snime nastavak, ispostavlja da je nekako uspeo da preživi (ako su ga bacili u sred okeana smrtno ranjenog - on je bivši svetski prvak u maratonskom plivanju, a poseduje i sposobnost samoisceljenja; ako je bačen sa 14. sprata - kao mali je proveo 10 godina u japanskim nindžama, pa zna da se dočeka na noge i prođe neprovređen pri padu sa bilo koje visine; ako je upucan - nosio je pancir ili predstavlja neku vrstu hibrida čoveka i nuklearnog reaktora, pa mu je grudni region izgrađen od titanijuma i tako dalje).
I onda u nastavku - sve ispočetka!
Kalkulisanje
Sportska veština u kojoj su Srbi svetski prvaci i koja u svakom sportu u kom se takmiče zamenjuje znanje, veštinu, fizičku spremu, taktiku i borbenost.
- Čekaj, ako mi pobedimo Hrvate, a Belgijanci igraju nerešeno sa Makedoncima, onda u sledećem kolu mi moramo da igramo barem nerešeno sa ....
- Ne, ne, ne, mi moramo da pobedimo Kroate sa bar 3 gola razlike, ali da damo ukupno 7, a u tom slučaju Belgijanci mogu i da tuku Makedonce, ali sa najviše jednim golom razlike i da ne daju više od 3.
- Stani, a ako mi igramo nerešeno sa ujacima?
- Onda Makedonci moraju da dobiju Belgiju sa 13 golova razlike, a mi onda moramo da tučemo Vels barem sa 5 golova.
- Momci, šta mislite da počnemo trening? Mislim, sutra igramo odlučujuću utakmicu, odraće nas ako prsnemo na Maksimiru.
- Čekaj, šefe, razrađujemo strategiju.
- Je li, šefe, je l` sam ja dobro shvatio ovo što mi pričaju? Ja, znači, sutra moram da primim 3 gola minimum, ali tek kad damo 12 komada?
- Jeste, ali samo ako Velšani izgube sa 4 razlike, ali ne brini, ja ti javljam sa klupe kad da počneš da primaš.
Humor i sarkazam
Produkti odbrambenog mehanizma ljudskog duha, koji služe kao tampon zona izmedju okolnosti i ludila.
- Dobar dan, koliko košta ona majica u izlogu?
(devojka koja te osudjivački odmeri od glave do pete) - To vam je 6.700 dinara gospodine.
- Hvala, do..
- To nam je nova kolekcija, veoma je moderna i daje neki kosmopolitski izgled, ne moram da napominjem da je marke ceilo..
- Aha, ajooj, pa ne rekoste odmah. A vidim ja da odiše i nekom vedrinom. Dobro, daćete mi tri i po kilograma.
- Izvinite?
- Šupičkumaterinu, jebo vas vaš kosmopolitski butik.
Ostoja
Poznatiji kao "Onaj što prevozi klavire". Preko dana, Ostoja je tihi čukarički preduzetnik. Noću, postaje dobrodušna zver, koja se bori protiv kriminala na ulicama Beograda.
Ostoja zapravo nije čovek, on je ideal, on je heroj kakvog Beograd zaslužuje, ali koji nam sada nije potreban. I zato ćemo ga loviti, jer on to može da podnese. On nije heroj, on je tihi branilac, bdijući zaštitnik. Klavirski vitez. Snovidjenje koje ti kaže - "Raduj se".
Misterija ovog heroja decenijama muči Beograđane: Zašto Ostoja ne prevozi trombone, sofe ili aligatore, nego baš klavire?
-Dobar dan Ostoja, da li biste mogli da povezete moj Harpsichord ISX-720 do Palilule?
-Ne mogu, to je čembalo a ja prevozim klavire.
