Astralna projekcija
U ezoteriji to je neka skroz zajebana sposobnost napuštanja svog tela i gledanja samog sebe.
Ovi ezoteri ili kako se već zovu, tvrde da to treba da se vežba, da prolaziš neke nivoe, pa ne znam kad spavaš pa sanjaš da spavaš i sanjaš, a svestan si da je to san, e onda možeš da izvedeš tu astralnu projekciju. I tako nešto skroz sve zajebano i teško.
U stvarnom životu potrebno je samo da napraviš debelo sranje i astralna projekcija je tu.
Prosto, u tom trenutku sranja odnosno kad ukapiraš da si nešto zgovnao, kao da se tvoj duh odvojio, gledaš sebe i vidiš da si napravio sranje i vidiš sebe i pitaš se šta si uradio. Astralna projekcija, bez vežbanja.
To vam je ustvari ono čuveno AU koje je majstor Života, koga je maestralno odglumio Zoran Radmilović, toliko puta izrekao.
gađaš ekran, on puca, ti pomisliš AU, a kao da to nisi ti uradio, nego neko drugi jer ti nisi tu, u stvari jesi ali ti si samo nemi posmatrač, a taj ekran je neko drugi sjebao...
.
.
u trenutku ti izletela psovka a onda i pesnica u oko panduru...
.
.
zoveš komšinicu na kafu, sa sve jebačkim osmehom i ugledaš svoju devojku kako ti stoji iza leđa...