
Одабрани одломци текста објављеног у Дневнику 22. августа 2010. :
-,,Недавно је угледна хрватска лингвисткиња Сњежана Кордић својом новообјављеном књигом ,,Језик и национализам'' добрано усталасала јавност на релацији Загреб - Сарајево - Подгорица -Београд,а поготово ,,чуваре језичке чистоће'',тврдећи да су српски,хрватски,босански и црногорски језици заправо-исти!''-,,Како је објаснила у разговору за недељник ,,Глобус'',истоветност та четири језика не доводи у питање постојање посебних националних језика,али службени називи језика често имају функцију прикривања стварности,посебно у случају странаца који нису добро упознати с приликама у одређеној земљи,и с језиком који се у њој говори.''
-,,Сњежана Кордић тврди да је збрка потекла пре неколико деценија,када су националне елите на простору бивше СФРЈ покренуле пројекте прављења самосталних држава,сматрајући (погрешно) да нације не могу да постоје ако немају језик различит од других нација. Сада,чак и кад имају засебне државе,истрајавају на тврдњи да се ради о различитим језицима,плашећи се да би свест о истости језика могла да води ка поновном уједињењу држава.''
-,,У лингвистици је дефинисано да,ако је најмање 81 посто речничког блага исто,онда се ради о истом језику. А Хрватска,Србија,БиХ и Црна Гора,кад говоре стандардним језиком,имају 100 посто заједнички основни речник! Стандардни језик је тај који омогућава надрегионално течно споразумевање. У супротном,остаје нам да се језиком бави каста језикословаца која смишља језичке норме или уводи давно заборављене речи са задатком да се те речи користе јер су ,,стандард''-а заправо су миљама далеко од стандарда.''
-,,Иако националисти могу инсистирати на употреби ,,српског'' , ,,хрватског'' или ,,босанског'',то су само различите ознаке које се дају истом члану јужнословенског огранка индоевропских језика.,Свака евентуална аутономија која постоји између тих,наводно,различитих језика,потиче од идеолошких и политичких позиција које су,са научно-лингвистичког становишта,сасвим безвредне.''
Недавно је угледна хрватска лингвисткиња Сњежана Кордић својом новообјављеном књигом ,,Језик и национализам'' добрано усталасала јавност на релацији Загреб - Сарајево - Подгорица -Београд,а поготово ,,чуваре језичке чистоће'',тврдећи да су српски,хрватски,босански и црногорски језици заправо-исти!Ах, како све то личи на причу "Царево ново одело".
- zp
Jankovicu, koja su konkretno pitanja o kojima zelis diskusiju?
- zp
Ne mislim da ce biti razlicitih misljenja, jer je apsolutno u pravu. Hrvati, ne oni na vlasti, nego obican narod, kada na televiziji dobiju prevod na srpskom jeziku zovu i protestvuju zbog toga! Neverovatno! Evo ti jedan glup primer njihovih kompleksa- ubacili su rec frendica kako ne bi koristili srpski prijatelj. Prejadno. Ljute me te gluposti jako.

Сњежана Кордић је у праву око једног: на некадашњим југословенским просторима ( ако се изузме Словенија и донекле Македонија) говори се један језик. Оно што она, у духу свог комунистичког васпитања, неће да призна јесте чињеница да је тaj језик искључиво, само и једино Српски језик. О "босанском" и "црнгорском језику" не вриједи трошити ријечи. А што се тиче хрватског језика он је заиста постојао док су Хрвати као историјски народ постојали. Али тај хрватски језик је за разлику од данашњег "хрватског језика" различит од српског. Ово што се сада дешава код тзв. Хрвата (већином поунијаћених Срба) је сакаћење властитог, српског језика и покушај удаљавања од властитог поријекла.
Они који мисле да није могуће вјештачки и за кратко вријеме створити "нови" језик заправо присуствују стварању "босанског" и црнгорског" језика који ће ускоро бити равноправни са српским језиком. А свако ко каже да су Његош или Селимовић писали српским језиком биће исмијан као националиста, клерофашиста и незналица.
Evo ti jedan glup primer njihovih kompleksa- ubacili su rec frendica kako ne bi koristili srpski prijatelj.Ne teram inat, ali sam mišljenja da je dobra ideja, naći pogodnu reč, za opisivanje ljudi koji su vam, eto... dragi, ali nisu dovoljno dragi, da vam budu pravi prijatelji.
Malo je pravih prijatelja. Oko toga nema rasprave. Da li je onda nepošteno reći da ''taj i taj'' ima 1458 prijatelja.
Tu potrebu nam nameće današnje društvo, gde za razliku od naših dedova, svako poznaje 78x više ljudi. ne možemo danas, sve ljude svrstati samo u kategorije ''prijatelj'', ''drug'' i ''poznanik''...
Potrebne su nam nove reči.
Ne moraju te reči biti direktno uvozne. malo orginalnosti nije na odmet. Pobogu, pa zar je nelogično stvarati nove nazive, za nove stvari i nove pojmove!? Na vukajliji smo, to bi trebala da bude čast!
(otvoriću novu temu o tome...)A da se vratim na ovo gore... Činjenica, i to neosporna je da se svi na Balkanu manje-više razumemo. Onaj ko kaže da ne razume Makedonca, ili Bugarina, taj je ili glup, ili ne čuje dobro. Isto važi i za Slovence...
Jedini je problem, ta čuvena politička ostrašćenost, koja mora da zahvati sve sfere javnog i privatnog života, pa je stoga časnije reći ''crnogorskim'' nego li ''crnogorskom verzijom južnslovenskog''.
Ok je i reći crnogorski, ako se podrazumeva, crnogorski kao dijalekat tog zajedničkog jezika.
Ali tvrditi da je neki jezik od iskona na ovim prostorima, nezavistan još pre nego što su se pomešali jezici na kulu vavilonskoj...
Pa to je u najmanju ruku smešno...
Nije problem, nazvati ga i marsovski... ali zar je problem spoznaja da je to jedan jezik, koga svaki narod drugačije zove, i pridaje mu lično obeležje?
ја сам мишљења да то јесте један језик.
Медикусе, мислим да си, да кажем, промашио тему, јер они не стварају баш нове речи него старе замењују и форсирају то нпр френд уместо друг. Они немају у речнику и једно и друго, колико ја знам, можда грешим. Френд је уосталом енглеска или чија већ реч. Мислим да се језик не може на тај начин обогатити и мислим да је то форсирање чисто, да кажем, политичког карактера (глупо звучи али надам се да разумеш шта хоћу рећи, то раде да би направили што већу разлику између себе и нас)
Nisam promašio temu, već izneo svoje mišljenje, uz napomenu da je ono sazrelo za otvaranje nove teme, jer je na neki način poteklo iz ove, ali se pretvorilo u posebnu.
Ne forsiraju oni sa namerom da forsiraju zbog nas Srba. Idi bre... tolko nas se plaše?
To je poularna kultura, koja kod braće Hrvata, uzima maha, kao i kod nas.Sad mi koristimo reč ''hejter'', da ne bi smo koristili hrvatsku reč ''namćur'' ili slično?
Naravno da imaju reč prijatelj i drug. Zar misliš da starije generacije znaju šta znači frend?
Oni i te kako stvaraju nove reči, za pojmove, za koje mi zdravo za gotovo preuzimamo strane reči!
helikopter, mikroskop, fudbal, kružni tok...Možda je sve počelo kao način razlikovanaj od Srba, ne znam... Ali je činjenica da se danas pretvorilo u nešto što odražava težnju svakog normalog naroda u ovim vremenima globalizacije: očuvanje svog kulturnog i istorijskog nasleđa kao i jezika, pisma i običaja.
Ista stvar je i sa Bugarima, samo iz istorijskih razloga, nama manje zanimljiva, nego li ova priča sa Hrvatima.
АКо се занемаре знатне разлике у лексици и Срби и Германи имају исти језик.... не капирам зашто је нама Србима проблем да скапирамо да су Хрвати посебно Словенско племе које је било под утицајима католичког Рима?
Скоро сам гледао неки стари југословенски филм чија радња се дешавала у Далмацији чини ми се....нисам могао да скапирам јебено ништа од њиховог разговора...
Да ли има превише лупетања на овим форумима- тема за размишљање!
Naravno da imaju reč prijatelj i drug. Zar misliš da starije generacije znaju šta znači frend?Ma, hajde bre, to su popularni trendovi, koje svaki narod ima.
Mladi Nemci, primera radi, mobilne telefone zovu ''Hendi'', zapitajte se zašto?Kakva Srbofobija!? Ljudi dobili svoju državu, jezik, naciju... imaju sve što im treba, bolje im je nekoliko puta nego nama, i sad im je to malo, nego iz pakosti prihvataju nove trendove sa zapada, koje mi, pošto smo bogom dani - vidim sve odbijamo!

Исти језик, исто нарјечје, различити дијалекти. Језик је српски, нарјечје штокавско. Нарјечја кајкавско и чакавско (нисам сигуран да сам их добро написао, слободно ме исправите), кориштена су у Истри и Далмацији и готово су изумрла. То су 2 хрватска нарјечја.
Као клинац из Републике Српске, у жељи да будем што већи Србин, размимшљао сам да ли да причам ијекавицом или екавицом. Кад сам сазнао да је Вук Стефановић Караџић користио ијекавицу, изабрао сам тај дијалект. Због тога ме у Србији зову Босанцем и тврде да причам босански језик. Тај ,,босански'' језик је пародија. Замислите да американци тврде да приачју ,,амерички'' а не енглески.

Zapravo, mnogi i tvrde da pričaju Američki. Ali oni su budale. Ništa čudno.
Isti jezik, mada priznajem razliku kod srpskog i hrvatskog.
Bosanski jezik ne postoji. Crnogorski, ma koliko se oni trudili da ga stvore, takođe ne postoji.
A što se tiče pojedinih reči koje se različito pišu, a imaju isto značenje, to su sinonimi i nebulozno je na osnovu toga odvajati jezike.
Мени је најсрећнија била опција српскохрватски-хрватскосрпски.
Ал' шта је ту је. Признајем разлику између српског и хрватског језика, па и евентуално црногорски. Слична ствар је са шведским, норвешким и данским. Пошто знам шведски (кол'ко-тол'ко), знам да, када познајеш један од та три језика, опуштено разумеш и ова друга два и можеш да их читаш без проблема. Том логиком онда и могу постојати српски, хрвацки, црногорски ил' штавећ, а и код нас је језик уско повезан са националним идентитетом.
Опет, ако је све то један језик, имбецилно је рећи: "Све је то српски!" Исто тако и Хрвати могу рећи да је све то хрвацки (подједнако имбецилно).
Drugačiji je. Drugačija je gramatika (Proverite! Dosta su je izmučili), nije baš isto kad čuješ Bosanca kako priča i Hrvata. Ima razlike. Zvučnost, akcenat i sl. Ponavljam, dosta smo izmenili svoje jezike. Hrvati pogotovo ubacivanjem nebuloznih reči (okolokućni četvoronožni lajoavavkurcopalačni pas jebem li ga i slično).
Ali možemo mi pričati šta hoćemo, priznati su srpski i hrvatski, ostalo su samoprozvani jezici.
У Хрватској се доста тих "небулозних" речи користи већ дуже време, има додуше неких које су сад почели да форсирају. Поред тога, доста речи које су предмет спрдње су заправо "словенскије" од адекватних српских. На пример, месеци у години, тисућу, столеће. А неке су и правилније - повијест уместо историја, на пример.

Warnere, pročitaj druge komentare pre nego postuješ.
zlocesta pufnica
Ne mislim da ce biti razlicitih misljenja, jer je apsolutno u pravu. Hrvati, ne oni na vlasti, nego obican narod, kada na televiziji dobiju prevod na srpskom jeziku zovu i protestvuju zbog toga! Neverovatno! Evo ti jedan glup primer njihovih kompleksa- ubacili su rec frendica kako ne bi koristili srpski prijatelj. Prejadno. Ljute me te gluposti jako.
Realno gledano, zabole me da li je isti jezik ili nije. Odrastao sam na granici Bosne i Hrvatske, više od pola života provodim u Vojvodini - čitavog života sam u sredini u kojoj se govori više jezika i dijalekata i nikad mi nije bilo bitno da li neko kaže jebiga, јебига ili bozmeg... Ako ja mogu da se nasmejem ili nasmijem dobrom vicu i ako je žena koja sedi pored mene lepa ili lijepa ili barem voljna uopšte mi nije bitno koji se jezik govori. Te leksičke varijacije su ionako bitne samo impotentnima jer je njima samo jezik još krut.

pa sad ne znam sta bi rekla. da li je to isti jezik ili ne jbg ne znam....
ja znam da sam kao srpkinja iz bosne imala nekoliko poteskoca u sporazumjevanju sa srbima iz srbije, mada smo to uvijek na salu okretali, ali da postoje razlike postoje, mada ne mislim da je to razilcit jezik nego prije da su to neke razlike u jeziku koje postije svugdje, kao npr da srbijanci sa juga i sjevera zemlje ne pricaju isto
ali sa sigurnoscu mogu reci da ne postoji bosanski jezik, nego mozda bosnjacki, ne znam tacno kako ga bosnjaci zovu...
Поред тога, доста речи које су предмет спрдње су заправо "словенскије" од адекватних српских. На пример, месеци у години, тисућу, столеће. А неке су и правилније - повијест уместо историја, на пример.Ја чуо једну занимљиву причу о пореклу назива тих месеци :)
Тисућа се користила у српском.
Столеће се и даље користи. Као и повест (само Аца-фаца нас учио да нема исто значење као "историја").
**************************************************************Može se to tupiti i tupiti, mogu se izmišljati reči i reči, i jezički obrti, ali crno na belo, takva je situacija, istočnohercegovački je dominantan. Meni nije jasno kako ta činjenica izmiče svima?
Мени је најсрећнија била опција српскохрватски-хрватскосрпски.
Ал' шта је ту је. Признајем разлику између српског и хрватског језика, па и евентуално црногорски. Слична ствар је са шведским, норвешким и данским. Пошто знам шведски (кол'ко-тол'ко), знам да, када познајеш један од та три језика, опуштено разумеш и ова друга два и можеш да их читаш без проблема. Том логиком онда и могу постојати српски, хрвацки, црногорски ил' штавећ, а и код нас је језик уско повезан са националним идентитетом.
Опет, ако је све то један језик, имбецилно је рећи: "Све је то српски!" Исто тако и Хрвати могу рећи да је све то хрвацки (подједнако имбецилно).Stoji ti to sa malim razlikama, ali stoji i činjenica da je za osnovu današnjeg hrvatskog književnog jezika uzeto jedno narečje kojim je u to doba govorila većina Srba, a manjina Hrvata. To je istočnohercegovački dijalekat, s natruhama ovih ili onih lokalnih govora, čije se prisustvo u književnom hrvatskom trpi više nego što je slučaj u književnom srpskom. Može se to tupiti i tupiti, mogu se izmišljati reči i reči, i jezički obrti, ali crno na belo, takva je situacija, istočnohercegovački je dominantan. Meni nije jasno kako ta činjenica izmiče svima?
Europska komisija najavila je pomoć u hrani za Sjevernu Koreju u vrijednosti od 10 milijuna eura, dok Južna Koreja i Sjedinjene Države dvoje u iskrenost sjevernokorejskih poziva za pomoć.Siromašna izolirana komunistička zemlja obratila se za pomoć više od deset zemalja i organizacija diljem svijeta zbog slabih prinosa izazvanih vremenskim nepogodama i rasta cijena hrane u svijetu te prekida pomoći glavnih donatora, Južne Koreje i SAD-a.
Stručnjaci Europske komisije obišli su bolnice i dječje ustanove u lipnju i vidjeli pothranjenu djecu te vjeruju u iskrenost sjevernokorejskog apela, dok kritičari drže da režim u Pjongjangu pomoć u hrani usmjerava na svoju višemilijunsku vojsku.
Primer uzet sa sajta HRT-a. Ajde neko nek mi nađe osobinu koja ne pripada istočnohercegovačkim govorima.
Edit:Том логиком онда и могу постојати српски, хрвацки, црногорски ил' штавећ, а и код нас је језик уско повезан са националним идентитетом.Kako to da je svaka nauka egzaktna, pa ako je ova biljka Callendula officinalis, onda je to ta i ta biljka, po svojim morfološkim, filogenetskim i tako tim osobinama, i Callendula je i ako se seme prenese u Australiju, pa se razmnoži i cveta, niko neće reći: E, to je od danas Mallendula frugalis, samo zato što je presađena. I u nauci o jeziku postoji objektivnost nezavisna od politike, očigledne stvari je isto tako lako utvrditi kao u botanici, ali je problem što se stvari falsifikuju kako odgovara dnevnoj politici. Ološ menja činjenično stanje po Orvelovom receptu. Sreća po Callendulu, nevena, da nije od interesa politici, inače bi se po potrebi pretvarao u palmu, šećernu repicu ili sekvoju. Da li bi pri tom to ostao isti cvet, na to je nemoguće odgovoriti. Uvek se setim scene iz 1984, kad islednik objašnjava glavnom liku kako on može tvrditi da pobeđuje gravitaciju, lebdi, i ako on veruje u to, i veruju prisutni, on zaista i lebdi, nebitno je što istovremeno sedi na stolici. Eto, tako je i sa jezikom.

Šta ste samo zapeli za mesece? Pa Hrvati i Poljaci kažu lipanj (s tim što je kod Poljaka lipanj u stvari jul), Srbi kažu jun, Rusi июнь, pa šta? Su Rusi manje Sloveni nego Hrvati. To su nebitni detalji. Same reči ne govore mnogo, leksika je skoro pa drugostepena. Struktura jezika je u pitanju. Ono što su vas terali da učite u školi, pa su svi mrzeli. Gramatika.
